Poslovni broj: P-476/2024-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Židaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika JAKARA INDUMONT d.o.o., OIB:49904970494, Zagreb, Ulica Brune Bušića 23, zastupanog po punomoćniku Josipu Staniću, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.) Odbijaju se glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi koji glase:

1. " Utvrđuje se ništetnim u cijelosti Sporazum o pristupanju dugu, potpisan od strane tužitelja dana 30.10.2023. godine, a ovjeren od strane javnog bilježnika Jasminke Vrba iz Zagreba, Ivana Šibla 13, pod poslovnim brojem OV -14926/2023 dana 30.10.2023. godine, između tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pristupitelja dugu i tuženika JAKARA INDUMONT d.o.o. iz Zagreba, Ulica Brune Bušića 23, OIB: 49904970494 kao vjerovnika, te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Nalaže se tuženiku JAKARA INDUMONT d.o.o. iz Zagreba, Ulica Brune Bušića 23, OIB: 49904970494 da isplati tužitelju RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. "Poništava se u cijelosti Sporazum o pristupanju dugu, potpisan od strane tužitelja dana 30.10.2023. godine, a ovjeren od strane javnog bilježnika Jasminke Vrba iz Zagreba, Ivana Šibla 13, pod poslovnim brojem OV -14926/2023 dana 30.10.2023. godine, između tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pristupitelja dugu i tuženika JAKARA INDUMONT d.o.o. iz Zagreba, Ulica Brune Bušića 23, OIB: 49904970494 kao vjerovnika, te isti ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Nalaže se tuženiku JAKARA INDUMONT d.o.o. iz Zagreba, Ulica Brune Bušića 23, OIB: 49904970494 da isplati tužitelju RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.".

II.) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 31. svibnja 2024. protiv tuženika predlaže proglasiti ništetnim Sporazum o pristupanju dugu od 30. listopada 2023. sklopljen između stranaka koji je ovjeren od javnog bilježnika Jasminke Vrbe pod brojem OV-14926/2023. Podredno, predlaže isti poništiti. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je 30. listopada 2023. kod javnog bilježnika Jasminke Vrbe potpisao Sporazum o pristupanju dugu te je javni bilježnik izvršio ovjeru potpisa. Predmetni Sporazum je sklopljen između tuženika kao vjerovnika, tužitelja i ĆČ kao dužnika te se njime utvrđuje da postoji potraživanje tuženika prema društvu Peragrum Sat d.o.o. [adresa], OIB:65259243260. u iznosu od 1.770.000,00 kn s osnova više ugovora o zajmu. Navedenim Sporazumom tužitelj i ĆČ pristupaju tom dugu te se obvezuju do 29. svibnja 2024. ili u 72 jednake rate po 24.583,34 kn podmiriti predmetno dugovanje tuženiku kao vjerovniku. Iako je navedeni Sporazum datiran s 29. svibnja 2018. isti je potpisan i ovjeren 30. listopada 2023. Razlog za antidatiranje je namjera tuženika prikazati da je navedeni Sporazum nastao u vrijeme dok je još postojao glavni dužnik, društvo Peragrum sat d.o.o. koje je brisano iz sudskog registra i nije prostojalo u vrijeme sklapanja navedenog sporazuma. Tužitelj tvrdi da je navedeni Sporazum nevaljan iz više razloga. Na prvom mjestu se ističe da ne postoji tražbina za koju se sklapa Sporazum jer je prestao postojati glavni dužnik, društvo Peragrum Sat d.o.o. koja je brisano iz sudskog registra 30. travnja 2020. temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. veljače 2020. Budući da u vrijeme sklapanja predmetnog Sporazuma ne postoji glavni dužnik, to ne postoji niti obveza kojoj se pristupa Sporazumom (članak 101. ZOO-a). Stoga je Ugovor o pristupanju dugu suprotan prisilnom propisu te time ništetan (članak 322. stavak 1. ZOO-a). Nadalje, predmetni Sporazum je ništetan jer predstavlja zelenaški pravni posao budući da su ispunjene pretpostavke iz članka 329. stavak 1. ZOO-a. Ukoliko sud utvrdi da Sporazum nije ništetan, ističe da je isti pobojan zbog postojanja mana volje na strani tužitelja kod njegovog potpisivanja. Tako je tužitelj od direktora tuženika doveden u bitnu zabludu jer ga je isti molio da potpiše samo iz knjigovodstvenih razloga te da neće biti nikakve naplate po istome. Također, isti je potpisan i uslijed prijetnje direktora tuženika da će protiv njega pokrenuti više kaznenih postupaka i da će se naplatiti na imovini njegove djece. Prijetnja i prijevara su kod tužitelja izazvali strah i pritisak zbog kojeg je potpisao predmetni Sporazum. Za razumijevanje odnosa stranaka u vezi potpisivanja navedenog sporazuma važno je razumijeti kronologiju događaja koji su prethodili potpisivanju. Tužitelj nje bio formalni direktor društva Peragrum sat d.o.o. čiji stvarni osnivač i direktor je bio njegov kum i prijatelj ĆČ. Tužitelj je navedeno društvo osnovao i preuzeo ulogu direktora samo kako bi pomogao ĆČ koji nije mogao osnovati društvo. Međutim, tužitelj nije sudjelovao u upravljanju navedenim društvom , u vođenju poslova, niti je imao bilo kakve koristi od prihoda ostvarenih njegovim poslovanjem. Tužitelj je poduzimao samo radnje po nalogu ĆČ kad isti nije samostalno mogao nešto poduzeti u upravljanju društvom. Pečat društva, bankovna kartice i sve isprave vezane uz društvo su se nalazile kod ĆČ. Direktor tuženika PČ je bio dobar prijatelj tužitelja. Tužitelj je povezao direktora tuženika i ĆČ te su isti započeli poslovno surađivati. Tužitelj nema saznanja o poslovima između tuženika i društva Peragrum sat d.o.o. jer su iste dogovarali ĆČ i PČ. Tužitelj je samo nekoliko puta po nalogu ĆČ podigao gotovinu sa računa društva i predao ih ĆČ. Razlog tome je što ĆČ nije bio ovlašten dizati novac u banci sa računa društva. Povezanost PČ i ĆČ je vidljiva i kroz druge poslove kao npr. da je PČ od supruge ĆČ kupio društvo Venalis pack d.o.o. 17. prosinca 2020., da je preuzimatelju društava Peragrum d.o.o. i Peragrum sat d.o.o. za preuzimanje navedenih društava isplatio naknadu, da je imao ovlaštenje vidjeti stanje po računu društva Peragrum Sat d.o.o. Tužitelj nije znao za predmetne zajmove tuženika prema Peragrum sat d.o.o. u iznosu od 1.770,000,00 kuna, niti je iste potpisao u svojstvu direktora i jamca i ne zna čiji je to potpis na Ugovorima. Za zajmove je saznao tek u listopadu 2023., prije potpisivanju navedenog Sporazuma o pristupanju dugu. Ističe da se vodi još postupaka pred ovim sudom radi naplate ovog duga u kojem je tuženik ĆČ u kojim isti tvrdi da tužitelj nema nikakve veze sa ovom tražbinom. Tamo se osporava postojanje tražbine s osnova zajma uz tvrdnju da je riječ o ulaganju radi postizanja zajedničke dobiti. Tu činjenicu potvrđuje i okolnost da tuženik nije prijavio svoju tražbinu u stečaju iza društva Peragrum sat d.o.o. No, tužitelj o svemu tome nema saznanja jer nije bio uključen u poslove i dogovore i od istih nije imao koristi. Sve navedeno potkrjepljuje tužiteljevu tvrdnju da je predmetni Ugovor o pristupanju dugu nevaljani pravni posao jer tužitelj nema nikakve veze s tražbinom koja je proizašla iz navodnih zajmova pa nema niti životne, a niti pravne logike da bi iste pod punom svijesti i s voljom potpisao Sporazum o pristupanju dugu kojim se obvezuje platiti iznos od 1.770.000,00 kuna. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tvrdnje tuženika o nevaljalosti Sporazuma o pristupanju dugu iz razloga koji se navode u tužbi. Prije svega ističe da prestankom osobe dužnika Peragrum sat d.o.o. nije prestala tražbina što potvrđuju stavovi sudova iz sudske prakse. Budući da postoji tražbina, valjan je ugovor o pristupanju dugu kojim se tužitelj i ĆČ obvezuju istu ispuniti tuženiku. Predmetni pravni posao nije sklopljen pod utjecajem mana volje jer je tužitelj isti potpisao uz punu svijest i volju, znajući što potpisuje i od kud je tražbina proistekla. Tužitelj je zajedno sa ĆČ bio uključen u poslove društva Peragrum sat d.o.o. čiji je bio osnivač i direktor. Tužitelj je upoznao direktora tuženika sa ĆČ te su obojica od tuženika tražili novčanu pomoć kako bi mogli dovršiti posao koji je bio u tijeku. Uključenost tužitelja je vidljiva iz korespondencije putem e-maila gdje tužitelj s direktorom tuženika dogovara prvi od ukupno više zajmova tom društvu. Tužitelj je po prvom Ugovoru o zajmu dao osobnu bianco zadužnicu kao osiguranje do iznosa od 100.000,00 kuna i kao direktor društva zadužnicu na iznos od 500.000,00 kuna. Također je potpisao predmetni ugovor o zajmu, kao direktor društva Peragrum sat d.o.o. i kao osobni jamac. Nakon toga su uslijedili daljnji zajmovi (njih ukupno 7) koje je tužitelj potpisao kao direktor i osobni jamac. Točno je da je ĆČ bio uključen u poslove društva i da je dao osobnu zadužnicu kao sredstvo osiguranja na iznos od 1.000.000.00 kuna. No, ĆČ i tužitelj su zajedno surađivali, a što proizlazi iz činjenice da je tužitelj s računa Peragrum sat d.o.o. u godinu dana podigao 810.000,00 kuna u gotovini, od čega je dio iznosa prethodno uplatio na svoj tekući račun. Točno je da je tužitelj dao direktoru tuženika ovlaštenje da izvrši uvid u stanje računa Peragrum sat d.o.o. No, to ovlaštenje mu je dano 29. kolovoza 2017. nakon što je to društvo