Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž 990/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek- Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić-Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja:1. EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj]. [adresa], zastupani po punomoćniku Dušanu Piskavici, odvjetnika iz Rijeke, protiv tuženika 1. Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747, Ul. grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba i 2. ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Vesni Trifunović, odvjetnici iz Rijeke, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-144/2017-89 od 15. lipnja 2023. u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn 144/2017-89 od 15. lipnja 2023 potvrđuje u točki I, II i III izreke .

Obrazloženje

1.Navedenom presudom u točki I.1. izreke odbijen je zahtjev prvotužiteljice da joj tuženici na ime naknade nematerijalne štete isplate iznos od 29.299,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujan 2008. do isplate kao i da joj na ime materijalne štete isplate iznos od 643,71 euro na ime troškova sprovoda , 302,94 eura za troškove osmrtnica, 1.327,23 eura za troškove karmina te iznos od 663,61 eur za troškove žalovne odjeće za prvotužiteljicu i pokojnog supruga, zatim daljnji iznos od 6.636,14 eura za oštećeni motor te 6.636,14 eura za grobno mjesto, sve uz zakonsku zateznu kamatu. Točkom I.2. izreke odbijen je zahtjev drugotužitelja da mu tuženici na ime naknade nematerijalne štete isplate, iznosa od 9.954,21 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2008. godine do isplate na ime materijalne štete iznos od 63,36 eura za osmrtnicu, 132,72 eura za troškove vijenca, iznos od 265,45 eura za žalovnu odjeću, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom I.3 izreke odbijen je zahtjev trećetužitelja ŠK da mu tuženici na ime naknade nematerijalne štete isplate iznos od 9.954,21 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2008. godine do isplate, zatim materijalnu štetu u iznosu od 67,69 eura za troškove osmrtnice, 132,72 eura za troškove vijenca te 265,45 eura za trošak žalovne odjeće, sve uz zakonsku zateznu kamatu i u roku od 15 dana. Točkom I.4 izreke odbijen je zahtjev tužitelja da im tuženici naknade prouzročene parnične troškove u iznos 15.621,50 eura u roku od 15 dana.

2. Točkom II izreke naloženo je tužiteljima prvotuženiku na ime parničnih troškova naknaditi iznos od 13.369,24 eura a točkom III izreke drugotuženoj parnične troškove u iznosu 10.667,57 eura sve uz zakonsku zateznu kamatu od donošenja prvostupanjske presude do ispate, u roku do 15 dana. Točkom IV izreke odbijen je prvotuženik sa zahtjev za zahtjevom za naknadu parničnih troškova iznosu od 8.717,22 eura, a točkom V drugotužena sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova od 14.313,42 eura, sve za zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Protiv navedene presude u točki I, II i III izreke tužitelji podnose žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda u tom dijelu preinači te njihovi zahtjevi prihvate sukladno žalbenim prijedlozima.

4. Na žalbu je odgovorila drugotužena osporavajući osnovanost žalbenih navoda te predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja u tom dijelu potvrdi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete i to duševnih bolova zbog smrti bliske osobe sada pok. ZK sina prvotužiteljica brata drugo i treće tužitelja te materijalnih šteta na ime pogrebnih troškova, osmrtnica, vijenaca i žalbene odjeće, s time da je i u fazi žalbenog postupka sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno da li je do štetnog događaja u kojem je smrtno stradao ZK došlo krivnjom drugotužene upravljanjem osobnim vozilom koje je sudjelovalo u tom štetnom događaju a bilo je osigurano od odgovornosti kod prvotuženika i u svezi s tim njihova odgovornost za naknadu štete tužiteljima.

7. Neprijeporno je te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

- 26. kolovoza 2007. godina došlo je do prometne nezgode u [adresa] u [adresa] u kojem je sudjelovao sin prvotužiteljice i brat drugo i treće tužitelja koji je upravljao motociklom dok je drugotuženica upravljala osobnim vozilom, u kojoj nezgodi je ZK zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih je **.**.2007. preminuo

- protiv drugotužene je vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem K 672/08 u kojem je 31. srpnja 2011. donesena presuda kojom je drugotužena oslobođena optužbe da je dana 26. kolovoza 2007. u [adresa] u [adresa] kod kućnog broja 28, upravljajući osobnim vozilom marke Peugeot 107 reg. oznake [registarska oznaka], iz nehaja, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozila promet i izazvala nesreću u kojoj je druga osoba smrtno stradala, odnosno vozač ZK, koji je upravljao motociklom Yamaha reg. oznake [registarska oznaka], čime da je počinila kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnost prometa – izazivanjem prometne nesreće iz članka 172. stavak 1,2, i 4 KZ-a s time da su tužitelji sa postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom upućeni na parnicu

- protiv te presude žalbu su podnijeli tužitelji kao oštećenici i državni odvjetnik s time da je žalba tužitelja odbačena kao nedopuštena a žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kž 681/2011-5 od 24. listopada 2012.

- navedena presuda dostavljena je Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci 4. ožujka 2013., punomoćnici drugotužene 4. ožujak 2013., punomoćnici prvotužiteljice 11. ožujka 2013., a drugo i treće tužiteljima 7. ožujka 2013.

- uvidom u spis poslovni broj Kž 672/08 utvrđuje da su tužitelji kao oštećenici već tijekom istrage 9. rujna 2008. podnijeli imovinsko pravni zahtjev koji naknadno određuju po visini po zajedničkom punomoćniku Steli Pastorčić odvjetnici iz Zagreba, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2013., s obzirom na neprijeporna utvrđenja kada je tužiteljima odnosno njihovim punomoćnicima uručena drugostupanjska presuda donesena u tom kaznenom postupku, zaključuje da su postupak pokrenuli u roku od 3 mjeseca od donošenja odluke drugostupanjskog kaznenog suda, odnosno unutar zastarnog roka

9. Na okolnost načina i dinamike nastanka prometne nezgode sud prvog stupnja proveo je dokaze saslušanjem svjedoka LK i DK, saslušanje tužitelja i drugotužene, uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spis te predmet poslovni broj K-672/08 i Kir-1163/07, uviđaj na licu mjesta te prometno vještačenje uz sudjelovanje vještaka sa Fakultete prometnih znanosti u Zagrebu, Zavoda za prometno tehnička vještačenja.

10. Cijeneći rezultate cjelokupnog dokaznog postupka te prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka koji su usmenim očitovanjima otklonili sve primjedbe tužitelja kao neosnovane, utvrđuje da je do prometne nezgode došlo oko 20 i 45 sati u [adresa] u [adresa] kod kbr. 28. Drugotužena se kretala sjevernoistočnom prometnom trakom [adresa] u smjeru sjeverozapada na koju se uključila neposredno prije toga sa nogostupa koji je smješten sa sjeveroistočne strane (desno gledajući u smjeru njenog kretanja) dok je pok,. ZK upravljao motociklom iz smjera sjeverozapada koji se u trenutku nesreće nalazio na za njega lijevoj sjevernoistojčnoj prometnoj traci namijenjenoj za kretanje vozila iz njemu suprotnog smjera. Radi se o ulici namijenjenoj za dvosmjerno kretanja vozila s time da se sa sjevetrnoistočne strane kolnika nalazi nogostup na kojem su bila parkirana vozila a sa jugozapadne strane kolnika nalaze se parkirališna mjesta postavljena paralelno s pružanjem kolnika te nogostup, s time da je brzima na mjestu prometne nezgode ograničena općim propisom za naseljeno mjesto, odnosno brzinom od 40 km/h. Do sudara je došlo na sjevernoistočnoj prometnoj traci koji je ostvaren udarom prednjeg djela motocikla u prednji lijevi dio osobnog automobila kada je motocikl odbačen u smjeru juga gdje je nakon klizanja po kolniku udario u parkirani automobil sa sjeverozapadne strane kolnika i zaustavio se kod drveta u blizini nogostupa, dok je tijelo vozača motocikla izbačeno i nastavilo kretanje u smjeru u kojem se je kretalo prije sudara te udarilo u parkirani skuter koji se od siline udarca prevrnuo dok je osobni automobil kojim je upravljala drugotužena odbačen neznatno u smjeru suprotnom od smjera predsudarnog kretanja i zaustavio se neposredno ispred mjesta primarnog kontakta gledajući u smjera njegova kretanja. Do udara motocikla u krajnju lijevu stranu osobnog automobila došlo je za oko 0.60 metara u lijevo od središnje razdijelne linije u za osobni automobil njegovoj desnoj prometnoj traci iz čega se zaključuje da je ZK vršio radnju pretjecanja. Isti se kretao brzinom oko 74 km/h a osobni automobil brzinom od 7 km/h, s time da u dokumentaciji o sačinjenom očevidu nema tehničkih elemenata koji bi ukazivali na promjenu njegove brzine neposredno prije sudara pa je za zaključiti da se kretao navedenom brzinom. S obzirom da se drugotužena uključivala u promet s mjesta na kojem je bila zaustavljena to je do sudarnog položaja bilo potrebno 6.17 sekundi kada se motocikl nalazio na udaljenosti od 126 metara ispred mjesta sudara s time da bi nesreća bila izbjegnuta za slučaj da se ZK u ravnini sudara kretao svojom desnom prometnom trakom, odnosno da je prekinuo ili odustao od radnje pretjecanja osobnog vozila ili poduzetom radnjom intenzivnog kočenja na udaljenosti od oko 46,67 metara od ravnine sudara kada bi se zaustavio ispred mjesta sudara, odnosno za slučaj da je drugotužena reagirala radnjom kočenja kada se motocikl nalazio na udaljenosti od 46,67 metara od ravnine sudara kada bi se zaustavila na oko 3,36 metara ispred mjesta sudara.

11. Nadalje, iz rezultata vještačenja te prilikom usmenog očitovanja vještaka utvrđuje da je isti pretjecao vozila u dva navrata a da je radnju pretjecanja započeo na minimalnoj udaljenosti od mjesta sudara, dakle na 30 metara ispred mjesta sudara, ubrzavajući kretanje s obzirom na brzinu kretanja vozila ispred njega kojim je upravljao TK tako da je pretjecanje započeo 2 sekunde prije sudara kada se osobni automobil drugotužene nalazio na 0,8 metara ispred mjesta sudara tako da tužena nije imala tehničke mogućnosti izbjegavanja sudara.

12. Iz opisanih utvrđenja te analizom rezultata preostalog dokaznog postupka sud prvog stupnja zaključuje da drugotužena nije uzrokovala prometnu nezgodu, odnosno da u njenom postupanju nema elemenata krivnje već da je do iste došlo isključivo krivnjom sada pok. ZK zbog čega tuženici nisu u obvezi tužiteljima naknaditi štetu koju uslijed toga trpe. Utvrđuje kako je ista prilikom uključivanja u promet s nogostupa jasno i pravovremeno obavijestila sudionike u prometu o svojoj namjerni pokazivačem smjera, dakle postupajući sukladno odredbi članak 43. stavak 1. i 2. i članka 44. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. 105/2004, dalje ZSPC), tako da u njenom postupanju nema elemenata protupravnosti po pitanju načina na koji je započela uključivanje u promet, s time da okolnost što je bila parkirana na mjestu na kojem to nije dozvoljeno, nije od utjecaja na mehanizam i nastanak prometne nezgode već da bi se eventualno radilo o njenoj prekršajnoj odgovornosti. Osim toga da je drugo vozilo stajalo iza nje i čekalo da se oslobodi mjesto iz kojeg će ona izaći, što je utvrđeno i u kaznenom postupku pa zaključuje kako se nije naglo, neočekivano i protupravno uključivala u promet pa da bi time ugrozila druge sudionike.

13. S druge strane u postupanju vozača motocikla utvrđuje elemente protupravnosti zaključujući kako brzinu kretanja motocikla nije prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti i preglednosti te gustoći prometa tako da se može pravovremeno zaustaviti, pred svakom zaprekom koju je u datim okolnostima mogao predvidjeti i pravovremeno se zaustaviti, kako je to propisano odredbom članka 51.st. 1. citiranog Zakona. Prema navedenim utvrđenjima kretao se brzinom od 74 km/h odnosno znatnom većom od ograničenja protivno odredbi članka 53. stavak 1. ZSPC- a čime je postupio i protivno odredbi članka 66. stavak 1. i 2. citiranog zakona poduzimajući pretjecanje odnosno obilazak vozila ometajući time normalno kretanje vozila koja dolaze iz suprotnog smjera . Stoga zaključuje da drugotužena nije uzrokovala odnosno skrivila prometnu nezgodu te da na njenoj strani nema krivnje niti doprinosa za štetu a time niti odgovornosti prvotuženika kao njenog osiguratelja. Stoga pozivom na odredbu članka 1045. stavak 1. te čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) odbija zahtjeve tužitelja.

14. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a uz daljnju primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, - dalje Tarifa) obvezujući tužitelje naknaditi tuženicima parnične troškove na ime troškove zastupanja po odvjetniku te troškove sudskih pristojbi i vještačenja.

15. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutnu bitnih procesnih povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi 365. stavak 2. ZPP-a. Nadalje, protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredba članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer suprotno tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio jasne i dostatne razloge u svim odlučni činjenicama tako da je presudu u svemu moguće ispitati.

16. Nije počinjena niti relativno bina povreda iz odredbe 354. stavak 1. u vezi s člankom 8.ZPP-a jer je sud prvog stupnja radi donošenja činjeničnih i pravnih zaključaka analizirao rezultate svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne odluke te iz takvih utvrđenja izveo valjane pravne zaključke.

17. Žalbeni navodi tužitelja u bitnom se svode na analiziranje pojedinih dijelova iskaza svjedoka saslušanih tijekom prvostupanjskog postupka te njihovih navoda iznesenih u kaznenom postupku koji se vodio protiv drugotužene pod poslovnim brojem K-672/08 uz tvrdnje da bi njihovi navodi potvrđivali dinamiku nastanka štetnog događaja drugačiji od one utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka a što bi onda dovelo do drugačijih zaključaka o krivnji sudionika za nastanak štetnog događaja. Navode kako su sva utvrđenja o parkirnom položaju automobila drugotužene špekulacije i nagađanja već da je jedino nesporno da se ista uključivala u promet sa pločnika na kojem je prometnim znakom označena izričita zabrana parkiranja i zaustavljanja. Uz to da su neprihvatljiva utvrđenja i zaključci o udaljenosti njenog automobila i onog koje je bilo parkirano ispred nje jer da bi u tom slučaju zatvaralo ulaz u zgradu sa desetak stanova pa da je logično da bi tako parkirani automobil zasigurno bio odvezen. Nadalje, da vještaci prilikom nalaza i mišljenja nisu cijenili da automobil koji se nalazio ispred automobila drugotužene nije bio u položaju koji su utvrdili već da su oba bočna kotača bila na kolniku čime se preglednost mijenja a posebno preglednost sa parkiranog automobila na pločniku. Ukazujući na pojedine dijelove iskaza svjedoka smatraju kako isti upućuju na zaključak da je ZK upravljajući motociklom već bio u fazi pretjecanja kada je drugotužena započela uključivanje sa mjesta gdje je bila parkirana te mu oduzela prednost, odnosno da je naglo i lakomisleno izletjela na cestu i oduzela mu prednost te pogodila vilicu motora bočno jer da je guma kotača naoštećena te kotač nije bio deformiran, tako da je došlo do preusmjeravanja u desnu stranu kako motora tako i vozača motora. U takvoj situaciji isti nije imao dovoljno vremena za kočenje i izbjegavanje sudara dok ga je drugotužena mogla uočiti i kočenjem spriječiti da dođe do sraza. Konačno, da je sud prvog stupnja propustio cijeniti cjelokupni nalaz i mišljenje vještaka, odnosno dio nalaza u kojem vještaci navode da se motocikl nalazio na udaljenosti od oko 46,67 metara od ravnine sudara pa za slučaj da je drugotužena reagirala kočenjem da je moglo doći do izbjegavanja sudara jer da bi se njen automobil zaustavio na oko 3,36 metara ispred mjesta sudara, a motocikl bi krećući se po predsudarnoj putanji prošao na udaljenosti od oko 1,1 metara od tako zaustavljenog automobila. Tvrde da zbog svega navedenog te kako nije utvrđeno sa sigurnošću niti da bi ograničenje brzine na tom dijelu prometnice bilo na 40 km/h, su neprihvatljivi zaključci suda prvog stupnja..

18. U odnosu na iznesene žalbene navode valja istaći da je sud prvog stupnja utvrđenje o ograničenju brzine na tom dijelu prometnice temeljio na sadržaju zapisnika o provedenom očevidu i podacima iz istog kao i rezultatima vještačenja koja u tom dijelu stranke nisu dovodile u dvojbu kao niti izneseni paušalni navodi.

19. Na preostale žalbene navode tužitelja koji se odnose na dijelove iskaza svjedoka koji bi prema njihovima tvrdnjama upućivali na drugačiju dinamiku nastanak štetnog događaja u odnosu na onu koja je utvrđena, valja istaći da su tužitelji tijekom prvostupanjskog postupka primjedbama i očitovanjima na nalaz vještaka iznosili u bitnom iste te tvrdnje. Međutim, vještaci su se o tome detaljno očitovali kako u pismenoj dopuni nalaza tako i usmenim očitovanjem na glavnoj raspravi do 17. siječnja 2023. Isti su ustrajali kod mišljenja s obzirom na podatke iz zapisnika o provedenom očevidu i priloženih fotografija o oštećenjima na motociklu i automobilu drugotužene kao i iskazima svjedoka, da se sa punom tehničkom sigurnošću može zaključiti da je do sudara došlo udarom prednje strane motocikla kojim je upravljao ZK s prednjom više lijevim dijelom osobnog automobila drugotužene i to na oko 17,80 metara od PTM i za oko 0,60 m lijevo od središnje razdjelne linije, odnosno u za osobni automobil njegovoj desnoj prometnoj traci iz čega dalje zaključuju da je vršio radnju pretjecanja. Nadalje, utvrđeno je da se motocikl kretao brzinom od oko 74 km/h a osobni automobil od 7 km/h jer u dokumentaciji očevida nema tehničkih elemenata koji bi govorili u prilog promjene njegove brzine. Utvrđeno je nadalje da drugotužena u radnji uključivanja u promet se kretala ubrzavajući prosječno sa 0,32 m/sek[2] mjesta na kojem je bila zaustavljena na nogostupu do sudarnog položaja za što je bilo potrebno 6,71 sekundi u kojem trenutku se motocikl nalazio na udaljenosti od oko 126 metara ispred mjesta sudara. Do izbjegavanja prometne nesreće moglo je doći za slučaj da je pok. ZK poduzeo radnju intenzivnog kočenja na udaljenosti od oko 46,47 metara od ravnine sudara jer bi se tada zaustavio ispred mjesta sudara ili da se kretao svojom prometnom trakom, odnosno da je prekinuo ili odustao od radnje pretjecanja osobnog automobila Ford escort koji se kretao ispred njega. Protivno tvrdnjama tužitelja sud prvog stupnja ocijenio je i daljnje rezultate vještačenja odnosno zaključke vještaka da bi se sudar izbjegao za slučaj da je drugotužena reagirala radnjom kočenja kada se motocikl nalazio na udaljenosti od 46,67 metara od ravnine sudara. Međutim, pravilno zaključuje s obzirom na iskaze svjedoka i ostala utvrđenja da je drugotužena prilikom uključivanja u promet s nogostupa pravovremeno i jasno obavijestila sudionike u svojoj namjeri pokazivačem smjera čime je postupila sukladno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. i čl.44 st. 1. ZSPC-a tako da u njenom postupanju ne nalazi elemenata protupravnosti. I prema mišljenju ovoga suda s obzirom na jasno očitovanje vještaka to što je bila prethodno parkirana na mjestu na kojem to nije dozvoljeno, nije od utjecaja na nastanak navedenog štetnog događaja niti krivnju sudionika.

20. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je u momentu njena uključivanja u promet sa mjesta gdje je bila parkirana, uzimajući u obzir prosječnu brzinu od 0,32 m/sek[2] se motocikl nalazio na udaljenosti od oko 126 metara od mjesta sudara. Da je drugotužena pravovremeno uključivanjem pokazivača smjera obavijestila sudionike u toj namjeri proizlazi i iz iskaza svjedoka ĐK koji je potvrdio da je stajao sa svojim vozilom i čekao da se drugotužena uključi u promet kako bi se parkirao na istom mjestu pa je u takvoj situaciji vozač motocikla mogao i trebao uočiti radnju koju ista poduzima, ali unatoč tome odlučio se na radnju pretjecanja vozila uz prethodno pretjecanje još jednog vozila, a da je poduzeo radnju intezivnog kočenja na udaljenosti od 46,67 metara od ravnine sudara isti bi bio izbjegnut. Međutim, ne proizlazi da bi isti poduzeo radnju kočenja već je prilikom pretjecanja prešao dijelom na kolnik predviđen za kretanje vozila iz suprotnog smjera na koji se uključila drugotužena sa svojim vozilom tako da je do sudara došlo na oko 0,60 metara lijevo od središnje razdjelne linije. Neosnovane su tvrdnje tužitelja da je drugotužena svojim postupanjem dovela do štetnog događaja jer bi za slučaj da je poduzela radnju kočenja sudar mogao biti izbjegnut. Naime, kako je zaustavni put motocikla koji se kretao brzinom od 74 km/h bio 46,67 metara to je pravilan zaključak suda prvog stupanja da je do izbjegavanja prometne nezgode moglo doći da je pok. ZK poduzeo radnju kočenja upravo u trenutku kada je bio na toj udaljenosti od ravnine sudara ali i da je drugotužena jednako kao i on reagirala radnjom intenzivnog kočenja tada bi se zaustavila prije mjesta sudara i do istog ne bi došlo. Međutim, isto tako vještaci su potvrdili da je motocikl kojim je upravljao pok. ZK nije mogao postići veće ubrzanje od 5 m/s[2] tako da je na putu od 30 metara mogao ubrzati s brzine od oko 35 km/h na sudarnu brzinu od 74 km/h za 2 sekunde s time da bi se drugotužena tada nalazila na 0,8 metara udaljena od ravnine sudara i cijelim vozilom na desnoj prometnoj traci tako da nije imala mogućnost izbjegavanja sudara.

21. S obzirom na naprijed opisane rezultate prometno tehničkog vještačenja čiji rezultati suprotnim tvrdnjama i analizom rezultata dokaznog postupka po tužiteljima, nakon višekratnog očitovanja vještaka u odnosu na iznesene primjedbe, nisu dovedena u dvojbu, proizlazi pravilnim zaključak suda prvog stupnja da se sa sigurnošću može zaključiti kako se drugotužena nije naglo, protupravno i neočekivano uključivala u promet tako da bi ugrozila sudionike već ih je o tako poduzetoj radnji pravovremeno obavijestila. S druge strane pok. ZK kretao se neprimjerenom brzinom, odnosno brzinom daleko većom od dozvoljene za tu prometnicu od 74 km/h s time da je radnju pretjecanja odnosno obilaska vozila poduzeo iako za to nisu bili ispunjeni uvjeti odnosno nije bilo dovoljno prostora za sigurno izvođenje takvih radnji uzimajući u obzir konkretne okolnosti. Isti je imao mogućnost s obzirom na osobine prometnice pravovremeno uočiti automobil kojim se kretala drugotužena suprotnom voznom trakom te poduzeti radnju kočenja, odnosno ne poduzeti radnju pretjecanja i obilaženja vozila koje se kretalo ispred njega jer su vještaci u nalazu i mišljenju potvrdili da je do izbjegavanja sudara moglo doći da je prekinuo odnosno odustao od radnje pretjecanja osobnog vozila Ford escorta koji se kretao ispred njega.

22. S obzirom na opisana utvrđenja pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a, odnosno da bi prvotuženik kao osiguratelj vozila drugotužene od odgovornosti, odnosno drugotužena jer da bi njenom krivnjom odnosno protupravnim postupanjem došlo do štetnog događaja, bili u obvezi naknaditi tužiteljima štetu uslijed smrti sina odnosno brata i to neimovinsku i imovinsku štetu.

23. S obzirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članak 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a uz odgovarajuću primjenu Tarife, obvezao tužitelje naknaditi tuženicima troškove zastupanja po odvjetniku te troškove sudskih pristojbi i vještačenja, kako je to odlučeno točkom II i III izreke presude.

24. Slijedom iznesenom valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. Presuda suda prvog stupnja u točki IV i V izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

26. Zahtjevi tužitelja i drugotužene za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani jer tužitelji nisu uspjeli sa žalbom dok se kod troška kod drugotužene koji se odnosi na odgovor na žalbu ne radi o potrebnom trošku (čl. 166. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 154 st. 1. i 155. st. 1 ZPP-a).

U Rijeci, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek-Mjedenjak