Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1681/2024-3

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Jadranski trg 3A, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Pertneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4478/2021-24 od 24. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4478/2021-24 od 24. svibnja 2023., u točkama I, II, III, IV, V i VI izreke.

II. Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4478/2021-24 od 24. svibnja 2023., u točki VII. izreke te sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka od 414,76 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi trošak sastava žalbe od 31,25 eur u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev za tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom se presudom utvrđuju ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102626710 od 20. rujna 2005., koji je sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu te plaćanje naknadne za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazna naknada) te je tuženiku naloženo tužitelju uslijed preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti 2.573,93 eur s pripadajućim zateznim kamatama te s osnove isplate izlazne naknade 159,121375 eur s pripadajućom zateznom kamatom i tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi trošak postupka od 2.464,50 eur s pripadajućom zateznom kamatom te tužitelju tuženiku naknaditi trošak od 414,76 eur s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke VI. izreke te u točki VII. izreke, sadržajno ukazujući na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) i predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu.

3. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točkama I-VI izreke, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. ZPP-a te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno podredno ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu te izlaznu naknadu i posljedično tome zahtjev za isplatu preplaćenih i isplaćenih iznosa.

6. Prvostupanjski sud utvrđuje nespornim da su stranke sklopile Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102626710 od 20. rujna 2005., temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit s valutnom klauzulom CHF u iznosu od 23.258,00 CHF.

7. Istaknut prigovor zastare prvostupanjski sud otklanja uz obrazloženje da je tijek zastare prekinut podnošenjem kolektivne tužbe te je počeo ponovno teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 14.06.2018., a prema odredbi čl. 215. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) zastara da počinje teći prvog dana kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Stoga, od dana utvrđenja ništetnosti, da počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu i predmetna tužba da je podnesena u roku manjem od 5 godina.

8. Cijeneći iskaz tužitelja te svjedoka TL, djelatnice tuženika koja je s tužiteljem obavljala radnje sklapanja ugovora ističe da je predmetni ugovor tužitelj sklopio u svojstvu potrošača te da se stoga na njihov međusobni odnos primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine“ br. 96/03, 46/07,79/07, dalje ZZP).

9. Ništetnom ocjenjuje dio odredbe ugovora koji se odnosi na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva smatrajući da je je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, sukladno čl. čl. 87. st. 1. ZZP-a te da predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

10. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu prvostupanjski sud navodi da je 7.04.2013. Trgovački sud u Zagrebu donio presudu br. P-1401/2012., koja je potvrđena presudom br. Pž- 6632/2017. od 14.06.2018. Visokog trgovačkog suda RH, iz koje proizlazi da je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, u odnosu na ugovornu valutnu klauzulu koja glavnica je vezana švicarski franak te ugovaranje valutne klauzule i njezina implementacija na način koji je to tuženik činio da je ništetno, a tužitelj da od strane banke nije u cijelosti informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11. Cijeneći da je prema odredbi čl. 502.c ZPP-a propisan direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, presuda donesena u tom postupku obvezuje sudove i isti se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi, a uzimajući u obzir i iskaz tužitelja te djelatnice banke utvrđuje ništetnim odredbe ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula.

12. Visinu zahtjev prvostupanjski je sud utvrdio provedenim vještačenjem po vještaku financijske struke Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o., kojim je utvrđen iznos preplate temeljem ništene odredbe o valutnoj klauzuli te iznos isplaćene izlazne naknade, s tim da je tužitelj iznos utvrđen po vještaku umanjio za iznos koji je tuženik bio stavio u prijeboj. Tužitelju je stoga u cijelosti prihvatio postavljen zahtjev za isplatu, primjenom čl. 322., 323. i 324. i 111. ZOO-a, uz kamatu primjenom čl.1115. ZOO-a.

13. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

14. Ocjenjujući žalbene navode valja istaknuti slijedeće:

15. Nije prihvatljiva tvrdnja tuženika da presuda ne sadrži razloge o ništetnosti ugovornih odredbi. Naime, iz presude jasno proizlazi da je sud svoja utvrđenja o ništetnosti spornih odredbi ugovora temeljio na utvrđenjima iz presuda donesenim u predmetu radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i odlukama sudova koje su pobrojane u prvostupanjskoj odluci na osnovi odredbe članka 502.c. ZPP-a. Navedenom odredbom, kao što je već ranije rečeno, propisano je pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju.

16. Tužitelj ima položaj potrošača jer je tužitelj fizička osoba, a čl 4. ZZP-a propisano je da je potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a koju je činjenicu tužitelj dokazao dostavom predmetnog ugovora. Iz stranačkog iskaza tužitelja utvrđeno je da je kredit iskorišten za radove u njegovom stambenom objektu. Tuženik pak nije dokazao da bi predmetni ugovor o kreditu tužitelj realizirao za potrebe tužiteljeve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a ni iz jedne isprave i ni jednog dokaza ne proizlazi da su sredstava kredita namijenjena za poslovne svrhe.

17. Brojni žalbeni navodi tuženika kojima pokušava dokazati da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu ništetne, neosnovani su.

18. Tužitelj je pozivom na kolektivnu tužbu dokazao osnovanost svojih navoda, a proveden dokaz saslušanjem djelatnice banke, suprotno žalbenim navodima ne dokazuju činjenicu pojedinačnog pregovaranja. Upute o postupanju djelatnika banke u postupku ugovaranja kredita i prezentiranja ugovora o kreditu, upravo ukazuje na činjenicu unificiranog, šablonskog postupanja, a ne pojedinačnog pregovaranja. Stoga, a obzirom na okolnost da je na tuženiku bio teret dokazivanja o pojedinačnom pregovaranju, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je zahtjev tužitelja osnovan, u odnosu na ništetnost valutne klauzule obzirom na odluke donesene u citiranom kolektivnom sporu, a uz navedeno te i činjenicu da je djelatnica banke istaknula da se po pitanju tzv. izlazne naknade uopće nije niti moglo pregovarati, pravilno je prvostupanjski sud kroz odredbe ZZP-a ništavim ocijenio i ovu ugovornu odredbu.

19. Tuženikov prigovor zastare valjano je prvostupanjski sud otklonio. Valja dodati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izrazio stav da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - u daljnjem tekstu: ZOO) te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a odluka kojom je utvrđena ništetnom valutna klauzula postala je pravomoćna promjenljiva kamatna stopa je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

19.1. Pored toga, valja istaknuti da je u izmijenjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi Rev-x -999/2012 od 10. listopada 2019. istaknuto da, u slučaju ništavih ugovora vrijeme potrebno za zastaru počinje teći tek nakon pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno sporno potraživanje, čime je postignut cilj odredbe iz članka 110. ZOO-a i u većoj mjeri osigurana ravnopravnost sudionika o obveznim odnosima kao i veća pravna sigurnost.

19.2. Obzirom na navedeno te dodatno uzimajući u obzir da je tek ovom presudom utvrđena ništetnost odredbi o tzv. izlaznoj naknadi te cijeneći da je tužba podnesena 27. svibnja 2021. nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, budući da se u konkretnom slučaju na predmetni restitucijski odnos primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove.

20. Prvostupanjski je sud pravilno naložio plaćanje zateznih kamata od dana plaćanja anuiteta.

20.1. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, pa kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

20.2. S obzirom na to da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata pojedinih iznosa.

21. U odnosu na troškove postupka koji su dosuđeni tužitelju prvostupanjski je sud pravilno odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

21.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., 138/23, dalje Tarifa) dosuđen je trošak zastupanja na ročištu 19.01.2022., u visini od 50 bodova budući se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

21.2. U odnosu na troškove zastupanja na ročištu za objave presude prvostupanjski je sud odlučio donošenjem dopunskog rješenja.

22. Međutim, prema stavu ovog suda tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na smanjenje visine. Naime, do smanjenja je došlo kao rezultat nalaza vještaka (bez nalaza vještaka osnovanost visine tražbine nije niti bilo moguće utvrditi) te činjenice da je tužitelj tuženiku, neovisno o tome smatra li sud taj prigovor osnovanim ili ne, priznao tražbinu koju je ovaj istaknuo prigovorom radi prijeboja, a dodatno i iz razloga što i iznos prije smanjenja zahtjeva spada u pod isti Tbr Tarife te je tuženiku isti trošak bio potreban i u situaciji da je tužitelj već u tužbi odredio tužbeni zahtjev na iznos od zatraženog konačno postavljenim zahtjevom.

22.1.Stoga je valjalo preinačiti točku VII. izreke pobijane presude i odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

23. Tužitelju, budući da je gotovo u cijelosti uspio u žalbenom postupku, primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a te cijeneći visinu ožalbenog dijela, priznat je trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 eur (tbr.10.t.5. Tarife, uz PDV 25%).

24. Tuženiku, budući da nije uspio u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava žalbe.

25. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec