Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-163/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja PROMET MAKARSKA d.o.o. OIB 33441364556, Makarska, Stjepana Ivičevića 60, kojeg zastupa Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženika AUTO FISTA d.o.o. OIB 63274840448, Zagreb, J. Slavenskog 1, kojeg zastupa Ljiljana Babić, odvjetnica u Zagrebu, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŽZ i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Autofista d.o.o. OIB: 63274840448 isplatiti tužitelju Promet Makarska d.o.o OIB 33441364556 u roku od 15 dana iznos od 2.860,71 (dvije tisuće osamsto šezdeset cijelih sedamdeset jedan) eura sa zateznim kamatama od 22. lipnja 2018. koje na taj iznos teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku Autofista d.o.o. OIB: 63274840448 isplatiti tužitelju Promet Makarska d.o.o. OIB 33441364556 u roku od 15 dana troškove postupka u iznosu od 4.126,23 (četiri tisuće sto dvadeset šest cijelih dvadeset tri) eura.

III. Odbija se zahtjev tužitelja Promet Makarska d.o.o. za isplatu troškova postupka u iznosu od 1.037,38 eura.

IV. Nalaže se tuženiku Promet Makarska d.o.o. OIB 33441364556 isplatiti tužitelju Autofista d.o.o. OIB: 63274840448 troškove postupka u iznosu od 263,27 (dvjesto šezdeset tri cijelih dvadeset sedam) eura sa zateznim kamatama od 21. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev tužitelja Autofista d.o.o. za isplatu troškova postupka u iznosu od 4.165,73 s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 29. studenoga 2018. zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 21.554,00 kuna/2.860,71 eura sa zateznim kamatama od 22. lipnja 2018. do isplate.

2. Navodi kako je s tuženikom bio u poslovnim odnosima te je od njega kupovao dijelove za svoje autobuse. Tuženik je tako, po njegovoj narudžbenici, tužitelju isporučio lamelu oznake 807507 i korpu oznake 805514, koje je tužitelj ugradio u svoj autobus ali je brzo nakon ugradnje tužiteljev autobus na liniji Split- Makarska autobus ostao u kvaru. Zbog toga je odvezen u tužiteljevu radionicu, uklonjeni su predmetni dijelovi, isti su odmah reklamirani i dostavljeni tuženiku. Tuženik je potom kontaktirao dobavljača, Ferros d.o.o. koji je odbio reklamaciju navodeći da je uzrok kvara na autobusu neadekvatna ugradnja dijelova. Ipak, tužitelj smatra da do kvara nije došlo zbog propusta u ugradnji nego zbog nedostataka u kvaliteti isporučenih dijelova. Od tuženika stoga zahtijeva isplatu utuženog iznosa, koji proizlazi iz računa 270/0001/214 od 21. lipnja 2018. (list 17 spisa). Isti obuhvaća rad automehaničara, zamijenjene dijelove, troškove prijevoza tj. "šlepanja" autobusa te izlazak servisnog vozila na teren s automehaničarem.

3. Tužitelj je predložio sudu provesti dokaz saslušanjem svjedoka VZ (člana uprave tužitelja), saslušanjem tuženikova zastupnika po zakonu, pregled reklamacijskog zapisnika, odgovor tuženika elektroničkom poštom od 12. srpnja 2018., čitanjem utuženog računa, uvidom u fotografije predmetnih dijelova, analizu reklamacije i dopis tuženiku od 18. srpnja 2018. te provođenje vještačenja po vještaku strojarske struke na okolnost uzroka kvara. Podneskom od 30. listopada 2019. tužitelj je, pored tih dokaza, predložio i saslušanje svjedoka JZ.

4. U skladu s odredbom članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) dalje: ZPP, tuženiku je tužba dostavljena na odgovor.

5. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužiteljevim navodima tvrdeći da do kvara nije došlo zbog razloga koji se imaju pripisati tuženiku. Tvrdi da ugradnja kupljenih dijelova nije obavljena u skladu s pravilima struke i u ovlaštenom servisu pa je lamela pukla pri eksploataciji isključivo zbog greške u ugradnji. Smatra da je upravo zbog toga proizvođač odbio reklamaciju. Naglašava da je sve to bilo poznato tužitelju jer mu je tuženik svu dokumentaciju od proizvođača Valeo i dobavljača Ferros d.d. uredno dostavio. Ujedno je naveo kako je zapisnik o reklamaciji sastavio sam tužitelj, koji nema stručna znanja u svezi s kvarom, a isti dio nije ugradio u ovlaštenom servisu nego u vlastitoj radionici.

6. Tuženik je u dokazne svrhe predložio provesti dokaz saslušanjem FZ iz društva tuženika te uvid u račun 02-000126 od 2. veljače 2018., izvod iz poslovne banke o uplati tog računa, e-mail od 22. lipnja 2018. uz reklamacijski zapisnik i fotografije puknute lamele, e-mail prepisku stranaka od 26. lipnja 2018., 3. srpnja 2018., 27. lipnja 2018. te 5. srpnja 2018., kao i saslušanje svjedoka ŠZ.

7. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u tvrdnjama da način ugradnje predmetnih dijelova u autobus nikako nije mogao biti uzrokom kvara. Tvrdio je, da je dio neispravno ugrađen, autobus ne bi bio uopće u voznom stanju. Međutim, kako je autobus s ugrađenim dijelovima ipak prešao određene kilometre ( oko 10.000), smatra da uzrok kvaru može biti jedino u neodgovarajućoj kvaliteti kupljenih dijelova. Zbog toga je predlagao da se kod provođenja strojarskog vještačenja vještak očituje na pitanje, je li vozilo u mogućnosti prevaliti 10.000 kilometara s neispravno ugrađenom lamelom i korpom.

8. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a.

9. Sud je proveo dokaze čitanjem isprava u spisu, saslušanjem prokurista tuženika FZ, prokurista tužitelja JZ, svjedoka ŠZ, te je proveo vještačenje po sudskom vještaku za strojarstvo radi utvrđivanja jesu li predmetne lamela i korpa ispravne ili neispravne ugrađene, koliko kilometara je autobus tužitelja prevalio nakon ugradnje istih, te na okolnost visine utužene štete.

10. Svjedok AZ, predstavnik društva Valeo, koje je proizvođač predmetnih dijelova, naveo je kako je upoznat s predmetom spora iz reklamacije tvrtke Ferros d.o.o., koja je naručila te dijelove od tvrtke Valeo. Kad je zaprimio reklamaciju, pregledao je dijelove seta kvačila koji su reklamirani te je odgovorio na reklamaciju. Smatrao je da je ugradnja seta kvačila obavljena suprotno pravilima struke, po njegovom mišljenju je to dovelo do bočnog opterećenja lamele, a posljedično i do pucanja frikcionih obloga.

11. Zbog toga je smatrao da se ne radi o isporuci nekvalitetnog proizvoda. Svoje je mišljenje proslijedio proizvođaču u Italiju, te se proizvođač složio s njegovim konstatacijama. Svjedok je naglasio da na predmetne dijelove postoji jamstvo od 1 godine od datuma ugradnje dijelova, odnosno 2 godine od proizvodnje te, koliko se sjeća, predmetna reklamacija je izjavljena u jamstvenom roku.

12. Prokurist tuženika FZ u svom iskazu naveo je da je povodom predmetne reklamacije s njim u ime tužitelja komunicirao VZ. Tuženik je zahtijevao da tužitelj predmetne dijelove dostavi kako bi ih tuženik mogao predočiti ovlaštenom uvozniku Ferros d.o.o.. Nakon primitka dijelova, pregledao ih je i utvrdio da je srce lamele puklo. Iskustveno mu je poznato da se to događa kod neispravne ugradnje kvačila. O tome je obavijestio VZ koji se s njim nije složio. Stoga su dijelovi poslani uvozniku tvrtki Ferros d.o.o. iz Zagreba, koja ih je proslijedila tehničkoj službi Valeo za reklamacije u Hrvatskoj. Ta služba je nakon pregleda dijelova također odbila reklamaciju, nakon što ih je poslala u Italiju gdje se nalazi centralna tehnička služba Valeo za cijelu Europu. Navodi da je i tamo nakon pregleda utvrđeno da je do kvara došlo zbog propusta u ugradnji.

13. Prokurist tužitelja JZ naveo je da su stranke ovog postupka dugo surađivale te je tužitelj naručivao od tuženika rezervne dijelove za svoje autobuse. Na taj način da je došlo i do kupnje dijelova koji su predmet spora. Predmetno kvačilo koje je ugrađeno u autobus Setra kupljeno je od tuženika te je nakon otprilike 10.000 prijeđenih kilometara od ugradnje, autobus ostao u kvaru u Splitu pa je vučnom službom dovezen u Makarsku.

14. Nakon što je detektiran kvar i skinuto kvačilo, utvrđeno je da je lamela kvačila pukla, što je tužitelj reklamirao tuženiku- prodavaču. Poslali su mu reklamirane dijelove ali je tuženik otklonio reklamaciju. Pojasnio je da utuženi iznos predstavlja njegovu štetu koja se odnosi na troškove ugrađenih dijelova, njihovu ugradnju, kao i na troškove vučne službe za premještanje autobusa Setra iz Splita do Makarske. Koliko je njemu poznato, s novim kvačilom autobus bi trebao prijeći značajno veći broj kilometara. Jamstvo je da će proći 200.000 kilometara, a obično prevale od 800.000 do milijun kilometara. Također, izjavio je da su predmetni dijelovi i dalje je u posjedu tužitelja te ih sudski vještak može pregledati. Zaključno, naveo je kako tužitelj ima desetak kvalificiranih automehaničara koji su obučeni u Njemačkoj upravo za rad na autobusima Setra. Zbog toga smatra da nikakvih propusta u ugradnji predmetnih dijelova nije bilo.

15. Sud je proveo i vještačenje po vještaku Nevenu Kralju. Zadatak vještaku je bio očitovati se o ispravnosti, odnosno neispravnosti predmetnih dijelova, te visini utužene štete. Vještak je u svom mišljenju izrazio stajalište da je do kvara došlo zbog neadekvatne kvalitete isporučenih dijelova, a u odnosu na visinu zahtjeva, smatrao je da cijene iz utuženog računa odgovaraju tržišnima.

16. Pojasnio je zašto isključuje pogrešku pri ugradnji kao uzrok kvara: ako spojnička osovina mjenjača nije u centru, odnosno ne ulazi u potpunosti u ležaj zamašnjaka, mjenjač se ne može montirati, niti se zvono mjenjača može fiksirati vijcima na motor pa takav sklop motor – mjenjač ne može uopće biti funkcionalan. Kako je, međutim, predmetni autobus nesporno prešao 9.418 kilometara od trenutka montaže do trenutka pojave kvara, tvrdnja o pogrešnoj montaži nije tehnički održiva.

17. Naime, iz vještačenja proizlazi da je do kvara došlo odvajanjem središta lamele od tarnih obloga. Vještak je pregledom tarnih obloga utvrdio da nema vidljivih površina s nejednolikim trošenjima, pa je zaključio da do odvajanja središta lamele nije došlo zbog pogrešne montaže sklopa mjenjač - motor. I u usmenom iskazu vještak je naglasio da autobus s pogrešno ugrađenom lamelom ne bi mogao prijeći 9.418 kilometara, koliko je nesporno prešao predmetni tužiteljev autobus.

18. U pogledu visine štete vještak je utvrdio kako je račun od 21. lipnja 2018., u kojem su obuhvaćeni dijelovi za popravak (lamela, potisna ploča i ležaj), rad potreban za izmjenu navedenih dijelova te trošak "šlepanja" autobusa, u skladu s tržišnim cijenama.

19. U ovoj pravnoj stvari sud je već odlučivao presudom poslovni broj Povrv- 1293/2018-50 od 26. siječnja 2023. Predmet tog postupka bio je zahtjev po tužbi tužitelja Autofista d.o.o. protiv tuženika Promet Makarska d.o.o. radi isplate iznosa od 175,46 eura, kao i predmetni zahtjev- po tužbi protutužitelja Promet Makarska d.o.o. protiv protutuženika Autofista d.o.o. radi isplate iznosa od 21.554,00 kuna/2.860,71 eura.

20. Ovaj je sud tom odlukom prihvatio tužbeni zahtjev kojim je obvezao tuženika Promet Makarska d.o.o. na isplatu iznosa od 175,45 eura s pripadajućim kamatama dok je odbio zahtjev protutužitelja Promet Makarska na isplatu iznosa od 2.860,71 eura s kamatama.

21. Zahtjev protutužitelja Promet Makarska sud je našao neosnovanim primjenom pravila o teretu dokazivanja. Sud je smatrao da je zadatak vještaka Nevena Kralja bio vještačiti visinu nastale štete, utvrditi ispravnost odnosno neispravnost lamele i korpe koje je tuženik ugradio i broj kilometara koje je tuženikov autobus nakon ugradnje tih dijelova prošao. U pisanom i usmenom nalazu i mišljenju vještak je u bitnome utvrdio da nije došlo do pogrešne ugradnje navedenih dijelova, da je autobus s ugrađenim lamelom trebao prijeći između 200.000 do 1.000.000,00 kilometara, kao i da ugrađeni dijelovi imaju svoje serijske brojeve koje nije provjeravao niti je uspoređivao radi li se o istim lamelama iz spisa i one koje je vještak pregledao pri izradi vještačenja.

22. Pritom je sud cijenio da je propust sudskog vještaka što kod pregleda spornog dijela nije utvrdio radi li se o istovjetnim dijelovima koji su bili predmet reklamacije. Taj vještakov propust je pripisao tužitelju (tamo protutužitelju) jer tužitelj nije predložio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta, na koji način bi se izvršio pregled spornog dijela i utvrdilo radi li se o istovjetnim dijelovima koji su reklamirani. Također je sud smatrao da tužitelj nije poduzeo sve što je mogao kako bi osigurao svoj uspjeh u sporu (mogao je, po stavu suda, pokrenuti postupak osiguranja dokaza).

23. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-2171/2023-3 od 26. ožujka 2024. potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja Autofista d.o.o. protiv tuženika Promet Makarska d.o.o. ali je u odnosu na protutužbeni zahtjev ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje.

24. Drugostupanjski je sud smatrao kako ovaj sud nije mogao jednostavno ne prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka, a da pri tome nije razjasnio situaciju nastalu navedenim postupanjem sudskog vještaka. Ovom sudu je, stoga, ukazano na potrebu pravilne primjene odredbi ZPP-a u odnosu na dokaz vještačenjem.

25. U ponovljenom suđenju, brižljivo cijeneći svaki dokaz zasebno te sve dokaze zajedno ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

26. Iz isprava priloženih u spisu i iskaza saslušanih svjedoka sud je sa sigurnošću utvrdio da je 2. veljače 2018. tužitelj od tuženika kupio predmetne dijelove za autobus Setra, da ih je ugradio u vlastitoj radionici 27. ožujka 2018., te da je ubrzo nakon ugradnje tih dijelova, 25. svibnja 2018., autobus Setra ostao u kvaru, zbog čega je tužitelj imao troškove prijevoza pokvarenog autobusa, kao i otklanjanja predmetnog kvara, u skladu s računom izdanim 21. lipnja 2018., s datumom dospijeća 29. lipnja 2018.

27. U tom dijelu svi provedeni dokazi su podudarni i dosljedni.

28. Postupajući u skladu s uputom drugostupanjskog suda, ovaj je sud u ponovljenom postupku saslušao vještaka Nevena Kralja. Saslušan na ročištu 25. studenoga 2024. vještak je ostao pri svom nalazu i mišljenju u prethodnom postupku. U odnosu na fotografije lamele u spisu, naveo je da po detaljima s fotografije, može s velikom sigurnošću kazati da se radi o istoj lameli koja je bila predmet reklamacije.

29. Kako je na fotografijama prikazana i korpa s nejasnim brojem, rekao je da bi broj mogao odgovarati broju lamele koja je reklamirana, odnosno broju 805514. Iako vještak ovo nije mogao potvrditi s potpunom sigurnošću, odgovorio je da je poprilično siguran.

30. Međutim, ono što je po stavu ovog suda odlučno: vještak je ponovno jasno naveo da je do pucanja srca lamele, najvjerojatnije došlo radi tvorničke greške jer je utvrđeno da je lamela po svom obodu jednoliko trošena. Obrazložio je, kad bi se radilo o pogrešnoj ugradnji ili da lamela nije bila u centru, tada bi zbog velikih vibracija bilo nemoguće voziti autobus preko 9 tisuća kilometara, koliko je u ovom slučaju vožen. Naglasio je da nema nikakvih materijalnih dokaza da je spaljena, odnosno da je vožnja bila neadekvatna pa preostaje jedino zaključak da se radilo o lošoj kvaliteti materijala, koju vještak nije u mogućnosti vizualno procijeniti. Metalografsku analizu materijala, prema navodima vještaka, provode ovlaštene ustanove, npr. fakulteti koji imaju za to dozvole i uređaje.

31. S obzirom na ovakav iskaz vještaka, osobito uzimajući u obzir da je vještak naveo kako se, usporedbom fotografije koju je tuženik dostavio u spis i fotografije lamele koju je vještak uzeo pri izradi nalaza i mišljenja, jasno vidi da se radi o istom dijelu, sud drži da su nejasnoće i proturječja iz presude ovog suda Povrv-1293/2018- 50 od 26. siječnja 2023. otklonjene.

32. Sud nije provodio metalografsku analizu materijala od kojih su izrađeni predmetni dijelovi, koji dokaz je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Stav je suda da se odluka o tužbenom zahtjevu može donijeti bez provođenja tog dokaza jer su dopunom vještačenja u ponovljenom postupku otklonjene nejasnoće. Kod vještakove izričite konstatacije: "da se radilo o pogrešnoj ugradnji ili tome da lamela nije bila centru, tada bi zbog velikih vibracija bilo nemoguće voziti autobus toliki broj kilometara", sud smatra da bi provođenje dokaza analizom materijala dovelo do nepotrebnog odugovlačenja i nerazmjernih troškova postupka. Vještak Neven Kralj u cijelosti je odgovorio na postavljeni zadatak, svoje je mišljenje jasno i logično obrazložio, a nezadovoljstvo stranke rezultatima provedenog vještačenja nije opravdani razlog za provođenje drugog vještačenja.

33. Odgovornost prodavatelja kupcu za materijalne nedostatke kupljene stvari propisana je odredbama članka 400. stavcima 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), prema kojima prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. Odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.

34. Nedostatak postoji, između ostalog, ako stvar ne odgovara kvaliteti, odnosno nema funkcionalnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji (članak 401. stavak 1. ZOO-a). Radi se o skrivenom nedostatku kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari. Tada je kupac dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora

– bez odgađanja (članak 404. stavak 1. ZOO-a). Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci (članak 404. stavak 1. ZOO-a).

35. U obavijesti o nedostatku stvari kupac nije dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar, osim ako se radi o trgovačkom ugovoru (članak 406. stavak 1. ZOO-a).

36. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tuženik kao prodavatelj prodao tužitelju kao kupcu stvar sa skrivenim nedostatkom. Iz računa 270/0001/214 od 27. lipnja 2018. proizlazi da su radovi na popravku tužiteljevog autobusa trajali od 25. svibnja 2018. do 29. svibnja 2018., a iz reklamacijskog zapisnika (list 14 spisa) proizlazi da je do kvara na tužiteljevom autobusu došlo 25. svibnja 2018.

37. Spisu prileži ispis elektroničke pošte potpisan od strane FZ (list 15 spisa) iz kojeg proizlazi da je u ime tuženika FZ **.**.2018. odgovorio VZ na predmetnu reklamaciju. U dopisu se navodi da je reklamacija u međuvremenu bila proslijeđena uvozniku Ferros d.o.o., da je Ferros d.o.o. reklamirane dijelove reklamirao tvornici Valeo i da je proizvođač reklamaciju odbio.

38. Prema tome, predmetni je kvar otklonjen 29. svibnja 2018., a 5. srpnja 2018. tužitelj je dobio odgovor prodavatelja da mu se reklamacija ne priznaje. Tuženik navodi da je do tog datuma (5. srpnja 2018.) ista reklamacija bila proslijeđena, analizirana i otklonjena od strane uvoznika Ferros d.o.o. u Zagrebu i društva Valeo u Italiji. Iz toga sud zaključuje da je prodavatelj o nedostatku bio obaviješten u skladu s člankom 404. stavkom 1. ZOO-a, osobito dovodeći ove datume u svezu s iskazom ŠZ koji je iskazao da je, koliko se sjeća, reklamacija izjavljena u jamstvenom roku.

39. Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je: zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka, predaju druge stvari bez nedostatka, razmjerno sniženje cijene ili izjaviti da raskida ugovor. U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima (članak 410. stavak 1. i 2. ZOO-a).

40. Slijedom navedenih utvrđenja sud smatra da je tužiteljev zahtjev za naknadu štete osnovan. Naime ostvarene su sve pretpostavke odgovornost za štetu. Štetna radnja se sastoji u tome što je tuženik isporučio tužitelju dijelove koji nemaju svojstva za redovnu uporabu, štetu predstavlja trošak kupnje novih dijelova, njihova ugradnja, kao i troškovi nastali tim povodom ("šlepanje i sl"), a uzročna veza se očituje u činjenici da tuženik nije isporučio dijelove s nedostacima, ne bi došlo do kvara na autobusu, zbog čijeg je otklanjanja umanjena tužiteljeva imovina.

41. Visina tužiteljeve tražbine proizlazi iz računa broj kojeg je sud prihvatio u cijelosti osobito jer je vještačenjem potvrđeno da visina odgovara tržišnim cijenama, što tuženik posebnim navodima nije ni dovodio u pitanje.

42. Tužitelju pripadaju i kamate na utuženi iznos u skladu s odredbom članka 1086. ZOO-a, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a.

43. S obzirom na tužiteljev uspjeh u parnici, odluka o troškovima postupka donesena je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa).

44. Kako je vrijednost predmeta spora 2.860,71 eura, tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku, za sastav tužbe pripada nagrada u visini od 100 bodova (Tbr 7.1. Tarife) i za sastav žalbe, u skladu s njegovim zahtjevom nagrada u visini 100 bodova (Tbr. 10.1. Tarife). Pripada mu nagrada za sastav podneska od 31. kolovoza 2021. u visini od 25 bodova (Tbr. 8.4. Tarife).

45. Za zastupanja na ročištima 13. siječnja 2020., 23. rujna 2020., 16. studenoga 2020., 23. ožujka 2022., 13. lipnja 2022., 19. rujna 2022., 3. lipnja 2024., 25. studenoga 2024., 3. veljače 2025., 28. travnja 2025., te 11. ožujka 2026. pripada mu nagrada u visini od 100 bodova ( Tbr 9.1. Tarife).

46. S obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife), ukupno su tužitelju priznati troškovi zastupanja po odvjetniku u iznosu od 3.312,50 eura. Tom je iznosu trebalo dodati i iznos od 663,61 eura troškova vještačenja te sudskih pristojbi od 75,06 eura na protutužbu i 75,06 eura na prvostupanjsku presudu. Zbog toga je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.126,23 eura te odlučeno kao pod točkom II. Izreke.

47. U dijelu pod točkom III. izreke tužitelj je odbijen za više tražene troškove postupka u iznosu od 1.037,38 eura jer je u tom dijelu postavljen zahtjev za troškove koje sud nije smatrao potrebnima za vođenje parnice (članak 155. ZPP-a).

48. Budući da je odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 2171/2023-3 od 26. ožujka 2024. ostavljeno ovom sudu odlučiti i o troškovima postupka koje je tužitelj Autofista d.o.o. protiv tuženika Promet Makarske imao u postupku vođenom pod poslovnim brojem Povrv-1293/2018 (i koji je pravomoćno završen citiranom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske), sud je odlučio i o troškovima toga postupka.

49. Tužitelju Autofista d.o.o., prema vrijednosti predmeta spora od 175, 46 eura, a u skladu s njegovim zahtjevom, trebalo je kao potrebne priznati troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice Povrv-1293/2018 protiv tuženika Promet Makarske.

50. Tako mu je za sastav obrazloženih podnesaka od 21. ožujka 2019. i od 13. studenoga 2019. priznata nagrada u visini 25 bodova (Tbr. 8.1. Tarife) te nagrada u visini od 25 bodova za zastupanja na ročištima 4. studenoga 2019. i 13. siječnja 2020. (Tbr. 9.1. Tarife). S obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a, troškovi zastupanja iznose 250,00 eura. Tom je iznosu trebalo dodati i iznos plaćenih pristojbi od 13,27 eura na prvostupanjsku presudu pa je pod točkom IV. izreke naloženo tuženiku Promet Makarska d.o.o. isplatiti tužitelju Autofista d.o.o. iznos od 263,27 eura. Tužitelju pripada i pravo na kamate na troškove postupka (članak 151. stavak 3. ZPP- a) od 21. travnja 2026. do isplate.

51. Za preostale troškove, u iznosu od 4.165,73 eura, tužitelj Autofista d.o.o. je odbijen u dijelu pod točkom V. izreke jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice u predmetu Povrv-1293/2018 nego su nastali u povodu protutužbe, sada tužbe, u kojoj je uspjela protivna parnična stranka.

52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 21. travnja 2026.

Sutkinja

Ivana Hrkać

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis