Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

OVR-1391/2026-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog sudskog savjetnika Maje Brnjevarac, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, protiv ovršenika DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Pandurević, odvjetnik iz Osijeka, Kapucinska 23/I, radi ovrhe, 21. travnja 2026.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, odnosno naplate koju je kod Financijske agencije pokrenuo ovrhovoditelj na temelju presude Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj: P-1290/11-8 od 28. prosinca 2012.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovome sudu 03. travnja 2026., sukladno čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ), predložio sudu da donese rješenje kojim će proglasiti nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenika, po svim njegovim računima temeljem presude Općinskog suda u Osijeku, Poslovni broj: P-1290/11-8 od 28. prosinca 2012., odnosno podredno da se ovršenika uputi u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. U svom prijedlogu, na koji se sukladno čl. 210. st. 2. OZ primjenjuju odredbe koje se odnose na žalbu protiv rješenja o ovrsi, ovršenik je istaknuo prigovor zastare sukladno čl. 50.st.1 tč. 11 OZ. Navodi kako je ovršna isprava temeljem koje je ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak postala pravomoćna 9. listopada 2014., a ovršna 4. veljače 2015. te da je, obzirom na činjenicu da je proteklo više od deset godina, u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja. Uz prijedlog ovršenik je dostavio Zahtjev za izravnu naplatu (list 4 i 5) i presudu Općinskog suda u Osijeku P- 1290/11 od 28. prosinca 2012.(list 6-9).

3. Prijedlog je dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju koji se u podnesku od 13. travnja 2026. očitovao kako smatra da je prigovor zastare ovršenika neosnovan. Ovrhovoditelj navodi kako je temeljem predmetne presude podnio Zahtjev za izravnu naplatu kod Financijske agencije 20. travnja 2015. i 8. listopada 2024. čime je prekinuo zastaru, sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Navodi kako nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida se ne računa u rok za zastaru, sukladno čl. 245. st. 1. ZOO, te da sukladno tome, zastarni rok nije protekao. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti ovršenika i njegove prigovore. Uz očitovanje ovrhovoditelj je dostavio i Zahtjev za izravnu naplatu od 20. travnja 2015. (list 13-14 spisa), kao i Zahtjev za izravnu naplatu od 8. listopada 2024. (list 15-16 spisa).

4. S obzirom da prijedlog ovršenika predstavlja žalbu protiv rješenja o ovrsi, a ovršenik je sadržajno istaknuo žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ, koje je ovrhovoditelj osporio, na temelju odredbe čl. 52. st. 1. i 3. OZ u svezi sa čl. 210. st. 2. OZ, upućen je ovršenik na pokretanje parnice radi proglašenja spomenute izravne naplate nedopuštenom.

U Osijeku 21. travnja 2026.

Sudski savjetnik

Maja Brnjevarac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ).

Dostaviti

1. ovrhovoditelju, na broj:

Klasa: 140-01/20-27/1291

Ur.broj: 341-99/12-07/01-26-10

2. ovršeniku, po pun.