REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-245/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AŽ, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po braniteljici odvjetnici Ivani Stojić protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj K-64/2024-29 od 17. prosinca 2024.,

u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika AŽ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici okrivljenik je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11 i članka 279. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11.

2. Za počinjeno kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11 prvostupanjski sud je okrivljeniku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a za počinjeno kazneno djelo iz članka 272. stavak 2. KZ/11 utvrdio mu je također kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci pa ga je na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, te mu na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu uz rok provjeravanja od 3 godine.

3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 okrivljeniku je nalaženo da na ime imovinskopravnog zahtjeva – naknade štete prouzročene kaznenim djelom iz čl. 256.st.1 KZ/11 isplati Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 iznos od ukupno 258.069,70 kuna/34.251,74 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 35.122,50 kuna / 4.661,56 eura tekućom od 1. siječnja 2017.,

- na iznos od 52.628,80 kuna / 6.985,04 eura tekućom od 1. siječnja 2018.,

- na iznos od 35.483,00 kuna / 4.709,40 eura tekućom od 1. siječnja 2019.,

- na iznos od 134.835,40 kuna / 17.895,73 eura tekućom od 1. siječnja 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08, okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 2.609,00 eura (slovima: dvije tisuće šesto devet eura) i paušalne naknade u iznosu od 100,00 eura (slovima: sto eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

5. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici odvjetnici Ivani Stojić zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud ukinu prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da preinači pobijanu presudu.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba okrivljenika nije osnovana.

8. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da u odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, u sadržajima isprava i iskaza danih u postupku i sadržaja isprava navodeći da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 368. stavak 1. točka 11. ZKP-a. Uvidom u ZKP/08 koji je sada na snazi, a bio je i u vrijeme donošenja prvostupanjske presude vidljivo je da su u članku 368. ZKP/08 propisane odredbe koje propisuju pripreme za raspravu i okončanje kaznenog postupka prije otvaranja rasprave, pa je okrivljenik po braniteljici pogrešno označio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju se sadržajno žali. Iz sadržaja ovih žalbenih navoda drugostupanjski sud je zaključio da se okrivljenik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a zbog kojih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka se pobijana presuda ne može ispitati pa bi je, u slučaju da je takva bitna povreda odredaba kaznenog postupka počinjena, trebalo ukinuti. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, da se razlozi koje je o odlučnim činjenicama u obrazloženju pobijane presude iznio prvostupanjski sud temelje na dokazima koji su izvedeni na raspravi i da su u skladu sa sadržajem izvedenih dokaza, razlozi su jasni i nedvosmisleni, te nisu ni međusobno proturječni, niti su proturječni izreci pobijane presude, tako da se ista može ispitati, a prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Stoga nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

9. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U okviru ovog žalbenog razloga okrivljenik pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da tvrtka „Nata“ d.o.o. i „Robert“ j.d.o.o. za tvrtku „Tomičić“ d.o.o. nisu izvršili radove koje su tvrtki „Tomičić“ d.o.o. fakturirali i koje je tvrtka „Tomičić“ d.o.o. njima platila već okrivljenik u žalbi tvrdi da su ti radovi od strane tih tvrtki izvršeni i plaćeni, te da u svemu tome nema nikakvih nezakonitosti, pa nema niti izbjegavanja plaćanja poreza niti neistinitih poslovnih isprava. U svojoj žalbi okrivljenik se za ove žalbene tvrdnje poziva na činjenicu da je državni odvjetnik tijekom rasprave morao mijenjati optužbu jer je okrivljenika prvotno teretio za 22 nevjerodostojna računa da bi, kad je utvrdio da je 6 računa bilo vjerodostojno, optužbu smanjio na 16 računa, te na iskazu svjedokinje VŽ koja je u knjigovodstvenom servisu knjižila predmetne račune.

9.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalbenim navodima okrivljenika kojima osporava činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, nije dovedena u pitanje pravilnost po prvostupanjskom sudu utvrđenog činjeničnog stanja. Činjenica da je državni odvjetnik tijekom rasprave izmijenio optužnicu, te smanjio broj nevjerodostojnih računa sa 22 na 16, ne ukazuje na zaključak i da su ovih preostalih 16 kod kojih je državni odvjetnik ostao smatrajući ih nevjerodostojnim, postali vjerodostojni, kako to sugerira okrivljenik u žalbi po braniteljici. To samo znači da je državni odvjetnik postupao savjesno, te razmatrao i one dokaze koji idu u prilog okrivljeniku, te mu umanjio kriminalnu aktivnost za 6 fiktivnih računa. Što se tiče iskaza knjigovodstvene djelatnice VŽ valja istaći da ista svjedokinja radi u knjigovodstvenom servisu s kojim tvrtka „Tomičić“ d.o.o. ima ugovor o obavljanju knjigovodstvenih poslova, te da VŽ nema saznanja o tome da li su tvrtke „Nata“ i „Robert“ za tvrtku „Tomičić“ d.o.o. obavili radove koje su fakturirali, tako da je njezin iskaz za utvrđenje te odlučne činjenice irelevantan. U ovom postupku nije bilo bitno utvrditi da li je trava uz državnu cestu bila pokošena, te da li su tvrtke „Nata“ i „Robert“ prema tvrtki „Tomičić“ d.o.o. ispostavili račune za košenje trave i dovoz kamena za nasipanje kamionom, jer te činjenice nisu niti bile sporne. Sporna činjenica je bila da li su tvrtke „Nata“ i „Robert“ za tvrtku „Tomičić“ d.o.o. obavile radove košnje trave i dovoza kamena koje su fakturirali. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da ti radovi nisu obavljeni, te da se radi o ukupno 16 fiktivnih računa koji su izdani samo sa ciljem izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Da se radi o nevjerodostojnim, odnosno, fiktivnim računima, ispostavljenima za poslove koji nisu obavljeni proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka Siniše Ćupurdije, kojega je detaljno prikazao i analizirao prvostupanjski sud u točkama 9. do 9.4.obrazloženja pobijane presude. Nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka potvrđeni su poreznim nadzorom, činjenicom da ugovor o najmu traktora zaključen između tvrtke „Tomičić“ i tvrtke „Nata“ ne sadrži osnovne podatke o teretnom vozilu, traktoru i radnom stroju, činjenicu da traktor marke „Europard“ u vlasništvu tvrtke „Tomičić“ d.o.o. kojim se kosi trava u inkriminiranom razdoblju nije bio izvan uporabe, te podacima MUP-a da tvrtka „Nata“ u inkriminiranom razdoblju uopće nije imala registrirane traktore niti kamion, a kojim su prema nevjerodostojno izdanim računima navodno obavljali košnju, odnosno prevozili kamen. Sve navedeno pravilno je u prvostupanjskoj presudi utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud pa žalba okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog pogrešne primjene kaznenog zakona. Ovaj žalbeni navod okrivljenik u žalbi obrazlaže činjenicom da nije ostvario obilježja kaznenih djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11 i krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 2. KZ/11, pa da je stoga prvostupanjski sud proglašavajući ga krivim na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon. Suprotno ovim žalbenim navodima okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okrivljenik svojim postupanjem opisanim u točki 1. izreke pobijane presude ostvario sva bitna i objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. jer je na opisani način s izravnom namjerom poduzimao radnje sa ciljem da izbjegne plaćanje poreza, te stoga poreznoj upravi dao netočne podatke o dohocima koji su od utjecaja za utvrđivanje iznosa porezne obveze, pa je stoga došlo do smanjenja iste za iznos koji je veći od 2.654,45 eura. Okrivljenik je također postupajući s izravnom namjerom, na način opisan u točki 2. izreke pobijane presude, svjestan da se radi o nevjerodostojnim računima, iste upotrijebio kao poslovne isprave u poslovanju kao da su istinite, čime je ostvario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 2. KZ/11.

11. Okrivljenik se ne žali zbog odluke o kazni, ali se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa stoga njegova žalba po sili zakona mora biti ispitana i u pogledu odluke o kazni. Ispitujući pobijanu presudu u odluci u o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora u pojedinačnom trajanju od 8 mjeseci u granicama propisanih, tek nešto više od minimalno propisanih kazni, i da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine odmjerena u granicama propisanim člankom 51. KZ/11. Drugostupanjski sud nalazi da su prilikom odmjeravanja pojedinačnih kazni i jedinstvene kazne na strani okrivljenika u dovoljnoj mjeri cijenjene sve olakotne okolnosti, te budući da je okrivljeniku izrečena uvjetna osuda, drugostupanjski sud nalazi da je kaznenopravna sankcija koju je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku primjerena težini kaznenog djela, te olakotnim i otegotnim okolnostima na strani okrivljenika i kao takva podobna da ostvari sve svrhe kažnjavanja.

12. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

13. Kako je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba okrivljenika te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je žalbu okrivljenika kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.

Požega, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko