REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Pn-401/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐT, vlasnik obrta za taxi prijevoz i usluge [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po Ani Jurašin, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika SAVA OSIGURANJE d.d., Savska cesta 144a, 10000 Zagreb, OIB: 45237012600, zastupano po pun. Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu od 21. travnja 2026., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iz naslova naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade daljnji iznos od 1.452,65 eura, te sa osnova prijevoza vozila iznos od 39,82 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 06.05.2020.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31.12.2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta 3 postotna poena.«

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.950,77 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. travnja 2026. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Dana 18. ožujka 2020. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženika Sava osiguranje d.d u kojoj se navodi:

- kako je dana 05.03.2020.godine oko 13:30 sati, u Splitu na raskrižju u ulici Put Supavla, došlo do prometne nesreće koju je skrivio Đ vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka], a koje je u vrijeme nastanka nesreće bilo osigurano kod tuženika važećom policom od automobilske odgovornosti br.470647893.

- kako je navedene prigode osiguranik tuženika oduzeo prednost prolaska tužitelju, pri čemu je vozilo osiguranika tuženika reg. oznake [registarska oznaka] udarilo u vozilo tužitelja,

- kako je tuženik u mirnom postupku priznao odgovornost i izvršio isplatu imovinske štete na vozilu, pa stoga osnov odgovornosti tuženika za nastanak nesreće i štetu ne bi trebao biti sporan.

- kako je u prometnoj nesreći oštećeno vozilo tužitelja, a dijelovi kojeg su popisani i opisani u izvidima štete sačinjenima kod tuženika,

- kako je tužitelj obrtnik, te se predmetnim vozilom koristio za obavljanje svakodnevnog posla – obavljanja taxi prijevoza.

- kako se tužitelj stoga tuženiku obratio zahtjevom u mirnom postupku dana 06.03.2020.g., radi naknade imovinske štete na vozilu i izgubljene zarade, te je tuženik zahtjev evidentirao i vodio pod brojem AO-450/20-2, te isti ocijenio pravno osnovanim, te s osnova štete na vozilu prvo ponudio manje iznose, da bi potom konačno ponudio i isplatio iznos od 15.000,00 kn, a s osnova izgubljene zarade iznos od svega 149,73 kn,

- kako je od nastanka štetnog događaja (05.03.2020.g.), pa do sklapanja Sporazuma o naknadi štete na vozilu tužitelja (12.05.2020.g.), a po navodima tuženika, od potraživanja obračuna (16.04.2020.g.) do isporuke vozila iz servisa (26.06.2020.g.) protekao period od 68 odnosno 71 dan, to tužitelj ovim putem potražuje naknadu izgubljene zarade za taj period,

- kako ne bi trebalo biti sporno da za vrijeme dok tužitelju nije naknađena šteta na vozilu i vozilo popravljeno, a isti zbog imovinskih i financijskih prilika nije bio u mogućnosti samostalno izvršiti popravak vozila, - bez vozila nije mogao obavljati svoj posao prijevoza putnika.

- kako je tužitelj za potrebe utvrđenja naknade štete s ovog osnova, tuženiku dostavio Porezno Izvješće za 2019.g. (ukupno primitaka 51.941,00 kn), a iz kojeg je razvidan tromjesečan i godišnji iznos prihoda obrta,

- kako iz navedenog proizlazi kako prosječan dnevni prihod tužitelja za 315 radnih dana (6 dana u tjednu) iznosi 164,89 kn (51.941,00 kn : 315 dana),

- kako sagledavajući samo tromjesečan period (4.-6.mjesec) proizlazi dnevni prihod u iznosu od 136,21 kn (12.395,00 kn : 91 dan).

- kako uzimajući u obzir i troškove, cijeneći ih sa uobičajenih, prosječnih 25%, proizlazi kako je dnevni gubitak zarade tužitelja iznosio 123,67 kn, odnosno 102,15 kn,

- kako zbog zdravstvenih tegoba (operativnih zahvata i oporavka), tužitelj kroz period od kraja 2019.g. do kraja veljače 2020.g. nije obavljao redovan posao, a što je tuženiku i dokumentirao medicinskim nalazima.

- kako je između stranaka sporna samo visina nastale štete, a ponuđeni iznos ni približno ne predstavlja adekvatnu, niti pravičnu naknadu, tužitelj na ime naknade štete zbog izgubljene zarade, potražuje iznos od daljnjih 5.700,00 kn,

- kako tužitelj potražuje i naknadu imovinske štete i to na ime prijevoza (šlep) vozila u iznosu od 300,00 kn.

- kako u skladu sa odredbama čl.12.ZOOP-a, tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate počev od 60.-og dana nakon obraćanja u mirnom postupku.

- kako tuženik odbija tužitelju isplatiti daljnji iznos naknade imovinske štete, to tužitelju u zaštiti svojih prava i interesa ne preostaje ništa drugo već na osnovi odredaba čl.1085.-1090. ZOO-a, predlaže da sud nakon provedene rasprave donese presudu slijedećeg sadržaja:

»I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iz naslova naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade iznos od 5.700,00 kuna, te iznos od 300,00 kn s osnova troškova prijevoza vozila (šlep) sa zakonskom zateznom kamatom od 06.05.2020.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope NBH koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnički trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope NBH koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.«

2. Dana 14. rujna 2020. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem je tuženik naveo:

- kako tuženik ne spori pasivnu legitimaciju kao ni nastanak prometne nezgode, a time i odgovornost za nezgodu.

- kako se, međutim, a kada je riječ o potraživanju s osnova imovinske štete (izgubljene zarade), tuženik protivi tužbenom zahtjevu kao previsoko postavljenom te predlaže isti odbiti kao neosnovan, a sve budući je tuženik tužitelju isplatio iznos od 149,73 kn, što predstavlja primjerenu naknadu za cjelokupnu štetu s ovog osnova te je svako daljnje potraživanje neosnovano,

- kako se ujedno osporava i potraživanje iznosa od 300,00 kn budući je vozilo bilo u voznom stanju te nije bilo potrebe za uslugom prijevoza (šlepa) vozila. Naime, tužitelj nije dostavio nikakve dokaze, iz koji bi proizlazila kako osnova tako i visina potraživanja na ime izgubljene zarade odnosno da bi tužitelju zaista i nastala šteta u zatraženom iznosu, pa se u cijelosti osporava potraživanje u iznosu od 5.700,00 kn.

- kako se ističe da tužitelj u tužbi ističe dvije osnove s koje potražuje izgubljenu zaradu i to s osnova trajanja popravka i s osnova bolovanja pa je tužbe neuredna i nerazumljiva pa se predlaže sudu da pozove tužitelja da uredi tužbu u protivnom da se ista odbaci,

- kako se, svakako ističe, da uzevši u obzir količinu radnih sati prema izvidu štete odnosno imajući u obzir obim oštećenja na predmetnom vozila, jasno je da popravak ne može predstavljati period od 71 dan kako to pogrešno tvrdi tužitelj pa se tuženik ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem dokaza prometnim-tehničkim vještačenjem i to na okolnost trajanja popravka predmetnog vozila,

- kako, a kada je riječ o prihodima koje je ostvarivao tužitelj, tuženik predlaže da se naloži tužitelju da dostavi podatke o ostvarenim prihodima za razdoblje od 1.1.2020. pa do 1.7.2020 ili da se isti pribave o Porezne uprave, da se od MUP-a zatraže podaci o vozilima u vlasništvu tužitelja, saslušanje tužitelja,

- nadalje, s obzirom na COVID 19 situaciju, odnosno na trajanje locdowna, a koje vrijeme se podudara sa razdobljem za koje se potražuje izgubljena zarada, jasno je kako bi u tom periodu tužitelj imao značajni pad prihoda u odnosu na 2019. neovisno o nezgodi.

- kako tužitelj ističe i da zbog zdravstvenih tegoba nije obavljao posao dok za tvrdnju ne dostavlja nikakve dokaze niti predlaže njihovo izvođenje.

- kako slijedom svega naprijed navedenog, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje.

3. Dana 25. svibnja 2021. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem je tužitelj naveo:

- kako su neosnovani i netočni navodi iz odgovora na tužbu,

- kako tuženik osporava trošak vuče tvrdnjom kako bi vozilo bilo u voznom stanju, te kako je taj trošak bio nepotreban, međutim, da je za istaknuti tuženiku da tužitelj ne bi angažirao prijevoz vozila do servisa da to nije bilo potrebno, te da tužitelj ne bi dodatno opterećivao svoje financijsko stanje, ukoliko je to nepotrebno,

- kako je tužitelj, nasuprot mišljenju tuženika, postupajući u dobroj vjeri i upravo u svrhu smanjenja i izbjegavanja stvaranja daljnje štete angažirao prijevoz vozila.

- kako su pored ostalog, oštećeni branici, držači i auspuh na vozilu, to da je tužitelj smatrao neumjesnim da sa takvim vozilom nakon nesreće sudjeluje u prometu i eventualno dovodi u opasnost kako sebe tako i druge sudionike u prometu, u slučaju da prilikom vožnje otpadne kakav dio vozila na prometnu površinu, te da je stoga tvrdnja tuženika o trošku prijevoza u potpunosti promašena i neosnovana.

- kako je neutemeljen i netočan navod tuženika kako tužitelj nije dostavio dokaze na okolnost osnove i visine potraživanja s osnova izgubljene zarade, a ukoliko je tomu tako, zbog čega je tuženik ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim i izvršio isplatu, doduše neprimjerenog, iznosa naknade štete s ovog osnova,

- kako je netočan i navod kako bi tužitelj izgubljenu zaradu potraživao po dva osnova, a tužitelj ukazuje tuženiku kako je tužbom jasno naznačeno s kojeg osnova potražuje naknada štete i to je upravo za vrijeme popravka vozila, dok je tužitelj u svrhu obrazloženju perioda propusta rada u periodu prije predmetne prometne nesreće, zbog zdravstvenih tegoba i operativnih zahvata (12/2019 i 02/2020) bio onemogućen u radu i ostvarivanju prihoda.

– kako se predmetna nesreća dogodila se 05.03.2020.g.

- kako tužitelj ističe kako broj sati naveden u izvidu štete tuženika nije mjerodavan za utvrđenje trajanja popravka vozila, iz vrlo jednostavnih razloga, po zaprimanju izvida štete, tužitelj se mora obratiti servisu. Servis mora utvrditi raspolaže li sa svim dijelovima potrebnim za popravak vozila tužitelja. Ukoliko je potrebna narudžba dijelova, isti trebaju stići u servis. Potom servis mora utvrditi slobodan termin za vršenje popravka vozila. Bojanje/lakiranje vozila vrši se više dana bez obzira na broj sati iskazan u izvidu štete. Naposljetku, tužitelj nije dužan kreditirati tuženika, već je tuženik dužan postupiti po zahtjevu za naknadom štete i u rokovima određenima zakonom odlučiti i isplatiti tužitelju naknadu štete na vozilu.

- kako je tek po tuženikovoj isplati naknade štete za vozilo i to nakon više od 2 mjeseca nakon nesreće, mogao podmiriti trošak popravka vozila, to da su neosnovane tvrdnje tuženika,

- kako se ukazuje tuženiku kako tužitelj nije predložio, niti će predlagati, prometno- tehničko vještačenje na okolnost duljine trajanja popravka vozila, obzirom je o tome već dostavio dokaz, a ukoliko tuženik osporava duljinu trajanja popravka, na njemu je teret dokaza, te predlaganja i podmirenja troška navedenog dokaza,

- kako je tužitelj predložio dokaz prometno-tehničkim vještačenjem na okolnost nastanka predmetne nesreće i oštećenih dijelova, odnosno osnova odgovornosti, a obzirom je isti nesporan, to je na tuženiku teret dokaza utvrđenja njegovih prigovora,

- kako se tužitelj ne protivi dokazu pribave platnih podataka tužitelja od Porezne uprave za period od 01/-07/2021.g., niti podataka o vlasništvu vozila reg. oznake [registarska oznaka], iako isto smatra nepotrebnim, a sve imajući u vidu Potvrdu MUP-a dostavljenu uz tužbu, kao i činjenicu da je tuženik ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja i izvršio isplatu nespornog dijela naknade u mirnom postupku,

- kako se tužitelj protivi dokaznom prijedlogu tuženika za pribavom podataka o potporama za očuvanje radnih mjesta za period od 03-06/2020 iz razloga što je za nemogućnost rada i nesreću odgovoran tuženik, a ne pandemija COVID-19,

- kako Republika Hrvatska nije odgovorna naknaditi tužitelju štetu s osnova izgubljene zarade, već tuženik, kako nije smisao davanja/primitka navedene naknade u podmirenju obveze tuženika, već kao što to i sam naziv govori- očuvanja radnih mjesta,

- kako tužitelj NE potražuje naknadu izgubljene zarade zbog povreda u nesreći, a niti je u tom periodu bio na bolovanju, da su potpuno promašeni i nepotrebni dokazni prijedlozi pribave podataka od HZZO-a o primanjima za vrijeme bolovanja i vještačenju po spec.med.rada.

- kako tužitelj svakako ustraje da se pribavi spis tuženika – obzirom se radi o zajedničkim ispravama - a time i dostavljeni račun o trošku prijevoza/šlepa vozila.

4. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u svom podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 14. srpnja 2024., kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iz naslova naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade daljnji iznos od 1.452,65 eura, te sa osnova prijevoza vozila iznos od 39,82 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 06.05.2020.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31.12.2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022.g. koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta 3 postotna poena.«

5. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom potvrde Marinić d.o.o., pregledom obrazložene ponude upućene od strane tuženika Sava osiguranje d.d. obrtu [obrt], obrt za taxi prijevoz i usluge [adresa], » [adresa], 01.06.2020«, pregledom odgovora tuženika na izraz nezadovoljstva »Zagreb, 06.07.2020«, saslušanjem tužitelja, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Blaževiću, pregledom pisanog vještva vještaka za bankarstvo, financije i računovodstvo, Ante Blaževića, zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 08.07.2024., saslušanjem vještaka Ante Blaževića, pregledom dopune vještva vještaka za bankarstvo, financije i računovodstvo, Ante Blaževića, zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 19.02.2025., pregledom izvida štete sačinjenog od strane tuženika, pregledom priložene Izjave o namirenju zaključene između tužitelja i tuženika dana 12. svibnja 2020.

6. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. ZPP-a (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

7. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora jest zahtjev tužitelja naspram tuženika za naknadom imovinske štete

– gubitka zarade, koju je, po navodima tužitelja, tužitelj pretrpio uslijed prometne nezgode koja se dogodila dana 05.03.2020.godine u Splitu na raskrižju u ulici Put Supavla, koju je skrivio vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka], a koje je u vrijeme nastanka nezgode bilo osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti br.470647893., u kojoj je prometnoj nezgodi oštećeno vozilo tužitelja, zbog čega tužitelj nije mogao obavljati djelatnost taxi prijevoza u razdoblju od u razdoblju od 05.03.2020. do 26.06.2020., slijedom čega tužitelj potražuje naknadu izgubljene zarade za taj period. Pored toga, tužitelj potražuje i iznos od 300,00 kn na ime troškova prijevoza automobila vučnom službom nakon prometne nezgode.

10. Člankom 1045. st 1 Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je: »Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje«

11. Među strankama nije sporno:

- kako se dana 05.03.2020. godine u Splitu na raskrižju u ulici Put Supavla, dogodila prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika Đ, koji je kritične prigode upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], a u kojoj je prometnoj nezgodi oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja.

- kako su stranke dana 12.05.2020. zaključile Izjavu o namirenju kojom je tužitelj izjavio kako su primitkom sporazumno utvrđenog iznosa od 15.000,00 kn u cijelosti namireni svi tužiteljevi zahtjevi u svezi imovinske štete iz štetnog događaja od dana 05.03.2020., te kako se nakon primitka naznačenog iznosa odriče bilo kakvih potraživanja u svezi ovog štetnog događaja prema Sava Osiguranje d.d.

- kako je tužitelju po osnovu imovinske štete izgubljene zarade isplaćen iznos od 149,73 kn,

12. Među strankama je sporno:

- je li tužitelju pripada i daljnji iznos naknade imovinske štete – izgubljene zarade povrh već isplaćenog iznosa od 149,73 kn (19,87€)

- je li nakon predmetne prometne nezgode vozilo tužitelja bilo potrebno prevesti vučnom službom, ili je pak isto bilo u voznom stanju, u kojem slučaju vozilo tužitelja nije bilo potrebno prevesti putem vučne službe.

13. Pregledom potvrde Marinić d.o.o. sud je utvrdio kako je vozilo tužitelja marke BMW 5, serija E 60/61 530D, reg. ozn. [registarska oznaka] dovezeno u Autoservis Marinić dana 05.03.2020., te da je isto isporučeno tuženiku 26.06.2020.,

14. Pregledom obrazložene ponude upućene od strane tuženika Sava osiguranje d.d. obrtu [obrt], obrt za taxi prijevoz i usluge hercegovačka 90, 21000 Split, »Split, 01.06.2020«, sud je utvrdio:

- kako je tuženik zaprimio dana 15.04.2020 tužiteljev odštetni zahtjev za naknadu štete po izgubljenoj dobiti povodom prometne nezgode od dana 05.03.2020. u SPLIT (PUT SUPAVLA),

- kako je tuženik rečenim dopisom obavijestio tužitelja da su temeljem provedene analize tužiteljeva predmeta utvrdili postojanje tuženikove obveze na isplatu sukladno oštećenjima evidentiranim na izvidu štete, a slijedom čega je izvršen obračun naknade štete u iznosu od 149,73 kn,

15. Pregledom odgovora tuženika na izraz nezadovoljstva »Zagreb, 06.07.2020«, sud je utvrdio:

- kako se temeljem izraza tužiteljevog nezadovoljstva, tužitelja obavještava kako je tuženik izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, te da je tuženik donio odluku kako je isti neosnovan.

- kako je ponovljenom analizom tužiteljeva odštetnog zahtjeva drugostupanjska komisija Sava osiguranja d.d. utvrdila kako je odštetni zahtjev zaprimljen 06.03.2020, te je po dostavljenoj policijskoj potvrdi utvrđena obveza društva te je oštećenik pozvan na dostavu računa popravka 23.03.2020.,

- kako je tek naknadno oštećenik uputio zahtjev za izračunom prijedloga nagodbe, isti je poslan 18.04.2020. Po demontaži oštečenih dijelova, pokrenut je novi prijedlog nagodbe koji je oštećenik potpisao 13 05.2020.,

- kako nastavno na činjenicu kako se vozilo koristi za obavljanje poslovne djelatnosti, od oštećenika je zatražen ispis prometa kako bi se utvrdila prosječna dnevna zarada,

- kako je, sukladno izvidu štete na kojemu je jasno vidljiva količina sati potrebna za popravak vozila, obračun izgubljene zarade, umanjen za troškove koji nastaju kod korištenja djelatnosti, proračunata je naknada štete,

- kako podnositelj izraza nezadovoljstva ima pravo na podnošenje pritužbe pravobranitelju osiguranja zbog kršenja kodeksa o poslovnoj osiguravateljnoj i reosiguravateljnoj etici, te pokretanje postupka za mirno rješavanja spora, primjerice pred Centrom za mirenje pri Hrvatskom gospodarskoj komon i/ili Centrom za mirenje pri Hrvatskom uredu za osiguranje, te podnošenje tužbe nadležnom sudu.

16. Pregledom pisanog vještva vještaka za bankarstvo, financije i računovodstvo, Ante Blaževića, zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 08.07.2024., sud je utvrdio:

- kako izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od 05.03.2020. do 26.06.2020. iznosi 11.094,72 kn.

- kako je tuženik podmirio nesporni dio u iznosu od 149,73 kn, te da za isplatu ostaje

10.944,99 kn ili 1.452,65 €,

17. Pregledom dopune vještva vještaka za bankarstvo, financije i računovodstvo, Ante Blaževića, zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 19.02.2025., sud je utvrdio:

- kako bi izgubljena zarada tužitelja u periodu od 05.03.2020. do 26.06.2020. iznosila 4.444,99 kn ili 589,95 € kada bi se u izračun uključila i dva iznosa naknada HZZ ( za ožujak i travanj 2020. u iznosu od 6.500,00 kn ili 862,79 € na ime potpore za očuvanje radnih mjesta i kada bi se isključio isplaćeni iznos od 149,73 kn ili 19,87 €,

- kako se, po mišljenju vještaka, navedene potpore za očuvanje radnih mjesta, ne mogu smatrati poslovnim prihodima, radi čega navedene naknade ne bi trebale biti odbitne stavke u prethodnom obračunu.

18. Pregledom izvida štete sačinjenog od strane tuženika, sud je utvrdio kako je tuženik utvrdio dijelove koje je, uslijed predmetne prometne nezgode, potrebno zamijeniti, i to: 1. obloga branika st, 2 pokrivka branika, 3. prihvat sr branik st, 4. vodil do sr bran st, 5, nosač branika st, 6. difuzor st sr, 7. amblem st, 8. oznaka modela st, 9. pretinac st, 10. gumeni ležaj isp pr, 11. gum ležaj pr isp st, 12. gum leż st lisp st, 13. gum leż st d isp st, 14. st ispušni lonac 15. pokrov ispuha l, 16 pokrov ispuha d, 17. topl izolacija st l, 18 topl izolacija st, 19. poklopac kuke, 20, nosač aupu žel x2, 21. poklopac bat do, 22. nosač ausp želj h mo, 23. stiropol za elktr,

19. Analizirajući provedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno zaključak je ovo suda kako prigovori tuženika u pogledu duljine popravka tužiteljeva automobila i troškova prijevoza tužiteljeva automobila neposredno nakon nezgode vučnom službom nisu osnovani. Naime, iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio kako je prilikom predmetnog štetnog događaja na tužiteljevom automobilu oštećeni veliki broj dijelova, od kojih je, po izvidu štete, sačinjenom od strane tuženika, 23 dijela bilo potrebno zamijeniti, pa samim time, po ocijeni ovog suda, tužitelj odmah nezgode nije imao mogućnost upravljati sa predmetnim automobilom, a povrh toga radilo se o neispravnom automobilu koji zbog toga nije ni smio sudjelovati u prometu. Osim toga, iz izvida štete proizlazi kako je između ostalih dijelova potrebno zamijeniti, i gumeni i limeni nosač auspuha, branik stražnji, držač branika, nosač branika, spojnica auspuha, dakle radi se o dijelovima iz čijeg samog naziva proizlazi kako drže i nose veće dijelove automobila, pa kada bi se automobil vozio sa tako oštećenim dijelovima, to bi postojala mogućnost za otpadanjem tih većih dijelova sa automobila, između ostalog branika i auspuha, što bi, između ostalog ugrozilo sve sudionike u prometu.

20. Dakle, cijeneći gore pobrojane dijelove za zamjenu, zaključak je ovog suda kako predmetni automobil, u vlasništvu tužitelja, nakon predmetne prometne nezgode, nije bio u voznom stanju, a upravljanje sa vozilom kojemu su oštećeni nosači auspuha, branika, predstavljalo bi opasnost za druge sudionike u prometu, s obzirom da bi postojala mogućnost da zbog oštećenih nosača auspuh i branik tijekom vožnje otpadnu, i tako dovedu u opasnost kako tužitelja, tako i druge sudionike u prometu.

21. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra kako je trošak vučne službe u iznosu od 300,00 kn (39,82 €) opravdan, s obzirom kako je isti nastao uslijed predmetnog štetnog događaja, slijedom čega bi na strani tuženika postojala obveza plaćanja istog. Kako je tužitelj taj trošak imao na dan predmetne prometne nezgode, dakle 05.03.2020., to bi tužitelju na taj iznos pripadala kamata počev od dana nezgode, da dakle od 05.03.2020. pa do konačne isplate, međutim, kako je tužitelj zatražio kamatu na iznos troškova vučne službe počev od 06.05.2020., to tužitelju, u slučaju ako bi tužbeni zahtjev bio osnovan, kamata bi pripadala od 06.05.2020. pa do konačne isplate.

22. U pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu imovinske štete - izgubljene zarade, ocjena je ovog suda kako bi potraživanje po tom osnovu u pogledu glavnice bilo osnovano, dok bi u pogledu kamata bilo djelomično osnovano. Naime, pregledom potvrde autoservisa Marinić d.o.o. sud je utvrdio kako je vozilo tužitelja marke BMW 5, serija E 60/61 530D, reg. ozn. [registarska oznaka] dovezeno u Autoservis Marinić dana 05.03.2020., dakle istoga dana kada se i dogodila prometna nezgoda, te je dalje utvrđeno kako je predmetni automobil isporučen tužitelju dana 26.06.2020.,

23. Iz činjenice kako je tužitelj odmah nakon nezgode, isti dan, automobil prevezao u autoservis radi popravka, ovaj sud zaključuje kako je tužitelj poduzeo sve radnje za što brži popravak predmetnog automobila, i time smanjenje štete po osnovu izgubljene zarade. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja iz kojeg je sud utvrdio kako je procjenitelj tuženika HT odgađao izlazak na lice mjesta radi procjene štete na automobilu zbog korone virusa tj. pravdajući to korona virusom i govoreći da će to raditi od kuće, te da se sva komunikacija između procjenitelja i tužitelja odvijala putem maila, na način da bi tužitelj procjenitelju poslao mail a on tužitelju odgovorio nakon 5 ili 6 dana, te kako je u 67 dana procjenitelj tuženika izašao tri puta na lice mjesta da vidi automobil i kako je tek nakon 67 dana procjenitelji tuženika odobrio popravak. Naime, iskaz tužitelja je sukladan materijalnim dokazima u spisu, a činjenica jest kako je u to vrijeme bila proglašena pandemija korona virusa. Međutim, tuženik nije isplatio ni nesporni iznos, a što je tuženik mogao napraviti. Ovaj sud također cijeni i prihvaća tvrdnje tužitelja kako tužitelj nije bio dužan kreditirati tuženika, odnosno kako tužitelj nije bio dužan popraviti automobil sa svojim novcem, već nakon što mu tuženik isplati iznos potreban za popravak automobila. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda kako je tuženik odgovoran za duljinu trajanja popravka tužiteljevog automobila kojim je tužitelj obavljao djelatnost taxi službe.

24. S obzirom kako je popravak izvršen odmah nakon što je tuženik uplatio iznos kojeg je bio dužan platiti po osnovu popravka i zamjene dijelova koje je bilo potrebno zamijeniti i popraviti uslijed predmetne prometne nezgode, to ovaj sud prihvaća trajanje duljine popravka u konkretnom slučaju kao opravdano.

25. Dakle, sud nije našao da bi duljina popravka bila uvjetovana ponašanjem tužitelja, već suprotno tome, uvjetovana je ponašanjem tuženika kojemu je trebalo duži vremenski period da tužitelju isplati naknadu za oštećene dijelove.

26. Visinu izgubljene zarade sud je utvrdio iz vještva vještaka za bankarstvo, financije i računovodstvo, Ante Blaževića, zaprimljenog u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 08.07.2024., kojeg je sud prihvatio u cijelosti, kao stručno, iscrpno i logično, a iz kojeg je sud utvrdio kako izgubljena zarada tužitelja u razdoblju od 05.03.2020. do 26.06.2020. iznosi 11.094,72 kn, kako je tuženik podmirio nesporni dio u iznosu od 149,73 kn, te da za isplatu ostaje 10.944,99 kn ili 1.452,65 €.

27. Kao sporno ostalo je raspraviti je li taj iznos od 1.452,65 € treba umanjiti za iznos od 6.500,00 kn ili 862,79 € koji je tužitelju isplaćen na ime potpore za očuvanje radnih mjesta za ožujak i travanj 2020.

28. Iz Odluke Vlade RH proizlazi kako su spornom potporom za očuvanje radnih mjesta bili obuhvaćeni svi poduzetnici koji su u vrijeme pandemije COVID – 19 bili zatvoreni odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske te oni koji su imali pad od minimalno 20% u odnosu na isto razdoblje prošle godine ili su imali problema u isporuci gotovih proizvoda, nabavci sirovina te otkazu ugovora. Iz Odluke Vlade RH dalje proizlazi kako se potporom poslodavcima omogućilo korištenje sufinanciranja plaća radnika, a koja za mjesece travanj i svibanj 2020. iznosi 4.000 kuna (za ožujak 3.250 kuna), a uz to su poslodavci oslobođeni plaćanja doprinosa na ove iznose. Potpora je usmjerena prema sektorima u kojima poslovanje iz objektivnih razloga ne može biti otvoreno ili imaju pad prihoda za najmanje 50% (poljoprivreda, prijevoz putnika, djelatnost pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane i pića, te djelatnosti vezane uz rekreaciju i kulturne, poslovne i sportske događaje i dr.) te proizvodnja i prodaja suvenira i sličnih proizvoda, dakle radi se o sektorima usko povezanim sa turizmom.

29. Po ocjeni ovog suda, navedene isplate koje su izvršene po osnovi potpore za očuvanje radnih mjesta nisu u bilo kakvoj uzročnoj svezi sa predmetnim štetnim događajem, a ti iznosi bi tužitelju bili isplaćeni i da u konkretnom slučaju nije bilo predmetnog štetnog događaja, s obzirom kako je svrha te mjere bila očuvanje radnih mjesta u vrijeme pandemije COVID-19. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda kako iznos od 10.944,99 kn ili 1.452,65 € u konkretnom slučaju ne treba umanjiti za iznos od 6.500,00 kn ili 862,79 € koji je tužitelju isplaćen od strane Vlade RH radi očuvanja radnih mjesta.

30. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, proizlazilo bi kako na strani tuženika postoji obveza isplate iznosa od 1.452,65 € po osnovu imovinske štete – izgubljene zarade.

31. Po ocjeni ovoga suda, na iznose izgubljene zarade tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana kada je tužitelju trebala biti isplaćena plaća, a nije bila isplaćena uslijed predmetnog štetnog događaja.

32. Naime, odredbom čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je kako se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

33. Pri tome je za istaći kako se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju koje je trebalo biti isplaćeno prilikom isplate plaće da nije bilo štetnog događaja, a dan isplate plaće je poznat i utvrdiv. Naime, plaća dospijeva od 1. u mjesecu za prethodni mjesec.

34. Iz vještva vještaka Ante Blaževića sud je utvrdio kako je u razdoblju od 05.03.2020., kada je tužiteljevo vozilo oštećeno do 26.06.2020., kada je tužiteljevo vozilo popravljeno, prošlo 113. dana, od kojih su 78 radna dana.

35. Kada se 1.452,65 € podijeli sa 78 radnih dana, to proizlazi kako je tužitelj dnevno, po svakom radnom danu, imao gubitak zarade u iznosu od 18,62 €.

36. U razdoblju od 05. ožujka 2020., kada se dogodila predmetna prometna nezgoda, do kraja ožujka 2020. bilo je 18 radnih dana, pa kada se 18 radnih dana pomnoži sa 18,62 €, koliko iznosi plaća za jedan dan, to proizlazi kako je tužiteljeva izgubljena zarada za mjesec ožujak 2020. iznosila 335,16 €, na koji iznos izgubljene zarade za mjesec ožujak 2020. tužitelju pripada kamata od dana kada je tužitelju trebala biti isplaćena plaća, dakle od 01. travnja 2020., slijedom čega tužitelju na iznos izgubljene zarade za mjesec ožujak pripada kamata počev od 01. travnja 2020., međutim, kako je tužitelj zatražio kamatu po osnovu izgubljene zarade počev od 06.05.2020., to tužitelju na iznos od 335,16 € pripada kamata počev od 06.05.2020. pa do isplate.

37. U travnju 2020. bio je 21 radni dan, pa kada se 21 radni dan pomnoži sa 18,62 €, koliko iznosi plaća za jedan dan, to proizlazi kako tužiteljeva izgubljena zarada za mjesec travanj 2020. iznosi 391,02 €, na koji iznos tužitelju pripada kamata od dana kada je tužitelju trebala biti isplaćena plaća za travanj 2020., dakle od 01. svibnja 2020., međutim, kako je tužitelj zatražio kamatu po osnovu izgubljene zarade počev od 06.05.2020., to tužitelju na iznos izgubljene zarade u travnju 2020. od 391,02 €, pripada kamata počev od 06.05.2020. pa do isplate.

38. U svibnju 2020. bilo je 20 radnih dana, pa kada se 20 radnih dana pomnoži sa 18,62 €, koliko iznosi plaća za jedan radni dan, to proizlazi kako izgubljena zarada za mjesec svibanj 2020. iznosi 372,4 €, na koji iznos izgubljene zarade tužitelju pripada kamata od dana kada je tužitelju trebala biti isplaćena plaća za svibanj 2020., dakle od 01. lipnja 2020., a kako je tužitelj zatražio kamatu po osnovu izgubljene zarade počev od 06.05.2020., to potraživanje tužitelja za više zatraženu kamatu za razdoblje od 06.05.2020 do 01.06.2020., za mjesec svibanj 2020., nije osnovano.

39. U razdoblju od početka lipnja 2020. do 26.06.20. kada je tužitelj preuzeo automobil, bilo je 19 radnih dana, pa kada se 19 radnih dana pomnoži sa 18,62 €, koliko iznosi plaća za jedan radni dan, to proizlazi kako izgubljena zarada za mjesec lipanj 2020. iznosi 353,78 €, na koji iznos izgubljene zarade za lipanj 2020. tužitelju pripada kamata od dana kada je tužitelju trebala biti isplaćena plaća za lipanj 2020., dakle od 01. srpnja 2020., a kako je tužitelj zatražio kamatu po osnovu izgubljene zarade počev od 06.05.2020., to potraživanje tužitelja za više zatraženu kamatu za razdoblje od

06.05.2020 do 01.07.2020. nije osnovano.

40. Međutim, po ocjeni ovog suda, kako spisu prileži Izjava o namirenju cjelokupne imovinske štete zaključena dana 12. svibnja 2020. između parničnih stranaka, koja je, dakle, potpisana od strane tužitelja, prvenstveno je trebalo raspraviti je li između parničnih stranaka zaključena izvansudska nagodba kojom su stranke u cijelosti riješile sve svoje odnose u pogledu pretrpljene imovinske štete nastale iz predmetne prometne nezgode od 05.03.2020.

41. Ovo tim više jer tužiteljevo potraživanje u konkretnom slučaju predstavlja potraživanje imovinske štete – troškova vučne službe i izgubljene zarade, a spisu prileži potpisana Izjava o namirenju cjelokupne imovinske štete, koja ima značaj ugovora o nagodbi iz čl. 150. st. 1. ZOO-a kojom je propisano kako osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.

42. Pregledom priložene Izjave o namirenju zaključene između tužitelja i tuženika dana 12. svibnja 2020., sud je utvrdio kako je tužitelj rečenom Izjavom izjavio kako su primitkom sporazumno utvrđenog iznosa od 15.000,00 kn u cijelosti namireni svi njegovi zahtjevi u svezi imovinske štete iz štetnog događaja od dana 05.03.2020. u kojem je oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka].

43. Dalje je pregledom priložene Izjave o namirenju zaključene između tužitelja i tuženika dana 12. svibnja 2020. ovaj sud utvrdio kako je tuženik izjavio da se, nakon primitka gore naznačenog iznosa odriče bilo kakvih daljnjih potraživanja u svezi ovog štetnog događaja prema SAVA OSIGURANJU, d.d. Podružnici Hrvatska te prema osiguraniku - MT i bilo kojoj trećoj osobi te kako je tužitelj ujedno izjavio kako do sada u svezi ovog štetnog događaja nije od osiguranika, osiguratelja ili treće osobe ništa primio.

Konačno, sud je pregledom Izjave od 12. svibnja 2020. utvrdio kako je tužitelj izričito izjavio da je izjavu pročitao i da je neće pobijati po bilo kojoj osnovi te da izjavu nije potpisao pod bilo kakvom prinuđom, prijetnjom ili zabunom.

44. Analizirajući prethodno citiranu Izjavu o namirenju od 12. svibnja 2020., sud je utvrdio kako ista nije zaključena za bilo kakav poseban vid imovinske štete, već za cjelokupnu imovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio uslijed predmetnog štetnog događaja od 05. ožujka 2020., pa je ocjena ovog suda kako se Izjava o namirenju cjelokupne imovinske štete od 12. svibnja 2020. odnosi i na imovinsku štetu koja je predmet ovog spora, konkretno, na imovinsku štetu glede izgubljene zarade i imovinsku štetu glede troškova vučne službe.

45. Naime, kao što je već navedeno izgubljena zarada i troškovi vučne službe predstavljaju vidove imovinske štete, pa kada u Izjavi o namirenju tužitelj izjavi kako je isplatom iznosa od 15.000,00 kn u cijelosti namirena cjelokupna imovinska šteta koju je tužitelj pretrpio u predmetnoj prometnoj nezgodi od 05.03.2020., tada je, po ocjeni ovog suda tužitelju namirena i imovinska šteta – izgubljena zarada, kao i troškovi vučne službe.

46. Pri tome je za istaći kako je sud pregledom dopisa tuženika Split, 01.06.2020, Naš znak: AO-450/20-2, utvrdio kako je tuženik zaprimio 15.04.2020. tužiteljev odštetni zahtjev za naknadu štete po izgubljenoj dobiti povodom prometne nezgode od dana 05.03.2020. u SPLIT (PUT SUPAVLA), iz čega proizlazi kako je tužitelj prije zaključene izvansudske nagodbe – izjave o namirenju od 12.05.2020. podnio u mirnom postupku zahtjev za isplatom imovinske štete – izgubljene zarade.

47. S obzirom kako je zahtjev za naknadom imovinske štete – izgubljene zarade tužitelj postavio prije zaključenja Izjave o namirenju, te s obzirom kako je predmet Izjave o namirenju cjelokupna imovinska šteta, te kako je tužitelj potpisao Izjavu da je u cijelosti namiren po osnovu imovinske štete, to je ocjena je ovog suda kako je Izjavom o namirenju od 12.05.2020. odlučeno i o izgubljenoj zaradi.

48. Pored toga, potrebno je istaći kako je predmet ovog spora izgubljena zarada za razdoblje od 05.03.2020. do 26.06.2020., iz čega proizlazi kako je jedan dio izgubljene zarade nastao prije zaključenja Izjave o namirenju dana 12.05.2020., dok se drugi dio odnosi na razdoblje nakon zaključenja Izjave o namirenju, dakle od 12.05.2020. do 26.06.2020.

49. S obzirom na navedeno, zaključak je ovog suda kako je tužitelj, zaključio izvansudsku nagodbu dva mjeseca i 7 dana nakon što je počeo trpjeti imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade, zbog čega je, po ocjeni ovog suda, u trenutku zaključenja Izjave o namirenju dana 12.05.2020. tužitelj već imao saznanja o imovinskoj šteti - gubitku zarade, a kako automobil sa kojim je tužitelj obavljao djelatnost taxi službe, nije bio popravljen ni u trenutku zaključenja Izjave o namirenju 12.05.2020., to je tužitelj u trenutku zaključenja Izjave o namirenju, mogao predvidjeti kako će i nakon zaključenja Izjave o namirenju 12.05.2020. i dalje trpjeti imovinsku štetu – gubitak zarade, slijedom čega se tužitelj, po ocjeni ovog suda, potpisom predmetne izvansudske nagodbe – Izjave o namirenju cjelokupne imovinske štete, odrekao i buduće imovinske štete po osnovu izgubljene zarade.

50. Dakle, izvansudskom nagodbom - Izjavom o namirenju u konkretnom slučaju, mogu biti obuhvaćene ne samo štetne posljedice koje su postojale u vrijeme sklapanja nagodbe već i one za koje je u vrijeme sklapanja nagodbe bilo predvidivo da će nastati. Tužitelj tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju ne temelji na novoj šteti koja je nastupila zbog stanja nastalog nakon sklapanja izvansudske nagodbe - sporazuma, već na onim štetnim posljedicama koje su strankama nagodbe, pa tako i tužitelju bile poznate i predvidive u vrijeme sklapanja sporazuma.

51. Slijedom navedenog, citiranom Izjavom o namirenju, po ocjeni ovog suda, namireno je tužiteljevo potraživanje po osnovu imovinske štete – izgubljene zarade dospjelo do dana zaključenja Izjave o namirenju od 12.05.2020.

52. Dakle, s obzirom kako je tužitelj na dan 12.05.2020., kada je zaključio Izjavu o namirenju, imao saznanja za imovinsku štetu – izgubljenu zaradu, i to ne samo za onu koja je dospjela do 12.05.20., nego i za buduću, s obzirom kako tužitelju automobil na dan 12.05.2020. nije bio popravljen, pa je sukladno tome tužitelj znao kako će još neko vrijeme trpjeti imovinsku štetu – izgubljenu zaradu, to se tužitelj, potpisavši Izjavu o namirenju odrekao buduće štete po osnovu pretrpljene imovinske štete – izgubljena zarade, koju je tužitelj imao nakon zaključenja nagodbe, u razdoblju od 12. svibnja 2020. do 26.06.2020. Slijedom iznijetog, sud je u cijelosti odbio zahtjev tužitelja na naknadom imovinske štete- izgubljene zarade.

53. U odnosu na potraživanje imovinske štete – troškova vučne službe, ta je šteta tužitelju nastala na sam dan prometne nezgode, 05. ožujka 2020., dakle dva mjeseca i 7 dana prije zaključenja predmetne Izjave o namirenju dana 12. svibnja 2020., slijedom čega je tužitelj sa tim vidom imovinske štete mogao raspolagati u trenutku zaključenja Izjave o namirenju dana 12. svibnja 2020., te je taj vid imovinske štete, cijeneći činjenicu kako je tužitelj u predmetnoj Izjavi o namirenju suglasno naveo kako je isplatom iznosa od 15.000,00 kn u cijelosti namiren u pogledu imovinske štete, po ocjeni ovog suda, obuhvaćen Izjavom o namirenju od dana 12.05.20., odnosno izvansudskom nagodbom, pa je sukladno takvom utvrđenju ovog suda, tužbeni zahtjev i u tom dijelu sud odbio kao neosnovan.

54. Naime, potpisani Sporazum o namirenju ima značaj ugovora o nagodbi iz čl. 150. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.

55. Kako je, dakle, u naravi potpisana izvansudska nagodba dvostrani ugovor kojom se prava i obveze prosuđuju u skladu s odredbama nagodbe, a same odredbe se primjenjuju onako kako i glase tj. kako su ih stranke sastavile odnosno usuglasile svoje volje i utanačile dovršetak međusobnog imovinsko pravnog odnosa, a kraj činjenice kako tužitelj nije sudskim putem pobijao sadržaj iste, to je zaključak ovog suda kako je tužitelj isplatom iznosa od 15.000,00 kn u cijelosti namiren po svim vidovima imovinske štete, pa tako i po osnovu izgubljene zarade i troškova vučne službe.

56. Po ocjeni ovog suda, predmetna izvansudska nagodba ima konstitutivno značenje, ona je dvostrani ugovor i stvara nova prava i obveze između stranaka koje su je sklopile te se prava i obveze između stranaka prosuđuju u skladu s njenim odredbama.

57. Tužitelj sporazum -ugovor o nagodbi nije pobijao, a nedvosmislena je odredba iz Izjave o namirenju u dijelu da su isplatom iznosa navedenog u Izjavi u cijelosti namireni svi tužiteljevi zahtjevi u svezi imovinske štete, te kako se primitkom iznosa od 15.000,00 kn odriče bilo kakvom daljnjeg potraživanja u svezi predmetnog štetnog događaja prema tuženiku i prema osiguraniku tuženika.

58. Po ocjeni ovog suda, sve dok između stranaka postoji zaključena nagodba – Izjava o namirenju, ona važi sve dok ne bude poništena, a ugovor o nagodbi se može poništiti zbog zablude (radi se o pobojnom ugovoru). Kako u konkretnom slučaju zaključena Izjava o namirenju nije poništena, ona i dalje proizvodi sve pravne učinke.

59. Pri tome valja istaći kako nije od značaja činjenica kako je tuženik nakon zaključene izvansudske nagodbe, odnosno nakon zaključenja Izjave o namirenju, u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 149,73 kn, jer se, prema prihvaćenoj sudskoj praksi u primjeni instituta priznanja duga, plaćanje jednog dijela duga ne smatra priznanjem njegovog drugog dijela.

60. Pored toga, tuženik svojim sredstvima može raspolagati kako hoće, pa tako i pored zaključene nagodbe tuženik može dobrovoljno isplaćivati i daljnje iznose, no u konkretnom postupku, tuženik se protivio potraživanju tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa imovinske štete – izgubljene zarade, a kako je ovaj sud utvrdio da su stranke zaključile izvansudsku nagodbu prema kojoj je isplatom iznosa od 15.000,00 kn tužitelju namirena cjelokupna imovinska šteta, to je ocjena ovog suda kako su stranke svoje odnose u pogledu cjelokupne imovinske štete riješile zaključenjem Izjave o namirenju od 12.05.2020.

61. Stoga je ovaj sud, a sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, iz kojeg proizlazi kako su stranke zaključile Izjavu o namirenju – izvansudsku nagodbu, prema kojoj je tužitelju, isplatom iznosa od 15.000,00 kn, u cijelosti namirena cjelokupna imovinska šteta, a kako u imovinsku štetu spadaju i izgubljena zarada i troškovi vučne službe, zaključio kako su tužitelju namireni i ti vidovi imovinske štete, te cijeneći odredbu članka 150 ZOO-a, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan.

62. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. I izreke presude.

63. Dakle, ocjena je ovog suda kako tužbeni zahtjev nije osnovan iz razloga jer su stranke zaključile izvansudsku nagodbu u kojoj su se suglasile kako cjelokupna imovinska šteta iznosi 15.000,00 kn, te kako je tužitelj, isplatom tog iznosa u cijelosti namiren po osnovu pretrpljene imovinske štete iz štetnog događaja od 05. ožujka 2020. Kako tužitelj tijekom postupka nije sporio da mu je tužitelj isplatio iznos od 15.000,00 kn temeljem zaključene Izjave o namirenju od 12.05.2020., te kako predmetna Izjava o namirenju nije poništena, to ista proizvodi pravni učinak, slijedom čega je zaključak ovog suda kako tužitelju ne pripada bilo kakva daljnja imovinska šteta.

64. Ukoliko bi pak u žalbenom postupku viši sud zauzeo stav kako predmetnom Izjavom o namirenju od 12.05.2020. ipak nije obuhvaćena imovinska šteta po osnovu izgubljene zarade te troškova vučne službe, to je ovaj sud u toč. 13-39 obrazloženja ove presude raspravio i osnovanost tih potraživanja, te je ovaj sud utvrdio:

- kako je tužiteljev automobil uslijed predmetne prometne nezgode bio neispravan i opasan po druge sudionike u prometu, zbog čega je tužitelj osnovano angažirao vučnu službu, slijedom čega na strani tuženika postoji obveza za isplatom troškova vučne službe u iznosu od 39,82€ (300,00 kn) s obzirom kako je trošak vučne službe nastao zbog štetnog ponašanja osiguranika tuženika kritične prigode. Na taj iznos tužitelju bi pripadala kamata od dana kada je tužitelj taj trošak imao, dakle od 05. ožujka 2020. pa do isplate, međutim, kako je tužitelj zatražio kamatu po tom osnovu počev od 06.05.2020.g., to bi tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete – troškova vučne službe, pripadala kamata počev od 06.05.2020.

- kako je tužitelj sa automobilom koji je oštećen u predmetnoj prometnoj nezgodi obavljao djelatnost taxi službe, te kako tužitelj zbog oštećenja nastalih uslijed predmetne prometne nezgode na automobilu nije mogao obavljati taxi djelatnost u razdoblju od 05. 03.2020. do 26.06.2020. uslijed čega je imao imovinsku štetu - gubitak zarade u iznosu od 1.452,65 € te kako tužitelju na iznos izgubljene zarade pripada kamata:

- na iznos izgubljene zarade za mjesec ožujak od 335,16 €, počev od 01. travnja 2020., međutim, kako je tužitelj zatražio kamatu po osnovu izgubljene zarade počev od 06.05.2020., to tužitelju na iznos od 335,16 € pripada kamata počev od 06.05.2020. pa do isplate.

- na iznos izgubljene zarade za mjesec travanj od 391,02 €, počev od 01. svibnja 2020., međutim, kako je tužitelj zatražio kamatu po osnovu izgubljene zarade počev od 06.05.2020., to tužitelju na iznos izgubljene zarade u travnju 2020. od 391,02 €, pripada kamata počev od 06.05.2020. pa do isplate.

- na iznos izgubljene zarade za mjesec svibanj 2020. počev od 372,4 €, od 01. lipnja 2020., a kako je tužitelj zatražio kamatu po osnovu izgubljene zarade počev od 06.05.2020., to potraživanje tužitelja za više zatraženu kamatu za razdoblje od 06.05.2020 do 01.06.2020., za mjesec svibanj 2020., nije osnovano.

- na iznos izgubljene zarade za mjesec lipanj 2020. od 353,78 €, počev od 01. srpnja 2020., a kako je tužitelj zatražio kamatu po osnovu izgubljene zarade počev od 06.05.2020., to potraživanje tužitelja za više zatraženu kamatu za razdoblje od

06.05.2020 do 01.07.2020. nije osnovano.

65. Dakle, ovaj sud je u toč. 13-39 obrazloženja ove presude raspravio osnovanost potraživanja tužitelja ukoliko bi se u žalbenom postupku zauzeo stav kako izvansudskom nagodbom – Izjavom o namirenju od 12.05.2020. nije obuhvaćena imovinska šteta – izgubljena zarada i troškovi vučne službe, međutim, ocjena je ovog suda kako je potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka imovinska šteta po osnovu izgubljene zarade i troškova vučne službe obuhvaćena i izvansudskom nagodbom – Izjavom o namirenju od 12.05.2020. slijedom čega je ovaj sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

66. Parnični trošak dosuđen je tuženiku po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023).

67. Tuženiku zastupanom po pun. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu, te za pristupe na roč. od 11.10.22. i 25.01.23. po 75,00 bodova, zatim za sastave obrazloženih podnesaka od 21.08.24. i 20.02.25. po 100 bodova, za pristupe na roč. od 21.11.24., 18.02.25., 02.09.25. po 100 bodova, te za pristup na roč. od 13.02.26. 50 bodova, što sveukupno zbrojeno iznosi 775,00 bodova, koji iznos pomnožen sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 1.550,00 €. Ovom iznosu dodan je iznos od 387,50 € na ime 25% PDV-a, te iznos od 13,27 € na ime sudske pristojbe odgovora na tužbu, pa sveukupan trošak tuženika iznosi 1.950,77 €. Na dosuđeni iznos troška tuženiku pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 21. travnja 2026. pa do konačne isplate.

68. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 21. travnja 2026.

S U D A C

Miro Maslać

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika