REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-1037/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja IČ iz [adresa], s neprijavljenim boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vlado Rebić, odvjetnik u Zagrebu, Cankarova 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: OIB: 36162371878, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod, Marina Getaldića 50, Slavonski Brod, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, 21. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3040, BROJ: 511-11-10-24-1 od 25. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelju je određeno protjerivanje iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) te mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u trajanju od 4 godine. Istim rješenjem određen mu je i rok za dragovoljno napuštanje EGP-a u trajanju od jednog dana od dostave rješenja, uz prijetnju prisilnog udaljenja.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći da u Republici Hrvatskoj legalno živi i radi preko 8 godina te ovdje ima suprugu i malodobnu djecu. Smatra da je tuženik povrijedio odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“ 133/20., 114/22. i 151/22.) o zaštiti od protjerivanja jer nije uzeo u obzir duljinu boravka te obiteljske i društvene veze. Tužitelj također navodi da rješenje ugrožava temeljna prava djece, onemogućujući im posjete ocu u kaznionici. Dodatno, tužitelj ukazuje na navodnu apsurdnost situacije u kojoj se protjeruje iz države u kojoj bi trebao izdržavati dosuđenu kaznu zatvora. Predlaže poništiti rješenje tuženika.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužitelja te navodi da je isti pravomoćnom presudom proglašen krivim za počinjenje teških kaznenih djela. Osuđen je zbog sudjelovanja u zločinačkom udruženju i protuzakonitog ulaženja u Republike Hrvatsku. Županijski sud u Osijeku izrekao mu je jedinstvenu kaznu zatvora od četiri godine i dva mjeseca. Rješenje o protjerivanju doneseno je jer tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak. Zakonska osnova za ovakvu odluku nalazi se u članku 189. Zakona o strancima. Tužitelju je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od četiri godine. Tuženik pojašnjava da se ulazak radi izdržavanja kazne može odobriti posebnim rješenjem. Članak 48. Zakona o strancima dopušta ulazak u državu zbog interesa Republike Hrvatske. Prilikom donošenja rješenja razmatrane su tužiteljeve obiteljske, zdravstvene i gospodarske prilike. Utvrđeno je da tužitelj nema prijavljeno prebivalište niti boravište na području [adresa]. Njegov privremeni boravak u svrhu rada prestao je 1. ožujka 2024. Provjerom zbirki podataka nije utvrđeno da tužitelj u Hrvatskoj ima obitelj ili djecu. Stoga nisu pronađene zakonske zapreke za donošenje rješenja o protjerivanju iz EGP-a. Tijekom upravnog postupka tužitelju je omogućeno iznošenje svih činjenica značajnih za postupak. Tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev i potvrditi zakonitost upravnog akta.
4. Sud je u ovom sporu održao raspravu na daljinu u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sve u skladu s člankom 89. stavkom 2. i člankom 91. stavkom 3. ZUS-a. Tužitelj je na raspravi ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i dostavljenom spisu upravnog postupka.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Temeljni pravni institut koji uređuje protjerivanje državljana trećih zemalja zbog počinjenja kaznenih djela propisan je člankom 189. stavkom 2. točkom 1. Zakona o strancima. Prema ovoj izričitoj odredbi, nadležno će tijelo (Ministarstvo unutarnjih poslova) protjerati državljanina treće zemlje ako je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. U situacijama koje potpadaju pod ovu zakonsku normu, donošenje rješenja o protjerivanju predstavlja zakonsku obvezu, a ne diskrecijsko pravo nadležnog upravnog tijela. Svrha je ove mjere zaštita javnog poretka i nacionalne sigurnosti od počinitelja težih oblika kaznenih djela.
7. Vrijeme zabrane ulaska i boravka u slučajevima protjerivanja zbog teških kaznenih djela iz članka 189. zakonski je limitirano člankom 192. stavkom 5. Zakona o strancima, koji propisuje da zabrana ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.
8. Glavni pravni mehanizam koji rješava prividnu kontradikciju između naloga za napuštanje države i obveze izdržavanja kazne zatvora sadržan je u članku 184. stavku 6. Zakona o strancima. Ova odredba eksplicitno i nedvosmisleno propisuje da rok za dragovoljni odlazak državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje na kratkotrajnom boravku počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o povratku odnosno od puštanja državljanina treće zemlje na slobodu s izdržavanja kazne zatvora. Ovom je normom zakonodavac uspostavio jasan vremenski i pravni prioritet da izvršenje kaznenopravne sankcije u obliku bezuvjetne kazne zatvora ima apsolutnu prednost pred fizičkim udaljenjem stranca s teritorija Republike Hrvatske. Upravni akt (rješenje o protjerivanju) donosi se odmah po ispunjenju zakonskih uvjeta (pravomoćna osuda), ali se njegovo stvarno izvršenje (rok za odlazak) suspendira, odnosno odgađa po sili zakona do trenutka kada osuđena osoba bude otpuštena s izdržavanja kazne zatvora na slobodu.
9. U situacijama u kojima se osuđena osoba nalazi izvan teritorija Republike Hrvatske, a ima obvezu pristupiti izdržavanju pravomoćno izrečene kazne zatvora u Republici Hrvatskoj, primjenjuje se članak 48. stavak 1. Zakona o strancima. Ova odredba dopušta mogućnost izdavanja posebnog rješenja o odobrenju ulaska u Republiku Hrvatsku državljaninu treće zemlje unatoč postojećoj zabrani ulaska, ako to zahtijevaju međunarodne obveze ili interes Republike Hrvatske. Budući da je izvršenje pravomoćnih sudskih presuda u kaznenim stvarima temeljni interes svake pravne države za funkcioniranje pravosuđa i suzbijanje kriminaliteta, primjena ovog instituta u svrhu provođenja zatvorske kazne predstavlja legitiman i zakonit pravni put.
10. Osim toga, članak 194. stavak 1. Zakona o strancima predviđa da tijelo koje je donijelo rješenje o protjerivanju može ukinuti ili skratiti zabranu ulaska zbog humanitarnih razloga ili ako je to u interesu države.
11. U odnosu na navode iz tužbe potrebno je naglasiti, prvo, tužitelj je pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 2 mjeseca zbog počinjenja kaznenog djela s namjerom. Budući da je kazna znatno duža od zakonom propisanog praga od jedne godine bezuvjetnog zatvora, Ministarstvo unutarnjih poslova je prema članku 189. stavku 2. točki 1. Zakona o strancima imalo izravnu zakonsku obvezu donijeti rješenje o protjerivanju. Donošenje ovog rješenja nije bilo stvar diskrecijske ocjene tijela, već imperativna zakonska dužnost usmjerena na zaštitu javnog poretka.
12. Drugo, prigovor tužitelja da ga rješenje o protjerivanju s rokom odlaska od jednog dana fizički sprječava u izdržavanju kazne zatvora u Republici Hrvatskoj u potpunosti je otklonjen izričitom zakonskom odredbom iz članka 184. stavka 6. Zakona o strancima. Prema toj odredbi, rok za dragovoljni odlazak od jednog dana ne počinje teći od dana dostave rješenja ako se osoba nalazi na izdržavanju kazne zatvora, već tek od dana puštanja na slobodu s izdržavanja kazne zatvora. To znači da tužitelj neće biti prisilno udaljen niti se od njega zahtijeva napuštanje države prije nego što u potpunosti odsluži izrečenu kaznu od 4 godine i 2 mjeseca (ili bude prijevremeno otpušten sukladno zakonu). Tijekom cijelog razdoblja izdržavanja zatvorske kazne, njegovo se udaljenje zakonski suspendira.
13. Treće, stajalište tuženika u potpunosti je usklađeno s člankom 48. stavkom 1. Zakona o strancima. Ukoliko se tužitelj u nekom trenutku nađe izvan teritorija Republike Hrvatske prije upućivanja na izdržavanje kazne, država posjeduje jasan pravni mehanizam izdavanja posebnog rješenja za ulazak isključivo u svrhu provođenja pravomoćne sudske presude. Izvršenje kazne zatvora predstavlja neupitan državni interes koji suspendira opću zabranu ulaska u ovu svrhu.
14. Četvrto, izrečena mjera zabrane ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 4 godine u potpunosti je unutar zakonskih okvira propisanih člankom 192. stavkom 5. Zakona o strancima (koji dopušta zabranu do 20 godina za teža kaznena djela) te je razmjerna težini izrečene kazne zatvora od 4 godine i 2 mjeseca. Mjera služi kao legitimno sredstvo osiguranja da tužitelj, nakon što odsluži kaznu zatvora i bude pušten na slobodu, odmah napusti teritorij EGP-a i ne ostvaruje pravo na daljnji boravak, čime se štiti sigurnost i javni poredak.
15. Dakle, tuženik ovdje osporavanim aktom ne stvara nikakav "pravni apsurd", kako to tvrdi tužitelj, već ostvaruje sustavan i zakonom predviđen način postupanja prema osuđenim strancima, gdje kaznena sankcija ima vremenski prioritet u izvršenju, dok se migracijska mjera protjerivanja izvršava neposredno nakon njezinog dovršetka.
16. Nadalje, iz stanja spisa nesporno proizlazi da je tužitelj brisan iz evidencije osoba s odobrenim privremenim boravkom 1. ožujka 2024. godine. Tuženik je uvidom u službene zbirke podataka MUP-a utvrdio da tužitelj nema aktivan legalni status boravka u Republici Hrvatskoj.
17. S obzirom na to da je tužitelju boravak u svrhu rada zakonito prestao navedenog datuma, on se od tog trenutka nalazi u statusu nezakonitog boravka u smislu članka 190. Zakona o strancima. Činjenica da tužitelj navodi neprijavljeno boravište u [adresa], na adresi [adresa], ne može konvalidirati njegov nezakoniti status. Dapače, neprijavljivanje boravišta predstavlja dodatnu povredu propisa o kretanju i boravku stranaca te potvrđuje da tužitelj nije postupao u skladu sa zakonskim obvezama.
18. Tužitelj tvrdi da ima obitelj i djecu, ali uz tužbu nije priložio nikakvu konkretnu dokumentaciju (vjenčani list, rodne listove djece). Tuženik navodi da u službenim zbirka podataka MUP-a (koje se vode sukladno članku 243. Zakona o strancima) nema apsolutno nikakvih podataka o postojanju supruge, obitelji ili uzdržavane djece tužitelja u Republici Hrvatskoj. Dakle, iznošenje tvrdnji o obiteljskom životu ne može proizvesti pravne učinke ako stranka te tvrdnje ne potkrijepi materijalnim dokazima. Budući da tužitelj nije dostavio rodne listove niti druge isprave iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo očinstvo ili bračni status, ovaj Sud ne može utvrditi postojanje obiteljskog života u smislu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori 18/97., 6/99. - pročiščeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) niti može primijeniti načelo najboljeg interesa djeteta.
19. Ovdje je važno naglasiti da počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja usmjerenog na krijumčarenje ljudi indicira da je tužitelj svjesno i organizirano djelovao protiv javnog poretka države u kojoj boravi. Interes zaštite javne sigurnosti i sprječavanja organiziranog kriminala redovito preteže nad osobnim, gospodarskim ili obiteljskim prilikama stranca, posebno kada se radi o namjernom i organiziranom činjenju teških kaznenih djela.
20. Slijedom navedenog, rješenje o protjerivanju koje je donio tuženik utemeljeno je na zakonu, a tužiteljev prigovor o pretjeranosti mjere nema dostatno pravno i činjenično utemeljenje koje bi opravdalo poništenje rješenja u upravnom sporu.
21. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Osijeku 21. travnja 2026.
Sudac
Dario Mađaroš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku,
2. Tuženiku,
3. U spis
