Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-828/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, Ivice Raguža kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima Jasmini Brkić Kristanić i Vladimiru Brkiću, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vladimir Brkić i Jasmina Brkić Kristanić iz Karlovca, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, zastupan po punomoćniku odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja UG, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn- 12/2023-31 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja UG odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-12/2023-31 od 15. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pn-12/2023-31 od 15. srpnja 2025. presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju UG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade štete isplati iznos od 777,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 03.12.2020.g. do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. pa do isplate sa zakonskim kamatama na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva od iznosa 777,02 EUR do iznosa 1.554,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počam od 03. prosinca 2020. godine po do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove isplatom iznosa od 147,19 EUR sa zakonskim kamatama na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 15. srpnja 2025. godine, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude i to samo u odnosu na točku II. i III. izreke u dijelu u kojem nije uspio u postupku pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, da se preinači odluka o parničnom trošku, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno procijenio jednaku odgovornost za sudar oba sudionika. Osim toga prvostupanjski sud paušalno je i neargumentirano prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka po pitanju odgovornosti sudionika u prometnoj nezgodi. Također i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka nije pravilna obzirom tužitelju za poduzete radnje pripada naknada u iznosu od 200,00 eura uvećana za PDV, a ne 100,00 eura uvećana za PDV kako to dosuđuje prvostupanjski sud.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju u žalbi navodi tužitelj.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom štete. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu štete u ukupnom iznosu od 1.554,05 eura sa zateznom kamatom počevši od 3. prosinca 2020. do isplate.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da je BG presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pp-353/2021 od 6. srpnja 2021. oslobođen optužbe u odnosu na prekršaj iz članka 43. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama;

- da se štetni događaj mogao izbjeći na način da je tužitelj poduzeo kočenje pri brzini od najviše 42 km/h kao i na način da je tužitelj poštivao prometnu signalizaciju te nije poduzeo pretjecanje u raskrižju;

- da se štetni događaj mogao izbjeći na način da osiguranik tuženika nije poduzeo radnju skretanja u lijevo odnosno da je propustio vozilo tužitelja u pretjecanju po lijevoj prometnoj traci;

- da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta u novčanoj protuvrijednosti od 1.554,05 eura pri čemu je vlasnik vozila zadržao ostatak vozila;

- da je doprinos svakog od sudionika u štetnom događaju utvrđen u visini od 50%.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio doprinos svakog od sudionika u štetnom događaju Naime, prvostupanjski sud utvrdio je da su tužitelj i osiguranik tuženika u nastanku štetnog događaja doprinijeli jednako tj. svatko u visini od 50%. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Pere Todorovića. Naime, vještak Pero Todorović u svom nalazu i mišljenju utvrđuje da se mjesto sudara nalazi u raskrižju pri čemu se vozilo tužitelja u trenutku sudara kretalo brzinom od 56 km/h te je bilo u pretjecanju i u cijelosti na lijevoj prometnoj traci. U trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika kretalo se brzinom od 18 km/h i bilo je u lijevom skretanju i u cijelosti prepriječeno preko lijeve prometne trake. Sam štetni događaj izbjegao bi se da je tužitelj poduzeo radnju kočenja pri brzini od najviše 42 km/h. Također izbjegao bi se da je tužitelj poštivao prometnu signalizaciju te da nije poduzeo radnju nedopuštenog pretjecanja u raskrižju. Nadalje, štetni događaj izbjegao bi se i da osiguranik tuženika nije poduzeo radnju skretanja odnosno da je radnju skretanja odgodio i propustio vozilo tužitelja, a za što je imao ispunjene tehničke preduvjete u pogledu vidljivosti i preglednosti.

10.1. Imajući u vidu konkretnu situaciju pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 1092. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu ZOO) procijenio doprinos tužitelja kao oštećenika nastanku štetnog događaja i nastanku štete u visini od 50%.

10.2. Prilikom utvrđivanja doprinosa svakog sudionika štetnog događaja pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu odredbu članka 73. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020 – nastavno: ZOSPC), a kojom odredbom je propisano da vozač ne smije pretjecati drugo vozilo, osim bicikla, mopeda i motocikla bez bočne prikolice, neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju koje nije s kružnim tokom prometa, ili neposredno ispred prijelaza ceste preko željezničke ili tramvajske pruge u istoj razini bez branika ili polubranika i na tom prijelazu. U konkretnom slučaju tužitelj je postupio suprotno navedenoj zakonskoj odredbi obzirom je radnju pretjecanja drugog vozila poduzeo neposredno ispred raskrižja.

10.3. Također, tužitelj je postupio i suprotno odredbi članka 43. stavak 1. ZOSPC-a jer je radnju vozilom obavio na način da je doveo u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da je osiguranik tuženika postupio suprotno odredbi članka 43. stavak 1. ZOSPC-a jer je poduzeo radnju skretanja na način da je doveo u opasnost druge sudionike u prometu ili imovini.

11.1. Ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a za svoja utvrđenja je prvostupanjski sud dao sigurno i uvjerljivo obrazloženje koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 1072. stavak 2. ZOO-a obzirom su tužitelj i osiguranik tuženika svojom krivnjom doprinijeli štetnom događaju u visini od 50%.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud paušalno i neargumentirano prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Pere Todorovića dostavljen je strankama na očitovanje te stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka (podnesak tužitelja od 23. svibnja 2025., očitovanje tuženika na pripremnom ročištu od 2. srpnja 2025.). Stoga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao siguran i uvjerljiv nalaza i mišljenje sudskog vještaka Pere Todorovića, a pravni stav prvostupanjskog suda glede utvrđenog doprinosa sudionika štetnog događaja u dovoljnoj je mjeri obrazložen, dok osnovanost istog proizlazi iz utvrđenja sadržanih u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Pere Todorovića.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja i u pogledu troškova postupka. Naime, odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je: "Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva".

14.1. Dakle, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka utvrđuje se postotak u kojem je svaka stranka uspjela u postupku kako u pogledu pravne osnove tako i u pogledu visine te se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku oduzima postotak uspjeha one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku, a potom se utvrđuju iznosi pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici pri čemu se prosuđuje opravdanost svake pojedine radnje.

14.2. U konkretnom slučaju, u pogledu pravne osnove tužitelj je uspio u postupku u visini od 50% obzirom je doprinos tužitelja vlastitoj šteti utvrđen u visini od 50%. Kada se uzme u obzir ranije izneseno stajalište po kojem doprinos oštećenika predstavlja okolnost koja utječe na odgovornost za štetu štetnika, a odgovornost kao takva predstavlja osnovu tužbenog zahtjeva, tada činjenica da je tužitelj oslobođen prekršajne odgovornosti ne utječe na mogućnost utvrđivanja doprinosa oštećenika vlastitoj šteti u parničnom postupku jer je građanskopravna odgovornost šira od prekršajne odgovornosti. Obzirom je tužitelju prvostupanjskom odlukom dosuđen iznos od 777,02 eura dok je u preostalom dijelu do iznosa od 1.544,05 eura odbijen zahtjev tužitelja tj. odbijen je za iznos od 772,03 eura, proizlazi da uspjeh tužitelja u postupku u pogledu visine tužbenog zahtjeva iznosi 50%. Dakle, i tužitelj i tuženik uspjeli su u postupku u ukupnoj visini s 50%, u kojoj situaciji primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, no kako je prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu troškova postupka u iznosu od 147,19 eura to je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i u pogledu troškova postupka u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

15. U odnosu na troškove žalbenog postupka, sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka obzirom tužitelj nije uspio u žalbenom postupku.

16.Stoga je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II i III izreke.

17. U preostalom nepobijanom dijelu pod (točkom I izreke u cijelosti te pod točkom III izreke do iznosa od 147,19 eura) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić