REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1384/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TK iz [adresa], Vrnjački partizanski odred 15A/7, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vučković, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika LA LOG transporti i poslovne usluge d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 98319803940, kojeg zastupa punomoćnik Marko Borsky odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja , dana 21. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja TK kao nepravovremena.

II. Nalaže se tužitelju TK naknaditi tuženiku LA LOG transporti i poslovne usluge d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21.4.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da mu je poslodavac nezakonito dao otkaz te da mu pored nekoliko molbi i napisanih mailova kao i zahtjeva za zaštitu prava od nezakonitog otkaza odbija dostaviti Otkaz ugovora o radu. Navodi da je 22.8.2024. dobio e-mail od poslodavca sa dokumentacijom o odjavi te radnom stažu, ali da nije zaprimio Odluku o otkazu. Iz podataka koji su vidljivi na portalu eGrađani, vidljivo je da je odjava izvršena 12.8.2024. Navodi da je dana 10.9.2024. otišao osobno kod poslodavca da razduži službeni mobilni telefon, kartice za ulaz i točenje goriva, međutim ni tada nije uspio dobiti Odluku o otkazu. Navodi da Odluku o otkazu nije ni dan danas dobio, da nije izbjegavao da preuzme pošiljku, a da stanodavac koji živi s obitelji na istoj adresi u [adresa] tvrdi da nikakve pošiljke/pisma niti dostavnice za njega nema. Nema ni novog pisma odnosno odgovora poslodavca u zakonskom roku 21.9.2024 na zahtjev za zaštitu prava od nezakonitog otkaza. Napominjem i da je u periodu od 5.9.2024. do 28.9.2024.neprekidno bio u Hrvatskoj na adresi u [adresa], vise puta je odlazio u poštu Dubrava da provjeri ima li za njega pisma ili pošiljke, Također, koliko se sjeća nikad nije dobio niti je bio upoznat sa Pravilnikom o radu, a isti nije okačen na oglasnoj ploči što se vidi iz fotografija. lzgubio je pravo na zdravstveno osiguranje i prijavu i naknadu sa Burze rada. Poslodavac nastavlja sa diskriminacijom i sada kada ne radi, daje netočne ili skriva informacije, ignorira ga i odbija komunikaciju. Odgovorno tvrdi istinitost gore navedenih tvrdnji, a postoje moguće nenamjerne greške u datumima. Navodi da se zbog psihičke uznemirenosti teško koncentrira da napiše bilo što smisleno, a možda je nešto i nenamjerno zaboravio da napiše. Traži da sud utvrdi da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno 8.7.2023., naloži tuženiku vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto 1A441 vozač u međunarodnom prometu, naloži tuženiku prijaviti tužitelja na zdravstveno i mirovinsko osiguranje te da naloži tuženiku isplatiti plaće tužitelju od 10.8.2024. do vraćanja radnika na rad zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Traži d sud naloži tuženiku isplatiti iznos od 25.000,00 eura zbog duševne boli, uskraćivanje zdravstvenog osiguranja, evidentnog pogoršanja psihičkog/mentalnog zdravlja, neurološkim i drugim zdravstvenim problemima uzrokovanih nezakonitim otkazom ugovora o radu sa zateznim kamatama koje teku od 10.8.2024. te da naloži tuženiku naknaditi tužiteljicu troškove parničnog postupka. Tužitelj je podneskom od 19.2.2025. preinačio tužbu na način da sada traži da sud utvrdi da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 8.7.2024. kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8.7.2023. nezakonita i nedopuštena te da radni odnos nije prestao, zatim da sud naložit tuženiku vratiti tužitelja na posao i povjeriti mu obavljanje poslova koje je obavljao prije nezakonitog ugovora o radu, da naloži tuženiku da tužitelju uspostavi i prizna kontinuitet radnog odnosa od dana otkaza ugovora o radu te do ponovnog povratka na posao te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa za isti period te da naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe kako je tužba pod gornjim brojem nerazumljiva i nejasna te uopće nije jasno na čemu tužitelj temelji tužbene zahtjeve nasumično navedene u petitu tužbe. Opreza radi i neovisno o neurednosti same tužbe, tuženik ističe da osporava postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Istim tužitelj prvenstveno traži da Naslovni sud utvrdi da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8.7.2023. (dalje u tekstu: „Ugovor“). Navedena činjenica, odnosno da je Ugovor između stranaka sklopljen 8.7.2023., uopće nije sporna obzirom da je primjerak potpisanog Ugovora i sam tužitelj priložio uz tužbu. Međutim, tuženik osporava da bi bio dužan temeljem Ugovora vratiti tužitelja na rad obzirom da je radni odnos prestao konačnom Odlukom tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 8.7.2023. (dalje u tekstu: „Izvanredni otkaz“). Naime, obzirom da je tužitelj strani državljanin, istome je za rad kod tuženika potrebna valjana dozvola za boravak i rad, te je u samom Ugovoru navedeno da isti prestaje ukoliko radnik nema reguliran status u RH. Dozvola za boravak i rad temeljem Ugovora je izdana tužitelju za razdoblje do 07.07.2024. Tuženika je dana 11.6.2024. kontaktirala punomoćnica tužitelja vezano za produljenje dozvole za boravak i rad te ju je tuženik obavijestio da je tužitelj dužan podnijeti zahtjev MUP-u za produljenje dozvole za boravak i rad, a obzirom da to nije obveza poslodavca prema odredbama Zakona o strancima (NN 133/2020, 114/2022, 151/2022, dalje u tekstu: „ZoS“). Dakle, tužitelj je bio pravovremeno obaviješten da ukoliko želi nastavak radnog odnosa kod tuženika, isti je dužan sukladno čl. 90. ZoS- a, 30 dana prije isteka podnijeti zahtjev MUP-u za produljenje dozvole za boravak i rad. Svu dokumentaciju potrebnu za podnošenje MUP-u zahtjeva za produljenje dozvole je tužitelj imao te tuženiku nije poznato zašto to isti nije učinio. Obzirom da tužitelj nije dostavio valjanu dozvolu za boravak i rad, odnosno dokaz da je podnio zahtjev MUP-u za produljenje postojeće dozvole, tuženik je bio primoran donijeti Izvanredni otkaz. Naime, ZoS izričito zabranjuje poslodavcima da zapošljavaju državljane trećih zemlja bez važeće dozvole za boravak i rad te za isto propisuje jako visoke novčane kazne, a što znači da nepostojanje dozvole predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, sve u smislu članka 116. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje u tekstu: „ZOR“). Vezano za dostavu Izvanrednog otkaza, tuženik je isti dostavio tužitelju sukladno čl.108.st.3., 6. i 7. Pravilnika o radu. Naime, radnik u vrijeme dostave Izvanrednog otkaza nije dolazio na posao jer je prekinuo s radom i pokrenuo postupak radi zaštite dostojanstva protiv tuženika koji se vodi pod brojem Pr-1462/2023 zbog čega mu je Izvanredni otkaz poslan poštom. Po primitku vraćene pošiljke, a sukladno čl.108.st.6. Pravilnika o radu, Izvanredni otkaz je tužitelju dostavljen putem oglasne ploče- stavljen na oglasnu ploču dana 22.7.2024., smatra se uručenim dana 25.07.2024., te putem punomoćnice odvjetnice Ivane Dunger Dalbello, a obzirom da je ista mailom od 10.6.2024. kontaktirala tuženika s upitom oko radnog sta tusa tužitelja, predstavila se kao njegova punomoćnica te dostavila punomoć. Slijedom toga, tuženik je sukladno čl.106. st. 7. Pravilnika o radu bio dužan Izvanredni otkaz dostaviti i punomoćnici tužitelja što je i učinio te ga je ista zaprimila 11.7.2024. Međutim, pošiljku je ista vratila tuženiku te o tome obavijestila tuženika mailom od 16.7.2024. uz opravdanje da je isti „greškom“ njoj dostavljen jer je u naslovu odluke navedeno ime tužitelja, a ne njezino ime. Pri tome u mailu nije navela da bi joj punomoć za zastupanje bila otkazana. Iz tog razloga, tuženik je dana 17.7.2024. ponovno pošiljku s Izvanrednim dokazom poslao punomoćnici tužitelja uz popratni dopis kojim se poziva na odredbe o dostavi iz Pravilnika o radu (čl.108.st.7.) te ga je ista uredno zaprimila dana 22.7.2024. Na Izvanredni otkaz uredno dostavljen u skladu s navedenim odredbama Pravilnika o radu tužitelj nije uložio zahtjev za zaštitu prava sukladno čl. 133.st. 1. ZOR čime je isti postao konačan dana 10.8.2024. te je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 25.000,00 eura, tužitelj ističe kako iz priložene dokumentacije nije uopće vidljivo da bi tuženik pretrpio bilo kakvu štetu, a pogotovo da bi za istu bio odgovoran tuženik. Naime, tužitelj u tužbi samo paušalno navodi da trpi određene psihičke smetnje (koje uopće nisu evidentne iz dostavljene medicinske dokumentacije), te da bi za njih, iz potpuno nepoznatih razloga, bio odgovoran upravo tuženik kao bivši poslodavac. Slijedom svega navedenoga, tuženik prvenstveno predlaže odbaciti tužbu kao neurednu sukladno čl.109. Zakona o parničnom postupku, a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i naložiti tužitelju da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

3. Tužba je nepravovremena.

4. Sukladno čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Sukladno čl. 133. st. 2. ZOR ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Sukladno čl. 133. st. 3. ZOR zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

5. Dakle, zakonodavac je kogentnim normama propisao preduvjete koji se moraju ispuniti da bi radnik zaštitu svojih prava mogao tražiti pred nadležnim sudom, a prvi od tih preduvjeta je svakako podnošenje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu .

6. Uvidom u omotnicu (list 105 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tuženik poslao tužitelju preporučenu pošiljku broj RG488294183HR. Na omotnici su dva šambilja tuženika, jedan od 22.7.2024. na kojem je navedeno da je pismeno stavljeno na oglasnu ploču te drugi štambilj od 25.7.2024. na kojem je navedeno da je pismeno skinuto s oglasne ploče. Ujedno je na omotnici otisnut štambilj „obaviješten nije podigao pošiljku“.

7. Sud je za potrebe utvrđenja činjenica zatražio od Hrvatske pošte d.d. da dostavi podatke o slanju i dostavi pošiljke RG488294183HR. Uvidom u dopis Hrvatske pošte d.d. broj 1290582 (list 196 spisa) od 13.2.2026. utvrđeno je da je pošiljka RG488294183HR isporučena pošiljatelju La Log d.o.o. dana 22.7.2024. Dakle, pošiljka koju je tuženik uputio tužitelju vratila se tuženiku.

8. Uvidom u povratnicu (list 106 spisa) ovaj sud je utvrdio da navedena povratnica pripada pošiljci RG488294183HR, a utvrdio je i da je tužitelju TK upućena pošiljka na adresi boravišta u [adresa] dana 8.7.2024. upravo od tuženika kao pošiljatelja. Na povratnici nema potpisa primatelja, a budući da se ista vratila pošiljatelju, za zaključiti je da tužitelj nije niti podigao pošiljku. Navedeno je u suglasju i sa omotnicom pošiljke na kojoj je naznačeno „obaviješten nije podigao pošiljku“.

9. Sukladno čl. 108. st. 4. Pravilnika o radu tuženika (list 64-100 spisa) propisano je da ako radnik ne dolazi na rad ili je otežano da mu se akt neposredno uruči na radnom mjestu, dostava će se izvršiti preporučenom pošiljkom s povratnicom na posljednju poznatu adresu radnika. Dostava se smatra izvršenom ako je primitak pošiljke potvrdio radnik ili netko od članova njegova domaćinstva.

10. Nadalje, sukladno čl. 108. st. 6. Pravilnika o radu tuženika propisano je da ako radnik odbije primitak preporučene poštanske pošiljke ili telegrama, te ako se pošiljka ili telegram vrati iz bilo kojeg razloga ili u slučaju da je adresa radnika nepoznata akt će se izvjesiti na oglasnoj ploči Poslodavca u mjestu rada radnika uz zabilješku dana i razloga objavljivanja. Dostava se smatra izvršenom nakon proteka roka od tri dana od stavljanja akta na oglasnu ploču.

11. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj imao prijavljenu adresu boravišta u [adresa]. Isto tako među strankama nije bilo sporno da je tužitelj prestao s radom kod poslodavca uslijed prekida radi zbog povrede njegovog dostojanstva.

12. Uzimajući u obzir da je ovaj sud utvrdio da je tuženik odaslao pismeno tužitelju koje se 22.7.2024. vratilo s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, u pogledu urednosti dostave pismena tužitelju valjalo je primijeniti odredbe čl. 108. st. 4. i čl. 108. st. 6. Pravilnika o radu tuženika. Budući da je navedenim Pravilnikom propisano da se dostava smatra izvršenom nakon proteka tri dana od isticanja pismena na oglasnu ploču tuženika, ocjena ovog suda je da je dostava izvršena 25.7.2024. jer je tuženik istaknuo pismeno na svoju oglasnu ploču 22.7.2024.

13. Dakle, od 25.7.2024. je tužitelju počeo teći rok od 15 dana za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZOR, a koji rok je istekao 10.8.2024.

14. Budući da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava podnio 6.9.2024., prema datumu navedenom na zahtjevu za zaštitu prava (list 11 spisa), za zaključiti je da je isti podnesen izvan propisanog roka.

15. S obzirom da tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava u roku propisanom čl. 133. st. 1. ZOR, posljedično je i predmetna tužba podnesena protekom rokova propisanih u odredbi čl. 133. st. 2. ZOR, iz čega proizlazi da je ista nepravovremena.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 282. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno je kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Tuženik je u uspio u sporu pa jmu na temelju Tbr. 7.2. Tarife pripadaju ukupni troškovi jednokratne nagrade u visini od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 7.2., odnosno 625,00 eura.

18. Tuženiku na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

19. Budući da je tuženik uspio u sporu, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, kao neosnovan.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. i toč. III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Sutkinja:

Martina Sučević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika