Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

Poslovni broj: Povrv -112/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Kati Ogresta Jović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari ovrhovoditelja sada tužitelja VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., OIB 00862047577, Vladimira Nazora 19, 20000 Dubrovnik zastupanog po punomoćniku ZZ, Antonija Šimunković i Nikola Ivanović, odvjetnici u odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o. protiv tuženika HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Branka Skansi, odvjetnici iz [adresa], radi Predmeti proslijeđeni od JB po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave , nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 31. ožujka 2026. godine, dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan, Dubrovnik, Ovrv.5309/2025 od 4. rujna 2025. godine u cijelosti se ukida, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška.

III Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 113,27 EUR sa zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu tužitelj potražuje isplatu temeljem izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga godine kojim je naložio platiti tužitelju iznos od 95,20 EUR s pripadajućim zateznim kamatama

2. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik je uložio prigovor pa je sud stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (čl. 57. i 58. Ovršnog zakona - „Narodne novine“ br.112/12, u daljnjem tekstu OZ).

3. Tuženica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave gornjeg broja od 4.9.2025 god., u zakonskom izjavljuje prigovor , pobijajući rješenje u cijelosti , s prijedlogom da rješenje o ovrsi nakon provedenog postupka bude ukinuto u cijelosti , uz obvezu da ovrhovoditelj naknadi ovršenici troškove parničnog postupka u visini koju odredi sud, s pripadajućom zateznom kamatom u visini propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO koja teče od dana donošenja odluke do isplate. Rješenjem o ovrsi tereti se ovršenica za dug u iznosu od ukupno 95,20 Eur -a a na ime navodno nepodmirenih računa za potrošnju vode i to u mjesečnim iznosima koji se navedeni u rješenju o ovrsi . Svi računi za potrošnju vode glasili su na ime ovršenice s obzirom da postoji jedan sat za vodu. U zgradi u kojoj živi ovršenica postoje dva stana . U jednom stanu živi ovršenica s 4 člana porodičnog domaćinstva , te u drugom stanu živi FZ s 3 člana porodičnog domaćinstva, koji je za svoj stan postavio kontrolni sat bez intervencije ovrhovoditelja. Svi računi za vodu koji su stizali na ime ovršenice , ovršenica i FZ su plaćali prema broju članova svoga porodičnog domaćinstva i to sve negdje do rujna 2017 god., kada je drugi korisnik FZ odbio plaćati svoj utrošak potrošnje vode, te se ovršenica obratila ovrhovoditelju te u dogovoru s pravnom službom plaćala redovito troškove potrošnje vode za svoj stan prema broju članova domaćinstva. Dopisom ovrhovoditelja od 27.8.2018 god., koji je dostavljen ovršenici i NZ isti je uplatio samo dio svojih obveze a tako da je do tada bio nastao dug tada u iznosu od 2.745,28 kn. te je isti pozvan da ovaj dug podmiri pod prijetnjom isključenja vode. Ujedno je sugerirano na koji način će se raspodijeliti utrošak vode , a to je sporazum korisnika usluga o načinu plaćanja potrošnje vode prema broju članova domaćinstva, a koji sporazum je potpisan od strane ovršenice, vlasnika stanova u zgradi Samostan Sv. Dominika u Dubrovnik, nakon čega bi se računi dostavljali zasebno na ime ovršenice i na ime drugog korisnika NZ , a koji je odbio potpisati takav sporazum. Za utuženo razdoblje ovršenica je redovno i u roku uplaćivala svoj dio potrošnje vode i to prema broju članova njenog porodičnog domaćinstva i ista ne duguje ovrhovoditelju utuženi iznos , već je to dug koji je obvezan podmiriti FZ, Ovrhovoditelj je prihvatio da korisnici stanova u zgradi u [adresa], za koju zgradu postoji jedan glavni sat za vodu, istu plaćaju prema broju članova svoga porodičnog domaćinstva, te je ovršenica na vrijeme i u roku plaćala svoj dio potrošnje vode za 4 člana domaćinstva, a kako je istoj odobreno kod ovrhovoditelja, a očito da drugi korisnik stana u istoj zgradi FZ nije plaćao u cijelosti svoj dio za potrošnju vode za 3 člana porodičnog domaćinstva te ovršenica nije pasivno legitimirana u ovom postupku već je to stvarni dužnik FZ. U postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku br. Povrv-52/2022 po tužbi ovrhovoditelja protiv tuženice zbog isplate iz istog pravnog osnova, sud je presudom u cijelosti ukinuo platni nalog – sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara br. Ovrv- 311/2022 i odbio tužbeni zahtjev, kao i u presudi Z. - 84/2024. U tom postupku utvrđeno da su stvarni korisnici vodne usluge na potrošnom mjestu 1694 ovršenica i FZ, te da je ovršenica vršila uplate koje odgovaraju dijelu troška za četiri člana obitelji - kućanstva , tako da je sud uzeo kao osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na preostali neplaćeni dio dugovanja, jer da se u konkretnom slučaju radi o djeljivoj obvezi, a u nedostatku sporazuma korisnika o načinu obračuna troška potrošnje svakog od korisnika, ukupna obveza se ima dijeliti između korisnika na jednake dijelove, a s obzirom da je ovršenica platila više od pola ukupne tražbine za potrošnju vode prema računima, to je tužbeni zahtjev odbijen. I u ovom predmetu ovršenica će dokazati da je za potrošnju vode prema računima plaćala za 4 člana porodičnog domaćinstva, dakle više od pola, te ista nije pasivno legitimirana u ovom predmetu.

4. Tužitelj u 2. listopada 2025., navodi da ovršenik (ovdje tuženik) u svom Prigovoru od dana 06.09.2025. godine ističe kako je redovno i u roku uplaćivao svoj dio potrošnje i to prema broju članova svogkućanstva te da ne duguje tužitelju navedeni iznos, već se radi o dugu koji je obvezan podmiriti FZ. Navodi tuženika iz Prigovora paušalni su i neosnovani i to iz razloga kako slijedi. Tuženik u svom Prigovoru ne osporava da je korisnik vodnih usluga na mjestu potrošnje 1694 na adresi [adresa]. No, tužitelj opreza radi obrazlaže osnovu tužbenog zahtjeva i to kako slijedi. Prije svega ističe se kako je VODOVOD DUBROVNIK d.o.o. trgovačko društvo registrirano za djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje te javni isporučitelj vodnih usluga na području grada Dubrovnika. Nesporno je da su tužitelj i tuženik u ugovornom odnosu, a što potvrđuje i izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, a koji izvod se temeljem članka 31. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) smatra vjerodostojnom ispravom. Iz izvoda je razvidno da je tuženik korisnik vodnih usluga na mjestu potrošnje 1694 na adresi [adresa]. Obzirom na navedeno tuženik je kao korisnik vodnih usluga na predmetnom obračunskom mjernom mjestu, u skladu sa Zakonom o vodnim uslugama (NN 66/2019, dalje u teksu: ZVU), dužan plaćati cijenu vodnih usluga isporučitelju vodnih usluga – tužitelju. Tužitelj od tuženika kao korisnika vodne usluge potražuje naknadu cijene vodnih usluga i to temeljem računa broj : 1-1694-242274440 za 9/2024, 1-1694-242624530 za 10/2024, 1-1694-242975481 za 11/2024, 1-1694-243261997 za 12/2024, 1-1694- 250008053 za 1/2025, 1-1694-250327507 za 2/2025, 1-1694-250997774 za 3/2025, 1-1694-251318110 za 4/2025 i 1-1694-251499573 za 5/2025. Člankom 42. stavkom 1. ZVU propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga te da je obveznik plaćanja vodnih usluga upravo korisnik vodnih usluga, ovdje tuženik. Slijedom svega navedenog jasno je kako je tužitelj ovlašten pružati vodne usluge na području grada Dubrovnika te za tako pružene usluge naplatiti naknadu Prema članku 43. stavku 1. ZVU visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga, dok je prema članku 40. stavku 1. ZVU javni isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu s njima. U skladu s navedenim tužitelj je dana 07.06.2011. godine donio Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga koji su izmijenjeni i dopunjeni Odlukom o izmjeni i dopuni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga iz travnja 2015. godine (dalje u tekstu zajednički: Opći uvjeti). Člankom 33. stavkom 1. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda utvrđuje vodomjerom i izražava u jediničnom iznosu m3 (metar kubični). Prema članku 34. Općih uvjeta, po očitanju vodomjera korisniku usluge se ispostavlja račun za pruženu uslugu po cijeni m3 isporučene vode, na iznos koji sadrži: cijenu za isporučenu vodnu uslugu prema očitanoj potrošnji, porez na dodanu vrijednost, naknade propisane Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva, općim aktima jedinice područne (regionalne) samouprave i aktima jedinica lokalne samouprave na vodouslužnom području i anglomeraciji, pri čemu cijenu pružene usluge određuje isporučitelj usluge svojom odlukom sukladno zakonskim odredbama. Cijena vodnih usluga tužitelja određena je, u skladu s citiranim odredbama zakona i Općih uvjeta, Odlukom o cijeni vodnih usluga tužitelja od 16.06.2016. godine (dalje u tekstu: Odluka). Iz ispostavljenih računa tužitelja razvidno je da je svaki od predmetnih računa sastavljen temeljem podataka dobivenih očitanjem vodomjera i primjenom odredaba Odluke, a sve u skladu s citiranim zakonskim i podzakonskim propisima. Slijedom svega navedenog, a temeljem dostavljenih računa, nesporno je kako je na predmetnom obračunskom mjernom mjestu nastala potrošnja vode i time pružena usluga od strane tužitelja, a slijedom čega je nastala i obveza tuženika da tužitelju plati naknadu za pruženu uslugu. U odnosu na prigovor pasivne legitimacije koji tuženik ističe u svom Prigovoru od dana 06.09.2025. tužitelj se očituje kako slijedi. Tuženik navodi kako je ovrhovoditelj (ovdje tužitelj) prihvatio da korisnici stanova u zgradi u [adresa], za koju zgradu postoji jedan glavni sat za vodu, istu plaćaju prema broju članova svog kućanstva te kako je tuženik na vrijeme i u roku plaćao svoj dio potrošnje vode za 4 člana kućanstva. Nadalje, navodi kako je očito da drugi korisnik stana u zgradi FZ nije plaćao svoj dio za potrošnju vode za 3 člana svog kućanstva te kako je isti pasivno legitimiran u predmetnoj pravnoj stvari. Navodi tuženika su neosnovani i to iz razloga kako slijedi. Tužitelj ističe kako su predmetni računi izdani za mjesto potrošnje 1694 na adresi [adresa], a ne za [adresa] kako to tvrdi tuženik u svom prigovoru. Nadalje, predmetna šifra mjesta potrošnje se u evidencijama tužitelja ne vodi kao višestambena zgrada, već se radi o objektu koji je prijavljen kao samostalna cjelina te za koji je kao jedini korisnik vodnih usluga zaveden tuženik. Prema tome, tvrdnje tuženika kako za predmetno obračunsko mjerno mjesto postoji sporazum o plaćanju troškova vode prema broju osoba u pojedinom stanu su u potpunosti neosnovane i promašene. Iako se predmetna šifra mjesta potrošnje u evidencijama tužitelja ne vodi za višestambenu zgradu, tužitelj, u svrhu pojašnjavanja načina obračuna potrošnje za zgradu, upućuje na odredbu članka 36. Općih uvjeta kojom je propisano da u zgradama s više korisnika usluge koje imaju ugrađen samo jedan glavni vodomjer način raspodjele utvrđene količine isporučene vode između pojedinih korisnika usluge određuju sami korisnici. Nadalje, odredbom članka 37. stavka 1. Općih uvjeta propisano je da ako su korisnici usluga u zgradi s glavnim vodomjerom odlučili da potrošnju vode plaćaju prema broju osoba u pojedinom stanu, ovlašteni predstavnik zgrade ili druga zadužena kontakt osoba dužna je dostaviti odluku o načinu raspodjele utrošene vode, broj osoba koje stanuju u pojedinom stanu za sve stambene cjeline unutar stambene zgrade, predstavnika porodičnog domaćinstva na čije ime će se ispostavljati račun te sve promjene koje nastaju tijekom mjeseca. Dakle, u navedenom slučaju nije dovoljan interni sporazum korisnika, već isti u formi odluke mora biti dostavljen tužitelju. Tužitelj ističe da u slučaju postojanja internog obračuna i sporazuma o podjeli troškova za pružene vodne usluge između tuženika i g. FZ isti ne utječe na tužiteljevo pravo da od tuženika, kao jedinog korisnika vodnih usluga na obračunskom mjernom mjestu 1694, potražuje isplatu dužnih iznosa na ime pružene vodne usluge. Nadalje, tužitelj ističe kako je odredbom članka 29. stavka 2 Općih uvjeta propisano da za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasnika, zakupa, podzakupa ili drugog razloga) dotadašnji korisnik usluge ostaje u statusu obveznika plaćanja usluge sve dok isporučitelju usluge ne dostavi dokumentaciju o promjeni statusa korisnika s očitanim stanjem vodomjera s kojim stanjem i datumom očitanja se mijenja status korisnika. Prema tome o svakoj promjeni koja utječe na status obveznika plaćanja vodnih usluga korisnik je dužan obavijestiti tužitelja, a što tuženik nikada nije učinio. Dodatno i posebno se napominje kako je odredbom članka 42. stavka 1. Općih uvjeta propisano da je korisnik usluge (u ovom slučaju tuženik) dužan platiti račun za vodne usluge u roku dospijeća naznačenom na ispostavljenom računu, a korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun u roku od 8 dana od dana primitka računa. Međutim, tuženik nije osporio niti jedan izdani račun u roku određenom odredbama članka 42. Općih uvjeta čime bi prigovorio potrošnji količini potrošene vode ili zatražio intervenciju nadležnih službi tužitelja kako bi se utvrdilo stvarno stanje stvari. Ne samo da tuženik nije osporio niti jedan izdani račun, već je po svakom računu

izvršio djelomične uplate čime je tuženik u skladu s člankom 240. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje u tekstu: ZOO) priznao dug. Naime, navedenom odredbom ZOO propisano je da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Uzimajući u obzir da je tuženik kao jedini korisnik vodnih usluga na obračunskom mjernom mjestu 1694, po svakom predmetnom računu za utuženo razdoblje izvršio uplate većinskog dijela dugovanja čime je isti na posredan način priznao dug, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati isplatu preostalog dijela dugovanja, a kojom isplatom bi tuženik u potpunosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao sve pravno relevantne isprave priložene u spisu kao i spise Povrv 52/2022 i 84/2024.

6. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, zaključak je ovog suda da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Iz kartice kupca razvidni su iznosi koje potražuje tužitelj od tuženice na adresi [adresa], mjesto 1694 i to upravo 95,20 EUR od rujna 2024 do travnja 2025. ls 11

7 1 iz obavijesti u spisu razvidno je da je ista slana tuženici radi mirnog rješenje spora od strane javne bilježnice.

7 2 Iz spisa Povrv 84 / 2024 razvidno je da je dana 3 prosinca 2024 donesena presuda kojom se ukida platni nalog u pravnoj stvari tužitelja tužitelja Vodovod Dubrovnik d.o.o. Dubrovnik, Vladimira Nazora 19, OIB: 00862047577, protiv tuženice HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], te se Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 184,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka." Presuda je donesena jer tužitelj nije u zakonskom roku obrazložio niti potkrijepio svoje potraživanje

7 3 Iz spisa Povrv 52/2022 razvidno je da je u u pravnoj stvari između istih stranaka radi naplate donesena presuda

"Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, Vukovarska 17, poslovni broj: Ovrv-311/2022 (sudski predmet) UPP/OS-Ovrv46/2022 (javnobilježnički predmet) i odbija tužbeni zahtjev. IIINalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 262,13 EUR (1.975 kuna*)." Ista presuda je po žalbi potvrđena.

7 4 IIz računa u spisu ls 52 59 razvidni su iznosi potraživanja za utuženo razdoblje rujan – 24 -travanj 2025.

7 5 iz uplatnica u spisu ls 95 -105 razvidne su plate tuženice za utuženo razdoblje.

8. čl 9 Zakona o obveznim odnosima je propisano da sudionik u obveznom odnosu je dužan ispuniti svoju obvezu i odgovara za njezino neispunjenje

9 Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom dospjele tražbine za pruženu uslugu opskrbe vodom u iznosu od 95,20 EUR za utuženo razdoblje od rujna 2024 do lipnja 2025.

10 Među strankama nije sporno da je tuženica korisnica vodne usluge na adresi [adresa], da tužitelj istu u svojim knjigama vodi kao jedinu korisnicu vodne usluge na potrošnom mjestu broj: 1694 te joj kao takvoj izdaje račune te nije sporna potrošnja vode koja je od strane tužitelja utvrđena za potrošno mjesto broj: 1694.

11 Između stranaka je sporno je li tuženica jedina korisnica na vodomjeru za potrošno mjesto broj: 1694, te da li je tužitelj trebao udovoljiti zahtjevu tuženice za promjenom korisnika usluge, odnosno tuženica je istaknula prigovor pasivne legitimacije.

12 Iz spisa ovog predmeta, proizlaze sljedeća utvrđenja:

- da je ranije među parničnim strankama vođen parnični postupak pod poslovnim brojem: Povrv 84/24 i Povrrv 52/2022 koji je vođen povodom prigovora tuženice protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u kojem sporu je tuženica uspjela

- da je za potrošno mjesto broj 1694 kao korisnik u poslovnim knjigama tužitelja naznačena tuženica kojoj tužitelj za to potrošno mjesto ispostavlja mjesečne račune za vodne usluge (proizlazi iz dostavljenih računa, konto kartica, izvoda iz poslovnih knjiga pregledanih u ovom postupku)

- da je tuženica obavijestila tužitelja da je na potrošnom mjestu šifre kupca 1694 pored nje i korisnik FZ

- da je FZ djelomično podmirivao račune za potrošno mjesto šifre kupca

- da je tužitelj dopisom od 27. kolovoza 2018. broj: 8844/18-G-DC pozvao tuženicu i FZ da urede međusobne odnose o načinu raspodjele utrošene vode uz suglasnost tužitelja i to sporazumom korisnika usluge, prema broju članova domaćinstva ili ugradnjom vodomjera s daljinskim očitanjem uz upozorenje da tužitelj ne priznaje interne vodomjere koji nisu ugrađeni od strane tužitelja /Povrv 52-2022/

- da je tuženica pisanim putem 21. rujna 2018. po punomoćnici uputila FZ dopis u kojem ga poziva da podmiri tadašnje dugovanje te da potpiše sporazum korisnika usluga o načinu potrošnje vode prema broju članova domaćinstva za koji je navela da su ga potpisali ovdje tuženica, vlasnik oba stana Dominikanski samostan Sv. Dominika u Dubrovniku jer da će u protivnom ovdje tuženica biti prisiljena, da ne bi došlo do obustave vode, podmiriti njegovo dugovanje, a potom i od suda zahtijevati isplatu s pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka (proizlazi iz pregledanog i priklopljenog spisa ovog suda broj: Povrv 52/2022

- da je voda FZ priključena na sat koji se vodi na imenu tuženice i da je prilikom njegovog useljenja u lipnju 1997. navedeno bilo zatečeno stanje kada su na isti sat bili spojeni i drugi stanovi, koji su naknadno odvojeni, a da su od konca 2020. godine na sat koji se vodi kod tužitelja na ime tuženice spojeni samo stan koji koristi on i stan koji koristi tuženica (proizlazi iz iskaza svjedoka FZ)

- da računi za potrošnju vode glase na ime tuženice, ali da su svi korisnici stanova otkad se FZ uselio plaćaju potrošnju prema broju članova kućanstva na način da tuženica koja dobiva račune od tužitelja izvrši obračun i izvijesti o tome ostale korisnike (proizlazi iz iskaza svjedoka FZ)

- da je FZ pred kraj 2014. godine uveo vlastiti kontrolni sat i to bez intervencije tužitelja, a da je upitom kod tužitelja saznao da je cijena potrošnje po metru kubičnom sa PDV-om 15,00 kuna, da se fiksna cijena za vođenje sata plaća 20,00 kuna te da je upućen prilikom bilo kakve uplate se pozvati na broj glavnog sata, pa da je nakon toga svaku uplatu izvršavao na način da je očitao svoj sat, množio kubike s 15,00 kuna i zbrojio s 10,00 kuna njegovog troška vođenja sata te da je tuženicu obavijestio usmeno da će uvesti kontrolni sat i ubuduće plaćati stvarnu potrošnju, nakon čega mu tuženica nije više dostavljala kopiju računa (proizlazi iz iskaza svjedoka FZ) /spis Povrv 52/2022/

- da se FZ prije Covid krize obratio Gradu Dubrovniku koji je vlasnik stana koji on koristi te tražio da se za taj stan uvede poseban sat, te da mu je rečeno da je Grad Dubrovnik uputio tužitelju dopis za isto, nakon čega je išao kod tužitelja gdje su mu rekli da nikada nisu zaprimili takav dopis od Grada Dubrovnika, međutim da su radnici tužitelja došli na lice mjesta te naveli da se za ugradnju posebnog sata treba raskopati ulica, nakon čega FZ više nije poduzimao daljnje radnje jer je imao privatnih problema, a u Gradu Dubrovniku su mu rekli da oni neće snositi trošak ugradnje odvojenog sata (proizlazi iz iskaza svjedoka FZ) spis Povrv 52/22

- da je FZ tek naknadno, i to nakon pokretanja postupka saznao da se cijena vodne usluge promijenila te da je sada nešto viša, a da je on plaćao do pokretanja postupka Povrv 52/22 raniju cijenu

13 Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Dužnost korisnika usluge platiti račun za vodne usluge propisana je odredbom članka 42. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 7. lipnja 2011., izmijenjenih i dopunjenih Odlukom od 5. prosinca 2012. te Odlukom od travnja 2015. godine (službena internetska stranica Vodovoda Dubrovnik d.o.o., dalje: Opći i tehnički uvjeti), a koja obveza je u skladu s načelom savjesnosti i poštenja sadržanom u odredbama članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO), dok je dužnost izvršavanja i odgovornost za ispunjenje obveza sudionika u obveznom odnosu propisana je i odredbom članka 9. ZOO-a.

Odredbom članka 2. st. 4. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da je potrošač (kupac) pravna ili fizička osoba koja koristi vodne usluge, da potrošač može biti vlasnik nekretnine ili osoba koja ima pravo korištenja nekretnine po bilo kojem pravnom osnovu (najmoprimac, podnajmoprimac, stanar, zakupac, podzakupac, koncesionar i slično).

Nadalje, odredbom članka 29. st. 2. je propisano da za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasnika, zakupa, podzakupa ili drugog razloga) dotadašnji korisnik usluge ostaje u statusu obveznika plaćanja usluge sve dok isporučitelju usluge ne dostavi dokumentaciju o promjeni statusa korisnika s očitanim stanjem vodomjera s kojim stanjem i datumom očitanja se mijenja status korisnika.

Člankom 36. Općih i tehničkih uvjeta je nadalje propisano da u zgradama sa više korisnika usluge koje imaju ugrađen samo jedan glavni vodomjer način raspodjele utvrđene količine isporučene vode između pojedinih korisnika usluge određuju sami korisnici, dok je člankom 37. st.1. propisano da ako su korisnici usluga u zgradi sa glavnim vodomjerom odlučili da potrošnju vode plaćaju prema broju osoba u pojedinom stanu, ovlašteni predstavnik zgrade ili druga zadužena kontakt osoba dužna je dostaviti odluku o načinu raspodjele utrošene vode, broj osoba koje stanuju u pojedinom stanu za sve stambene cjeline unutar stambene zgrade, predstavnika porodičnog domaćinstva na čije ime će se ispostavljati račun te sve promjene koje nastaju tijekom mjeseca.

15 Odredbom članka 3. stavka 1. točke 6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/2019, dalje: Zakon o vodnim uslugama) je propisano da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno tim Zakonom.

Odredbom članka 37. Zakona o vodnim uslugama je propisano da se ugovor o isporuci vodnih usluga između isporučitelja vodnih usluga i korisnika vodnih usluga smatra se sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge i traje do isteka dana prestanka korištenja vodne usluge.

Odredbom članka 39. Zakona o vodnim uslugama je propisano da je prethodni korisnik vodne usluge dužan roku do 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, s vjerodostojnim dokazom. U istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodne usluge, a dužan je istu prijaviti u roku od idućih 15 dana, ako promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik. Prethodni i novi korisnik solidarno odgovaraju za plaćanje vodnih usluga u razdoblju od promjene korisnika do prijave promjene korisnika isporučitelju vodnih usluga.

16. Ovaj sud smatra dokazanim da tuženica nije jedini korisnik vodne usluge na potrošnom mjestu broj 1694, već je uz nju korisnik i FZ, što proizlazi iz spisu priklopljenog spisa Povrv 52/22 i činjenice da isti vrši mjesečne uplate pozivajući se upravo na potrošnju za korisnika broj: 1694, a što je bilo poznato tužitelju obzirom da isto proizlazi iz njegovog dopisa od od 27. kolovoza 2018. broj:

8844/18-G-DC. /spis Povrv 52/22/

Štoviše, sam tužitelj je tim istim dopisom pozvao ne samo tuženicu već i FZ da izvrše uplatu dugovanja pod prijetnjom obustave usluge, te ih je ujedno i pozvao da sprazumno urede međusobne odnose tako da odrede način obračuna potrošnje vode za ubuduće. Osim toga iz spisa proizlazi da su se i tuženica i FZ obraćali tužitelju, u svrhu uređenja njihovih međusobnih odnosa koji se odnose na način raspodjele troškova potrošnje vode za mjerno mjesto 1694.

Neosnovano je očekivati da bi tuženica, obzirom da je ista službeno evidentirana kao jedini korisnik usluge na navedenom potrošačkom mjestu trebala ujedno i dokazivati status korisnika treće osobe dostavom dokumentacije o promjeni statusa korisnika kako je to propisano odredbom članka 29. stavak 2. Općih i tehničkih uvjeta.

Osim toga prema tumačenju te odredbe kao i odredbe članka 39. Zakona o vodnim uslugama , razvidno je da se iste ne mogu primijeniti na konkretnu pravnu situaciju jer se ne radi o tome da jedan korisnik prestaje koristiti uslugu, a drugi počinje, već se radi o tome da za navedeno mjerno mjesto dulji niz godina usluge tužitelja stvarno koristi više potrošača, dok je službeno evidentiran samo jedan, i to tuženica kojoj se za cjelokupnu potrošnju izdaju računi.

U situaciji koja je predviđena odredbama članka 39. Zakona o vodnim uslugama i članka 29. stavka 2. Općih i tehničkih uvjeta bi dotadašnji evidentirani korisnik otkazao korištenje vodne usluge jer istu prestaje koristiti kada bi na jednostavan način potvrdom o boravištu, drugim ugovorom o najmu ili kupoprodajnim ugovorom (koje su sve isprave koje se odnose i na njega pa je logično da ih ili ima u posjedu ili da ih može na jednostavan način pribaviti) mogao dokazati da više nije korisnik vode na navedenom mjernom mjestu i prijaviti novog korisnika.

Konkretna pravna situacija u kojoj se radi o neusklađenosti evidencije korisnika sa stvarnim korisnicima vodne usluge ne samo da je bila poznata tužitelju, već mu nije niti mogla ili smjela ostati nepoznata jer je za konkretno potrošno mjesto već više puta došlo do izmjene kada su se pojedine stambene jedinice na traženje korisnika u tim jedinicama odvojile od glavnog sata koji nosi broj mjernog mjesta 1694, a vodi se na imenu tuženice.

Pored svega navedenoga, tužitelj je pravna osoba s javnim ovlastima koja kao takva prema odredbama članka 26. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/2009, 110/2021) ima pravo od nadležnih institucija tražiti podatke koji su joj potrebno za usklađenje svojih evidencija, pa ostaje nejasno zašto, ako je tužitelj bio upoznat s time da na navedenom mjernom mjestu postoji više korisnika, a korisnik na čijem imenu se vodi mjerno mjesto i koji za potrošnju na navedenom mjestu prima račune je tražio od tužitelja usklađenje evidencije, nije službenim putem zatražio od vlasnika stanova dokumente iz kojih proizlazi stvarni potrošač vode za glavno brojilo. Nadalje, iz izvedenih dokaza, konkretno iz priklopljenog i pregledanog spisa ovog suda poslovni broj: Povrv-52/22 proizlazi da je tuženica pokušala izravnim obraćanjem drugom korisniku ishoditi usklađenje evidencije i predložila način obračuna u svrhu plaćanja prema broju osoba u kućanstvu, međutim sporazum nije postignut. Sama činjenica da se stvarni korisnici nisu uspjeli dogovoriti o načinu podjele plaćanja, ne može biti na štetu jednog korisnika tako da se od istoga naplaćuje puna cijena, samo zato što je zbog nemogućnosti dostave relevantne dokumentacije koja se odnosi na treće osobe bio onemogućen ishoditi promjenu evidencije korisnika.

Mogućnost tužitelja je u toj situaciji bila obustava isporuke vodnih usluga temeljem odredbe članka 44. stavka 1. točke 3. i 8. Općih i tehničkih uvjeta.

17. Obzirom da je nesporno utvrđeno da su stvarni korisnici vodne usluge na potrošnom mjestu broj: 1694 za utuženo razdoblje bili tuženica i FZ, a iz kartice kupca za potrošno mjesto broj: 1694 na ime HZ proizlazi da je tuženica vršila uplate koje odgovaraju dijelu troška za četiri člana kućanstva, tako se nalazi osnovan prigovor promašaja pasivne legitimacije u odnosu na preostali neplaćeni dio dugovanja.

Obzirom da se radi o djeljivoj obvezi, a u nedostatku sporazuma korisnika o načinu obračuna troška potrošnje svakog od korisnika, obzirom da interni vodomjer kojeg je postavio jedan korisnik bez sudjelovanja tužitelja i suglasnosti drugog korisnika da se slaže s načinom raspodjele očitanjem internog vodomjera, ukupna obveza se ima dijeliti između korisnika na jednake dijelove. Kako je tuženica platila tužitelju više od pola ukupne tražbine za potrošnju vode prema računima dostavljenima u spis, tako je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

18 Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13 u daljnjem tekstu: ZPP), a tuženici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku - odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, u daljnjem tekstu Tarifa) sve na osnovi Tbr. 7/8 .Tuženici su priznati troškovi zastupanja u prvostupanjskom postupku na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak s PDV-om što iznosi 50 bodova dakle 100 EUR , priznat je i trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 13,27 EUR , koji je zatražen u skladu s Tbr. 2. st. 1. u vezi Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama pa je to iznos od 113,27 EUR 19 Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP -a, odlučeno je kao izreci presude.

U Dubrovniku, 21. travnja 2026

Sutkinja:

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (dana) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- pun tuženika