REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-788/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Selk d.d., Kutina, Kolodvorska 27, OIB: 95920168847 koga zastupa punomoćnik odvjetnik Zoran Kosanović, odvjetnik u Kutini, protiv prvotuženika TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužene UD iz [adresa], Ulica 30. svibnja 19, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnica u Garešnici, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 19. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 31. 03. 2017. između PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, ovjeren kod javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice pod poslovnim brojem OV-1229/17 dne 03. 04. 2017., gubi učinak prema tužitelju SELK d.d., OIB: 95920168847, u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tražbine tužitelja.

II. Nalaže se I. i II. tuženiku da dopuste tužitelju svoju tražbinu do iznosa od 41.141,80 eura (309.982,86 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe dne 19. 08. 2008. do isplate, kao i iznosa parničnog troška od 36.688,59 kn (tridesetšest tisuća šestoosamdesetosam kuna pedesetdevet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 09.02.2017. do isplate, namiriti prodajom ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] kuća broj 19, gospodarski objekti, dvorište i oranica u Ul. 30. svibnja površine 260 čhv. iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 5.951,29 eura (44.840,00 kn), a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 41.141,80 eura do zatraženog iznosa od 44.068,54 eura, odnosno za iznos od 2.926,74 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe dne 19. 08. 2008. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 14.062,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Selk d.d. Kutina po punomoćniku Zoranu Kosanović odvjetniku iz Kutine podnio je kod ovoga suda tužbu protiv I tuženika BD i II tužene TDB, radi pobijanja pravnih radnji dužnika.

Tužitelj u tužbi navodi da je između tužitelja i I tuženika (te pravne osobe koja je u međuvremenu brisana iz registra udruga) pred TS Zagreb dne 19. 08. 2008. pokrenut spor radi isplate, a kasnije je postupak nastavljen pred Općinskom sudom u Daruvaru Stalna služba u Grubišnom Polje pod brojem P-140/13. čijom presudom od 6. 12. 2103. je odbijen tužbeni zahtijev, a po žalbi tužitelja presudom Županijskog suda Bjelovar Gž-272/14. predmet je vraćen na ponovno suđenje te je presudom Općinskog suda Bjelovar, Stalna služba Daruvar broj P-749/15. od 27. 5. 2015. godine usvojen tužbeni zahtijev za iznos od 332.034,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, kao i obveza naknade parničnog troška od 36.688,59 kn te je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda Bjelovar broj G-1268/2015., 9. 2. 2017. pa je prvostupanjska presuda postala pravomoćna 9. 2. 2017., a ovršna 11. 4. 2017. godine. Tužitelj nadalje navodi da je I tuženik dana 31. 3. 2017. godine s II tuženom zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren kod javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice pod brojem Ov-1229/17 dana 3. travnja 2017. godine te je navedeni ugovor proveden 14. 4. 2017. u zemljišnim knjigama Općinskog suda Bjelovar zk. odjel Garešnica pod brojem Z-6485/17., a Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju ½ suvlasničkog dijela čkbr. [katastarska čestica] – kuća broj 19, gospodarski objekti, dvorište i oranica u Ulici 30. svibnja površine 260 čhv., iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prenesena je s vlasništva I tuženika u vlasništvo II tužene. Nadalje, tužitelj navodi da iz činjenica i dokaza navedenih u tužbi je razvidno da je I tuženik odmah po saznanju o donošenju drugostupanjske odluke, kojom je pravomoćno utvrđeno njegovo dugovanje prema tužitelju iskoristivši period u kom je tužitelj čekao protok paricijskog roka i klauzulu ovršnosti svu svoju imovinu prenio na II tuženu, a da je nesporna činjenica da je zaključenjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju I tuženik pri spoznaju o dospjelosti tražbine tužitelja, saznanja o osobnoj insolventnosti (obzirom na visinu tražbine i jedino primanje koje I tuženik ostvaruje od mirovine) zaključio pravni posao na štetu tužitelja kao vjerovnika, a sve kako bi se tužitelj osujetio u naplati svog potraživanja. Nadalje, tužitelj navodi da I tuženik kao primatelj uzdržavanja je otac II tužene kao davateljice uzdržavanja koji prema adresi stanovanja žive u zajedničkom domaćinstvu, te iako se radi o naplatnom raspolaganju, predmnijeva se da je II tužena znala da I tuženik poduzima pravnu radnju na štetu tužitelja pa slijedom navedenog tužitelj temeljem odredbi 66-71 Zakona o obveznim odnosima podnosi tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 31. 3. 2017. između PD kao primatelja uzdržavanja i UD kao davateljice uzdržavanja ovjeren kod javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice pod brojem Ov-1229/17 od 3. 4. 2017. godine gubi učinak prema tužitelju Selk d.d. u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tražbine tužitelja te da se nalaže I i II tuženiku da dopuste tužitelju svoju tražbinu do iznosa od 332.034,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe 19. 8. 2018. godine do isplate kao i iznosa parničnog troška od 36.688,59 kn sa zakonskom kamatom od 9. 2. 2017. do isplate namiriti prodajom ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] – kuća broj 19, gospodarski objekti, dvorište i oranica u Ulici 30. svibnja površine 260 čhv. iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da tužitelju naknade parnični trošak.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti obzirom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima naime, da zaključenjem spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tužitelju nije nastala šteta, odnosno poduzimanjem baš te pravne radnje to jest tim spornim ugovorom nije stvorena situacija koja bi za posljedicu imala nemogućnost tuženika PD da namiri tužiteljevo potraživanje. Tuženi navode da pobijana pravna radnja s gledišta mogućnosti naplate tužiteljeve tražbine je potpuno neutralna, a razlog tomu je činjenica da je ½ suvlasničkog dijela tužene UD na čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čija se prodaja traži radi namirenja tražbine tužitelja, opterećena založnim pravima Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb upisanim 2006. i 2012. godine čija visina prelazi vrijednost suvlasničkog dijela nekretnine tužene UD, a to drugim riječima znači da prodajom suvlasničkog dijela čkbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužene UD ne bi došlo ni do djelomičnog namirenja tužiteljeve tražbine obzirom da bi se prethodno namirivale tražbine osigurane založnim pravom, a potpuno ista situacija bi bila i da nije između I i II tuženika zaključen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Nadalje, tuženi navode da je osnovni smisao instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji otklanjanje štete od vjerovnika odnosno u tome da pobijanje omogući vjerovnikovo namirenje, što se u ovom slučaju izvjesno neće dogoditi, a obzirom da nikakva šteta po vjerovnika i nije nastala baš pobijanom radnjom, tužba je bespredmetna, a tužbeni zahtijev neosnovan. Isto tako tuženi navode da je tuženik PD podnio reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1268/2015. od 9. veljače 2017., a obzirom da se radi o zaista velikoj vrijednosti spora i visokim troškovima parničenja tuženi predlažu da se ovaj postupak prekine do odluke Vrhovnog suda po izjavljenoj reviziji.

3. Tijekom postupka ukinuta je isprava kojom je PD naloženo da isplati tužitelju iznos od 332.034,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. kolovoza 2008. do isplate Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1735/2017-2 od 8. rujna 2020. i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

4. U ponovnom postupku je Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici posl. broj P-960/2020-75 od 08. srpnja 2022. naloženo je tuženiku PD da plati tužitelju Selk d.d. iznos od 309.982,86 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i trošak postupka u iznosu od 42.898,62 eura u roku od 15 dana, a koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž-1006/2022-6 od 17. studenog 2022.

5. Tijekom postupka umro je tuženik PD te je postupak nastavljen protiv njegova nasljednika TD.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je ispitao I tuženika BD kao stranku, izvršio je uvid u preslik presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P-749/15-11 od 27. svibnja 2015. godine (list br. 4-9), u preslik Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između BD kao primatelja uzdržavanja i UD kao davatelja uzdržavanja 31. ožujka 2017. godine (list br. 10-11), u izvadak iz zemljišne knjige (list br. 12), u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Bjelovaru, Urbroj: 341-02-15/1-17- 2 od 2. listopada 2017. godine (list br. 30), u dopise Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P.749/2015-30 i P-749/2015-32 (list br. 32 i 35), u službenu bilješku te presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici posl. broj P-960/2020 od 08. srpnja 2022., Rj. Gž-1006/22-6 od 17. studenog 2022. i Rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Marka Bilandžije iz Garešnice broj O- 702/23-9, UPP/OS-56/23.

7. Nesporno je između stranaka da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P-749/15-11 od 27. svibnja 2015. godine koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1268/2015. te je presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P-749/15-11 postala pravomoćna 9. veljače 2017. godine, a ovršna 11. travnja 2017. godine, naloženo tuženiku PD da Selk d.d. Kutina plati iznos od 332.034,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe u tom predmetu do isplate te je naloženo tuženiku BD da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 36.688,59 kn. Dakle, nesporno je da je tuženik PD dužan tužitelju platiti naprijed navedeno potraživanje tužitelja. Nadalje, nesporno je da je I tuženik PD kao primatelj uzdržavanja s II tuženom UD, svojom kćerkom, kao davateljem uzdržavanja zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 31. ožujka 2017. godine, a koji ugovor je kao privatna isprava potvrđen pred javnim bilježnikom Markom Bilandžija iz Garešnice pod brojem O-1229/17 od 3. travnja 2017. godine, a temeljem kojeg ugovora se tužena UD obvezala uzdržavati BD, a PD je predao istoj na ime tog uzdržavanja u vlasništvo svu svoju imovinu koju bude imao u času smrti – gotov novac, potraživanja, pokretnine, nekretnine i to nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] – kuća broj 19, gospodarski objekti, dvorište i oranica u ulici 30. svibnja sa 260 čhv. sa svim pravima i pripadnostima sa navedenim nekretninama spojenim. Temeljem navedenog ugovora u zemljišnim knjigama izvršen je upis prava vlasništva na navedenim nekretninama za korist tužene UD.

8. Citirana presuda bila je ukinuta Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1735/2017-2 od 8. rujna 2020., a u ponovljenom postupku pravomoćno je utvrđeno da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku ĆD u iznosu od 309.982,86 kuna, što preračunato u euro prema fiksnom tečaju iznosi 41.141,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od tužbe i trošak tog postupka u iznosu od 42.898,62 eura.

9. Sporno je između stranaka da li su ispunjene pretpostavke predviđene člankom 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima.

10. Sukladno odredbi članka 66. Zakona o obveznim odnosima (N.N.35/05., N.N. 41/08., N.N. 125/11., N.N. 78/15., N. N. 29/18.) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Sukladno odredbi članka 67. Zakona o obveznim odnosima naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato, a ako je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja smatra da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

11. Dakle, s obzirom na sve naprijed navedeno, nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj kao vjerovnik ima dospjelu tražbinu za isplatu naprijed navedenog novčanog iznosa prema tuženiku BD. Nadalje, nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik PD kao primatelj uzdržavanja zaključio s II tuženom UD, a svojom kćerkom kao davateljem uzdržavanja ugovor o dosmrtnom uzdržavanju temeljem kojeg je TDBN prenio u vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] – kuća broj 19, gospodarski objekti, dvorište i oranica u Ulici 30. svibnja sa 260 čhv.

12. Kao što je navedeno sporno je da li zaključenjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju poduzeta pravna radnja na štetu vjerovnika.

13. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Bjelovaru, Urbroj: 342-02-15/1-17-2 od 2. listopada 2017. godine utvrđeno je da I tuženi PD ostvaruje mirovinu te da je za mjesec svibanj 2017. godine primio mirovinu u iznosu od 2.972,10 kn, za mjesec lipanj 2017. godine je primio mirovinu u iznosu od 2.972,10 kn, za mjesec srpanj, kolovoz i rujan 2017. godine je primio mirovinu u iznosu od 3.034,43 kn za svaki mjesec. Iz iskaza I tuženika BD između ostalog proizlazi da je zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svojom kćerkom, a ovdje II tuženom temeljem kojeg je prenio istoj u vlasništvo svoje nekretnine te da je isti zaključio isključivo zbog zdravstvenih razloga te da ima ugrađena dva stenta i zbog toga je svjestan zdravstvenih posljedica te da se može sada srušiti pa je zato zaključio taj ugovor, a da je točno da je presuđeno da je dužan tužitelju novčani iznos naveden u toj presudi i da on taj iznos nema od kuda podmiriti jer nema druge imovine. Iz iskaza tuženika BD proizlazi da ostvaruje primanja na ime mirovine no da je i ta mirovina opterećena ovrhama te da nakon što mu od mirovine obustave ono što moraju po ovrhama na ime mirovine mjesečno primi oko 2.280,00 kn, a da zbog svojih zdravstvenih problema ima i dodatnih troškova liječenja tako da mjesečno na ime kupnje lijeka Pradax plati 260,00 kn, a samo jedan pregled u poliklinici gdje se liječi košta 250,00 kn, tako da na ime troškova liječenja sigurno mjesečno potroši 600,00 kn, a da nema u vlasništvu nikakve vrijednije pokretne i nepokretne imovine. Isto tako iz iskaza tuženika BD proizlazi da je poslije zaključenja tog ugovora išao u bolnicu u Magdalenu radi ugradnje drugog stenta, a da on ima dvoje djece te suprugu koja je potpuno nepokretna i kreće se samo uz pomoć invalidskih kolica te ona prima mirovinu u iznosu od oko 2.000,00 kn mjesečno te živi u domaćinstvu sa suprugom i kćerkom ovdje II tuženom koja je nezaposlena i nema primanja te ona ispunjava obveze prema njemu prema svojim mogućnostima, a on ima još dugovanje prema Privrednoj banci Zagreb d.d. na ime kredita koji je podigao u iznosu od 12.000 EUR-a, a koji ne otplaćuje jer nema mogućnosti, a da njegova kćerka nije znala za dugovanje prema tužitelju dok je znala za sve druge dugove koje on ima.

14. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da I tuženi PD nema u vlasništvu nekretnine niti vrijednije pokretne imovine, a jedini prihod koji ostvaruje je prihod od mirovine u naprijed citiranim iznosima. Tuženi PD je izričito naveo da nije u mogućnosti tužitelju podmiriti njegovo potraživanje.

15. S obzirom na sve naprijed navedeno po ocjeni ovoga suda, doista je zaključenjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između I tuženika BD kao primatelja uzdržavanja i II tužene UD kao davatelja uzdržavanja, a temeljem kojeg ugovora je PD UD prenio u vlasništvo svoje nekretnine poduzeta pravna radnja BD kao dužnika na štetu vjerovnika odnosno tužitelja. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da I tuženi PD nema u vlasništvu drugih nekretnina, a niti vrijednije pokretne imovine iz koje bi se tužitelj kao vjerovnik mogao namiriti. Nadalje, utvrđeno je da I tuženi PD jedino primanje koje ostvaruje je na ime mirovine u naprijed navedenim iznosima, a koja mirovina je opterećena i na ime određenih ovrha radi naplate novčanih tražbina drugih vjerovnika. Pored toga tuženi PD zbog svog zdravstvenog stanja i zdravstvenog stanje svoje supruge ima i dodatnih troškova liječenje te nije u mogućnosti podmiriti potraživanje tužitelja prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru broj P-749/15-11, a kako je to i sam izričito naveo.

16. Sud je cijenio tvrdnje tuženika da zaključenjem spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tužitelju nije nastala šteta jer zaključenjem tog ugovora nije stvorena situacija koja bi za posljedicu imala nemogućnost tuženika PD da namiri tužiteljevo potraživanje jer da ta radnja s gledišta mogućnosti naplate tužiteljeve tražbine je neutralna iz razloga što su nekretnine koje su predmet tog ugovora opterećene založnim pravom Privredne banke d.d. Zagreb koje je ranije upisano te prodajom istih ne bi došlo ni do djelomičnog namirenja tužiteljeve tražbine. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje je tuženi PD prenio u vlasništvo II tuženoj UD upisano pravo zaloga na temelju Ugovora o kreditu broj 9012028941 od 16. listopada 2006. godine za korist Privredne banke Zagreb d.d. a za iznos od 15.000 EUR-a te da je na istim nekretninama temeljem Ugovora o kreditu broj 9016648371 uknjiženo pravo zaloga na navedenim nekretninama za iznos od 12.076,73 EUR-a s ugovorenim naknadama i troškovima i kamatama u visini od 7% promjenjiva za korist Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb. No, po ocjeni ovoga suda s obzirom da postoji upisano založno pravo u korist Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb isto ne znači da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 66. Zakona o obveznim odnosima, a temeljem koje odredbe tužitelj kao vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Naime, po ocjeni ovoga suda pravna radnja I tuženika BD to jest zaključenje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s II tuženom UD je takva radnja koja je poduzeta na štetu vjerovnika budući da I tuženi PD nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Kao što je naprijed navedeno tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da I tuženi PD, a kako je i sam izričito naveo nema druge imovine, a niti novčanih primanja, a kojima bi mogao podmiriti potraživanje tužitelja. I tuženi PD je vlasništvo na svojim nekretninama (koje su bile jedine njegove nekretnine) predmetnim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prenio u vlasništvo II tuženoj UD, te tijekom postupka nije dokazano da ona ne bi znala za predmetno dugovanje I tuženika prema tužitelju i da ne bi znala da I tuženi PD nema svoje imovine iz koje bi mogao namiriti potraživanje tužitelja koje mu je dosuđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P-749/15-11. Dakle, I tuženi PD je otuđio svoje jedine nekretnine u korist II tužene UD. Tvrdnje tuženika da se tužitelj ne može namiriti prodajom nekretnina koje I tuženik PD prenio u vlasništvo II tuženoj UD s obzirom da je na istima već uknjiženo založno pravo, a čija visina prelazi vrijednost istih, po ocjeni ovoga suda ne znače da tužitelj kao vjerovnik nema pravo pobijati pravnu radnju svog dužnika. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je I tuženik PD kao dužnik tužitelja otuđio vlasništvo na nekretninama koje su bile njegove upravo zaključenim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju s II tuženom UD. Dakle, I tuženi PD je poduzeo pravnu radnju zaključenjem citiranog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju na štetu svog vjerovnika ovdje tužitelja i upravo uslijed te radnje I tuženi PD više nema u vlasništvu nikakvih nekretnina. Tvrdnje tuženika da prodajom tih nekretnina ne bi došlo ni do djelomičnog namirenja tužiteljeve tražbine tijekom postupka nisu dokazane, a da I tuženi PD nije zaključio naprijed citirani Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s UD on bi i nadalje bio vlasnik nekretnina koje su predmet tog ugovora i tužitelj bi imao mogućnost pokretanjem ovršnog postupka kojom bi tražio prodaju istih pokušati namiriti svoju tražbinu, a što uslijed toga što je I tuženi PD zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s UD, tužitelj nije u mogućnosti. Po ocjeni ovoga suda za sada se ne mogu prihvatiti tvrdnje tuženika da se tužitelj ne bi mogao namiriti pa barem djelomično za svoje potraživanje iz nekretnina koje je I tuženi PD temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prenio u vlasništvo II tužene UD. Dakle, po ocjeni ovoga suda postojanje uknjiženih založnih prava na nekretninama koje su predmet citiranog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenom između tuženika ne predstavlja razlog, a koji bi onemogućavao tužitelja kao vjerovnika da pokuša namiriti svoju tražbinu koja mu je dosuđena pravomoćnom presudom prodajom tih nekretnina pa tako i ne predstavlja razlog koji bi tužitelja onemogućavao u pobijanju pravne radnje to jest zaključenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između tuženika.

17. Dakle, po ocjeni ovoga suda budući je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je I tuženi PD temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je zaključio s II tuženom UD, svojom kćerkom, istoj prenio u vlasništvo svoje nekretnine te budući je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da I tuženi PD nema dovoljno sredstava, a niti imovine za ispunjenje tužiteljeve tražbine, te su po ocjeni ovoga suda oba tužena znala za postojanje pravomoćno dosuđene tražbine tužitelja, a tijekom postupka nije dokazano da II tužena UD nije znala da zaključenjem predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju I tuženi nanosi štetu tužitelju kao vjerovniku, to su ispunjene pretpostavke predviđene odredbama članka 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima, te je valjalo usvojiti tužbeni zahtijev tužitelja i presuditi kao u izreci.

18. Sud je poklonio vjeru iskazu I tuženika BD ispitanog kao stranke osim u onom dijelu gdje je naveo da njegova kćerka nije znala za potraživanje tužitelja u vrijeme zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te da nije znala da se vodi postupak u kojem je donesena pravomoćna presuda temeljem koje je on dužan tužitelju novčani iznos budući da je u tom dijelu njegov iskaz po ocjeni ovoga suda nelogičan i neuvjerljiv, a s obzirom da oba tužena žive na istoj adresi u istom domaćinstvu, a kako je I tuženi PD izričito naveo da je UD znala za njegovo dugovanje temeljem kojeg mu se od mirovine odbijaju određeni iznosi i za njegova dugovanja poradi kojih se vode ovrhe, a i za dugovanje prema Privrednoj banci. Dio iskaza BD gdje je naveo da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključio isključivo zbog zdravstvenih razloga sud je cijenio no isto nije odlučno za ishod ovoga postupka s obzirom da je za ishod ovoga postupka bitno utvrđenje pretpostavki predviđenih člankom 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima. Sud je odbio prijedlog tuženika te odlučio da se neće ponovo pozivati II tužena UD i saslušavati kao stranka s obzirom da je ista bila pozvana na dva ročišta određena na ovome sudu i to s napomenom da će se provesti dokaz saslušanjem stranaka no ista se nije odazvala, a svoj izostanak nije ispričala i nije dostavila dokumentaciju iz koje bi proizlazila opravdanost njezinog izostanka.

19. Budući da je tužitelju pravomoćnom presudom dosuđen iznos od 309.382,86 kn koji sada odgovara iznosu od 41.141,80 eura to je iznos dospjele tražbine koju je tužitelj imao prema sada pok. PD čiji sljednik je sada tuženik, a isto se odnosi i na dosuđeni trošak u iznosu od 42.898,62 kn.

20. Dakle i nakon ukidanja presuda kojima je utvrđeno da tužitelj ima dospjelu tražbinu prema sada pok. PD ponovno je utvrđeno da tužitelj ima dospjelu tražbinu prema sada pok. PD u nešto manjem iznosu pa je ispunjena jedna od pretpostavki iz čl. 66 ZOO, druga pretpostavka da je radnja sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju poduzeta na štetu tužitelja također je utvrđena, jer pok. PD nije imao drugu imovinu iz koje bi se tužitelj mogao namiriti, a drugotužena kao kćerka sasvim sigurno da je to mogla znati uzimajući u obzir činjenicu da je živjela sa ocem, te trajanje postupka koji je vođen radi utvrđenja tražbine tužitelja.

21. Tijekom ovog postupka sada pok. PD stekao je suvlasništvo nekretnine što proizlazi iz sadržaja Rješenja o nasljeđivanju (list 185), međutim tu činjenicu sud nije mogao utvrđivati, jer ju tuženik nije iznosio iako je postojala zakonska mogućnost za to jer je ta činjenica nastala naknadno.

22. Dakle, kako je sud (čl. 7. st. 1. ZPP) vezan činjenicama koje stranke iznose tijekom postupka i nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele osim u slučaju iz čl. 7. st. 2. ZPP-a, a u konkretnom slučaju ne radi se o činjenicama koje bi ukazivale na nedopuštena raspolaganja stranaka, nije bilo moguće o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučiti uzimajući u obzir činjenicu nastalu tijekom postupka, a odnosi se na stjecanje imovine sada pok. PD.

23. Kako su ispunjene zakonske pretpostavke iz citiranih odredaba za pobijanje pravne radnje sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju radi namirenja dospjele tražbine tužitelja valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev time da iznos tražbine koja se namiruje utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj P-960/2020 od 08. srpnja 2022. u iznosu od 41.141,80 eura (309.982,86 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kako je tužbom traženo namirenje iznosa od 332.034,45 kn i tužitelj nakon donošenja citirane presude nije smanjio taj zahtjev odbijen je tužbeni zahtjev za namirenje tražbine tužitelja preko pravomoćno dosuđenog do utuženog iznosa.

24. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj P-960/2020 od 08. srpnja 2022. tužitelju je dosuđen viši iznos parničnog troška od zatraženog tužbom u ovom predmetu pa je odlučujući u granicama zahtjeva određeno namirenje troškova u iznosu od 4.869,41eura (36.688,59 kn), ali bez kamate na taj trošak jer na dosuđeni naprijed navedenom presudom nije dosuđena kamata na trošak što ne znači da tužitelju u postupku ovrhe neće imati pravo na kamatu na trošak postupka primjenom Ovršnog zakona.

25. Zbog svih navedenih razloga djelomično je prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev.

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. u vezi čl. 155 ZPP-a.

27. Dosuđeni parnični troškovi tužitelja bili su potrebni za vođenje parnice i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), a odnose se na zastupanje tužitelja na ročištima održanim kod ovoga suda dana 03. studenog 2022., 09. ožujka 2023., 28. listopada 2024., 18. prosinca 2024., 10. rujna 2025., 16. listopada 2025. i 19. ožujka 2026., u iznosu od 1.000,00 eura za svako ročište, sastav podneska od 07. rujna 2022. i 11. prosinca 2024. svaki u iznosu od 1.000,00 eura, sastav žalbe od 31. ožujka 2025. u iznosu od 1.250,00 eura, sve uvećano za PDV 25%.

28. S obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Čazmi, 21. travnja 2026.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I Presuda nepravomoćna

II. DNA – pun. tužitelja,

- pun. tuženika

U Čazmi, 21.04.2026.