REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-619/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Hećimović, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, protiv 1. tužene OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužene ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Ramoni Karakaš – Kovačević, odvjetnici iz Slavonskog Broda, radi spora iz nasljeđivanja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 12. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Leopoldine Špicer, odvjetnice iz Slavonskog Broda i za tužene punomoćnika Ramone Karakaš – Kovačević, odvjetnice, 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje je se da je ništetna javna oporuka sastavljena od strane javnog bilježnika Nade Kemec od dana18. svibnja 2020. godine pod brojem OU -72/2020 IR 2/2020 proglašena u ostavinskom predmetu kod javnog bilježnika Maria Lukačevića, kao povjerenika suda poslovni broj: O-1281/2022 UPP/OS-171/22-5 koju je sačinila sada pokojna TSJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

II. Utvrđuje je se da je ništetna izjava o opozivu oporuke od 30. srpnja 2020. godine ovjerena od strane javnog bilježnika Ruže Medunić, pod brojem: OV - 4492/2022.

III. Utvrđuje se da je valjana pisana oporuka pred svjedocima sastavljena od strane Majde Pečovnik odvjetnice iz Frankfurta Am Main, SR Njemačka od dana 24.04.1989. godine proglašena u ostavinskom predmetu kod javnog bilježnika Maria Lukačevića, kao povjerenika suda poslovni broj: O-1281/2022 UPP/OS-171/22-5 koju su sačinili pokojni BS i pokojna KS rođ T.

IV. Utvrđuje se da je valjana vlastoručno sastavljena oporuka iz 1994. godine sastavljena od strane oporučiteljice OSJ proglašena u ostavinskom predmetu kod javnog bilježnika Maria Lukačevića, kao povjerenika suda poslovni broj: O-1281/2022 UPP/OS-171/22-5 koju je sačinila sada pokojna TSJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Nalaže se tuženicama da tužitelju naknade i prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom koje teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] tuženima OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], O [adresa], platiti troškove ovoga postupka u iznosu od 1.915,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se tužene s dijelom troškova postupka u iznosu od 55,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom podnio tužbu u kojoj navodi da je rješenjem ovoga sud poslovni broj O-1281/2022-6 od 29. rujna 2022. upućen da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak radi valjanosti i sadržaja oporuke na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje. Navodi da je isto rješenje postalo pravomoćno 25. listopada 2022.

1.1. U nastavku navodi da su pisanom oporukom pred svjedocima sastavljenom od strane Majde Pečovnik odvjetnice iz [adresa], SR Njemačka , dana 24.04.1989. pokojni supružnici BS i KS rođena T odredili međusobno svakog od njih neograničenim isključivim vlasnikom a istom oporukom, kao nasljednika nakon smrti posljednjeg od njih, odredili njihova sina ovdje tužitelja. Pokojni BS i pokojna TSJ rođena T su izrazili svoju posljednju volju da njihov sin ovdje tužitelj naslijedi cjelokupnu – pokretnu i nepokretnu imovinu koju su do tada imali. Također kao svoju posljednju volju ostavitelji su utvrdili da su tuženice primile sljedeća darovanja i to 1. -tužena CS, udata ZS da je 1982. godine primila u gotovini iznos u visini od 10.000 DM (njemačkih maraka), a 2.-tužena ĐS, udata OS, da je dobila namještaj za stan i televizor. Navedena darovanja voljom ostavitelja uračunata su u nužni dio tuženica, pa se istima ovom tužbom osporava pravo na nužni dio.

1.2. U nastavku navodi da je ostaviteljica pok. TSJ vlastoručnom oporukom iz 1994. godine pri čistoj svijesti kao nasljednika na cijeloj imovini odredila ovdje tužitelja.

1.3. Navodi da su na ostavinskom ročištu održanom kod javnog bilježnika Maria Lukačevića, kao povjerenika suda, tuženice u spis priložile javnu oporuku sastavljenu od strane javnog bilježnika Nade Kemec 18. svibnja 2020. pod brojem OU-72/2020 IR 2/2020 te su dostavile izjavu o opozivu oporuke od 30. srpnja 2020. Javnom oporukom sastavljenom od strane javnog bilježnika Nade Kemec od 18. svibnja 2020. ostaviteljica pokojna TSJ izrazila je svoju posljednju želju da imovinu koju ima u Republici Hrvatskoj, a koja se odnosi na neutvrđeni iznos novčanih sredstava kod Privredne banke Zagreb d.d. i koji se vodi u njenom posjedu i vlasništvu, rasporedi na jednake dijelove njenoj djeci. Nadalje svojom izjavom od 30. srpnja 2020. ostaviteljica TSJ opozvala je pisanu oporuku sastavljenu pred svjedocima sačinjenu 24. travnja 1989. u kancelariji Majde Pečovnik – advokata iz Frankfurta na Majni, SR Njemačke.

1.4. Tužitelj ističe kako su javna oporuka sastavljena od strane javnog bilježnika Nade Kemec od 18. svibnja 2020. pod brojem OU-72/2020 IR 2/2020, kao i izjava o opozivu oporuke od 30. srpnja 2020. ništetne u cijelosti.

1.5. Poziva se na odredbu članka 148. stavka 4. Zakona o nasljeđivanju kojim je propisano da pri sastavljanju javne oporuke moraju prisustvovati svjedoci, čiju će istovjetnost utvrditi službena osoba. Iz javne oporuke sastavljene od strane javnog bilježnika Nade Kemec od dana18. svibnja 2020. godine nigdje nije vidljivo da su pri sastavljanju oporuke sudjelovali svjedoci, a sukladno članku 148. stavak 4. ZN sudjelovanje svjedoka je bitna pretpostavka valjanosti javne oporuke, pa slijedom navedenog ista javna oporuka je ništetna odnosno ne proizvodi pravne učinke.

1.6. Nadalje, navodi da ništetnost javne oporuke sastavljena od strane javnog bilježnika Nade Kemec od18. svibnja 2020. kao i izjave o opozivu oporuke od 30. srpnja 2020. proizlazi i iz razloga što u trenutku sastavljanja javne oporuke i davanja izjave ostaviteljica nije bila sposobna za rasuđivanje i davanje izjava jer je prema medicinskoj dokumentaciji kod ostaviteljice dijagnosticirana bolest pod šifrom F03 - demencija i F07 a što predstavlja jednu vrstu demencije a što je i utvrđeno u nalazu i mišljenju doktora vještaka Alojzija Trogrlić od 25. travnja 2022. u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Vinkovcima pod brojem R1- Ob-69/2022.

1.7. Poziva se na odredbu članka 26. stavka 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju prema kojem oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života, s time da je oporuka ništetna ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojega očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom tako da postupa u skladu s tim znanjem. S tim u svezi navodi da je nesposobnost oporučiteljice da shvati značenje svojega očitovanja i njegovih posljedica jasno vidljivo iz nalaza i mišljenja vještaka navedenih u točki 5.1. u kojem je vještak utvrdio da je oporučiteljica bolovala od demencije, te da ista nije mogla sklapati bilo kakve ugovore iz kojih proizlazi novi odnos ili obveze bilo da su ti ugovori ineter vivios ili mortis causa, kao što je to slučaj s javnom oporukom sastavljenom od strane javnog bilježnika Nade Kemec od 18. svibnja 2020. kao i da nije mogla davati s valjanim pravnim učinkom niti izjave ili radnje iz područja osobnih stanja i imovine, pa slijedom navedenog ništetna je i izjava o opozivu oporuke 30. srpnja 2020.

1.8. Zaključno, tužitelj predlaže ovome sudu utvrditi ništetnost javne oporuke sastavljena od strane javnog bilježnika Nade Kemec od 18. svibnja 2020. koju je sačinila sada pokojna TSJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i izjave o opozivu oporuke od 30. srpnja 2020. ovjerene od strane javnog bilježnika Ruže Medunić. Predlaže utvrditi valjanom pisanu oporuka pred svjedocima sastavljene od strane Majde Pečovnik odvjetnice iz [adresa], SR Njemačka 24.04.1989. proglašene u ostavinskom predmetu kod javnog bilježnika Maria Lukačevića, kao povjerenika suda poslovni broj: O-1281/2022 UPP/OS-171/22.

2. U odgovoru na tužbu tužene nisu osporavale da je tužitelj Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. O-1281/2022-6 od 29. 09. 2022. upućen da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak, ali su osporavale da bi isto rješenje postalo pravomoćno 25. 10. 2022. iz razloga što je iz rješenja razvidno da je tužitelj isto primio 30. 09. 2022. što znači da je rok za žalbu istekao 15. 10. 2022. te da je tada rješenje postalo pravomoćno, te kako je tužba uložena 23. 11. 2022., nakon proteka roka od 30 dana, prvenstveno predlažu istu odbaciti.

2.1. Ne osporavaju da su postojale oporuke iz 1989. i 1994., ali ističu da je pokojna TSJ sve prethodne oporuke opozvala zbog nedostojnog ponašanja tužitelja prema njoj i to Izjavom ovjerenom kod Javnog bilježnika Ruže Medunić iz [adresa] i pred dva svjedoka dana 30. 7. 2020.

2.2. Dalje navode da je pokojna TSJ potpisala Javnu oporuku pred Javnim bilježnikom Nadom Kemec 18. 05. 2020. te da je to jedina pravovaljana i važeća oporuka. Oporuka je sastavljena pred Javnim bilježnikom i ista je pravovaljana sukladno čl.32. Zakona o nasljeđivanju. Tvrde da je pokojna TSJ bila potpuno sposobna za rasuđivanje, da je Javnu oporuku potpisala pred Javnim bilježnikom u svibnju 2020., Izjavu o opozivu u srpnju 2020. pred dva svjedoka i pred Javnim bilježnikom kada je bila potpuno sposobna za rasuđivanje i davanje izjava, a da je tužitelj dostavio Vještačenje koje je izrađeno dvije godine poslije 2022. u svrhu smještaja iste u dom te osiguranja cjelodnevne brige o istoj.

2.3. Zaključno, tužene osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju plaćanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U nastavku postupka stranke su u bitnome ostale kod prvotnih navoda.

4. U ovom postupku nije sporno:

- da je pokojna TSJ majka ovdje parničnih strana,

- da su pokojni supružnici BS i TSJ pisanom oporukom pred svjedocima sastavljenom od strane Majde Pečovnik odvjetnice iz [adresa], SR Njemačka, dana 24.04.1989. odredili međusobno svakog od njih neograničenim isključivim vlasnikom a istom oporukom, kao nasljednika nakon smrti posljednjeg od njih, odredili njihova sina ovdje tužitelja,

- da je ostaviteljica pok. TSJ vlastoručnom izjavom iz 1994. godine kao nasljednika na cijeloj imovini odredila ovdje tužitelja.

- da su na ostavinskom ročištu održanom kod javnog bilježnika Maria Lukačevića, kao povjerenika suda, tuženice u spis priložile javnu oporuku sastavljenu od strane javnog bilježnika Nade Kemec 18. svibnja 2020. pod brojem OU-72/2020 IR 2/2020 i Izjavu o opozivu oporuke od 30. srpnja 2020.,

- da je javnom oporukom sastavljenom od strane javnog bilježnika Nade Kemec od 18. svibnja 2020. ostaviteljica pokojna TSJ izrazila svoju posljednju želju da imovinu koju ima u Republici Hrvatskoj, a koja se odnosi na neutvrđeni iznos novčanih sredstava kod Privredne banke Zagreb d.d. i koja se vodi u njenom posjedu i vlasništvu, rasporedi na jednake dijelove njenoj djeci (ovdje parničnim strankama),

- da je svojom izjavom od **.**.2020. pok. TSJ opozvala pisanu oporuku sastavljenu pred svjedocima sačinjenu 24. travnja 1989. u kancelariji Majde Pečovnik – advokata iz Frankfurta na Majni, SR Njemačke, a i izjavu koju je napisala u 1994. godini.

5. Sporno je da li su ništetne javna oporuke sastavljena od strane javnog bilježnika Nade Kemec od 18. svibnja 2020. koju je sačinila sada pokojna TSJ, kao i Izjava o opozivu oporuke od 30. srpnja 2020. ovjerene od strane javnog bilježnika Ruže Medunić. Sporno je da li je TSJ u trenutku sastavljanja oporuke 18. svibnja 2020. i trenutka davanja izjave o opozivu oporuke od 30. srpnja 2020. bila osoba sposobna za rasuđivanje i pravovaljano sastavljanje navedenih isprava. Sporno je da li je pisana oporuka pred svjedocima sastavljene od strane Majde Pečovnik odvjetnice iz [adresa], SR Njemačka 24.04.1989. proglašena u ostavinskom predmetu kod javnog bilježnika Maria Lukačevića, poslovni broj: O - 1281/2022 UPP/OS-171/22. još uvijek na snazi ili je svojom izjavom od **.**.2020. pok. TSJ opozvala navedenu pisanu oporuku i pisanu izjavu iz 1994.

6. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica na sporne okolnosti sud je proveo dokaze uvidom u Rješenje ovoga suda poslovni broj O-1281/2022-6 od 29. rujna 2022. (str. 6-9 spisa), u Vještački nalaz i mišljenje za Ivu-Cela Ostojić, vještaka Alojzija Trogrlić, dr. med. Od 5. travnja 2022. (str. 10-12 spisa), u pisanu oporuku pred svjedocima od 24.04.1989., sastavljenom od strane Majde Pečovnik odvjetnice iz [adresa], SR Njemačka (str. 13-15 spisa), u pisanu izjavu OSJ iz 1994. (str. 16-18 spisa), u Zapisnik i Oporuku sastavljenu od strane javnog bilježnika Nade Kemec 18. svibnja 2020. pod brojem OU-72/2020 IR 2/2020-1 (str. 19-21 i 41- 43 spisa), u Izjavu o opozivu oporuke od 30. srpnja 2020., ovjerenu kod Javnog bilježnika Ruže Medunić istoga dana pod brojem Ov-4492/2020 (str. 22-23 i 39-40 spisa), u zdravstveni karton za TSJ i medicinsku dokumentaciju (str. 73- 78 spisa). Proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja i tuženih kao stranaka, svjedoka HS, JS i GS, i javnih bilježnika Nade Kemec i Ruže Medunić. Proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Ivanki Zirdum, dr. med. spec. psihijatrije koja je sačinila pisani nalaz od 12. studenog 2025. (str. 114-116 spisa). Proveden je i uvid u spis ovoga suda poslovni broj O-1281/2022 i spis Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj R1 Ob-69/22.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

8. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj O-1281/2022 utvrđeno je da je prekinut ostavinski postupak iza umrle ZSJ i RS, ovdje tužitelj, upućen da u roku od 30 dana od pravomoćnosti navedenog rješenja, pokrene parnični postupak protiv OS i ZS, ovdje tuženih, radi valjanosti i sadržaja oporuke na temelju koje se po zakonu nasljeđuje.

9. Uvidom u Potvrdu pravomoćnosti (str. 52 spisa poslovni broj O -1281/2022 ) utvrđeno je da je rješenje pravomoćno s danom 25. listopada 2022. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. studenog 2022., ista je podnesena u roku određenom navedenim rješenjem, tako da je neosnovan prigovor tuženih da je ista podnesena izvan propisanog roka.

10. Saslušan kao stranka, tužitelj je u svom iskazu naveo da je majka umrla **.**.2022. i u to vrijeme da nije bio obaviješten o njezinom zdravstvenom stanju, odnosno da nije dolazio niti kontaktirao sa tuženima koje su moje sestre. Sjeća se da je 2019. bio pozvan od MUP-a, odnosno svi troje zbog nekakvog incidenta i zbog donošenja odluke o daljnjoj skrbi za majku, da zdravstveni problemi majke datiraju od 2014. pa dalje 2017. da bi u konačnici 2019. bila pozvana i policija koju je majka pozvala jer je prema njenim navodima imala problem sa susjedima. Sjeća se u 2019. da je optužila ES da bi joj neovlašteno ušao u dvorište i u dvorišnu zgradu gdje je bila njezina zimnica koju je on navodno otrovao, da je policija napravila određene izvide i utvrdila da se ništa nije od navedenog dogodilo, da se sjeća da je u dogovoru sa sestrama majku vodio kod njezine liječnice gdje joj je određena terapija i osobno je prisustvovao primanju terapije u periodu od tjedan dana nakon čega se morao vratiti u Njemačku, da je majka nakon toga ostala živjeti i dalje u kući u [adresa], a sestra ZS i on su se vratili u Njemačku, a sestra OS je ostala živjeti s majkom jedno vrijeme, ali ne sjeća se do kada. Dogovorno su angažirali jednu osobu da joj pomaže u kući 2-3 puta tjedno. Istakao je da su 1973. svi troje, sestre i on bili u Njemačkoj gdje su im tada bili i roditelji, da je otac 1990. preminuo u Njemačkoj, a majka je bila u Njemačkoj do 1998. nakon čega se vraća u RH u njihovu obiteljsku kuću u [adresa] na adresi FS i od 1998. da majka živi sama a oni svi i dalje su ostali živjeti u [adresa]. Inače, da je majka boravila u [adresa], a povremeno otprilike na tjedan dana dolazila u Njemačku gdje je bila prijavljena na adresu sestre OS u [adresa]. Prvu oporuku roditelji su sačinili 1989. u Njemačkoj i sa istom da su njega upoznali, ali nije mu poznato da li su sestre imale saznanja za oporuku. Naknadno su nastupili određeni obiteljski problemi između njega i sestara tako da su ti odnosi narušeni već 25 godina. Roditelji su za života komunicirali sa svima nama. Ne zna da li su sestre imale saznanja za oporuku iz Njemačke, ali pretpostavlja da su ih roditelji uputili. Kada je otac umro nitko nije pokretao ostavinu iza oca i imovina je ostala 1/1 na ocu. Nije mu poznato niti što je bilo s novčanim sredstvima na računima oca, ali pretpostavlja da je sve to majka nastavila voditi. Misli da nitko od djece, iza oca, nije raspolagao ostavinskom imovinom. Inače, majka je do 2016. dolazila u Njemačku a nakon toga više nije mogla zbog svog zdravstvenog stanja. Dalje sve informacije je doznavao od majke, a vezano uz njezino zdravstveno stanje. Komunicirali su telefonom i kada bi išao u Hercegovinu navraćao bi kod majke. Primijetio je 2014. da majka više nije mentalno zdrava, jer je bila već tada zaboravna i znala ponavljati rečenice. Posebno je istakao da je četiri mjeseca prije majčine smrti, ne zna da li 22.2. ili 22.3.2022. bio kod majke u Domu Sv. Rita u [adresa]. Tada ju je zatekao u jako lošem zdravstvenom stanju fizičkom i psihičkom. Nije mogao ništa poduzeti jer je ostao kratko, a sa sestrama nije komunicirao, niti ih je tada obavijestio da je došao i što je vidio. Za sve odluke vezane uz majku mu je bila potrebna njihova suglasnost. Na njegovu inicijativu, a po preporuci osoba iz Doma pokrenuo je postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti majci i imenovanje skrbnika. Sve iz razloga što između sestara i njega nije bilo komunikacije. Inače, majka je sahranjena u obiteljsku grobnicu i sama sahrana je protekla normalno. Za opoziv oporuke i novu oporuku je doznao u rujnu 2022. u ostavinskom postupku kod javnog bilježnika Maria Lukačević. Posebno napominje da je u ožujku 2020. bio s majkom u RH gdje se skupa sa svojim sestrama našao u kući u kojoj je živjela majka, a vezano uz skrb o majci, da su se zbog majke sve do tada znali okupiti i zanemariti obiteljske međusobne probleme a nakon toga više se nije sa sestrama okupljao kod majke, niti je dolazio. Inače, u 3.mjesecu 2020. bio se dogovorio sa sestrom ZS da majku smjeste u starački dom u Grude i kada je otišao ona nije postupila po dogovoru, s tim da napominje da je znao da tada u Grudama nije bilo mjesta, ali su predali rezervaciju. Dalje je bio saznanja da su sestre OS i ZS smjestili majku u Dom u [adresa] u 5.mjesecu 2020. a nakon toga prekinuo je kontakt sa sestrama i od tada nije znao gdje se mama nalazi. Misli da je mami telefon tada bio oduzet jer s njom nije mogao više komunicirati. Gdje mu se majka nalazi doznao je nakon što je pozvao MUP da zatraži navedenu informaciju koju je i dobio od njih. Počev od tada u više navrata je zvao na telefon doma i komunicirao sa majkom koliko je to bilo moguće zbog njezinog zdravstvenog stanja, a vodio je razgovore i s voditeljicom doma. Od svoje sestre OS je dobio pismo u 7.mjesecu 2021. da je majka prebačena u dom u [adresa], isto bez njegovog znanja. Dalje se telefonskim putem raspitivao za zdravstveno stanje majke od osoblja tog doma, a kontaktirao je i liječnika doma sve vezano uz zdravstveno stanje. Doznao je da je mama jako loše i da se njeno zdravstveno stanje nije popravilo u odnosu na stanje kakvo je bilo u [adresa]. Od obiteljske prijateljice VS iz [adresa] koja je bila u posjeti majci, bio je saznanja o lošem stanju majke, a to je bilo u 3.mjesecu 2022. i otišao je tada do nje. Iskazao je da ostavina iza oca nije vodena, niti je bio kod bilježnika vezano uz to. Prilikom jednog susreta u obiteljskoj kući sa sestrama, misli da je to bilo 2019. ili 2020., a svakako nakon smrti oca, sestrama je pokazao oporuku iz 1989., nakon čega su svi troje otišli kod javnog bilježnika Ruže Medunić dati svoju suglasnost da sva imovina se prenese na majku. Majka je bila s njima u kući ali misli da je bila izgubljena. Kada je bio u 3.mjesecu 2020. kod majke, bila je u jako lošem psihičkom stanju. Istakao je da je u 1994. na želju majke financirao zamjenu obiteljskog spomenika na grobnici, a majka je i u toj 1994. napisala vlastoručnu oporuku koju je priložio uz tužbu. Inače da je majka 2014. napisala pismo sestrama i njemu u kojem je napisala da je on napravio spomenik dva puta i da nije nikada tražio nikakve novce od nje. Iskazao je i da nakon 3. mjeseca 2020. nije mogao komunicirati s majkom i ne zna što se tu dešavalo, te da se nakon toga prvi puta čuo s njom kada je bila smještena u dom u [adresa].

11. Tužena OS u svom iskazu je navela da nije imala saznanja da su roditelji sačinili oporuku 1989. u Njemačkoj i da je ta to doznala kada su 2019. bili svi pozvani od policije, a vezano uz slučaj sa HS. Tada ih je brat obavijestio o oporuci, da mu je ona rekla da ju to uopće ne interesira jer su došli vezano uz probleme s majkom, a o tome mogu i naknadno razgovarati. Inače da njezini odnosi s bratom nisu dobri i njena obitelj i on 30 godina nemaju kontakta s njim. Posebno napominje da su joj poznati problemi koji su nastali između majke i brata a datiraju misli od godine kada je majka otišla u mirovinu, a nakon smrti oca, moguće 1990. da je tada majka još uvijek radila i bila u Njemačkoj, da joj je rekla da ima problema s bratom jer on ne želi da ju prijavi na svoju adresu u Njemačkoj i uvjetuje to s prepisivanjem imovine na njegovo ime što majka nije htjela za života učiniti. Tada je majka tražila da ju ona prijavi što je i učinila, a nakon toga brat je zvao nju u firmu gdje je radila i prijetio joj, a naknadno u kući kod njihove sestre uzimao i nož i išao na nju, a naknadno i ošamario. Majka se kada je dobila mirovinu vratila u kuću u [adresa] i misli da je oko 25 godina živjela sama. Od tog događaja kada ju je brat ošamario majka nije osam godina pričala s njim, sve dok se brat nije razbolio i završio na psihijatriji, nije se mogla sjetiti kada je to bilo. Majka je živjela sama i pričala joj da je imala povremene konflikte sa susjedima, a vezano uz HS svi su bili pozvani. Inače ona da je u mirovini od 2007. od kada šest mjeseci provodi u [adresa] i u tom periodu stalno je posjećivala majku. Vezano uz slučaja ES sjeća se u rujnu 2019. da su svi bili pozvani i da je tada ponovno došlo do konflikta između njih sestara i brata, a majka je bila normalna, samo je bila uznemirena cijelom situacijom. Majka je znala u kakvim su odnosima sestre i brat. I tada je majka ostala sama do 2. mjeseca 2020. kada ih je ponovno sve pozvala jer ne može više živjeti sama. Fizički je bila jako loše, jedva hodala, ali je pričala i osjetilo se da je iscrpljena. U periodu do tog 2.mjeseca 2020. pomagala joj je susjeda Z. Točno je da su se dogovorili da mamu smjeste u dom u Grude. Prethodno su ju odvezli do liječnika gdje je dobila infuzije i bila puno bolje a brat je nakon tjedan dana morao se vratiti kući, odnosno vratiti rent a car vozilo u Zagreb, i ona je ostala s majkom jer je u međuvremenu zbog korone došlo i do zatvaranja granica, tako da se nije mogao niti realizirati odlazak u Grude. Tada je ostala s majkom u kući tri mjeseca. Molila je brata da joj dođe pomoći ali nije mogao doći, a sestra je nakon tri mjeseca došla kada su se otvorile granice. Tada su mamu smjestili u dom u Slav.Brodu. Zna da ga je mama tada nazvala i rekla mu gdje je smještena i brat je to znao. Bratu je također javila da dođe, što je on odgađao i nije došao. Mama je bila godinu dana u tom domu, a kako je njoj bilo teško iz [adresa] daleko dolaziti, prebacila ju je u dom u [adresa], a sestra je i dalje ostala živjeti u [adresa] i bila je suglasna s njezinom odlukom. Brata je obavijestila pisanim putem. Inače, istakla je da je brat u 2.mjesecu 2020. tražio da provedu ostavinu i da kod javnog bilježnika sva imovina se podijeli na tri jednaka dijela. Naknadno je promijenio mišljenje i ostao kod toga da sve pripada njemu. Posjeduje i dokumentaciju koju je brat u konzulatu sačinio i kojom je tražio da majka za života sve njemu prepiše, a on da će joj osnovati stanarsko pravo. Misli da je majci to bio okidač

da ode poništiti oporuku iz 1989. Susjede su bile svjedoci oporuke kako nas je bilježnik i savjetovao da ne smiju biti u rodbinskoj vezi. Istakla je da je majka nakon 18.5.2020. smještena u dom, da su ju sestra i ona fizički smjestili u dom, a vozila ih je susjeda. Kod bilježnika su išle dvije susjede kao svjedoci, mama i ona, majka je opozvala oporuku i napravila oporuku za imovinu kod Ruže Medunić, a za novce kod Nade Kemec. Sestra i ona su prisustvovale sva tri puta. Javna bilježnica Ruža Medunić je tom prilikom obavila razgovor s majkom i tražila da se i fizički majka slika kako bi se dokazalo u kakvom je stanju bila majka a zbog mogućih problema s bratom. Istakla je da je okidač za poništenje stare i sačinjavanje nove oporuke upravo bilo ponašanje brata koji je htio da se sve na njega prepiše, a u korist majke osnuje stanarsko pravo. Kada su bili kod Ruže Medunić zvao je brat i tražio da se sve na njega ponovno prepiše i rekao da su sestre sve dobile, a majka je tada rekla što će napraviti i da ga se riješi.

12. Tužena ZS u svom iskazu je navela da sa svojim bratom ne priča od 1995. kada se razišla s mužem, te da su točni navodi njezine sestre da ju je u stanu u kojem je živjela brat verbalno i fizički napao čemu je prisustvovala. Istakla je da je najveću skrb o majci vodila sestra OS i njezin muž. Osobno nije imala nekakav kontakt s majkom u periodu kada je ona 1996. otišla u RH, sve do 2005. ili 2006. kada ju je posjetila jer su joj se financije popravile, da su se čule telefonom i viđale kada bi ona došla kod sestre ili kada bi bila obiteljska okupljanja. Za majčino zdravstveno stanje doznala je kada ju je sestra 2019. o tome obavijestila i tražila da dođe kući u [adresa]. Sjeća se da je za Božić 2018. bila kod majke kako ona ne bi bila sama i da je mama tada bila jako dobro i psihički i fizički. Kada su 2019. bili pozvani i svi došli vidjela je da je mama iscrpljena i samo je kukala na susjeda ES, da ga se boji i slično. Sestra i ona su je vodili tada doktoru, da je tada bila 2-3 dana i morala se vratiti na posao ali zna da joj je tada bilo malo bolje. Sjeća se da kod slijedećeg susreta da su se svi okupili i nakon što je majka otišla spavati da je brat iznijeo nekakvu aktovku s dokumentima i da su one tada po prvi puta vidjeli oporuku iz 1989. Nakon toga išli su kod javnog bilježnika Ruže Medunić jer je brat rekao da mama više nije u cijelosti pri svijesti i da moraju zaštiti imovinu da se kuća prepiše na svih troje. Izjave su svi dali kod javnog bilježnika, a zašto kuća u konačnici nije prepisana na svih troje njoj nije jasno. Poznato joj je da kada je mama dobila nekakvu plavu kovertu da je bila jako ljuta, da je zvala brata u Njemačku i da su se tada posvađali, da je sestri rekao da mami da tablete i da je psovao. U to vrijeme sestra je ostala kod mame jer ju je mama zamolila da ostane s njom. Inače majka im je tada platila sve putne troškove dolaska, njoj avionsku kartu, a bratu avionsku kartu i rent a car. Sestra je inzistirala da dođu i da riješe problem s majkom jer ona više nije mogla ostati sama s njom. Inače, kada su se prije toga sastali i dogovorili za smještaj majke u Grude, da je ona išla na autobus, a brat se vratio kući i koliko je doznala od sestre i mame, da se napio i vrijeđao majku. S bratom je sutradan pričala ali joj nije htio ništa o tome reći. Slijedeći puta brat nije došao tako da su sestra i ona, a zbog situacije da je sestra ostala sama s majkom što joj je bilo teško, odlučile naći dom za smještaj majke. Posebno je istakla da su majku smjestile u dom nakon što ga je ona vidjela i rekla da pristaje biti u tom domu, te da je majka i tada bila prisebna i komunicirala s njima bez problema. Majka je ostala u Brodu sve dok sestra jednom prilikom u posjeti nije iskazala svoje nezadovoljstvo s njegom koju je majka primala u domu, nazvala ju i obavijestila o tome i rekla da ju vodi kod sebe u [adresa], prvo sebi u kuću a naknadno joj je našla tamo i dom. Majku je vidjela zadnji puta mjesec dana prije njezine smrti. Uspjele su nešto popričati, ali je inače najviše pričala s njezinim šogorom. S postupkom koji se vodio u [adresa], a vezano uz oduzimanje poslovne sposobnosti majke bila je upoznata i dala je punomoć sestri. Iskazala je i da je bila prisutna kada je majka davala oporuku kod bilježnika Nade Kemec, jer ju je majka sačekala i zajedno sa sestrom su otišli kod bilježnika. Nije bila prisutna kada je opozivala prethodnu oporuku. Iskazala je i da je majka bila normalnog zdravstvenog stanja, da su dolaskom kod bilježnika sestra i ona ostale vani, a da je bilježnik posebno s majkom obavio razgovor nakon čega je i njih pozvao. Iskazala je i da joj je majka nakon razvoda 1995. dala tada 18.000 DEM, a naknadno još 2.000 EUR jer je prethodno 1980-tih kupila plac bratu u Hercegovini i dala mu 30.000 DEM za izgradnju kuće i zna i da je sestra od majke dobila 10.000 EUR. Iskazala je o da joj je poznato da je do nesuglasica između majke i brata došlo u Njemačkoj jer je ona jedno vrijeme živjela s njim i da su joj tada nestali nekakvi novci s računa tako da je tražila od brata da joj u cijelosti vrati njezine pare, čak i za sahranu, poništila je njegovu punomoć na njezinom računu. Inače, da nju ti imovinski problemi ništa ne zanimaju i kada su išli kod bilježnika, niti tada nije tražila nikakve dodatne informacije, a potpisala se zato što je imala povjerenja u svoju sestru i znala je da će to bit i dobro za mamu.

13. Svjedok HS je iskazao da mu je poznata situacija vezana uz tužbeni zahtjev jer da od 1957. kada je rođen živi na adresi u kući pokraj kuće u kojoj su živjeli sada pokojni BS i R sa kojima je bio uvijek jako dobar s tim da su se odnosi s R narušili kada se ona razboljela. Koliko se sjeća problemi s R su počeli misli oko 2010. kada se R vratila iz Njemačke bilo je sve super i u jednom trenutku počeo joj je smetati njegov pas, prljavo dvorište, da je neuredan i slično. On je u početku na to sve šutio jer bi to nju prošlo i opet bi bilo sve uredu i nakon toga se ponavljalo tako da je jednom policija dolazila zato što je R izgurala žardinjeru s cvijećem na pješački prolaz ispred njegove kuće, a naknadno ispred svoje kuće. Još jednom je policija dolazila R zato što je navela da joj je on otrovao meso i ukrao kiseli kupus, ali kod njega nisu dolazili. Poznato mu je da je bila u dobrim odnosima sa sinom i mlađom kćerkom B, a misli i da je sa ZS, ali da ona nije dolazila. Poznato mu je da u periodu od par godina R bila dementna što je zaključio zbog toga što je dopodne vikala i galamila a nakon toga sjedne i pjeva. Od kada je počelo takvo ponašanje on više s njom nisam komunicirao. Ne zna kada je R otišla u dom jer prije njezinog odlaska u dom nije dugo pričao sa njom zbog spora na sudu vezano za uređenje međe.

14. Svjedok JS u svom iskazu je istakla da je susjeda s parničnim stranama i da stanuje par kuća niže od njih, preko 40 godina i poznaje od tada roditelje BS i TSJ, a djecu njihovu malo manje jer su oni bili u Njemačkoj. Sa TSJ da je bila dobra i dolazila u njezinu kuću dragovoljno i ako bi joj što trebalo da joj je rado pomagala, otprilike jednom tjedno. Nadalje da ju je osobno i odvezla u dom a prethodno je s njezinom djecom obilazila domove kako bi se našao adekvatan smještaj. RS je morao otići za Njemačku, a ona je s B i ZS još jednom obišla dom i smjestili TSJ. Po njezinoj prosudbi, da je TSJ bila dobrog zdravstvenog stanja odnosno psihički je bila dobro, a fizički je imala određenih problema. Sve je vrijeme razgovarala s TSJ i prije odlaska u dom i nakon što je otišla u dom. Išla joj je u posjetu, da su bile jako bliske i često kontaktirale ali da nisu nikada vodile razgovor vezano uz njezinu djecu, odnos s djecom i imovinom. Osobno ne zna da li je i kada TSJ bila i psihički loše, jer je sve vrijeme s njom normalno razgovarala. Poznato joj je da je s HS imala određene razmirice ali se nije htjela miješati u to. Ne zna koliko prije smrti je smještena u dom, ali zna da je jedno vrijeme bila ovdje u domu, a kasnije premještena u V inkovce jer su kćerke vodile brigu o njoj. TSJ je posjećivala u domu kada bi joj to dozvolili iz doma ili kad bi joj nešto trebalo. Za vrijeme korone posjete nisu bile dozvoljene ali ju je zvala tada na telefon. Iskazala je i da je bila svjedok opoziva oporuke kod bilježnice Ruže Medunić i tom prilikom je svjedočila i sadržaju opoziva oporuke koju i danas ima u mobitelu. Iskazuje da je TSJ bila u potpunosti svjesna njezine odluke i sadržaja koji potpisuje, da ju je čak i bilježnica slikala. Posebno pojašnjava da je domove obilazila skupa s kćerkama TSJ i samom TSJ, odnosno da je upravo TSJ iskazala u koji dom želi biti smještena. U domu u kojem je smještena je vidjela svoju neku susjedu i htjela da se tu baš smjesti a da su prilikom opoziva oporuke kod javnog bilježnika bile i kćerke od TSJ.

15. Svjedok GS u svom iskazu je navela da se s pokojnom teta TSJ dobro poznavala jer je ona susjeda i stanuje 10-tak kuća dalje od nje. Inače da je TSJ bila prijateljica od njezine svekrve SS, da joj je poznato da je TSJ imala lom ruke, operaciju mrene i visok tlak zbog čega je par puta bila u bolnici, a inače je bila dobrog zdravlja. Zadnji puta da je TSJ vidjela kada je išla kod bilježnika vezano uz oporuku, da je tada i razgovarala s njom, da je bila dosta usporena, odnosno sporije hodala ali je po njoj bila u cijelosti prisebna. Inače da nikada TSJ nije ništa loše govorila o svojoj djeci i ja da je ona imala dojam da oni svi zajedno komuniciraju, da se slažu, da slave zajedno blagdane, rođendane, jer joj je tako TSJ govorila. Prvi pu ta kada je bio incident s HS i kada su pozvali sve troje djece, da tek tada prvi puta vidjela i shvatila da oni ustvari nisu dobri, ali niti tada TSJ o tome nije htjela razgovarati, i uvijek ih je štitila. Nakon što je TSJ smještena u dom da su se čule par puta telefonom i po njoj ona je tada bila dobro i nije zvučala čudno. Kasnije nisu mogle razgovarati jer je doznala da joj je vlasnica doma uzela mobitel i više se od tada nisu čuli. Iskazala je da je s TSJ išla kod javne bilježnice Ruže Medunić da su ju prethodno B i TSJ došle pitati da li je voljna svjedočiti da je TSJ pri punoj svijesti donijela odluku. Misli da su tekst izjave tada pisali kod javnog bilježnika jer je javni bilježnik govorio svima njima tekst i da su tada svi zajedno bili prisutni u istoj prostoriji. Kada su išli kod bilježnika gospođa TSJ je već bila u domu. Ona nije nikada išla sa gospođom TSJ kod javnog bilježnika Nade Kemec. Inače nije ju posjećivala u domu zbog korone. Poznato joj je da je gospođa TSJ imala problema s prvim susjedom zbog čega je i dolazila policija i poznato joj je i da su bili na sudu zbog toga. Vezano uz sadržaj izjave iskazala je da koliko je njoj poznato kako je gospođa TSJ izjavila da je izjava koju je potpisala kod bilježnika njezina osobna volja i nije ni od koga nagovorena.

16. Saslušana kao svjedok javni bilježnik Nada Kemec je iskazala da se ne može sjetiti konkretno oporučiteljice ZSJ, ali da može iskazati da se oporuke uvijek sačinjavaju na isti način uz istu zakonom predviđenu proceduru koja prethodi sastavljanju zapisnika. Zakonom o javnom bilježništvu predviđeno je na koji način se utvrđuje identitet osobe koja želi iskazati svoju oporuku i sačiniti ju kod javnog bilježnika, da ona osobno utvrđuje i identitet osobe koja daje oporuku na način da s njom bude sama u prostoriji, pregleda sve dokumente i vodi formalni i neformalni razgovor temeljem kojeg procijeni da li je osoba sposobna dati oporuku ili postoje određene psihičke smetnje koje dovode u sumnju njezinu poslovnu sposobnost i upravljanje stvarnom voljom, da osobi postavlja razna pitanja, od toga kada je rođena, gdje je rođena, što radi, što u pravilu potakne osobu na razgovor o njenim pobudama za sklapanje oporuke koje su joj bitne u datom trenutku. Sigurna je da je tako i u konkretnom slučaju, i nakon što je ocijenila da je osoba sposobna dati svoju oporuku upozorila ju na ograničenja po pitanju nužnog dijela i sve drugo što Zakon o nasljeđivanju kod sastavljanja javne oporuke predviđa. Potvrđuje da sigurno ništa nije bilo sporno u konkretnom slučaju, jer odustaje od sačinjavanja zapisnika ukoliko joj se bilo što učini sumnjivim, tako da traži daljnju medicinsku dokumentaciju ukoliko stranka inzistira na sastavljanju oporuke. Ne može se sjetiti niti je provjeravala da li je i sa kime oporučiteljica došla u javnobilježnički ured. Upitana da li je bilo što drugo spominjala oporučiteljica vezano za drugu imovinu, osim imovine obuhvaćene oporukom, iskazala je da je tome tako, da bi sigurno i to uključila u oporuku. Podatke o osobama u čiju korist sklapa oporuku doznala je od oporučiteljice. Negirala je da bi oporučiteljica spominjala bilo koju drugu postojeću oporuku, jer da jeste, i to bi navela u zapisniku , zbog sadržaja predmetne oporuke.

17. Saslušana kao svjedok javni bilježnik Ruža Medunić je iskazala da se sjeća konkretnog slučaja zato što se u njezinom javnobilježničkom uredu vodio ostavinski postupak iza pokojnog supruga OSJ koji je bio pokrenut prije lipnja 2020., a okončan u rujnu 2020. U tom periodu od lipnja do rujna korespondiralo se sa djecom od OSJ i to sa TS, OS i ZS. U tijeku tog perioda u njezin ured je pristupila TSJ skupa sa svojim kćerkama jer su imali tri ročišta do okončanja ostavinskog postupka i u tom postupku postojala je oporuka pokojnog supruga RSJ sačinjena u prisutnosti dva svjedoka, te po toj oporuci svu imovinu iza pokojnog supruga je trebala naslijediti TSJ. Djeca su u tom postupku tražila nužni dio, tako da im je isti i priznat u ostavinskom rješenju. TSJ joj je iskazala svoju želju za opozivom oporuke budući je prema njenom kazivanju imala nekakvih problema sa sinom i upravo zbog toga joj je rekla da takvu njezinu izjavu neće prihvatiti bez nazočnosti i ovjere potpisa dva svjedoka, zbog čega je 30.7.2020. došla u ured skupa sa svjedokinjama JS i GS. Tom prilikom utvrdila je njihov identitet i pročitala svima nazočnima sadržaj izjave, opoziv oporuke, što je i uobičajeno u takvim situacijama jer se radi o opozivu oporuke i postupak je drugačiji nego kod obične ovjere potpisa. Kako je u više navrata od svibnja do rujna 2020. bila u kontaktu sa BSJ može tvrditi da ona nije imala nikakvih psihičkih smetnji za opoziv oporuke, što je utvrdila iz razgovora s njom koji su se obavili u više navrata. Ona je bila smještena u dom zbog svojih fizičkih poteškoća o kojima joj je pričala, ali smatra, odnosno sigurna je da nije bilo smetn ji u njezinom poslovnoj sposobnosti. Nije se mogla sjetiti da bi još nekakvih postupaka bilo vezano uz TSJ ali se sjeća ostavinskog postupka i konkretne izjave kod opoziva oporuke. Dozvoljava da je mogla i još nešto ovjeravati ali arhiva je izlučena a kroz program nije vidjela da bi nešto drugo bilo. Nije se mogla sjetiti tko je bio sa TSJ, osim svjedoka opoziva oporuke, ali zna da nikad nije sama dolazila. Ne zna tko je sastavio samu izjavu o opozivu oporuke, ali njezin ured nije jer bi ista bila na memorandumu.

18. Radi objektivnog utvrđenja spornih činjenica u ovom postupku, posebice psihičkog stanja OSJ u trenutku opoziva prethodne i sastavljanja nove oporuke u 2020. godini, proveden je dokaz psihijatrijskim vještačenjem po vještaku Ivanki Zirdum, dr. med. spec. psihijatrije koja je u svom pisanom nalazu istakla da je na osnovu uvida u karton razvidno da je do dekompenzacije psihičkog stanja OSJ došlo u 2019. godini kada je imala uro infekt, sve iz razloga što često stariji bolesnici na infekt reagiraju i smetnjama u psihičkom funkcioniranju po tipu dezorganiziranog ponašanja, smetenosti i konfuznosti ali da je iz priložene dokumentacije razvidno da je nakon toga živjela sama uz pomoć susjede koja je spremala kuću.

18.1. Vještak je izvršila uvid i u nalaz vještaka Alojzija Trogrlić od 5. travnja 2022. koji je vještačio u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj R1 Ob -69/22, priloženom u spisu, i istakla da iz navedenog nalaza je razvidno da zna da je u domu, da ima djecu, zna kako se djeca zovu, koja kćerka o njoj brine, navela je da sin ne dolazi, da je bio samo jednom, da je ljut zbog toga što želi kuću... Nadalje, navela je i da dok je živjela sama u kući uz nadzor susjede, socijalna radnica ne navodi poteškoće u svom izvidu, da je funkcionirala samostalno, jedino joj je susjeda dva puta tjedno dolazila spremati.

18.2. Navela je i da je **.**.2019. LS dr. med., postavila dijagnozu F062 Organski sumanuti poremećaj, Infekcija urinarnog trakta. Nakon toga tijekom studenog 2019. u obilasku socijalan radnica pri svom posjetu ne navodi poteškoće, u kartonu pacijentice je zabilježeno da živi sama, susjeda joj sprema kuću 2x tjedno i da je 10.03.2020. navedeno po pregledu psihijatra da se ukida Haldol depo u terapiji. Oporuka je sačinjena 18.svibnja 2020., a 30. srpnja 2020. dala je izjavu o opozivu oporuke u prisustvu svjedoka kod javnog bilježnika.

18.3. Navodi da je 11.03.2020. psihijatar postavio dijagnozu psihoorganskog sindroma F07.9 i demencije F03. U kliničkoj praksi kada se postavi ovako dijagnoza znači da su prisutne određene kognitivne promjene koje upućuju na mogući razvoju demencije. Sama dijagnoza psihoorganskog sindroma pa i demencije nije dostatna da se automatizmom procijeni poslovna sposobnost. Da bi bila forenzično relevantna mora se manifestirati u kliničkoj slici i mora po svom intenzitetu uvjerljiv dokaz da oporučitelj nema očuvanu volju i / ili intelektualni kapacitet za sastavljanje pravovaljane oporuke. Tekst oporuke, sastavljen je po stručnoj osobi, koja ima određena saznanja iz sudske medicine, sa stručnog gledišta pravnici su educirani da provjeravaju bitne elemente koji određuju nečiju sposobnost za oporučivanje ili pak pobuđuju sumnju u očuvanost te sposobnosti. Oporuka nije sastavljena svojeručno, tako da analiza teksta ne daje dodatne podatke. Dakle u tekstu oporuke se ne vidi koji sadržaj potječe od oporučitelja a koji su preuzeli kao prijedlog druge osobe. Pri sastavljanju opoziva oporuke prema raspoloživim podatcima bili su prisutni svjedoci.

U nalazu sudskog vještaka navela je da je sin ljut, i dvije godine kasnije zna da je sačinila oporuku, što je navela u njoj, razumije da je sin ljut kako mu ne želi prepisati kuću. U oporuci nije isključila niti jedno od svoje djece.

18.4. Zaključno, vještak je navela da na temelju svih do danas raspoloživih informacija o psihičkom stanju OSJ u vrijeme sastavljanja oporuke i opoziva ranije oporuke (tempore acti ) smatra da nema dovoljno psihopatologijskih dokaza da ona ne bi bila sposobna za razumno rasuđivanje i upravljanje slobodnom voljom.

19. Vezano uz istaknute primjedbe tužitelja, vještak je neposredno saslušana na raspravi 12. ožujka 2026. i istakla da ostaje kod svog pisanog nalaza, a vezano na pozivanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Alojzije Trogrlić, da isti nalaz datira skoro dvije godine nakon sastavljanja oporuke i izjave što je jako veliki period kod razvoja bolesti od koje je bolovala prednica stranaka. Sama demencija je inače progredijentna bolest koja u svojoj prirodi ima različite tokove. S druge strane kod prvog pregleda dr.LS u 2019., koji pregled je vidljiv u uvidom u liječnički karton, točnije dana 30. rujna 2019., prednica stranaka je bila pregleda po OHBP gdje joj je konstatiran uroinfekt i tada je pregledana kod dr.LS, a isti nalaz je dostavljen 2.10.2019. obiteljskom liječniku. Za spomenuti je da kod starijih osoba često puta infekcija dovede do smetenog konfuznog stanja. Tada je dr.LS dijagnosticirala organski sumanuti poremećaj F 06.2, koji nema veze sa demencijom već se odnosi na smetano konfuzno stanje i također je navela i dijagnozu infekcija urinarnog trakta. Nakon toga navela je u svom nalaz da preporuča obzirom da živi sama i zbog nemogućnosti kontroliranja uzimanja terapije koja joj je ordinirana kao Haldol depo svakih mjesec dana iz čega proizlazi da je smatrala da i dalje može nastaviti živjeti sama, da može funkcionirati. U kasnijim pregledima dr.LS se spominju simptomi koji nisu u nikakvoj vezi sa demencijom već isti predstavljaju nuspojave uzimanja Haldola, te da ordinirani lijek nije preporučen zbog demencije već zbog drugih dijagnoza. Očito je da je dr.LS isti prepisala zbog popratnih stanja vezanih uz uro infekt. Vezano uz navode tužitelja u pogledu pozivanja na postupke kod javnog bilježnika i s tim u svezi njihovoj procjeni stanja prednice stranaka, navela je da je uvidom u spis utvrdila da je prednica u dva navrata bila kod dva različita javna bilježnika koji su prethodno proveli postupak utvrđivanja psihičkog stanja za sklapanje odnosno opoziv ugovora. Točno je da njihove spoznaje nisu na nivou liječnika ali iz svog liječničkog iskustva mi je poznato da u slučaju sumnje ili dvojbe upućuju stranku psihijatru na procjenu. Vezano uz pregled kod dr.LS na dan 11. ožujak 2020. koji dan je dva mjeseca prije davanja izjava kod javnog bilježnika, iz kojih nalaza je vidljiva postavljena dijagnoza psihoorganskog sindroma i demencije, istakla je da istovremeno nije moguće postaviti i jednu i drugu dijagnozu te da smatra da je demencija ustvari obuhvaćeno psihoorganskim sindromom a daljnji navod demencija često u nalazu sugerira moguću progresiju, odnosno činjenicu da se psihoorganski sindrom kreće u smjeru demencije. Nadalje pored demencije je navedeno da se radi o početnom stadiju i da nema psihotičnih elemenata. Poziva se i na utvrđeni psihički status kod prijema prednice stranaka od kojih niti jedan ne ukazuje na razvijenu demenciju. Jednako tako ukazala je i na podatak iz medicinske dokumentacije od 4/5. studeni 2019. u kojem je navedeno da socijalna radnica treba napraviti izvid jer prednica živi sama, nakon čega se konstatira da pacijentica živi sam, da joj susjeda dva puta sprema kuću, da se osjeća dobro i da je u statusu bez psihotičnih ispada. U nalazu vještaka iz 2022. navedeno je da se pacijentica osjeća dobro, zna da je u domu, zna tko su joj djeca i zna kako joj se djeca zovu, zna koja kćerka brine o njoj i zna da je ljuta na sina, odnosno sin na nju. Sposobnost rasuđivanja procjenjujem iz sadržaja oporuke gdje je navela svu svoju djecu kao i imovinu.

Posebno je istakla da je svoj nalaz dala na temelju zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije iz spisa, kao i dokumentacije koju je opća bolnica dostavila 4. prosinca 2024.

20. Nalaz vještaka je u cijelosti prihvaćen kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke. Vještak je argumentirano odgovorila na sve istaknute primjedbe tužitelja na nalaz, tako da je odbijen prijedlog za provođenjem novog vještačenja. Tužitelj istaknutim prigovorima nije s uspjehom osporio nalaz vještaka, niti ga doveo u sumnju dvojbenim zaključcima. Vještak je iskazala da je svoj nalaza i zaključak temeljila upravo na zdravstvenom kartonu prednice ovdje parničnih stranaka i materijalnoj dokumentaciji spisa a da su njezini zaključci izvedeni iz materijalne dokumentacije spisa, potvrđeni i iskazima saslušanih stranaka.

21. Temeljem iskaza tuženih OS i ZS, kojima sud priklanja vjeru u cijelosti, kao i dokaza psihijatrijskim vještačenjem po vještaku Ivanki Zirdum, dr. med. spec. psihijatrije ovaj sud smatra nedvojbenim da je prednica parničnih stranaka bila psihički sposobna za razumno rasuđivanje i upravljanje slobodnom voljom kada je 30. srpnja 2020. opozvala pisanu oporuku iz 1989. i pisanu izjavu iz 1994. i na dan 18. svibnja 2020. kada je sastavila pisanu oporuku kod javnog bilježnika.

22. Jednako tako iskazale su i javni bilježnici Nada Kemec i Ruža Medunić koje su takva zaključak izvele iz neposrednog razgovora koji je prethodio sastavljanju oporuke i izjave o opozivu. Obje su opisale postupak koji prethodi samoj javnobilježničko radnji sastava isprave i ovjere u kojem postupku procjenjuju da li je osoba sposobna dati oporuku ili postoje određene psihičke smetnje koje dovode u sumnju njezinu poslovnu sposobnost i upravljanje stvarnom voljom, osobi se postavljaju razna pitanja, od toga kada je rođena, gdje je rođena, što radi, što u pravilu potakne osobu na razgovor o njenim pobudama za sklapanje oporuke koje su joj bitne u datom trenutku. Za istaći je i činjenica da ju je javni bilježnik Ruža Medunić vidjela u više navrata zbog ostavinskog postupka iza pokojnog supruga.

23. Iskaz tužitelja ovaj sud nije u bitnome prihvatio kao relevantan za donošenje odluke o glavnoj stvari jer upućuje na zaključak da je sa sestrama u lošim odnosima 25 godina (prema svom iskazu) a sa majkom od 2019. kada je bio pozvan, skupa sa sestrama, a vezano uz probleme sa susjedom HS. Tada je sestrama (sa kojima nije bio u dobrim odnosima 25 godina) pokazao oporuku za koju je prvotno rekao da vjeruje da su znale za istu. Iz iskaza tužitelja je vidljivo da niti majku nije često obilazio (2020. godine pa nakon toga u 2022. godini).

24. O psihičkom stanju OSJ iskazale su i susjede JS i MS koje su potvrdila da je imala određenih fizičkih zdravstvenih problema ali da je istovremeno bila psihički sposobna za razumno rasuđivanje, tako da je po njima TSJ mogla i upravljati slobodnom voljom.

25. Istovremeno iskaz svjedoka HS ne može biti relevantan za donošenje odluke o psihičkom stanju prednice parničnih stranaka u 2020. jer su očito problemi između njih vezani uz probleme sa međnom linijom (počeli su 2010. godine) te kako je i sam naveo nije dugo pričao sa R zbog navedenog spora oko međe.

26. Sve navedeno potvrđuje zaključak vještaka da je prednica parničnih stranaka bila sposobna za shvaćanje postupaka opoziva prethodne oporuke i sastavljanja nove oporuke kojom je svoju imovinu ostavila svojoj djeci na jednake dijelove.

27. Odredbom čl. 66. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZN) propisano je da svako kasnije oporučiteljevo voljno raspolaganje stvarju ili pravom koje je bio nekome oporukom namijenio smatra se opozivom namjene te stvari, odnosno prava.

28. Na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da su sporna oporuka i izjava o opozivu u cijelosti valjane, da nisu postojale pretpostavke koje bi bile uzrokom ništetnosti istih pa je tužbeni zahtjev za utvrđenje njihove nevaljanosti valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

29. Kako je tužitelj odbijen sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnosti oporuke i izjave iz 2020. godine, odbijen je i sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenjem valjanosti oporuke iz 1989. i pisane izjave iz 1994. godine.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužene su u cijelosti uspjele u sporu u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev i sud im je dodijelio pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.

31. Tužene su zatražile naknadu troška u iznosu od 1.970,00 eura. Priznat im je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (6.636,14 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava odgovora na tužbu od 19.1.2023. u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 8/1 i Tbr. 40/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 8.10.2024., 9.1.2025., 13.2.2025., 27.3.2025., 12.3.2026., za svako 220,00 eura ili ukupno 1.100,00 eura, (Tbr. 9/1 i Tbr. 40/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 2.2.2026. u iznosu od zatraženih 55,00 eura, trošak objave presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 24.1.2025. i 17.12.2025. (očitovanje na nalaz vještaka) svaki po 220,00 eura ili ukupno 440,00 eura (Tbr.8/1 i Tbr. 40/1 Tarife) ili ukupno 1.915,00 eura kako je to navedeno pod II. izreke presude.

32. Tužene su odbijene s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 55,00 eura na ime sastava podneska od 28.11.2025. kojim dostavljaju punomoć za zastupanje, a nakon toga 19.1.2023. dostavljaju odgovor na tužbu što su mogle učiniti jednim podneskom. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke presude.

33. Na priznati trošak tuženima su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

Slavonski Brod, 21. travnja 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna: 1. OD Hećimović i partneri, Slavonski Brod,

2. Odvj. Ramona Karakaš-Kovačević, Slavonski Brod.