REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-869/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Nogometni klub „Prečko“, Zagreb, Dekanići 4, OIB: 99067096714, zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika Ivo Rilje Lola d.o.o., Zagreb, Dekanići 4, OIB: 79748031071, zastupanog po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 21. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 18. ožujka 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – zadužnice pod poslovnim brojem: OV-4740/2021, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave - zadužnice pod poslovnim brojem:

OV-4740/2021 iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 18. ožujka 2026. podnio ovome sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - zadužnice pod poslovnim brojem: OV-4740/2021.

2.1. U prijedlogu ovršenik se poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), pa u odnosu na prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om ističe da je navedena bjanko zadužnica koja je predana na naplatu FINA-i služila kao sredstvo osiguranja redovitog plaćanja mjesečnih iznosa zakupnine ugovorene Ugovorom o podzakupu poslovnog prostora od 13. travnja 2021. (dalje: Ugovor), ali da se radi naplate drugih tražbina nije mogla aktivirati. Nadalje, ovršenik navodi da dug s osnova mjesečne zakupnine ne postoji, štoviše da je u pretplati na ime ove tražbine. Također, ovršenik smatra da ga je ovrhovoditelj propustio opomenuti, jer je bilo ugovoreno da podzakupnik dozvoljava podzakupodavcu da provede na cjelokupnoj imovini podzakupnika neposrednu prisilnu ovrhu za sve dospjele, a ne podmirene troškove i podzakupninu, ali da će prethodno visinu tih i takvih novčanih dugovanja utvrditi javni bilježnik na zahtjev podzakupodavca, a o trošku podzakupnika prema postojećoj dokumentaciji.

2.2. U odnosu na prijedlog za odgodu od 18. ožujka 2026., ovršenik navodi da zbog blokade računa ne može redovno poslovati, te da mu je ovim postupkom ovrhovoditelja prouzročena nenadoknadiva šteta, jer mu je cjelokupno poslovanje dovedeno u pitanje. Također, ovršenik smatra da ukoliko se novčana sredstva prenesu da će teško i uz znatne teškoće naplatiti neosnovano mu zaplijenjena novčana sredstva od ovrhovoditelja.

2.3. Naposljetku, ovršenik traži naknadu troškova na ime sastava prijedloga, podneska od 13. travnja 2026. i sudskih pristojbi.

3.1. Prijedlozi ovršenika od 18. ožujka 2026. dostavljeni su 25. ožujka 2026. ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 02. travnja 2026. u cijelosti usprotivio njegovim navodima. U bitnom, ovrhovoditelj navodi da ovršenik neosnovano ističe prigovor pretplate zakupnine, te da je radi ne izvršavanja financijskih obveza Ugovor raskinut, ali da je ovršenik i dalje u posjedu, radi čega je on pokrenuo sudskih postupak tužbom radi predaje u posjed, a koji se vodi pod poslovnim brojem: P-371/2026 kod Trgovačkog suda u Zagrebu. Nadalje, ovrhovoditelj tvrdi da je ovršenik na temelju neurednog ispunjavanja preuzetih obveza iz Ugovora stvorio dugovanje na ime zakupnine i režija koje višestruko premašuje iznos osiguran spornom bjanko zadužnicom, stoga da se ovršenik ni ne može pozivati da je zadužnicom osigurana samo najamnina, odnosno zakupnina, jer bi to predstavljalo zlouporabu i postupanje u lošoj vjeri. Ovrhovoditelj se pritom poziva na čl. 171. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) koji navodi da ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane. Ovrhovoditelj osporava i navode ovršenika da mu se nije prethodno obratio, te tvrdi da mu se obratio u nekoliko navrata s ciljem da se isplate navedena dugovanja, a što je naposljetku rezultiralo pozivom ovršeniku da preda posjed slobodan od stvari, odnosno raskidom Ugovora.

3.2. Ovrhovoditelj u odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu smatra je neosnovan, jer je paušalan i da nije dokazano u čemu bi se sastojala nenadoknadiva šteta.

3.3. Ovrhovoditelj traži naknadu troškova na ime sastava podneska u iznosu od 312,50 EUR.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 18. ožujka 2026. ovršenik je podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Međutim, ovaj sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. Ovršenik u svom prijedlogu predlaže odgoditi ovrhu zbog nastanka nenadoknadive štete koja je posljedica blokade računa i onemogućavanja redovnog poslovanja, odnosno zbog opasnosti da će uz znatne teškoće moći izvršiti povrat neosnovano prenesenih novčanih sredstava ovrhovoditelju. Međutim, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Paušalno i puko navođenje da bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta s obzirom da mu blokadom računa prijeti otvaranje stečaja ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista nastala šteta i to takva koja bi bila teško nadoknadiva. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi, odnosno nije dostavio nikakve valjane dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditelju, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima tj. bio bi nesposoban za plaćanje svojih obveza, pa odgoda ne bi promijenila trenutnu materijalnu i poslovnu situaciju ovršenika, to jest nemogućnost raspolaganja zaplijenjenim novčanim sredstvima na računu. Potrebno je napomenuti kako se posljedice provedbe ovršnog postupka koji se vodi temeljem ovršne isprave ne mogu smatrati štetom, a eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Iz svega navedenog ne proizlazi vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

10. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

11. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

12. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevom, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, odnosno ovršeniku nije priznat ni trošak sudskih pristojbi, jer ovršenik nije pozvan na plaćanje pristojbi, niti je platio pristojbe, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, sud odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

13. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 02. travnja 2026. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

14. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

15. Kako je ovršenik istaknuo razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom s obzirom da u čl. 8. Ugovora nije izričito navedeno da se bjanko zadužnica ne može koristiti kao sredstvo osiguranja za namirivanje drugih ugovornih potraživanja, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis