REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj 12. K-1963/2024-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Martini Pamić uz sudjelovanje zapisničarke Nives Novak, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČĐ zbog kaznenog djela iz članka 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-1768/2024 od 13. studenog 2024., nakon održane javne rasprave 21. travnja 2026., u prisutnosti državnoodvjetničkog savjetnika Marka Repića osobno, optuženog ČĐ osobno uz branitelja, odvjetnika Ljubu Pavasović Viskovića, a u prisutnosti optuženog ČĐ **.**.2026. objavio je, a 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Na temelju članka 453. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP)

Optuženi ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i D, rođene I, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, elektrotehničar, pismen, sa završenom SSS, zaposlenog u trgovačkom društvu Salut nekretnine d.o.o., čiji je osnivač, s primanjima od oko 1.200,00 eura mjesečno, plaća 250,00 eura na ime uzdržavanja svakog djeteta , oženjen, otac dvoje maloljetne djece u dobi od 4 i 6 godina, vlasnik stana na adresi prebivališta površine 66 m2, vlasnik zemljišta u Donjem Podotočju površine od oko 10 hektara, vojsku služio 2000. u Požegi, Zagrebu i Pločama, bez čina, kazneno i prekršajno osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega, nalazi se na slobodi,

oslobađa se optužbe

da je:

u vremenskom razdoblju od ožujka 2024. do 17. listopada 2024. u [adresa], protivno odredbama čl. 10 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u nakani da suprugu DĐ ponizi i obezvrijedi njezino dostojanstvo te kod nje izazove osjećaj psihičke boli imenovanu učestalo vrijeđao pogrdnim riječima govoreći joj : "kurvo, droljo, konobarčetino, ne vole te ni rođena majka ni rođeni brat, nemaš nikoga, debela krmačo, psovao joj majku, govorio joj da je nesposobna, da se bez njega ne bi znala najesti kruha, da nije dobra majka, da se neće tako lako izvući, da će vidjeti s kim ima posla, da će joj uzeti djecu“, govorio oštećenoj da će ju ubiti, da će staviti kamen oko nje i baciti ju u Savu, zamahivao prema njoj šakama kao da će ju udariti, time da ju je u jednom navratu i ošamario, dok je 17. listopada 2024. putem video poziva, u nakani da suprugu DĐ zastraši istu nazvao i rekao joj: „ako budeš spomenula moju vezu iz policije progutat će te crna zemlja, izgorjet ćeš kao šibica, požalit ćeš dan kad si se rodila“, koje cjelokupno ponašanje je kod oštećene DĐ izazvalo jak osjećaj poniženosti, srama i bespomoćnosti, dok su izgovorene riječi kod imenovane izazvale jak osjećaj straha za njen život i sigurnost,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i dovodio ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, te drugoj osobi ozbiljno prijetio da će ju usmrtiti, a dje lo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 3. KZ/11, a sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

II./ Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada izabranog branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. OKDO u Zagrebu je podignutom optužnicom od 13. studenog 2024. stavilo na teret optuženom ČĐ da bi počinio kaznena djela iz članka 179.a KZ/11 i kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženi ČĐ naveo je kako se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela.

3. Tijekom dokaznog postupka, pročitani su i razgledani dokazi u spisu i to izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu sa lista 4 do 7 spisa, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji III. PP Zagreb od 17. listopada 2024. sa lista 8 spisa, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave samo u dijelu tko je i kada podnio kaznenu prijavu sa lista 10 i 11 spisa, zapisnik od 17. listopada 2024. HZSR, Područni ured Zagreb-Dubrava sa lista 20 spisa, dokumentacija sa lista 21 do 24 spisa, izvješće o provedenom poligrafskom ispitivanju sa lista 122 i 123 spisa, ugovor o darovanju nekretnine sa lista 124 do 126 spisa, dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrava sa lista 146 do 181 spisa, dokumentacija III. policijske postaje Zagreb na listu 185 do 214 spisa, dopis kliničkog bolničkog centra Zagreb na listu 215 spisa, preslika poruka sa lista 224 do 227 spisa, izvadak iz zemljišnih knjiga sa lista 228 do 229 spisa, dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrava sa lista 296 do 300 spisa. Pregledan je i pročitan zapisnik o dokaznom ročištu za ispitivanje svjedoka DĐ pred Županijskim sudom u Zagrebu od 12. studenog 2024. s DVD snimkom ispitivanja sa lista 54 spisa i pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, od 14. ožujka 2025., sa lista 269 spisa. Na raspravi 21. travnja 2026. ispitana je u svojstvu svjedoka IĐ. Na početku dokaznog postupka ispitan je optuženi ČĐ te je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženog sa lista 68 i 69 spisa.

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog optužbe da se pribavi dokumentacija nadležnog područnog ureda HZSR-a o postupanju po prijavi DĐ, obzirom na to da je u sudski spis predmeta dostavljena u više navrata materijalna dokumentacija od strane Područnog ureda Dubrava, HZSR i to kako prilikom podnošenja kaznene prijave nadležne policijske postaje, tako i na traženje suda od 4. prosinca 2024. , koja se nalazi na listovima 20, 146 do 181 te 296 do 300 spisa.

4. U postupku nije bilo sporno da su ČĐ i oštećena DĐ, u inkriminirano vrijeme bili u braku, nije sporno niti da su međusobno jedno drugoga prijavljivali nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, što proizlazi iz njihovih iskaza tako i iz materijalne dokumentacije dostavljene upravo od samog područnog ureda. Nije sporno niti da imaju dvoje maloljetne djece.

5. Sporno je bilo je li upravo optuženi ČĐ postupao na način kako ga se to tereti.

6. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka optuženi ČĐ naveo je kako u cijelosti ostaje pri obrani koju je iznio ranije u postupku pred ovlaštenim tužiteljem. Pojasnio je kako su nesuglasice između njega i njegove supruge počele puno prije ožujka 2024. te kako je 13. ožujka ove godine uslijed optužbi za nevjeru napustio zajednički stan. Tada nije odgovarao na poruke i pozive DĐ te je ona nakon toga preselila u [adresa]. Nakon 2 do 3 dana otišao je u [adresa] kod nje i djece i tako bi 3 ili 4 puta najmanje odlazio u otprilike mjesec i pol dana. Cijelo to vrijeme DĐ i on su intenzivno komunicirali, a jedne prilike mu je putem video poziva rekla kako je problem njegova majka koja se bavi crnom magijom te je na njeno inzistiranje odveo svoju majku kod privatnog poligrafiste na poligrafsko testiranje, o čemu ima i dokaz da je isto testiranje njegova majka prošla. Pitanja koja su postavljena njegovoj majci na poligrafu su isključivo pitanja DĐ. Nadalje, njegova supruga je od njega tražila i da joj kupi kuću koju je unajmila u [adresa] i koju je obnovila novcem preko Visa Gold kartice u njegovom vlasništvu, na što joj je rekao da je to nemoguće za izvesti. Nakon tih razgovora samoinicijativno je otišao u CZSS gdje je podnio zahtjev za razvod braka. Bio je svjestan da zbog početka rada u sezoni poljoprivrede neće moći tako često odlaziti u [adresa]. Prije početka sezone uputio se u [adresa] i tada su DĐ i njihova djeca došla sa njim u Zagreb i ona mu je u razgovoru u vožnji rekla kako ga je prijavila CZSS jer da je bio grub prema djeci. Tom istom prilikom tražila je od njega način na koji da povuče tu prijavu te je sama otišla na CZSS i tražila da povuče tu izjavu, na što su joj djelatnici rekli da je ta njena izjava proslijeđena na policiju. Povodom njegova zahtjeva za razvod braka prolazili su savjetovanja da bi u jednom trenutku nju nazvali iz policijske postaje Dubrava na razgovor i ona je otišla, a po povratku policijski službenici te postaje su njega pozvali na razgovor. Tom prilikom policijski službenici objašnjavaju za što ga se tereti i da će prijava ići redovnim putem. Kada se vratio kući DĐ i djeca čekali su ga spremni da ih odvede na autobus za [adresa] i on je to učinio, nakon dva dana primijetio je da iz stana nedostaje fascikl sa papirima koje je osobno rješavao za kupnju nekretnine u svoje ime. Tu istu večer DĐ ga zove putem video poziva i on joj daje do znanja na njezin upit da li mu nešto nedostaje iz stana, da zna što je učinila. Nakon 3 do 4 dana zove ga Suzanina majka koja je tada bila u [adresa] i pita ga da li se mogu vidjeti u Zagrebu na autobusnom kolodvoru kada ona bude odlazila za Njemačku. Nalazi se sa njom i ona ga moli da ne okreće leđa djeci, u jednom trenutku počinje plakati i govori kako je DĐ udarila dijete. Tada odlazi za [adresa] i DĐ mu u razgovoru daje do znanja da se ona ne može brinuti za djecu i neka djeca odu s njim u Zagreb. Tako je i bilo i negdje prije Vinkovaca na video poziv ga je zvala DĐ i dao je telefon djeci da se jave i ona je tada plakala i pitala djecu da li im fali majka, a što ga je jako pogodilo pa se okrenuo i vratio u [adresa] i tada je DĐ zajedno sa njima otišla u Zagreb. Nakon 2 tjedna boravka u [adresa] DĐ ponovno sa djecom odlazi za [adresa], da bi nakon 5 do 6 dana ponovno zvala da se želi vratiti u Zagreb i tada organizira ju selidbu, dogovaraju se da će odlaziti po stručnu pomoć i ona tada kontaktira doktora kojega je pronašla na internetu ali ne odlazi na taj sastanak govoreći mu da joj se nije svidjela slika tog doktora. DĐ je sliku TĐ, inače osobe koja je provela poligrafsko testiranje njegove majke, poslala njegovoj majci, uz upit majko sjećaš li se ovog čovjeka, na što joj je njegova majka rekla da se ne sjeća i tada njega i njegovu majku DĐ optužuje da je cijelo testiranje bilo lažirano. U kolovozu je DĐ išla prijaviti da je se prati od strane policajaca koji navodno rade za njega, a iako DĐ i on svakodnevno komuniciraju, ona je tražila od njegova prijatelja JĐ da vrati ključ od stana, što je i učinio. Kada je izbivao iz stana, za to vrijeme je boravio u hotelu. DĐ je inzistirala da joj prepiše nekretninu, stan, bez tereta jer je na stanu bio teret u iznosu od 50.000,00 eura na ime kredita. Optuženi joj je dao ugovor o darovanju ali ona isti nije htjela jer je htjela da nekretnina bude bez tereta. Svakodnevno je zvao Centar za krizna stanja u [adresa] i oni su ga već tada poznavali, njih je nazivao zbog Suzaninog ponašanja. Kada je došao 16. listopada navečer kod DĐ u stan gdje je došao na njeno inzistiranje ona je zaprijetila mlađem djetetu, T, u smislu da ako ne pojede, da će nešto učiniti zbog čega će svi zažaliti. Pri odlasku je odmah nazvao Centar za krizna stanja gdje mu je gospođa rekla da nipošto ne ostavlja djecu sa tom ženom i da zove policiju koji će zvati hitnu pomoć i da će se onda nju hospitalizirati. DĐ je inzistirala da odu kod odvjetnika potpisati sporazumni razvod braka i prije negoli su otišli tom odvjetniku, otišli su u Kišpatićevu i tada je nazvao Centar za krizna stanja i oni su rekli da je sada prilika da zove hitnu što je i učinio i hitna je došla do DĐ no odbili su je hospitalizirati jer je izjavila kako nema suicidalne misli. Tada je otišao u CZSS Dubrava i sve prijavio, kada ga je pozvala DĐ rekao je da je to morao učiniti za njezino dobro. Nakon toga se dogodilo da je uhićen. Odgovarajući na pitanja, optuženi je naveo kako je išao podnijeti zahtjev za razvod braka u CZSS područni ured Dubrava, gdje je i prijavljivao probleme sa DĐ. DĐ je išla prijaviti u III. PP da ju prate i to nakon što su se vratili s mora u drugoj polovini kolovoza oko 5.30 sati ujutro. Nakon njegova uhićenja DĐ je 4 dana nakon toga posjetila njegova prijatelja JĐ i vratila mu fascikl za Pašmansku ulicu i tada mu je rekla da će boraviti u sigurnoj kući. U svojoj je obrani naveo i kako je u braku sa DĐ od 2014. i od samog početka su imali probleme. Prošli su proces medicinske potpomognute oplodnje za oba djeteta i to je bezuspješno prošlo u Zagrebu, da bi na kraju sa tim procesom završili u Pragu. Na kraju uzimanja te terapije počeo je problem sa DĐ, DĐ nije nikada potražila stručnu pomoć, samo je jednom preko Zoom-a održavala seanse, prvotno mu je rekla da je to psiholog da bi na kraju to ispalo da je to bio "lifecoach". Navod da njegova supruga DĐ ima psihičkih problema je isključivo procjena stručnjaka Centra za krizna stanja sa kojima je razgovarao, a DĐ nema medicinsku dokumentaciju. Naveo je i kako se nije svađao sa DĐ za vrijeme dok su intenzivno komunicirali, niti ju je vrijeđao. Tog 17. listopada je došao u [adresa] i DĐ je rekao da ide po nalaz za dijete i tu je iskoristio priliku da nazove Centar za krizna stanja. DĐ nije branio seanse sa lifecoach-em, a 17. listopada je razgovarao sa DĐ putem video poziva. Povodom prijave u CZSS iz ožujka, za koju prijavu ga je DĐ molila da joj pomogne kako bi ju povukla, naveo je da je bio ispitan na policiji, ali što se kasnije dogodilo sa tom prijavom ne zna. Nije dobio nikakvu odluku državnog odvjetništva. Što se tiče motiva zbog kojeg bi ga DĐ prijavila navodi da mu nije poznat, ali da DĐ jednostavno funkcionira na način da nešto sanja pa kasnije to projicira na njihov život. Tako je primjerice prije njegova uhićenja sanjala da će se nešto dogoditi njemu i njegovoj bivšoj djevojci J, za koju ga je optuživala da ju vara s njom, da će stradati u prometnoj nesreći. DĐ je možda imala motiv u tome jer se bojala za svoju egzistenciju i da će po drugi puta, obzirom da ima jedan brak iza sebe, ostati bez ičega i na ulici jer da će on sve darovati, od svoje imovine, bivšoj djevojci J.

7. U odnosu na događaj koji je predmet postupka, sud nije našao nesporno dokazanim da se on doista dogodio upravo i na način opisan u činjeničnom opisu, odnosno da bi optuženi ČĐ, postupao poduzimajući radnje na način kako mu se to stavlja na teret, a da bi netko bio oglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret mora postojati dovoljno dokaza da se nedvojbeno može donijeti osuđujuća presuda. Naime, prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti optuženog sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio upravo i na način kako je to optuženom stavljeno na teret.

8. Pri tome je sud izveo dokaze čitanjem materijalne dokumentacije, kao što je to već navedeno, kao i čitanjem iskaza svjedokinje DĐ i svjedoka JĐ, dok je ispitana i svjedokinja IĐ. Stoga je valjalo analizirati iskaze ispitanih svjedokinja i svjedoka te ih dovesti u međusobnu vezu sa materijalnom dokumentacijom, ali i u vezu sa obranom optuženog, a sve kako bi sud mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

9. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće. Nesporno je da je da su optuženi ČĐ i oštećena DĐ bili u braku, da imaju dvoje maloljetne djece, kao i da je za vrijeme braka dolazilo do međusobnih prijava kako policiji, tako područnom uredu nadležnog zavoda za socijalnu skrb, a što sve nesporno proizlazi kako iz iskaza i optuženog i oštećene tako i materijalne dokumentacije koja je zaprimljena u sudski spis. Nesporno je također da je u međusobnom odnosu dolazilo do nesuglasica, o čemu su također iskazivali i optuženi i oštećena, ali i svjedok JĐ. Naime, iz provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno kako su i optuženi i oštećena imali namjeru da se razvedu i o tome u spisu postoje dokazi u vidu ugovora o darovanju nekretnina, a posebice iz preslika poruka koje su izmijenili oštećena i svjedok JĐ. Iz dostavljene materijalne dokumentacije proizlazi i kako su oboje roditelja suradljivi u odnosu sa djecom prema izvješću vrtića koji su pohađala djeca te kako na istima nije bilo vidljivih znakova nasilja i zanemarivanja. S obzirom na nesporno trebalo je utvrditi da li je optuženi ČĐ počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Prilikom utvrđivanja odlučnih činjenica, sud je imao na raspolaganju obranu optuženog, iskaz oštećene, svjedokinje DĐ te svjedoka JĐ. Osim navedenih personalnih dokaza, sud je imao na raspolaganju i materijalne dokaze na koje su se stranke u svojim iskazima pozivale kako bi potkrijepili svoje iskaze. Potrebno je navesti kako je u utvrđivanju bitnih činjenica sud prvenstveno trebao utvrditi čiji iskaz je istinit odnosno vjerodostojan. Naime, kako je to naprijed u obrazloženju presude navedeno, optuženi je negirao počinjenje kaznenih djela, dajući pritom razloge zbog kojih je došlo do predmetne prijave i posljedično vođenja konkretnog kaznenog postupka. Optuženi je u svojoj obrani naveo i pozivao se na zdravstvene probleme svoje supruge, oštećene DĐ, kao i na činjenicu da je istoj potrebna stručna pomoć. O navedenom u sudskom spisu nema dokaza, no ono o čemu ima dokaza jest dokaz o tome da je provedeno poligrafsko testiranje majke optuženog, kao i ugovor o darovanju nekretnina koje je oštećena prema obrani optuženog trebala dobiti prilikom razvoda braka. S obzirom na navedeno, sud obranu optuženog nije mogao isključiti i otkloniti obzirom na to da je na navode svoje obrane podnio materijalne dokaze u spis. O ugovoru o darovanju nekretnina govorio je i svjedok JĐ, koji je također iskazivao da je oštećena DĐ inzistirala na tome da joj optuženi ČĐ daruje nekretninu. O tome je nesporni dokaz u razmijenjenim porukama, iz kojih apsolutno nesporno proizlazi kako je oštećena DĐ od svjedoka RĐ tražila da utječe na optuženog da potpiše razvod kao i da joj da njeno, a pritom navodi i kako je optuženi mogao proći jeftinije da joj je kupio kuću u [adresa], a što oštećena i sama navodi u svom iskazu koji je dala na raspravi. Iako je oštećena u svom iskazu koji je davala pred sucem istrage na dokaznom ročištu iznijela optužbe, sud primjećuje kako se opisani događaji poklapaju sa događajima koje je opisao u svojoj obrani optuženi, s time da očigledno svatko iznosi svoju stranu priče i svoje viđenje. Valja navesti kako je oštećena DĐ dopunski ispitana na raspravi kada je navela da ju je optuženi i tukao i prije inkriminiranog događaja, što nije potkrijepljeno niti jednim dokazom, niti je ovlašteni tužitelj proširio inkriminirano razdoblje, dok je odgovarajući na pitanja navela kako je dan prije osjeća la se ustrašeno, a potom navela kako je taj dan bio normalan i da su razgovarali normalno. Navela je i kako je bila ljuta kada su na dan kada ga je prijavila došli pred bolnicu na Rebru, a da su se našli i da su trebali otići kod odvjentika da potpišu razvod. Optuženi da je otišao po nalaz njihova sina R koji je dan ranije vadio krv i da je bila ljuta jer da on obavlja sve druge poslove osim onaj zbog kojeg su se našli. Iz ovakvog iskaza sud može zaključiti kako je oštećenoj iako to ona negira, materijalno rješenje nakon razvoda ipak bilo najbitnije. To stoga što kroz cijeli svoj iskaz govori o darovanju nekretnine u smislu da joj optuženi na taj način želi dobro. Navela je i kako je nakon događaja pred Rebrom razgovarala sa optuženim i to ne zna da li je ona njega nazvala ili on nju, da su se svađali i da mu je rekla da zašto to radi, da je on otac njezine djece, da mu ne želi nauditi, zašto ne ispoštuje dogovor, možda mu je rekla i da će ga prijaviti i njega i njegovog čovjeka u policiji. Taj razgovor je bio nakon prijave na policiji. Potvrdila je navode obrane optuženog da je ona rekla kako njegova majka radi vražbine, a ne njegov otac te kako je njegova majka poligrafski testirana. Potvrdila je da je optuživala optuženog da je zaljubljen u Ž, samo da nema hrabrosti priznati svojoj majci. Glede ručka na vikendici rekla je kako je optuženi cijelo vrijeme šutio. Iskaz oštećene je proturječan obrani optuženog, a isto tako u spornom dijelu je kontradiktoran iskazu svjedoka JĐ. Na pojedina pitanja je odgovarala kako se ne sjeća, a primjerice na pitanje da li je kontaktirala optuženog nakon podnošenja kaznene prijave navela je da nije zvala optuženog, a iz poruka nesporno proizlazi kako je svjedoku JĐ navela da joj se optuženi ne javlja. Zaključno je navela kako ga možda ne bi prijavila da je ispoštovao dogovor, a da joj desetak dana prijave nije prijetio. Večer prije prijave ga je zvala da dođe u stan te su čak bili i intimni, a djeca da su se razveselila optuženom. Iz pročitanih poruka proizlazi kako je prijetila prijavom optuženog ukoliko joj isti ne prepiše stan. U istima spominje i da želi da joj optuženi preda 20.000,00 eura. Iz poruke poslane 13. listopada 2024. proizlazi kako ju optuženi izaziva i da će plakat kada mu ispegla karticu, a u svom iskazu je navela kako je optuženi raspolagao njezinim bankovnim računom, da nije mogla ni sama kupiti donji veš već da je hodala u poderanom vešu. Na dan podnošenja prijave, u 18,15 sati, vidljivo je kako je intenzivno komunicirala sa JĐ tražeći od njega da joj optuženi potpiše razvod, prepiše stan te da ju JĐ ne odjavljuje. Vidljivo je i kako je sutradan raspitivala se kod JĐ da li se javio optuženi i potom šalje poruku da je ona na policiji. Cijelo vrijeme oštećena navodi kako se boji i kako je ustrašena od optuženog. Iz ovakvog postupanja oštećene sud ne može zaključiti da su se događaji uistinu dogodili na način kako ih ona opisuje jer njenom iskazu su proturječni kako materijalni dokazi tako i iskaz svjedoka JĐ. Postupanje oštećene na način da joj je najbitnije da joj optuženi prepiše stan, čak do te mjere da nakon po njenom iskazu neugodne epizode pred Rebrom, odlazi ustaršena doma, a li ipak neposredno odmah šalje poruke JĐ tražeći da on utječe ne optuženog, pa kada više JĐ na odgovara u popodnevnim satima odlazi na policiju prijaviti događaj, za koji navodi kako možda ne bi prijavila da je optuženi ispoštovao dogovor. Iz ovakvog stanja stvari nedvojbeno proizlazi kako je upravo to jedini problem, da nije potpisan razvod i da joj nije prepisao stan optuženi, obzirom da se oštećena u cilju navedenog ne libi prijetiti optuženom prijavom, pa sud zaključuje da je možda i ova prijava rezultat nepoštivanja dogovora. Ono što sud primjećuje jest da oštećena u svom iskazu na sudu nije ponovila pretežito navode koje je navela prilikom ispitivanja prd sucem istrage, a znakovito je da je negirala prijetnje navodeći kako postoji mogućnost da ju je tek uvrijedio optuženi, na način kako je znao s njom razgovarati. Osoba prema stavu suda koja je ujedno i žrtva kaznenih djela, kako to opisuje oštećena, zasigurno ne stupa u intimne odnose sa počiniteljem i to zasigurno ne dan prije negoli će ga prijaviti kao što ne odlazi sama sa navodnim počiniteljem kod odvjetnika i dovodi se u situaciju da se sama sa njim vozi. To opetovano ukazuje na prioritete oštećene, kao i motiv za prijavom. Osoba koje je ustrašena i boji se, a nakon što je optuženi otišao iz zajedničkog kućanstva i ne živi s njom više, zasigurno ga više ne poziva kod sebe kako bi se dogovorili samo i isključivo o materijalnom. Sud nije primijetio da bi oštećena u cijeloj toj priči oko razvoda spominjala eventualno međusobne odnose optuženog sa zajedničkom djecom, što je također jedan od, ako ne i najbitnija stavka u razvodu dvoje odrasle, odgovorne osobe. Oštećena samo govori o novčanim iznosima i stanu, odnosno onome što joj pripada nakon razvoda. Žrtva se zasigurno ne bi dovodila u situaciju da u svoju sigurnu sredinu pozove potencijalnog počinitelja, kao što je oštećena napravila, a osobito ne nakon epizode pred Rebrom da ga poziva i da se svađa sa optuženim jer eto on nije ispoštovao dogovor, a naveo je kako joj želi dobro. Sud zaključuje da je motiv oštećene bio potaknut upravo neralizacijom potpisanog razvoda braka i dobivanja stana od optuženog, što je i sama u nekoliko navrata prožela kroz svoj iskaz, a i nedvojbeno napisala u porukama i kako sama u svom iskazu na sudu kaže da je to i ona sama optuženom rekla u lice. Iz niti jednog drugog dokaza kako personalnog tako ni materijalnog ne može se zaključiti da bi optuženi uistinu postupao s opisanim ciljem navedenim kao u optužnici niti da je on to učinio kako mu se stavlja na teret. Prema članku 455. stavak 1. ZKP-a presudu kojom se optuženi proglašava krivim sud će izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da je optuženi počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da optuženikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno, upućuju na jedini mogući zaključak da je optuženi počinio kazneno djelo za koje je optužen. Budući da u postupku nisu predočeni drugi dokazi o tome da bi optuženi počinio kaznena djela kako ga se to tereti, to je sud ocijenio da predmetna kaznena djela nisu na nedvojben način dokazana te je na temelju članka 453. stavka 3. ZKP-a oslobodio optuženog optužbe.

10. Iz zapisnika Područnog ureda Dubrava Hrvatskog zavoda za socijalni rad vidljivo je kako je optuženi ČĐ **.**.2024. u 11,00 sati dao izjavu u kojoj je u bitnome naveo suglasno svojoj obrani. Pritom je naveo i kako je DĐ optuživala tete u vrtiću koji polazi njihov sin C. Iz dopisa Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 31. svibnja 2024. proizlazi kako je odbačena kaznena prijava protiv optuženog ČĐ zbog kaznenog djela iz članka 179.a i članka 177. stavka 2. KZ/11, a što je vidljivo i iz dostavljene cjelokupne materijalne dokumentacije III. policijske postaje Zagreb unutar koje se nalazi i rukom pisana izjava DĐ. U istoj je navela kako ne želi goniti svog supruga ČĐ te kako su sve rješili mirnim putem, a izjava datira od travnja 2024. (list 196 spisa). Iz dostavljenog izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 16. prosinca 2024. proizlazi kako je ured prvi put postupao u savjetodavnom razgovoru **.**.2021. sa DĐ na okolnosti njenih optužbi vezano uz ponašanje odgajateljica u dječjem vrtiću Medo Brundo prema maloljetnom Ć. Potom je 14. ožujka 2024. majka DĐ prijavila optuženog, koja prijava je proslijeđena policijskoj postaji. Slijedeće postupanje da je od 17. listopada 2024., kada je optuženi prijavio ponašanje DĐ. Iz izvješća dječjeg vrtića Medo Brundo proizlazi kako su djeca uredna, čista, odjevena u skladu sa vremenskim uvjetima, da oba roditelja pokazuju interes za djecu, s time da se glede Ć u izvješću navodi kako je majka pitala za događaja u vrtiću koji se nisu dogodili, a dijete ih negira. Navodi se i kako je komunikacija sa oba roditelja uredna te da nema naznaka zanemarivanja ili neprimjerenog postupanja prema djeci, Ć i T.

11. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Obranu optuženog sud nije mogao isključiti, s obzirom na to da je negirao počinjenje kaznenih djela na način kako ga se tereti, za to dajući prema stavu suda suvisle razloge. S druge strane iskaze svjedoka JĐ i IĐ sud je cijenio istinitima i vjerodostojnima obzirom na to da su njihovi iskazi u cijelosti suglasni u pogledu pročitane materijalne dokumentacije i to osobito preslika poruka izmijenjenih između svjedoka JĐ i svjedokinja DĐ, dok je iskaz svjedokinje IĐ, ujedno i socijalne radnice u cijelosti suglasan dostavljenoj dokumentaciji od nadležnog područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad, u čijoj nadležnosti je bila obitelj optuženog i oštećene . Osim toga, iskaze navedenih svjedoka sud je koristio prilikom utvrđivanja međusobnog odnosa optuženog i oštećene, a ujedno je iskaz svjedoka JĐ poslužio kao kontrolna činjenica glede vjerodostojnosti kako obrane optuženog tako i iskaza svjedokinje DĐ i eventualno utvrđivanja odlučnih činjenica da li je optuženi postupao na način kako ga se tereti. S druge strane iskaz svjedokinje DĐ je konzistentan, no u korelaciji sa materijalnom dokumentacijom i iskazom svjedoka JĐ proturječan, kao što je prethodno u obrazloženju presude obrazložen, s time da je i dio iskaza navedene svjedokinje po stavu suda nelogičan, a i možebitno motiviran narušenim odnosima sa optuženim. Ono što je bitno za naglasiti jest da je u ovom postupku optužba temeljena isključivo na oprečnim iskazima kako optuženog tako i DĐ, pa je s obzirom na cjelokupnu situaciju gledanu iz šireg kuta gledanja vrlo teško nedvojbeno utvrditi kako dinamiku tako i istinitost glede inkriminiranih događaja. Iz cjelokupnog stanja spisa nesporno proizlazi i to je jedino što sud može nedvojbeno zaključiti jest da su odnosi optuženog i oštećene narušeni, i to kako partnerski tako i međuljudski, da je njihov odnos prožet brojnim svađama, međusobnim prijavama kako policiji tako i nadlležnom uredu za socijalni rad, a što je posljedično rezultiralo i ovim kaznenim postupkom. No, s druge strane upravo narušenost međusobnih odnosa ne može biti jedini dokaz u postupku, a u nedostaku drugih dokaza koji bi nedvojbeno ukazivali na optuženog kao počinitelja terećenih mu kaznenih djela. Upravo zbog poremećenih odnosa i iskaza i optuženog i oštećene koji su zasigurno u pojedinim dijelovima i istiniti, sud ne može nedvojbeno utvrditi pravu dinamiku da bi nedvojbeno zaključio da su se događaji zaista tako i dpgpdili. Ono što je indikativno jest da i nakon određivanja mjera opreza, oštećena DĐ i nadalje održava kontakt s optuženim i komunicira sa istim, što je razvidno iz posljednjeg rješenja suda kojim su optuženom mjere opreza produljene. Zaključno, ovakvo postupanje oštećene ne podupire navode optužbe kako bi se ista bojala ili osjećala na bilo koji način uznemirena.

12. O troškovima kaznenog postupka odlučeno je temeljem izričite zakonske odredbe citirane u izreci rješenja, koja propisuje da kada se donese presuda kojom se optuženi oslobađa optužbe, izreći će se da troškovi kaznenog postupka navedeni u članku 149. stavku 1. ZKP-a padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Sutkinja:

Martina Pamić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1) Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, na broj KO-DO-1768/2024 2) Optuženi ČĐ

3) Branitelj, odvjetnik Ljubo Pavasović Visković

4) DĐ