palo u zakašnjenje s povratom zajmova kao znak dobre volje i stvaranja povjerenja. Napominje da na računu Peragrum sat d.o.o. od tad pa nadalje nije bilo sredstava i daljnjih transakcija te je račun društva ubrzo bio pod blokadom. Tužitelj je, zajedno sa ĆČ, potpisao tuženiku Sporazum o pristupanju dugu zbog vlastite odgovornosti jer tuženiku nije vraćen zajam u iznosu od 1.770.000,00 kuna. Nema govora o nikakvim manama volje (prijevara, zabluda, prijetnja). Upravo suprotno, tužitelj i ĆČ su prevarili tuženika od kojeg su pozajmili novac koji mu nisu niti djelomično vratili. Nesavjesno postupanje tužitelja i ĆČ se nastavilo i dalje što je vidljivo iz činjenice da su isti, na dan podnošenja zahtjeva tuženika za prisilno osnivanje osiguranja na imovini dužnika, prenijeli svoje nekretnine na članove obitelji kako bi izbjegli upis prisilnog založnog prava. Zbog toga je tužitelj je bio primoran podnijeti tužbe radi pobijanja pravnih radnji. Odgovornost tužitelja je vidljiva iz činjenice da je isti nudio tuženiku da mu predmetnu tražbinu podmiri prijenosom vlasništva nekretnina koje su u vlasništvu njegove supruge o čemu je održano par sastanaka u Odvjetničkom društvu Rački i kolege. Upravo je nevjerojatno da bi tužitelj koji je potpisao Sporazum o pristupanju dugu pod utjecajem mane volje, odnosno pod utjecajem protupravnih i krivičnih radnji tuženika, s istim održavao nekoliko sastanaka i pokušavao stvari riješiti na miran način. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je pročitao Sporazum o pristupanju dugu (list 12-17), dopis u mirnom postupku (list 18), rješenje o brisanju društva Peragrum Sat d.o.o. (list 19), izvješće o postojanju uvjeta za stečaj (list 27-31), zapisnik o zakazivanju stečajnog ročišta (list 32-33), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Peragrum Sat d.o.o., Peragrum d.o.o., Venalis Pack d.o.o. (list 21-26, 35-38,39-46), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku St-967/2018 od 12. rujna 2019. (list 47-48), izvadci iz zemljišne knjige (list 50-52), Predugovor o kupoprodaji nekretnine (List 54-55), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 57-58), e-mail korespondencija (list 56,75-78,119-120), Ugovori o zajmu (list 79-99), bjanko zadužnice (list 104-110), uplate s računa tuženika na račun tužitelja (list 112), rješenje o zaključenju stečajnog postupka (list 113-115), Whatssap korespondencija (List 121), prijedlog za osiguranje (list 122-124), bračni ugovor (list 125-131), darovni ugovor (list 132-134), povijesni prikaz zk izvatka (list 136-138), specifikacija osnove za plaćanje (list 139), promet po računu Peragrum Sat d.o.o. od 1. lipnja 2016. do 31. prosinca 2018. (list 151-165), zapisnik s ročišta u predmetu P- 241/2024 (list 166-170), podaci Zagrebačke banke d.d. o prometu na računu Peragrum Sat d.o.o. i ovlaštenjima po navedenom računu (list 216 -231), potvrda o ovlaštenjima po transakcijom računu (list 237-238), izvješće za 2017.-2018. za društvo Peragrum Sat d.o.o. (list 258-270), pregledi transakcija potvrde o podizanju gotovine (list 281- 289), te je izveden dokaz saslušanjem stranaka (list 305-308), i svjedoka KČ, ĆČ, OČ, UČ i FČ (list 309-315).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi neosnovani.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za proglašenjem ništetnim Ugovora o pristupanju dugu iz razloga protivnosti prisilnom propisu i pravilima morala te iz razloga što se radi o zelenaškom ugovoru. Također, predmet spora je i eventualno kumulirani zahtjev za poništajem navedenog Sporazuma jer je isti sklopljen pod utjecajem mana volje (prijevara, prisila i bitna zabluda).

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj, zajedno sa svojim kumom i prijateljem ĆČ potpisao Sporazum o pristupanju dugu kojim su se isti kao dužnici obvezali ispuniti tuženiku, kao vjerovniku, tražbinu koju ovaj ima prema društvu Peragrum Sat d.o.o. s osnova više dospjelih ugovora o zajmu.

7. Sporno je da li je navedeni Sporazum o pristupanju dugu valjan s obzirom na razloge ništetnosti i pobojnosti koje tužitelj ističe u tužbi.

8. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je tužitelj 2014. osnovao društvo Peragrum Sat d.o.o. čiji je bio direktor,

- da je navedeno društvo blisko surađivalo s društvo Peragrum d.o.o. osnivača i direktora ĆČ,

- da su tužitelj i ĆČ bili prijatelji i kumovi,

- da je tuženik društvo u vlasništvu PČ koji je njegov osnivač i direktor,

- da je PČ bio prijatelj tužitelja i s njim obiteljski povezan,

- da je tužitelj upoznao PČ i ĆČ radi poslovnih razloga i mogućih ulaganja u trenutni posao,

- da je tuženik na zamolbu tužitelja pozajmio društvu Peragrum Sat d.o.o. iznos od 300.000,00 kuna temeljem Ugovora o zajmu od 13. lipnja 2016. s rokom vraćanja godinu dana; da su navedeni Ugovor o zajmu potpisali tužitelj kao direktor društva i kao jamac platac, ĆČ kao jamac platac i PČ kao direktor tuženika; da je tužitelj dao osobnu bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna i zadužnicu u ime društva Peragrum Sat d.o.o. na iznos od 500.000,00 kuna koje su potvrđene od javnog bilježnika; da je tužitelj putem e-mail korespondencije dostavio tuženiku podatke za uplatu zajma na račun društva; da je uplati zajma prethodila korespondencija stranaka na temu predmetnog zajma,

- da su tuženik, kao zajmodavac, i Peragrum Sat d.o.o., kao zajmoprimac, sklopili ukupno sedam Ugovora o zajmu u razdoblju od 16. lipnja 2016. do 12. lipnja 2017., na ukupan iznos od 1.770.000,00 kuna koji je uplaćen na račun društva Peragrum Sat d.o.o., a koje Ugovore je potpisao tužitelj kao direktor društva i jamac platac te je ĆČ kao jamac platac; da je ĆČ izdao tuženiku bjanko zadužnicu od 26. rujna 2018. na iznos od 1.000.000,00 kuna te druge zadužnice kao osiguranje ispunjenja tražbine po predmetnim Ugovorima o zajmu,

- da je tužitelj u razdoblju od srpnja 2016. do 13. lipnja 2017. podigao u gotovini ukupno 810.000,00 kuna s računa društva Peragrum Sat d.o.o.; da je dodatno isplatio 191.000,00 kuna na svoj tekući račun uz opis plaćanja "povrat pozajmice"; da je daljnji iznos od 844.500,00 kuna isplaćen na bankomatima s istog računa (ukupno 207 isplata),

- da je rok vraćanja zadnjeg zajma istekao 12. lipnja 2018.,

- da obveza povrata zajma nije niti djelomično ispunjena,

- da je Odlukom društva od 29. svibnja 2018. izvršen prijenos društva s RČ na ČČ.

- da je 3. srpnja 2020. društvo Peragrum Sat d.o.o. brisano iz sudskog registra nakon provedenog stečajnog postupka,

- da u stečajnom postupku tuženik nije prijavio svoje potraživanje prema društvu Peragrum Sat d.o.o. jer je isti bio prezadužen,

- da je ĆČ s tuženikom bio i u nekim drugim poslovnim odnosima (s drugim društvima),

- da je ĆČ potpisao Sporazum o pristupanju dugu još 3. prosinca 2020.,

- da je tužitelj 30. listopada 2023. potpisao Sporazum o pristupanju dugu na kojem je potpis tužitelja ovjeren od javnog bilježnika Jasminke Vrbe; da je tužitelj preuzeo obvezu ispuniti tražbinu društva Peragrum Sat d.o.o. prema tuženiku u iznosu od 1.770.000,00 kuna najkasnije do 29. svibnja 2024. jednokratno ili u 72 jednake rate u iznosu od 24.583,34 kune,

- da je nakon potpisivanja Sporazuma održano više sastanaka između tuženika, tužitelja i ĆČ, a vezano uz vraćanje predmetnog duga u prostorijama

Odvjetničkog društva Rački i kolege,

- da je tuženik protiv tužitelja i ĆČ pokrenuo postupke radi naplate tražbine koju su se obvezali ispuniti predmetnim Sporazumom; da se navedeni postupci vode pred ovim sudom te u istima tužitelj i ĆČ osporavaju svoju obvezu na isplatu,

- da je tuženik protiv tužitelja podnio ovom sudu prijedlog radi osiguranja tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužitelja 27. prosinca 2023.; da je tužitelj na suprugu i djecu prenio vlasništvo svih nekretnina Ugovorima (darovni i bračni) od 4. siječnja 2024.; da je istoga dana OČ (supruga ĆČ) prenijela svoju nekretninu u korist svojih kćeri.

9. Sud je ocijenio vjerodostojnom dokumentaciju u spisu jer tužitelj svojim tvrdnjama i predloženim dokazima istu nije doveo u sumnju.

10. Sud je ocijenio istinitim iskaz tužitelja u dijelu gdje opisuje svoje odnose s PČ s kojim je bio u prijateljskim odnosima, družio se obiteljski i u okviru župe u Sopotu; da je istog upoznao 2016. sa svojim prijateljem i kumom ĆČ koji je bio poduzetnik i bavio se raznim vidovima trgovine; da su se svi zajedno družili na prijateljskoj osnovi i u krugu obitelji. U tom dijelu je njegov iskaz suglasan iskazu zz tuženika, ĆČ i njihovih supruga. Sud nije povjerovao tužitelju da isti nije imao saznanja o poslovima ĆČ i o poslovanju društva Peragrum sat d.o.o. jer suprotno proizlazi iz brojnih drugih dokaza. Naime, osobna angažiranost tužitelja oko poslovanja društva proizlazi prvenstveno iz činjenice da je isti bio osnivač i direktor društva, da je e-mailom komunicirao sa PČ oko zajma u lipnju 2016. kojom prilikom mu je dostavio Ugovor o zajmu i podatke potrebne za uplatu zajma; da je vršio transakcije po računu navedenog društva; da je radi osiguranja tražbine izdao osobnu zadužnicu i zadužnicu u ime društva, da je potpisao ugovore kao jamac platac i direktor društva. Konačno, navedenu činjenicu potvrđuje i to što je sedam godina nakon predmetnih zajmova s tuženikom sklopio sporni Sporazum o pristupu dugu. Pritom tužitelj ne daje nikakav razuman i logičan razlog zbog kojeg je izdao osobnu zadužnicu 2016. ili potpisao navedeni Sporazum o pristupu dugu ukoliko nije na nikav način sudjelovao u poslovanju društva i korištenju ovih zajmova. Potpuno su neživotni i neuvjerljivi razlozi koje tužitelj daje za sklapanje tih pravnih poslova. Tako tužitelj navodi da je izdao zadužnice jer je mislio da je to potrebno iz knjigovodstvenih razloga, a Sporazum o pristupanju dugu jer se bojao kaznenog progona i da za ove poslove ne saznaju žena i djeca. Takvi razlozi su bez uporišta u životnoj i pravnoj logici jer je potpisivanjem Sporazuma tužitelj još „zabetonirao“ svoju poziciju kao dužnika i osobe odgovorne za tuženikovu tražbinu te je pojačao svoju odgovornost pa ostaje nejasno zašto je vjerovao da će se time stvari riješiti. Sud ne vjeruje tužitelju da nije znao za zajmove i da iste nije potpisao jer navedeno ničime ne dokazuje. Iskaz ĆČ sud ne cijeni istinitim jer navedeni svjedok svojom verzijom kronologije događaja nastoji u ovom i drugim postupcima osujetiti naplatu tuženikove tražbine. Sud ne prihvaća njegovu verziju događaja da su on i PČ zajedno ulagali u posao i da su predmetni zajmovi zapravo bili ulaganje u zajednički poslovni pothvat. Upravo je nevjerojatno da bi u takvoj situaciji ĆČ potpisao sedam ugovora o zajmu, osobne mjenice i Sporazum o pristupanju dugu. Stoga sud ne vjeruje navedenom svjedoku niti u pogledu činjenice da tužitelj nije bio uključen u ove poslove i da nije imao nikakve veze s poslovanjem društva Peragrum sat d.o.o. i sa zajmovima koje je tuženik dao tom društvu. Stječe se dojam da je ĆČ bio glava te operacija, no ne i da tužitelj nije bio uključen ni na koji način. Sprega svjedoka i tužitelja je vidljiva i iz činjenice da su na isti dan i tužitelj i OČ prenosili nekretnine sa sebe na članove obitelji i to netom nakon što je tuženik podnio sudu prijedloge za prisilno zasnivanje založnog prava na njihovim nekretninama. Vremenska podudarnost govori u prilog njihove međusobne komunikacije u vrijeme pokretanja ovih sudskih postupaka. Sud ne vjeruje svjedocima OČ u pogledu činjenice da ista nije znala za poslove svog supruga i za uključenost tužitelja u iste. Sud vjeruje UČ da ista nije znala za ove događaje jer to proizlazi i iz iskaza supruge zz tuženika koja je potvrdila da je prije par godina dobila poruku od supruge tužitelja da se ista srami postupanja svog supruga. Sud je povjerovao iskazu zz tuženika i njegove supruge da su oni bili u bliskim prijateljskim odnosima s tužiteljem i njegovom obitel ji, da su se družili preko župe i kao vjernici, da su kao bračni par odlučili da će tužitelju i njegovoj firmi financijski pomoći putem pozajmica. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se radi o velikodušnom čovjeku koji je sklon pomaganju te koji je financijski pomogao i njegovom djetetu i to bez ikakvog traženja. Sud vjeruje tužitelju da je on prvenstveno želio pomoći tužitelju kojeg je smatrao prijateljem i osobom od povjerenja dok je ĆČ predstavio kao svog poslovnog partnera, prijatelja i kuma. Sudu je logično da je zz tuženika odlučio dati zajam tužitelju i njegovoj firmi, a ne ĆČ kojeg je tek upoznao. To potvrđuje i KČ, vlasnik knjigovodstvenog servisa koji obavlja konzultantske poslove za tuženika, koji je potvrdio da je savjetovao tuženiku da ne daje zajam društvu Peragrum sat d.o.o. jer je provjerom kroz dokumentaciju povezanih firmi utvrdio da se radi o društvima koja nemaju dobre rezultate i posluju s gubicima. Stoga sudu nema logike da je zz tuženika usprkos upozorenju odlučio „uložiti u Hadrovićev poslovni poduhvat“ kojeg je tek upoznao. Sudu je puno logičnije, što tvrdi zz tuženika, da je isti htio pomoći prijatelju putem zajmova te da je ĆČ smatrao poslovnim partnerom tužitelja. Sud vjeruje zz tuženiku da je i nakon uplata zajmova bio u komunikaciji s oba partnera, tužiteljem i ĆČ te da tužitelj nije bio izoliran iz te komunikacije. Sud dopušta mogućnost da su zz tuženika i ĆČ s vremenom ušli i u neke druge poslovne odnose, no isto nije dovoljno za zaključak da se ovdje nije radilo o zajmovima, već o ulaganjima u nečiji posao koji bi opravdavali nevraćanje pozajmica. Sud vjeruje zz tuženiku da su sklapanju Sporazuma prethodile njegove opetovane molbe prema tužitelju i ĆČ za povratom zajmova, te da nikakve prisile ili prijetnje nije bilo. Sud mu vjeruje da su obojica (tužitelj i ĆČ) potpisali ovaj Sporazum kao odgovor na njegove molbe i to kao moguće rješenje za njegovo potraživanje. U prilog tome govori i činjenica da je nakon sklapanja ovog Sporazuma održano nekoliko sastanaka u prostorijama odvjetničkog društva te na prijateljskim kavama na kojima su sudjelovale supruge. Sudu nije logično da bi se pregovori oko podmirenja duga nastavili u takvom ozračju (mirnom i prijateljskom) da je navedeni Sporazum sklopljen pod utjecajem mana volje ili upotrebom nekog drugog nedopuštenog mehanizma.

11. Iz utvrđenog činjeničnog stanja sud je zaključio da je između stranaka sklopljen Ugovor o pristupanju dugu (članak 101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO)) kojim je tužitelj preuzeo obvezu ispunjenja tražbine tuženika prema Peragrum sat d.o.o. u iznosu od 1.770.000,00 kuna. Iz rezultata izvedenih dokaza sud nije zaključio da bi postojali razlozi za nevaljalost tog Sporazuma. Navedeni Sporazum nije suprotan prisilnom propisu. S tim u vezi valja reći da sud ne prihvaća tumačenje tužitelja da ne postoji tražbina tuženika prema društvu Peragrum sat d.o.o. zato što je isto prestalo postojati. Prestankom društva, pravne osobe, ne prestaje tražbina . Taksativno su navedeni načini prestanka obveze (čl. 1160-213. ZOO-a), a prestanak pravne osobe nije među inima. Ako se adekvatno primijeni članak 213. ZOO-a koji propisuje da smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika, možemo zaključiti da prestankom pravne osobe ne prestaje novčana tražbina jer nije riječ o obvezi strogo osobne naravi. Također, nisu ispunjene pretpostavke za zelenaški ugovor iz članka 328. ZOO-a prema kojem je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti . Naime, ugovor o pristupanju dugu već po svom sadržaju podrazumijeva da nema činidbe/protučinidbe jer se pristupa postojećem odnosu dužnika i vjerovnika. Stoga, u pozadini tog odnosa ne postoji nerazmjer činidaba. Riječ je o jednostranoj radnji gdje treći pristupa odnosu iz osobnih razloga (osobna odgovornost ili želja da se pomogne dužniku ili pojača pozicija vjerovnika), dok isti po samom sadržaju odnosa za to ništa ne prima. No, sve i kad bi se ugovor o pristupanju dugu mogao ocijeniti kroz članak 328. ZOO-a valja reći da sud nije našao da su ispunjene pretpostavke zelenaškog ugovora (nužda, teško materijalno stanje, neiskustvo, lakomislenost ili zavisnost tužitelja koju je iskoristio tuženik). Tužitelj je kao direktor društva primio isplatu na račun društva u iznosu od 1.770.000,00 kuna koji iznos nikad nije vratio tuženiku iako je potpisao osobno jamstvo i dao zadužnicu. Stoga nema govora o bilo kakvom nerazmjeru između činidbi ili iskorištavanju teških okolnosti na strani tužitelja. Također sud nije utvrdio mane volje (prijetnja, bitna zabluda i prijevara) na strani tužitelja prilikom sklapanja ugovora. Tužitelj nije neobrazovana osoba da ne bi znala što potpisuje , niti se takvim nastoji prikazati. Što se tiče „prijetnje kaznenim progonom“ valja reći da podnošenje kaznene prijave protiv potencijalnog počinitelja kaznenog djela predstavlja legitiman put zaštite nečijih prava pa sud smatra da takve izjave mogu izazvati opravdani strah samo kod osoba koje vjeruju da su odgovorne za kršenje pravnog poretka i nečijih legitimnih prava. Stoga se takve izjave ne mogu osnovano cijeniti kao nedopuštena prijetnja u smislu čl. 279. ZOO-a. Također je apsurdno i promašeno pozivanje na bitnu zabludu (članak 280. i 281. ZOO) uz obrazloženje da je tužitelj vjerovao da Sporazum potpisuje zbog knjigovodstvenih razloga (poreza i sl.). Konačno, sud smatra da tužitelj nije dokazao da nije potpisao predmetne zajmove. Naime, osim izjave ĆČ koji to potvrđuje, sudu nije priložen niti jedan dokaz u tom pogledu. Sud ne vjeruje ĆČ jer isti i sam otklanja odgovornost za neispunjenje obveza društva za kojeg tvrdi da je bilo njegovo vlasništvo. Tužitelj je trebao predložiti dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost da to nije njegov potpis na ugovorima jer je na njemu teret dokaza. Međutim, sve i da je istinita tvrdnja tužitelja da nije potpisao ugovore o zajmu, valja reći da iz uvida u račune Peragrum Sat d.o.o. proizlazi da su uplate po navedenim Ugovorima doista izvršene i da je tužitelj nakon toga vršio transakcije po računu (podizao sredstva ili ih uplaćivao na svoj račun). Ugovor o zajmu nije formalan ugovor pa pisani oblik nije uvjet njegove valjanosti. Neovlašteno zastupani može i naknadno odobriti ugovor koji je netko drugi potpisao/sklopio u njegovo ime (članak 312. ZOO-a). Primjenjujući ta pravna pravila na činjenicu da je tužitelj podizanjem novca sa računa društva i drugim dispozicijama koje su uslijedile nakon primanja zajma (izdavanje zadužnice, potpis Sporazuma o pristupanju dugu) odobrio ove zajmove, odnosno izrazio svoj pristanak na iste, isti se ne može s uspjehom pozivati na činjenicu da istima ne njegov potpis na ispravi te tvrditi da isti nisu ni nastali.

12. Dakle, imajući u vidu sve gore navedeno, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ništetnost i pobojnost Sporazuma o pristupanju dugu od 30. listopada 2023.

13. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tuženika, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

14. Tuženiku je dosuđen trošak u iznosu od 1.500,00 EUR, a isti se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr.7/1), zastupanja na ročištima 28. listopada 2025., 16. ožujka 2026. i 17. ožujka 2026 ., u iznosu od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1), sastava podnesaka od 24. rujna 2025. i 30. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova za svaki (Tbr. 10/1), uvećano za PDV.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave ove odluke.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika