REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-893/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Sabljiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mateković & partneri u Zagrebu, protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. ožujka 2026., u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Ivana Sabljića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Mladena Golojuha, odvjetnika, 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da Odluka tuženika, GRAWE Hrvatska d.d., Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, OIB: 28406115764 o otkazu ugovora o radu tužiteljice ĐH, [adresa], Duga 5 Resa, OIB: [osobni identifikacijski broj] od 6. svibnja 2024. nije dopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika za radno mjesto „prodavača osiguranja“ nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku GRAWE Hrvatska d.d., Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, OIB: 28406115764 u roku od osam dana vratiti tužiteljicu ĐH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na poslove radnog mjesta „prodavača osiguranja“ sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2022.

III. Nalaže se tuženiku GRAWE Hrvatska d.d., Ulica grada Vukovara 5, Zagreb, OIB: 28406115764 isplatiti tužiteljici ĐH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2022. bili u radnom odnosu na temelju kojega je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu Prodavača osiguranja. Tuženik je 6. svibnja 2024. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja koju je tužiteljica primila 17. svibnja 2024. preporučenom poštom. Tužiteljica je protiv Odluke o otkazu 31. svibnja 2024. tuženiku preporučenom poštom uputila zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženiku uručen 3. lipnja 2024., a tuženik se na isti nije očitovao. Tužiteljica ističe da je Odluka nezakonita iz razloga što ne sadrži uputu o pravu tužiteljice na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. Nadalje, obrazloženje Odluke je netočno, te je sastavljeno bez uzimanja u obzir stvarnih okolnosti. Tužiteljica je kroz čitavo vrijeme rada kod tuženika (više od 11 godina) savjesno i uredno obavljala sve obveze iz radnog odnosa. U navedenom periodu je gotovo u potpunosti ispunjavala obvezu ostvarivanja iznosa provizije propisanu internim aktima tuženika, kao poslodavca. Tužiteljica smatra da je tuženik donio Odluku uzimanjem u obzir kratkog i nereprezentativnog razdoblja u kojem tužiteljica zbog objektivnih razloga nije ispunila obvezu vezano za visinu provizije, te je Odluka posljedica osobne netrpeljivosti neposredno nadređenih osoba tužiteljice prema istoj. Objektivni razlozi zbog koji tužiteljica nije bila u mogućnosti ostvariti propisanu proviziju u propisanim iznosima za veljaču i ožujak 2024. odnose se na: a) činjenicu uznemiravanja tužiteljice na radnom mjestu u veljači 2024., a što se odrazilo na rezultate njezinog rada i u veljači 2024. i ožujku 2024. Tužiteljica ukazuje da ju tuženik, kao poslodavac nije na primjeren način zaštitio od takvog uznemiravanja, premda je tuženik kao poslodavac to bio dužan učiniti; b) poslovnu politiku tuženika koji je u predmetnom periodu imao više cijene usluga u odnosu na konkurenciju. U odnosu na uznemiravanje, tužiteljica ukazuje da je 9. veljače 2024. uputila e-mail neposredno nadređenom – voditelju ureda tuženika u [adresa] - ČH kojim ga je zatražila zaštitu od postupanja kolegice ĐHE koja je tužiteljicu uvrijedila riječima „ ĐH, utuvi si u tvoju svoju glupu plavu glavu da je stranka mene zvala i da je tražila da ja to odradim“. Dakle, drugi radnik tuženika se prema tužiteljici ponio krajnje bezobrazno na način da je povrijedila njezin ugled i dostojanstvo, bespotrebno vrijeđajući tužiteljicu te iznoseći grube uvrede na račun njezine inteligencije. Posebice je sporno što se taj incident dogodio pred neposredno nadređenom osobom tužiteljice – ČH – a koji ni na koji način nije reagirao i koji se kroz čitavo vrijeme ponašao kao da se takav incident nije dogodio. Nakon što se tužiteljica e-mailom obratila ČH, isti se nikada nije očitovao na takav e- mail tužiteljice niti je poduzeo bilo kakve mjere radi zaštite prava tužiteljice. Upravno suprotno, ČH je tužiteljicu u to vrijeme premjestio iz sobe i sa stola na kojem je radila punih 10 godina u drugu odvojenu sobu kako ne bi „smetala novoj ekipi ljudi koja tada počinje raditi.“. Zbog takvog postupanja neposredno nadređene osobe, tužiteljica je dodatno uznemiravana jer je pred ostalim radnicima tuženika tužiteljica prikazana kao uzrok problema kojeg radi „mira u uredu“ treba odstraniti iz kolektiva. Tužiteljica se zbog takvog postupanja osjećala uznemireno te se nije mogla na kvalitetan način posvetiti ispunjavanju svih obveza iz radnog odnosa, između ostalog, i iz razloga što je tuženik u cijelosti ignorirao njezin zahtjev za sprječavanja uznemiravanja. Tužiteljica ukazuje da je bila izložena i drugim slučajevima uznemiravanja, a o kojima je obavijestila neposrednog nadređenu osobu kod tuženika koja nije poduzela radnje radi sprječavanja uznemiravanja. Tužiteljica ističe da je Odluka posljedica odluke regionalne direktorice KH koja je ČH - neposredno nadređenoj osobi tužiteljice u prosincu 2023. dala instrukcije da se „riješi“ tužiteljice, a što joj je priznao i sam ČH. Ističe da su odredbe Pravilnika o radu tuženika samo poslužile kao sredstvo za davanje otkaza tužiteljici, a da je pravi razlog otkaza tužiteljice, osobna netrpeljivost neposredno nadređenih osoba tužiteljice prema njoj. Ističe da je u spornom periodu (veljača i ožujak 2024.) više višegodišnjih klijenata tuženika s kojima je tužiteljica više godina ugovarala police osiguranje u ime tuženika odustalo od produljenja police osiguranja s tuženikom kao osiguravajućim društvom iz razloga što je, prema riječima tih klijenata, premija osiguranja koju bi morali plaćati tuženiku više nego li to slučaj kod drugih osiguravajućih društava konkurenata tuženika. Također, zbog takve više cijene proizvoda tuženika, u odnosu na konkurenciju, tužiteljica nije mogla ponuditi novim strankama proizvode tuženika pod konkurentnim uvjetima. S obzirom da tuženik samostalno određuje cijenu premije, a koji element predstavlja bitnu stavku za prodaju proizvoda tuženika, tužiteljica ne može biti odgovorna zbog toga nemogućnosti izvršenja obveza iz Mjerodavne provizije i Plana aktivnosti za prodavače osiguranja za 2024., a slijedom čega ne postoje skrivljeno ponašanje u odnosu na tužiteljicu. U tom smislu, tužiteljica ukazuje da je u prosincu 2023. ostvarila proviziju u iznosu od 1.666,00 EUR, dok je u siječnju 2024. ostvarila proviziju u iznosu od 956,00 EUR. Nadalje, tužiteljica ističe da je stavljena u nepovoljniji položaj i u odnosu na druge usporedive radnike istog radnog mjesta koji u različitim razdobljima nisu ispunjavali uvjete koji su navedeni u internom aktu tuženika

- Mjerodavne provizije i Plana aktivnosti za prodavače osiguranja, a koji unatoč odredbama Pravilnika o radu koji se navode u Odluci nisu dobili otkaz ugovora o radu. Radi se o selektivnoj primjeni internih odluka tuženika na određene radnike tuženika, a ne i na dosljednu i kvalitetnu primjenu navedenog internog akta tuženika. U konkretnom slučaju tuženik nije postupao jednako prema svim radnicima već je utvrđene kriterije primjenjuje na nejednak način, a za što ne postoji bilo kakva pravna osnova. Ističe da tuženik prije donošenja Odluke nije pisanim putem upozorio tužiteljicu na izvršenje obveze iz radnog odnosa niti joj je omogućio iznošenje obrane a pritom ne postoje objektivne okolnosti koje bi opravdavale takav propust tuženika. Štoviše, Odluka niti ne sadrži razloge zašto tuženik nije postupio na navedeni način. Tužiteljica, opreza radi, ističe da se Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 24.6.2022. ne može smatrati valjanom osnovom za donošenje Odluke, s obzirom da je između lipnja 2022. i svibnja 2024. prošlo 23 mjeseca te je tužiteljica nakon toga redovito izvršavala obvezu postizanja provizije propisane internim aktima tuženika. Slijedom navedenog, očito je da je tužiteljica postupila sukladno Upozorenju o obvezama iz radnog odnosa te je uskladila svoje obveze iz Ugovora s primjedbama tuženika te opomena stara gotovo dvije godine ne može biti pravni temelj koji bi ukazivao na kontinuirano i ustrajno kršenje radnih obveza od strane tužiteljice. Osim toga, i sami interni akt Mjerodavna provizija za prodavače osiguranja za 2024. ukazuje da se promatrano razdoblje odnosi na kalendarsku godinu pa je krajnje irelevantno pozivanje na opomenu koja se odnosi na kalendarsku razdoblje 2022. godine jer između ta dva razdoblja nema poveznice. Dakle, navedena opomena je iskorištena samo i isključivo kako bi se pokušala opravdati Odluka o otkazu Ugovora tužiteljici. Slijedom navedenog, predlaže utvrditi Odluku tuženika, o otkazu ugovora o radu tužiteljice od 6. svibnja 2024. nedopuštenom te da radni odnos tužiteljice kod tuženika za radno mjesto „prodavača osiguranja“ nije prestao, predlaže naložiti tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove radnog mjesta „prodavača osiguranja“ sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2022., kao i naložiti tuženiku da joj nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Čini nespornim da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2022. na radnom mjestu Prodavača osiguranja, da je tuženik 6. svibnja 2024. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja koju je tužiteljica primila 17. svibnja 2024., da je tužiteljica protiv navedene Odluke 31. svibnja 2024. tuženiku uputila zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženiku uručen 3. lipnja 2024. te da se tuženik na isti nije očitovao. Navodi da je netočan tužbeni navod da je Odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita iz razloga što Odluka ne sadrži uputu o pravu tužiteljice na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava budući da Zakon o radu propisuje oblik, obrazloženje i dostavu odluke o otkazu te ne propisuje da bi odluka o otkazu trebala sadržavati uputu o pravu na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. Netočan je tužbeni navod da je obrazloženje Odluke netočno te da je sastavljeno bez uzimanja u obzir stvarnih okolnosti. Navodi da je u aktu Mjerodavna provizija i Plan aktivnosti za prodavače osiguranja za 2024. decidirano utvrđena mjesečna obveza svakog prodavača osiguranja, pa tako i tužiteljice, u ispunjenju mjerodavne provizije i plana aktivnosti (sukladno trajanju radnog odnosa i sukladno veličini portfelja radnika). Prema točki 2.12.2 Pravilnika o radu tuženika, a koji akt obvezuje tužiteljicu samom činjenicom sklapanja ugovora o radu, smatra se da prodavač osiguranja krši svoje obveze iz radnog odnosa zbog čega mu poslodavac može otkazati ugovor o radu, ako dva mjeseca uzastopno ili tri mjeseca tijekom promatranog razdoblja: ostvari proviziju koja je manja od mjerodavne provizije propisane za kategoriju prodavača osiguranja ovisno o trajanju radnog odnosa na radnom mjestu prodavača osiguranja (u mjesecima) ili ostvari manji broj prodajnih aktivnosti od propisanih Planom aktivnosti za prodavača osiguranja. U promatranom razdoblju od 1. veljače do 31. ožujka 2024. tužiteljica bez opravdanog razloga dva mjeseca uzastopno (veljača i ožujak) nije ostvarila predviđene rezultate u ispunjenju mjerodavne provizije. Što se uzimanja u obzir olakotnih okolnosti tiče, tuženik je prilikom donošenja Odluke izvršio provjeru dana odsutnosti tužiteljice s rada zbog bolovanja te je utvrđeno da u promatranom razdoblju ona nije bila odsutna s rada zbog bolovanja te je bio ispunjen uvjet za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu. Navodi da je tužiteljica na svakom mjesečnom razvojnom/RAS razgovoru imala pravo spomenuti nadređenim rukovoditeljima eventualne olakotne okolnosti za neispunjenje obveza iz radnog odnosa (konkretno mjerodavne provizije) što ona nesporno nije učinila. Štoviše, niti nakon usmene opomene voditelja tima ČH na neispunjenje mjerodavne provizije za veljaču 2024. (zabilježeno 21. ožujka 2024. na obrascu zabilješka s RAS razgovora Mjesec 3/2024) tužiteljica nije iznijela bilo kakvu primjedbu na usmenu opomenu nadređenog rukovoditelja, a ponajmanje prigovor da prodajne rezultate nije ostvarila zbog navodnog uznemiravanja. Navod da tužiteljica od strane tuženika kao poslodavca nije na primjeren način zaštićena od uznemiravanja je u potpunosti neistinit i paušalno naveden u svrhu prikrivanja činjenice neispunjenja mjerodavne provizije. U navedenoj zabilješki od 21. ožujka 2024. jasno je istaknuto da tužiteljica već 3. put u posljednjih 12 mjeseci nije ostvarila mjerodavnu proviziju, pa je evidentno da neispunjenje prodajnih veličina ne može biti posljedica navodnog uznemiravanja koje se dogodilo u veljači 2024. Poslovna politika tuženika i cijene koje on primjenjuje ne mogu nikako biti razlogom neispunjavanja radnih obveza propisanih Pravilnikom o radu tuženika jer je tužiteljica potpisom ugovora o radu preuzela obvezu ispunjavanja svih svojih radnih obveza koje proizlaze iz sklopljenog ugovora o radu. Prijavljeno navodno postupanje gospođe ĐHE svakako po zakonskoj definiciji ne bi predstavljalo uznemiravanje tužiteljice. Da je uistinu postupanje gospođe IH povrijedilo ugled i dostojanstvo tužiteljice, tužiteljica bi koristila pravo podnošenja pritužbe za zaštitu dostojanstva sukladno Pravilniku o zaštiti dostojanstva radnika tuženika, što ona nesporno nije učinila. Netočan je i paušalan navod da nadređeni voditelj tima nakon zaprimanja elektroničke poruke tužiteljice od 9. veljače 2024. nije reagirao te nije poduzeo nikakve radnje radi zaštite prava tužiteljice. Neželjeno postupanje prema tužiteljici očigledno se poslije navodnog prijavljenog događaja nije nikad dogodilo, pa je samim time logički uvjerljivo da je nadređeni rukovoditelj ispitao sve okolnosti i riješio prijavljenu situaciju. Štoviše, ponovne tužiteljičine prijave navodnog neželjenog ponašanja prema tužiteljici nesporno nije bilo. Tužbeni navod da je tužiteljica u to vrijeme premještena iz jedne radne prostorije u drugu (što ju je navodno dodatno uznemirilo) je paušalan jer tužiteljica odluku voditelja tima da ju premjesti u sobu u kojoj i on sam sjedi niti u jednom trenutku, sve do podnošenja tužbe, nije prijavila kao neželjeno/uznemiravajuće postupanje prema njoj, niti iznijela pritužbu sukladno Pravilniku o zaštiti dostojanstva radnika tuženika. Tužiteljica je premještena u ured u kojem sjedi voditelj tima iz razloga što je često vodila telefonske razgovore koji su bili na rubu svađe, preglasni i neugodni za stranke, ali i druge radnike. Također, često je vodila neprimjerene neprofesionalne razgovore s drugim kolegama iz ureda kao i privatne razgovore i rasprave sa svojim članovima obitelji, partnerom i prijateljima/poznanicima koje su ometale druge, nove radnike iz tima u radu. Vezano za navodno postupanje direktorice sektora KH tužiteljica je imala na raspolaganju pravo podnošenja pritužbe za zaštitu dostojanstva sukladno Pravilniku o zaštiti dostojanstva radnika tuženika, što ona također nesporno nije učinila pa je očigledno da takva izjava direktorice sektora nije istinita. Potpuno je netočan navod da tužiteljica zbog činjenice da tuženik samostalno određuje cijenu premije osiguranja ne može biti osobno odgovorna za neizvršenje svojih obveza iz radnog odnosa (ispunjenja mjerodavne provizije i plana aktivnosti). Tuženik posebno ističe da je tužiteljica prilikom sklapanja Ugovora o radu svojim potpisom izričito potvrdila da je upoznata sa sadržajem Pravilnika o radu i ostalih propisa kojima se uređuje radni odnos radnika s poslodavcem, da je razumjela sve njihove odredbe te da je s istima u potpunosti suglasna (članak 14. Ugovora o radu), da tužiteljica tijekom čitavog trajanja radnog odnosa, nakon objavljivanja odluka Uprave o mjerodavnim provizijama (ili drugog internog akta koji propisuje praćenje radnog učinka radnika u prodaji osiguranja), niti jednom nije prigovorila tuženiku na povredu svojih prava iz radnog odnosa zbog takvog načina praćenja radnog učinka te da, sve do primitka Odluke o otkazu ugovora o radu nije podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a što je bila dužna učiniti u roku od 15 dana od dana kada je njezino pravo povrijeđeno (tj. od dana objave odluka Uprave ili drugog internog akta tuženika); da je tužiteljica tijekom radnog odnosa, vodila brojne razgovore s nadređenim rukovoditeljima o svom radnom učinku, ispunjenju zadanih prodajnih veličina i niti jednom nije prigovorila zakonitosti takvog načina praćenja radnog učinka. Tužiteljica nije prigovarala zakonitosti odluka Uprave o načinu praćenja radnog učinka upravo iz razloga što je način praćenja radnog učinka radnika u prodaji putem zadanih prodajnih veličina jedan sasvim uobičajen, egzaktan, korektan i primjeren način praćenja radnog učinka radnika. Budući da i sama tužiteljica navodi da je za prosinac 2023. i za siječanj 2024. ostvarila mjerodavnu proviziju (štoviše i premašila iznose zadanih provizija), vidljivo je da tužiteljici nije bilo nemoguće naplatiti premiju osiguranja od stranaka. Tuženik ne osporava da kod njega postoje radnici koji nisu ispunili zadane prodajne veličine, a kojima nije otkazan ugovora o radu. Prema točki 2.12.2 Pravilnika o radu tuženik može, ali ne mora, redovito otkazati ugovor o radu radniku koji nije ispunio mjerodavnu proviziju ili plan aktivnosti. Dakle, kod tuženika ne postoji automatizam otkazivanja ugovora o radu zbog neispunjenja plana prodaje već se odluka donosi ocjenom svakog pojedinog konkretnog slučaja. Što se tiče rada drugih usporedivih radnika tuženik ističe kako je ugovor o radu individualni odnos između radnika i poslodavca te rad nekog drugog radnika nema utjecaja na pravni položaj tužiteljice. Posebno ističe da je neposredno nadređeni voditelj tima tužiteljice ČH upozoravao tužiteljicu na loše prodajne rezultate kako bi stigla zaostatke u ispunjenju zadanih veličina, a što je zabilježeno na obrascu Zabilješka s RAS razgovora za Mjesec 3/2024. Tužiteljica je neostvarivanje mjerodavne provizije mogla opravdati navođenjem opravdanih razloga i nakon što je usmeno upozorena na kršenje radnih obveza, što tužiteljica nesporno nije učinila. Tuženik posebno ističe da nisu postojale okolnosti zbog kojih bi tuženik morao posebno omogućiti tužiteljici da iznese svoju obranu jer je tužiteljica neispunjenje mjerodavne provizije odnosno kršenje obveza iz radnog odnosa mogla opravdati tijekom čitavog razdoblja promatranja i kasnije (obzirom da je u promatranom razdoblju upozorena na neispunjenje mjerodavne provizije) te nije bila spriječena uputiti tuženiku opravdanje svog lošeg radnog rezultata odnosno iznijeti svoju obranu. Tužiteljica nakon upućenog Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 24. lipnja 2022. (zbog neispunjenja mjerodavne provizije) ponavlja kršenje obveze iz radnog odnosa što logično dovodi do otkaza ugovora o radu, na što je tužiteljica i upozorena u navedenom upozorenju. Tužiteljica je u Upozorenju o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 24. lipnja 2022., izrečenom također zbog neispunjenja mjerodavne provizije, izričito upozorena na mogućnost otkaza ugovora o radu. Sukladno točki 2.12.2. (stranica 24.) Pravilnika o radu tuženika propisano je da odluke o mjeri izrečene radniku zbog neispunjenja prodajnih rezultata zastarijevaju za tri godine od izricanja mjere, pa je nesporno da tužiteljica za ponovljeni slučaj neispunjavanja prodajnih rezultata u 2024. nije trebala biti posebno upozorena nekog novom odlukom/upozorenjem. Slijedom iznesenog tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti. Tuženik je na glavnoj raspravi postavio zahtjev za naknadom troškova postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci KH i ČH, te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice tuženika da se Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 6. svibnja 2024. utvrdi nedopuštenom te da se utvrdi da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad kod tuženika na poslove radnog mjesta „prodavač osiguranja“.

6. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2022., a u kontinuitetu od 1. srpnja 2013., na radnom mjestu „prodavač osiguranja“, da je tuženik 6. svibnja 2024. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, da je tužiteljica Odluku o otkazu zaprimila 17. svibnja 2024., da je tužiteljica 31. svibnja 2024. protiv Odluke o otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 3. lipnja 2024., da se tuženik na isti nije očitovao, kao i da je da je tužiteljica tužbu podnijela unutar roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), odnosno da je tužba tužiteljice pravodobna i dopuštena.

7. Između stranaka je sporno je li tuženik imao opravdane razloge za donošenje Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno je li Odluka o otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena.

8. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika od 6. svibnja 2024. proizlazi da je tužiteljica, kao radnica, s tuženikom, kao poslodavcem, sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto prodavača osiguranja. Dalje je navedeno da je u Mjerodavnoj proviziji i Planu aktivnosti za prodavače osiguranja za 2024. utvrđena radnikova mjesečna obveza ispunjavanja mjerodavne provizije i plana aktivnosti sukladno trajanju njegova radnog odnosa na radnom mjestu prodavača osiguranja i sukladno veličini njegova portfelja, da je sukladno Mjerodavnoj proviziji za prodavače osiguranja za 2024. radnik razvrstan u kategoriju ≥60 (trajanje radnog odnosa na radnom mjestu prodavač osiguranja/u mjesecima) te mjerodavna provizija koju je u promatranom razdoblju od 1.2. do 31.3.2024. bio dužan ispuniti iznosi 720 EUR/mjesečno; da je na temelju rezultata promatranog razdoblja utvrđeno da je tužiteljica u veljači 2024. ostvarila mjesečnu proviziju u iznosu od 588,37 EUR, dok je u ožujku 2023. tužiteljica ostvarila mjesečnu proviziju u iznosu od 531,23 EUR; da je točkom 2.12.2. Pravilnika o radu tuženika propisano da prodavač osiguranja krši svoje obveze iz radnog odnosa zbog čega mu poslodavac može otkazati ugovor o radu ako dva mjeseca uzastopno ili tri mjeseca tijekom promatranog razdoblja ostvari proviziju koja je manja od mjerodavne provizije za kategoriju prodavača osiguranja ovisno o trajanju radnog odnosa na radnom mjestu prodavača osiguranja ili ako ostvari manji broj prodajnih aktivnosti od propisanih Planom aktivnosti za prodavača osiguranja. Navedeno je da u promatranom razdoblju od 1.2. do 31.3.2024. bez opravdanog razloga dva mjeseca zaredom (veljača i ožujak) radnica nije ostvario predviđene rezultate u ispunjenju mjerodavne provizije. Također je istaknuto da je zbog neispunjenja obveza iz radnog odnosa radniku već upućeno pisano Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 24. lipnja 2022. zbog toga što u razdoblju od 1. travnja do 31. svibnja 2022. nije ispunila potrebnu mjerodavnu proviziju, kao i da je u navedenom upozorenju radnica izričito upozorena da postoji mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju da nastavi kršiti obveze iz radnog odnosa na navedeni način ili u slučaju neke druge povrede radne obveze. Istaknuto je da poslodavac nije utvrdio postojanje objektivnih razloga za opisana kršenja obveze iz radnog odnosa, a skrivljeno ponašanje radnice utvrdio je na temelju činjenice da je ona unatoč pisanog Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 24. lipnja 2022. ponovila kršenje obveze iz radnog odnosa. Posebno je istaknuto da je prije donošenja odluke zatraženo očitovanje radničkog vijeća o namjeravanoj odluci poslodavaca kojem su potpuno i pravovremeno priopćeni svi podaci važni za donošenje odluke, a d se radničko vijeće nije posebno očitovalo.

9. Iz e-mail poruke od 9. veljače 2024. proizlazi da tužiteljica šalje ČH poruku s nazivom „komunikacija između kolega u uredu“, navodeći da mu se ponovno obraća: „slijedom događaja ili tzv. scene između nje i kolegice ĐHE, moli da nađe način kako će razgovarati s kolegicom ĐHE da joj se ispriča što ju je povrijedila riječima koje nisu primjerene unutar ureda, da je jako uvrijeđena jer on nije kao voditelj u datom momentu zaustavio vrijeđanje, moli da se sve riješi unutar ureda i da joj odgovori na mail.“.

10. Iz Pravilnika o radu tuženika od 1. siječnja 2024. proizlazi da je pod točkom 2.12.2 - Redoviti otkaz - prodavači osiguranja, voditelji timova, direktori prodaje propisano da se smatra da prodavač osiguranja krši svoje obveze iz radnog odnosa zbog čega mu poslodavac može otkazati ugovor o radu, ako dva mjeseca uzastopno ili tri mjeseca tijekom promatranog razdoblja: ostvari proviziju koja je manja od mjerodavne provizije propisane za kategoriju prodavača osiguranja ovisno o trajanju radnog odnosa na radnom mjestu prodavača osiguranja (u mjesecima) ili ostvari manji broj prodajnih aktivnosti od propisanih Planom aktivnosti za prodavača osiguranja. Ostvarenje mjerodavne provizije i prodajnih aktivnosti za prodavače osiguranja promatra se mjesečno, ali se niti u kojem slučaju ne može promatrati za razdoblje duže od prethodnih dvanaest mjeseci. Nakon prethodno izrečene mjere poslodavac može otkazati ugovor o radu prodavaču osiguranja zbog neispunjenja mjerodavne provizije ili prodajnih aktivnosti čim se steknu uvjeti za otkaz ugovora o radu utvrđeni stavkom 1. Mjerodavnu proviziju i Plan aktivnosti za prodavača osiguranja za svaku kalendarsku godinu određuje Uprava poslodavca posebnom odlukom. Kategorija prodavača osiguranja na temelju koje se promatra mjerodavna provizija određuje se uzimajući u obzir trajanje radnog odnosa na radnom mjestu prodavača osiguranja za promatrani mjesec. Kategorija prodavača osiguranja navedena je u obrascu Zabilješka s RAS razgovora. Odluke o mjeri izrečene radniku zbog neispunjenja prodajnih rezultata zastarijevaju za tri godine od izricanje mjere.

11. Iz Odluke Uprave br. 83/2023. od 19. prosinca 2023. proizlazi da se istom usvaja mjerodavna provizija i Plan aktivnosti za prodavače osiguranja za 2024. te da ako je trajanje radnog odnosa na radnom mjestu prodavača osiguranja ≥ 60 mjeseci mjerodavna provizija iznosi 720 eura mjesečno.

12. Iz RAS razgovora za mjesec ožujak 2024. za tužiteljicu proizlazi da je u rubrici Zabilješka za plan korektivnih aktivnosti navedeno da je „opomena voditelja tima zbog neostvarenja mjerodavne provizije u 02/2024 – ostvarila 588 eura od potrebnih 720 eura; to je treći put da u zadnjih 12 mjeseci (promatrano razdoblje) ne ispunjava potrebnu mjerodavnu proviziju.

13. Iz Pravilnika o zaštiti dostojanstva radnika tuženika od 1. siječnja 2023. proizlazi da je točkom 2.4. propisan postupak zaštite dostojanstva radnika te je uspostavljen neformalni i formalni postupak zaštite dostojanstva. Točkom 2.4.1. propisan je neformalni postupak koji je preporuka radniku te je određeno da ako neformalni postupak nije postigao rezultate da je radnik ovlašten pokrenuti formalni postupak. Točkom 2.4.2. propisan je formalni postupak zaštite dostojanstva radnika te je određeno da svaki radnik koji smatra da je uznemiravan ima pravo ovlaštenoj osobi podnijeti pritužbu za zaštitu dostojanstva.

14. Iz Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza od 24. lipnja 2022. proizlazi da tužiteljica u promatranom razdoblju od 1. travnja 2022. do 31. svibnja 2022., dva mjeseca zaredom (travanj i svibanj) nije ostvarila predviđene rezultate u ispunjenju mjerodavne provizije; da je poslodavac izračunao prosjek njene ostvarene provizije u promatranom razdoblju te je utvrđeno da, s obzirom da njena prosječna ostvarena provizija promatranog razdoblja iznosi 3.479,90 kn odnosno da je ista manja od prosjeka mjerodavne provizije propisane za kategoriju prodavača osiguranja u promatranom razdoblju (4.000,00 kn), nije ostvarili potrebnu mjerodavnu proviziju; da je izvršena provjera njene odsutnosti s rada zbog bolovanja u promatranom razdoblju te je utvrđeno da u promatranom razdoblju nije bila odsutna zbog bolovanja pa budući da u promatranom razdoblju bez opravdanog razloga nije ostvarila minimalne predviđene rezultate nesporno je utvrđeno kršenje obveza iz radnog odnosa. Zbog neispunjenja mjerodavne provizije u promatranom razdoblju izrečeno joj je i upozorenje od strane nadređenog rukovoditelja ČH što je zabilježeno na obrascu Zabilješka s RAS razgovora: Mjesec 5/2022. Tužiteljica je upozorena da ako nastavi kršiti obveze iz radnog odnosa na opisani način ili u slučaju neke druge povrede radne obveze, postoji mogućnost otkaza ugovora o radu.

15. Iz Zapisa iz informatičkog sustava tuženika proizlazi da je 21. ožujka 2024. u 13,34 sati ČH dostavio na službenu e-mail adresu tužiteljice RAS obrazac za 3/2024.

16. Iz iskaza svjedokinje KH, zaposlene kod tuženika na radnom mjestu direktorica sektora, proizlazi da je provjerom radnih aktivnosti tužiteljice, a time i rezultata rada uočeno da ista nije imala dva mjeseca uzastopce ispunjenje planiranih mjerodavnih provizija sukladno Mjerodavnoj provizija i Planu aktivnosti za prodavače osiguranja; da je tužiteljica prethodno već jednom bila upozorena zbog iste povrede; da je tužiteljica zbog ovakve povrede upozorena usmeno od strane svog neposredno nadređenog ČH, koji je takvu opomenu unio u RAS obrazac, da se ispunjeni obrazac šalje na e-mail osobi na koji su odnosi te da se opomena ne daje na potpis osobi u odnosu na koju se odnosi. Svjedokinja je čula za sukob kojeg je tužiteljica imala sa kolegicom ĐHE, ali da zna i za sukobe koje je tužiteljica imala sa drugim kolegama; da je osobno zadužila voditelja tužiteljice da obavi razgovor i riješi tu situaciju; da cijeli prodajni tim kod tuženika sjedi u istoj prostoriji, a da je u odnosu na tužiteljicu uočeno da ista učestalo ima privatne razgovore povišenim tonom, da upotrebljava neugodne rečenice pa da je voditelj tima, a sve kako bi situaciju u radnoj prostoriji prilagodio uvjetima rada, odlučio premjestiti tužiteljicu u sobu u kojoj i on sjedi, da se tužiteljica nije na takvu odluku požalila. Navela je da kod tužiteljice uočeno i neprimjereno ponašanje prema drugim kolegama i strankama, a što je sve utjecalo na konačnu odluku poslodavca; da je tužiteljica usmenim putem upozorena na svoje rezultate rada, a tužiteljici je raskinut radni odnos tek nakon dvije službene uručene opomene; da je odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici donijela Uprava tuženika na prijedlog voditelja tima i uz njenu (svjedokinjinu) suglasnost; da nije točno da je voditelju tima, ČH, dala usmenu uputu "da se riješi tužiteljice"; da su ona i voditelj tima u odnosu na e-mail kojeg je tužiteljica uputila 9. veljače 2024. odlučili da ne treba poduzimati nikakve konkretne mjere, već je zadužila voditelja tima da u timu pokuša smiriti tenzije te napravi balansirajuću atmosferu za rad.

17. Iz iskaza svjedoka ČH, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu voditelj tima, proizlazi da tužiteljica dva puta po dva mjeseca zaredom nije ispunila mjerodavnu proviziju; da je osobno sa tužiteljicom 21. ožujka 2024. obavio usmeni razgovor putem RAS obrasca, u koji je unio primjedbu da tužiteljica za mjesec veljaču i ožujak 2024. nije ostvarila mjerodavnu proviziju; da je u prisustvu tužiteljice ispunio rubriku "zabilješka za plan korektivnih aktivnosti" u RAS obrascu, a RAS obrazac je tužiteljici poslao putem e-maila. Naveo je da tužiteljica i kroz 2022. u jednom razdoblju nije ispunila potrebnu mjerodavnu proviziju. U odnosu na e-mail koji mu je tužiteljica poslala 9. veljače 2024. navodi da je tu situaciju među kolegicama pokušao riješiti tako što je obavio razgovor sa obje kolegice, pokušao je smiriti tenzije, tom prilikom je kolegicu GH opomenuo da riječi koje je uputila tužiteljici nisu primjerene riječi koje se upotrebljavaju na radnom mjestu niti inače, a nije našao potrebnim poduzimati ikakve sankcije u odnosu na kolegicu GH; da su se kolege iz ureda učestalo tužili na tužiteljicu da ih ometa u njihovom radu; da je osobno više puta uočio neprimjereno ponašanje tužiteljice tako što bi za vrijeme radnog vremena obavljala privatne razgovore povišenim tonom, a što je ometalo druge kolege u radu te je iz tog razloga donio odluku da tužiteljica prijeđe sjediti u sobu u kojoj on radi, da je tužiteljica zbog takve odluke negodovala. Naveo je da nije dobio uputu od svoje neposredno nadređene da se na bilo koji način riješi tužiteljice. Također je naveo da je tužiteljica preseljena iz zastupničke sobe u njegov ured, za stolom koji je imao svu potrebnu opremu za rad. Vezano za sukob koji je tužiteljica imala sa kolegicom GH, navodi da mu je poznat uzrok istog, a to je da su stranke počele učestalo tražiti da ih više tužiteljica ne kontaktira, da se odredi drugi zastupnik, da je stoga kao voditelj tima određene stranke upućivao drugim zastupnicima koji bi potom odradili posao sa strankom a u šifru bi se unosio podatak da je taj posao odradila tužiteljica kako se istoj ne bi smanjila provizija, da je u konkretnom slučaju stranka tražila drugog zastupnika, te je on stranku uputio kolegici GH, a tužiteljica je to doživjela na način da joj kolegica GH "krade" stranke. U odnosu na zaprimljeni e-mail smatrao je da je sasvim dovoljno da obavi usmeni razgovor sa kolegicom GH i sa tužiteljicom te da nije bilo potrebno poduzimati nikakve druge formalne radnje. Tužiteljicu je više puta usmeno upozoravao i razgovarao sa istom vezano uz to da ometa druge kolege u radu, smatrao je da će usmeni razgovor biti dostatan da tužiteljica promjeni svoje ponašanje, te da nije potrebno isto i pisano zabilježiti.

18. Tužiteljica je u svom iskazu navela da u cijelosti ostaje pri svim iznesenim navodima tijekom postupka. Navela je da je točno da ju je njen neposredno nadređeni ČH putem RAS obrasca upozorio da nije ostvarila mjerodavnu proviziju za veljaču 2024., da je RAS obrazac dobila ili krajem veljače ili u ožujku 2024., da nikada sa ČH nije imala razgovor na tu temu. Točno je da za mjesec veljaču i ožujka 2024. nije ostvarila mjerodavnu proviziju u skladu s Mjerodavnom provizijom i Planom aktivnosti za prodavače osiguranja za 2024., a razlog tome je što neke stranke nisu na vrijeme platile. Jedan od razlog zbog kojih nije ostvarila proviziju je i sukob kojeg je imala s kolegicom GH, a zbog kojeg je izgubila motivaciju za daljnji rad, kao i njeno preseljenje u sobu u kojoj je sjedio ČH. Točno je da je kroz 2022. dobila opomenu zbog neostvarene provizije, ali joj je tom prilikom tadašnji direktor rekao da je ta opomena samo pro forme. Navela je da se ČH povodom sukoba s kolegicom obratila putem e-maila, isti joj nije odgovorio na e-mail, a kada ga je pitala zašto nije dobila odgovor rekao joj je "a što da napravim", sukob kojeg je imala s kolegicom kod nje je izazvao zdravstvene probleme, jer je tu noć povraćala, bila je pod velikim stresom te je dobila gastritis zbog čega je kasnije otišla na bolovanje.

19. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka ČH i KH, budući su isti jasni i logični te međusobno suglasni u bitnim dijelovima, kao i sukladni prilazećoj dokumentaciji. Naime, saslušani svjedoci su potvrdili da tužiteljica u promatranom razdoblju dva mjeseca za redom nije ostvarila mjerodavnu proviziju, što tužiteljica tijekom postupka ne spori, a njihov iskaz potvrđuje RAS obrazac za ožujak 2024. Također iz iskaza svjedoka KH i ČH proizlazi da je tužiteljica bila više puta pozivana na razgovor i upozoravana na neispunjavanje mjerodavne provizije. Iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 24. lipnja 2022. proizlazi da je tužiteljica već bila pisano upozorena na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza zbog neispunjavanja mjerodavne provizije, a što upućuje na to da tužiteljica kontinuirano ustraje na svojem ponašanju koje sukladno Pravilniku o radu tuženika predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa.

20. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice te je isti ocijenio neuvjerljivim. Naime, tužiteljica tijekom postupka ističe da je razlog zbog kojeg nije ostvarila mjerodavnu proviziju taj što nije na primjeren način zaštićena od uznemiravanja na radnom mjestu, kao i zbog toga što je preseljena iz sobe u kojoj je sjedila u sobu u kojoj sjedi voditelj tima, a što je doživjela kao još jedan čin uznemiravanja. Međutim, iako riječi koje je GH uputila tužiteljici ne predstavljaju riječi koje se upotrebljavaju u primjerenoj poslovnoj komunikaciji, sud ne nalazi da tako opisani incident predstavlja uznemiravanje tužiteljice na radnom mjestu, zbog kojeg je tuženik kao poslodavac trebao poduzimati neke konkretne mjere, a niti da je taj incident mogao biti razlogom zbog kojeg je tužiteljica izgubila motivaciju za rad, a posebno ne kao opravdan razlog zbog kojeg nije ispunila mjerodavnu proviziju. Također, iz iskaza saslušanih svjedoka, koje je sud u cijelosti prihvatio, utvrđeno je da je ČH, kao voditelj tima nakon što je tužiteljica prijavila incident koji je imala sa kolegicom GH obavio razgovor sa kolegicom GH, pri čemu je svjedok ČH objasnio uzrok sukoba između tužiteljice i kolegice GH. Također, saslušani svjedoci su suglasno naveli da je tužiteljica premještena u novu radnu prostoriju radi održavanja zdrave radne atmosfere, budući da je tužiteljica svojim ponašanjem ometala druge zaposlenike u izvršavanju radnih obveza. Stoga je sud navode tužiteljice kojima opravdava zašto nije ispunila svoju radnu obvezu u pogledu mjerodavne provizije ocijenio paušalno iznesenim i nedokazanima. Naime, sukladno važećem Pravilniku o zaštiti dostojanstva tuženika tužiteljica je imala pravo podnijeti pritužbu radi zaštite od uznemiravanja u slučaju da je smatrala da je uznemiravana na radnom mjestu kako od strane svoje kolegice, tako i protiv odluke o preseljenju u novu sobu, a što tužiteljica nije učinila.

21. Budući da je točkom 2.12.2 Pravilnika o radu tuženika propisano da se kršenjem obveza iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može otkazati ugovor o radu, smatra ako prodavač osiguranja dva mjeseca uzastopno ili tri mjeseca tijekom promatranog razdoblja ostvari proviziju koja je manja od mjerodavne provizije, a tužiteljica nije ostvarila mjerodavnu proviziju za mjesec veljaču i ožujak 2024., to su se u ponašanju tužiteljice ostvarili razlozi koje je tuženik kao poslodavac ocijenio kao kršenje obveza iz radnog odnosa.

22. U konkretnom slučaju radi se o redovitom otkazu ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR, tj. radi se o pravnoj situaciji da je tuženik otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog toga što je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa, odnosno radi se o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice kao radnice. Da bi ovaj otkaz bio valjan, poslodavac mora prije svega imati za to opravdani razlog, time da je sukladno čl. 135. st. 3. ZR teret dokaza na poslodavcu. Budući se radi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, takav otkaz moguć je uz uvjet da poslodavac prethodno radnika pisano opomene na obvezu iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze i da mu omogući iznošenje obrane, a sukladno čl. 119. st. 1. i st. 2. ZR.

23. U predmetnom postupku utvrđeno je da je tuženik prethodno tužiteljicu pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa i ukazao joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede. Naime, tužiteljica zbog činjenice da nije ispunila mjerodavnu proviziju u promatranom razdoblju bila pisano upozorena Upozorenjem na obveze iz radnog odnosa i mogućnošću otkaza od 24. lipnja 2022. Pri tome valja navesti da, sukladno točci 2.12.2. Pravilnika o radu tuženika, odluke o mjeri izrečene radniku zbog neispunjenja prodajnih rezultata zastarijevaju za tri godine od izricanja mjere. Dakle, Upozorenje koje je tužiteljice izrečeno zbog neispunjenja prodajnih rezultata od 24. lipnja 2022. je bilo na snazi u vrijeme donošenja osporene Odluke o otkazu. Stoga budući je tužiteljica u novom promatranom razdoblju nastavila sa kršenjem obveze iz radnog odnosa, bez opravdanog razloga, tuženik nije bio u dužan tužiteljici davati novo upozorenje već je bio ovlašten donijeti odluku o otkazu ugovora o radu.

24. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno da tuženik nije omogućio radnici iznošenje obrane, što između stranaka nije sporno. Međutim, sukladno odredbi članka 119. st. 2. ZR, poslodavac nije dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu ukoliko postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju su postojale upravo takve okolnosti na strani tuženika zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da omogući tužiteljici iznošenje obrane, s obzirom na utvrđene povrede radnih pravila od strane tužiteljice te obzirom na činjenicu da je tužiteljica već bila pisano upozorena na obveze iz radnog odnosa i mogućnošću otkaza. Naime, odluka poslodavca da radniku ne omogući iznošenje obrane u okolnostima kada to nije opravdano učiniti, nema za posljedicu ništetnost odluke o otkazu. Nepozivanje tužiteljice da prije otkazivanja ugovora o radu iznese svoju obranu bilo bi relevantno te bi predstavljalo propust tuženika tek onda ako bi isto utjecalo na zakonitost odluke o otkazu, odnosno ako ne bi trebao uslijediti otkaz ugovora o radu pod pretpostavkom da je tužiteljici prethodno omogućena obrana i da je ona opravdala kršenje obveza iz radnog odnosa, a što u konkretnom slučaju nije bio slučaj.

25. Nadalje, iako osporena Odluku o otkazu ne sadrži uputu o pravu na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava isto ne čini osporenu Odluku nedopuštenom. Ovo stoga što je odredbom čl. 120. ZR propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti odluku o otkazu te da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Dakle, Zakon o radu ne propisuje da odluka o otkazu obavezno sadrži i uputu o pravu na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. U konkretnom slučaju tuženik je kao poslodavac donio pisanu odluku o otkazu koju je obrazložio i odluku je dostavio tužiteljici kao osobi kojoj se otkazuje. Tužiteljica je po primitku osporene odluke o otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava, što među strankama nije bilo sporno, a potom i ovopredmetnu tužbu. Stoga tužiteljica ni na koji način nije bila onemogućena u zaštiti svojih prava.

26. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da tuženik dostavi u spis podatke o ostvarenoj proviziji ostalih prodavača osiguranja za razdoblje od siječnja 2023. do svibnja 2024. te podatke o otkazanim ugovorima o radu zbog neispunjavanja mjerodavne provizije. Naime, eventualno neispunjavanje prodajnih veličina od strane drugih radnika tuženika nije relevantno za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku budući da eventualno kršenje preuzetih obveza od strane drugih radnika tuženika tužiteljici ne idu u korist niti na štetu. U konkretnom slučaju radi se o individualnom radnom sporu u kojem se ne raspravlja kako je tuženik postupio prema drugim radnicima koji nisu eventualno ispunjavali preuzete obveze iz ugovora o radu.

27. Obzirom na sve prednje navedeno, ovaj sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza kod ovog suda, i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je tužiteljica počinila povrede obveze iz radnog odnosa koje su opisane u obrazloženju Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice od 6. svibnja 2024., a koje povrede opravdavaju otkazivanje Ugovora o radu tužiteljice. Ocjenjujući utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud smatra da je tuženik u odnosu na povrede radne dužnosti za koje se tereti tužiteljica dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, a sve u skladu s čl. 135. st. 3. ZR-a. Sud ukazuje da je temeljna obveza radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, a u skladu s čl. 7. st. 1. ZR. Nadalje, sud ukazuje da je radnik, tj. konkretno tužiteljica sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR bila obvezna, odnosno dužna u radnom odnosu kod tuženika pridržavati se odredbi ZR i drugih zakona i propisa te internim aktima poslodavca koji su objavljeni i koji su na snazi, a točkom 2.12.2 Pravilnika o radu tuženika je jasno propisana obveza prodavača osiguranja u ispunjenju mjesečne mjerodavne provizije.

28. Stoga je ovaj sud osporenu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice utvrdio zakonitom i dopuštenom, odnosno sud je ocijenio da je tuženik donio zakonitu odluku po zakonito provedenom postupku. Slijedom navedenog sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu te da radni odnos nije prestao, a budući da je predmetni otkaz dopušten, nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a, pa je odbijen i zahtjev tužiteljice za vraćanjem na radno mjesto temeljem sklopljenog Ugovora o radu.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen.

30. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT) te je tuženiku priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini 250 bodova prema Tbr. 7/2 alineja 1/4 OT (za naviše četiri radnje u postupku - sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu održanom 12. prosinca 2024., za sastav podneska od 30. prosinca 2024. te za zastupanje na ročištu održanom 10. lipnja 2025.) te za svaku daljnju radnju prema Tbr. 7/2 alineja 5 po 50 bodova i to za zastupanje na ročištu održanom 13. studenog 2025. te za zastupanje na ročištu održanom 12. ožujka 2026., dakle ukupno 350 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% iznosi ukupno 875,00 eura. Međutim, kako je tuženik na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena zatražio naknadu troškova u ukupnom iznosu od 625,00 eura to je sud obvezao tužiteljicu na naknadu troškova ovog postupka tuženiku upravo u zatraženom iznosu od 625,00 eura.

31. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika