Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ovr-550/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Kreditna unija DUKAT, OIB: 41393608653, Viškovo 32, Viškovo, zastupanog po punomoćniku Igoru Bezjaku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković & Bezjak iz Rijeke, protiv ovršenika TIHO KOMERC d.o.o., OIB: 96812754694, Palit 70, Rab, zastupanog po punomoćnici Nataši Lisac, odvjetnici u Dugom Selu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr- 218/2025-9 od 23. svibnja 2025., dana 21. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-218/2025-9 od 23. svibnja 2025.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršne isprave - zadužnice solemnizirane od strane javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić iz Kastva, pod brojem: OV- 1974/2021 dana 25. ožujka 2021., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 17.255,32 EUR sa zateznom kamatom koja na iznos od 14.838,64 EUR teče od 4. siječnja 2025. do isplate i troškova ovog postupka sa zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, određena predložena ovrha na nekretnini ovršenika kčbr. [katastarska čestica] [adresa] (od čega dvorište površine 534 m2 i kuća, [adresa], 4 C površine 226 m2), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u suvlasničkom dijelu 6088/10000 Etažno vlasništvo (E-1), samostalni etažni dio - stan br. 1, [adresa], višeetažni stan u prizemlju, katu i potkrovlju, neto korisne površine 252,61 m2, u nacrtima označen crvenom bojom, koji se sastoji od garaže, dnevne sobe, kuhinje, izbe, wc-a, gospodarske prostorije, hodnika, garderobe i stubišta u prizemlju, tri spavaće sobe, dvije kupaonice, garderobe, hodnika i stubišta na katu, prostora za hobi i terase u potkrovlju - zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, te ispražnjenjem nekretnine od osoba i stvari te predajom kupcu u posjed. Ujedno, naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 734,50 EUR.
2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija u cijelosti ovršenik zbog svih žalbenih razloga, navodeći da ovrhovoditelj ne raspolaže valjanom ovršnom ispravom za provođenje ovrhe na nekretnini u njegovom vlasništvu, budući da u zadužnici nije dao izjavu da dozvoljava naplatu na nekretninama. Osim toga, prvostupanjski sud da je prvenstveno trebao odbaciti prijedlog za ovrhu, budući da ovrhovoditelj uz isti nije dostavio izvornik, ni ovjerenu presliku zadužnice. Nadalje, ističe da je predmetna zadužnica izgubila svoj učinak, jer je nad njim 22. kolovoza 2022. bio pokrenut predstečajni postupak u kojem se ovrhovoditelj nije prijavio kao vjerovnik, pa je izgubio pravo potraživati namirenje. Konačno, osporava visinu duga jer ju ovrhovoditelj potkrjepljuje svojom karticom partije kredita, a ne nekim objektivnim izračunom izrađenom od strane neovisne stručne osobe, navodeći i da je nepoznato je li ovrhovoditelj redovnu kamatu računao na efektivno isplaćeni iznos kredita ili na ugovoreni iznos kredita. Predlaže uvažiti žalbu i odbiti ovrhovoditelja s prijedlogom za ovrhu, te mu dosuditi troškove sastavljanja žalbe.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio žalbene navode ovršenika i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu, ukazujući da prema odredbi čl. 214. st. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ-a) zadužnice imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca na drugim predmetima ovrhe. Također, ističe da je predstečajni postupak koji je nad ovršenikom otvoren 22. kolovoza 2022. zaključen rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: St-291/2022-84 od 17. kolovoza 2023., pa mu pripada pravo protiv ovršenika pokrenuti postupak prisilne naplate, navodeći i da je predmetna tražbina dospjela nakon otvaranja i zaključenja predstečajnog postupka. Zaključno, navodi da ovršenik visinu potraživanja osporava paušalno i neosnovano, bez ikakvog dokaza u prilog svojih navoda. Traži naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, na bitne povrede odredaba ovršnog/parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, te na razloge propisane u odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja bitna povreda odredaba ovršnog/parničnog postupka, niti je ostvaren ijedan od drugih žalbenih razloga na koje ovaj sud na temelju odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a pazi po službenoj dužnosti.
6. Naime, pobijano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. OZ-a, ovršne javnobilježničke isprave - zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Martine Sušanj Peršić iz Kastva, pod brojem:
OV-1974/2021 dana 25. ožujka 2021., koja isprava ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu ovršenika i prenosi na ovrhovoditelja. Prema odredbi čl. 214. st. 7. OZ-a takva isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.
6.1. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da predmetna zadužnica nije valjana ovršna isprava za ovrhu na nekretnini jer da se odnosi samo na ovrhu na novčanim sredstvima. U svezi navedenog žalitelja valja uputiti na sadržaj same zadužnice potvrđene pod brojem: OV-1974/2021 (sa str. 38-40 spisa), iz koje, također, proizlazi da kao isprava iz čl. 214. st. 1. i 2. OZ-a ima svojstvo ovršne isprave na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca i na drugim predmetima ovrhe.
7. Nadalje, neosnovan je žalbeni navod ovršenika da je predmetni prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti jer da uz istog nije dostavljen izvornik niti ovjerena preslika predmetne zadužnice. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud zaključkom od 25. veljače 2025. (str. 23 spisa) zatražio od ovrhovoditelja da dopuni podneseni prijedlog za ovrhu na način da dostavi ovršnu ispravu - zadužnicu OV-1974/2021 od 25. ožujka 2021. u izvorniku ili ovjerenoj preslici, kojem traženju je ovrhovoditelj udovoljio, te 12. svibnja 2025. u spis dostavio izvornik predmetne zadužnice, nakon čega je 23. svibnja 2025. doneseno pobijano rješenje o ovrsi.
8. Neosnovan je i žalbeni navod ovršenika da bi predmetna zadužnica izgubila učinak i da bi ovrhovoditelj izgubio pravo potraživati namirenje od njega, jer se u pokrenutom predstečajnom postupku nije prijavio kao vjerovnik. Naime, spomenuti predstečajni postupak nad subjektom TIHO KOMERC d.o.o. otvoren je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj: St-291/2022 od 22. kolovoza 2022., te je isti zaključen rješenjem istoga suda poslovni broj: St-291/2022-84 od 17. kolovoza 2023. Prije i u trenutku otvaranja navedenog predstečajnog postupka obvezu prema vjerovniku, ovdje ovrhovoditelju (plaćanja rata kredita) ispunjavao je glavni dužnik, te prema podacima u spisu u trenutku otvaranja navedenog predstečajnog postupka ovrhovoditelj prema ovršeniku nije imao dospjelu imovinskopravnu tražbinu, a samo se takve tražbine mogu prijaviti i priznati u predstečajnom postupku kao tražbine vjerovnika. Nedospjele tražbine, koje nisu dospjele do otvaranja postupka, ne smatraju se tražbinama vjerovnika u predstečajnom postupku i ne mogu se u njemu prijaviti, jer se predstečajni postupak provodi radi održavanja djelatnosti dužnika i omogućavanja namirenja vjerovnika kada tražbine dospiju (tako i VSRH u presudi broj: Rev-456/2025-2 od 3. lipnja 2025.).
9. Konačno, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima kojima ovršenik paušalno i nepotkrijepljeno ikakvim dokazom osporava visinu potraživanja, a koja proizlazi iz priložene kartice parije kredita (str. 17 spisa), dakle izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja.
10. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, koje je u odnosu na odluku o troškovima postupka koju ovršenik u žalbi osporava isključivo u vezi osporavanja određene ovrhe, a u kojem smislu žalba nije osnovana, doneseno uz pravilnu primjenu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a.
11. Obzirom da je žalba ovršenika neosnovana, odbijen je i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a), dok ovrhovoditelju nije priznat trošak sastavljanja odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za odluku o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a).
Varaždin, 21. travnja 2026.
Sudac
Snježana Šaško