REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1571/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, zastupa ga ravnatelj ĐŽ, a njega punomoćnica PŽ dipl. prav. djelatnica tužitelja, protiv tuženika (ime u nominativu) Adriatic osiguranje, d.d. Zagreb, OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupaju ga predsjednik Uprave OŽ i članica Uprave IŽ, a njih odvjetnici u OD „Grgić i partneri“ d.o.o. Zagreb, Pisarnica Split, Varaždinska 54, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 18. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja PŽ, dipl. iur., djelatnice tužitelja i punomoćnice tuženika Marijane Tokić odvjetnica u OD "Grgić i partneri" d.o.o., Pisarnica Zadar, na ročištu objave odluke dana 21. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB 94472454976, platiti tužitelju (ime u nominativu) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, iznos od 9.648,78 kuna (devet tisuća šesto četrdeset osam kuna i 78/100 lipa) ili 1.280,61 eura (tisuću dvjesto osamdeset eura i 61/100 euro centa) po fiksnom tečaju Hrvatske narodne banke od 7,53450 kuna za 1,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom, tekućom od dana 21. prosinca 2019. godine do konačne isplate, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem P-231/2021 dana 04. prosinca 2023. godine koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-533/2024 od dana 20. kolovoza 2025. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

2. U odluci citiranoj u točki 1. ovog obrazloženja sud drugog stupanja je naglasio da sud prvog stupnja u ovom sporu male vrijednosti zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio sve odlučne činjenice, što da će učiniti u nastavku parnice, pri tom posebice razmotriti i osnovanost istaknutog prigovora zastare tužiteljeva potraživanja.

3. U nastavku postupka tužitelj je i dalje ustrajao u tvrdnji da mu je tuženik u obvezi isplatiti utuženi iznos, koji je sada sukladno promijeni valute u Republici Hrvatskoj iskazao u eurima, naglašavajući da se dana 30. prosinca 2003. dogodila prometna nezgoda u kojoj da je sudjelovao, upravljajući vozilom marke "Zastava Yugo 55" registarske oznake [registarska oznaka], osiguranik tuženika ĆŽ protiv kojeg da je vođen kazneni postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem K-106/04 u kojem

XIV P-1571/2025

da je isti presudom od 19. srpnja 2004. godine proglašen krivim. U opisanoj prometnoj nezgodi da je stradala osiguranica tužitelja VŽ. Pravomoćnim rješenjem tužitelja pod brojem 15138 dana **.**.2017. VŽ da je utvrđena naknada zbog tjelesnog oštećenja kao posljedica ozljede na radu, to počam od 01. studenoga 2016. godine, osnovom koje odluke navedenoj osiguranici tužitelja da je do dana 31. listopada 2019. godine tužitelj isplatio iznos od 9.648,78 kuna, što da danas po fiksnom tečaju HNB-a iznosi 1.280,61 eura, a koji iznos je u ovoj parnici, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama potraživao od tuženika. Istaknuo je da predmetni izračun predstavlja javnu ispravu, sačinjenu po tužitelju koji da je pravna osoba s javnim ovlastima, stoga da isprava o toj činjenici ima zakonsku presumpciju istinitosti.

4. Protivio se istaknutom prigovoru zastare potraživanja kao neosnovanom, ističući da je tužitelju konkretna šteta nastala za svako pojedino davanje od trenutka svake isplate spomenutoj osiguranici. Nije popisivao parnični trošak.

5. Tuženik se i dalje, kao u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja protivio u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući činjenične i pravne navode tužbe, posebice utemeljenost tužiteljeve tražbine na propisima kojima je tužitelj snažio svoju tražbinu, ali i pasivnu i aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari, te je ustrajući na istaknutom prigovoru zastare i sporeći utemeljenost utuženog izračuna predložio odbiti postavljeni zahtjev tražeći da mu sud na teret tužitelja obistini popisani parnični trošak.

6. U dokaznom postupku pregledana je prijava o ozljedi na radu od dana 08. siječnja 2004. godine, pročitana je presuda Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-2645/04 donesena dana 03. prosinca 2007. godine, te rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku klase: UP/I 141- 06/16-01, ur. broj: 341-19-05/3-16-10886 od dana 3. veljače 2017. godine, nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u Splitu od dana 11. studenoga 2016. godine klase: 141-06/16-01/10754, ur. broj: 426-04-05-02/2-16-03, odštetni zahtjev VŽ od dana 03. prosinca 2019. godine, pročitan je dopis Adriatic osiguranja d.d. od dana 18. prosinca 2019. godine, te obračun tjelesnog oštećenja za VŽ, OB 03151915281, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, Odsjeka za obračun mirovinskih primanja i doplatka za djecu od dana 27. studenoga 2019. godine, pregledan je ispis isplata naknada za tjelesno oštećenje po mjesecima, ispis mirovinskih odrezaka po osnovi naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 01. ožujka 2019. godine do 01. listopada 2019. godine za VŽ, Hrvatske poštanske banke od dana 05. svibnja 2023. godine, pregledan je mirovinski spis na ime VŽ broj 15138, dok su odbijeni kao suvišni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari dokazni prijedlozi tuženika da se provede prometno-sudsko vještačenje, vještačenje po vještaku medicine rada, financijsko vještačenje i da se sasluša svjedok ĆŽ.

6.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga za dopunu dokaznog postupka u ovoj pravnoj stvari.

XIV P-1571/2025

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

9. Naime, prije svega je za navesti da ovaj sud nije prihvatio osnovanim tuženikov prigovor o zastari predmetnog potraživanja, s ocjenom da je utuženo potraživanje zatraženo za razdoblje isplate od 01. studenoga 2016. godine do 31. listopada 2019. godine, tužbom izjavljenom dana 30. siječnja 2020. godine, te da je potraživanje tužitelja po svom karakteru regresni zahtjev prema odgovornoj osobi zastara kojeg se ima cijeniti sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a ovdje nije, te da niti za jednu od pojedinih mjesečnih isplata izvršenih u označenom razdoblju tužitelj nije izgubio pravo zahtijevati isplatu od tuženika s obzirom na spomenuti zastarni rok.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 9.648,78 kuna ili 1.280,61 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro, sa pripadajućim zateznim kamatama, a koja šteta je, prema tvrdnjama tužitelja, istom nastala isplatom naknade za tjelesno oštećenje osiguranici tužitelja VŽ u razdoblju od 01. studenoga 2016. godine do 31. listopada 2019. godine.

11. Iz supstrata izvedenih dokaza u bitnom je utvrđeno:

- da se dana 30. prosinca 2003. godine u 15,57 sati, u Šibeniku, na kolniku Ulice 29. listopada 1918. godine kod kućnog broja 65, dogodila prometna nezgoda (P-2645/04 ovog suda) u kojoj je tijekom povratka s radnog mjesta stradala osiguranica tužitelja VŽ, a navedenu prometnu nezgodu prouzročio je ĆŽ, upravljajući vozilom marke "Zastava Yugo 55" registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, na način da je spomenutu osiguranicu tužitelja udario prednjim dijelom označenog osobnog vozila,

- da je za učin opisane prometne nezgode ĆŽ proglašen krivim presudom Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem K-106/04 donesenom dana 19. srpnja 2004. godine,

- da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 15138 od dana 03. veljače 2017. godine osiguranici tužitelja LŽ, na temelju zahtjeva za ponovno određivanje naknade zbog tjelesnog oštećena od dana 17. listopada 2016. godine, utvrđena naknada zbog tjelesnog oštećenja u 100%-tnom

XIV P-1571/2025

iznosu, kao posljedica ozljede na radu počam od 01. studenoga 2016. godine, pa nadalje, to u početnom mjesečnom iznosu od 245,31 kunu (ekvivalent od 32,56 eura),

- da je kod osiguranice tužitelja LŽ provedenim postupkom, nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u Splitu od dana 11. studenoga 2016. godine klase: 141-06/16-01/10754, ur. broj: 426-04-05-02/2-16-03, utvrđeno postojanje ranijeg tjelesnog oštećenja zbog nesreće na poslu (uzročno posljedično povezanog sa utuženom prometnom nezgodom, tako iz spisa tužitelja broj 15138), te pogoršanje postojećeg tjelesnog oštećenja zbog nesreće na poslu (članak 61. Zakona o mirovinskom osiguranju, Nar. nov. broj: 57/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO) tako da je u ukupnom postotku (zbroj ranije utvrđenog oštećenja i pogoršanja istog) kod spomenute osiguranice tužitelja prouzročilo 100%-tno tjelesno oštećenje,

- da je tužitelj na temelju priznatog prava na naknadu za tjelesno oštećenje u razdoblju od 01. studenoga 2016. godine do 31. listopada 2019. godine, osiguranici VŽ isplatio iznos od 9.648,78 kuna što je danas ekvivalent od 1.280,61 eura po ranije citiranom fiksnom tečaju HNB-a,

- da je tužitelj isplate po predmetnom osnovu vršio svojoj osiguranici VŽ temeljem rješenja donesenog dana 11. studenoga 2016. godine, usklađujući visinu isplaćenog iznosa sa pripadajućim postotkom od osnovice, u promatranom razdoblju sukladno važećim Odlukama o osnovici za određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja i o usklađivanju novčanih naknada zbog tjelesnog oštećenja (tako iz ispisa isplata naknada za tjelesno oštećenje po mjesecima, te ispis mirovinskih odrezaka po osnovi naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 01. ožujka 2019. godine do 01. listopada 2019. godine za VŽ, Hrvatske poštanske banke od dana 05. svibnja 2023. godine i spisa tužitelja broj 15138).

12. U svezi sa iznesenim utvrđenjima iz točke 11. ovog obrazloženja, za naglasiti je da je odredbom stavka 1. članka 1045. Zakona obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi članka 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

13. Za donošenje odluke u ovom sporu koji je tužitelj pokrenuo protiv osiguravatelja, ovdje tuženika, štetnika ĆŽ koji je prouzročio predmetnu prometnu nezgodu i za to pravomoćno osuđen (K-106/04 ovog suda), a u kojoj je tjelesna oštećenja pretrpjela osiguranica tužitelja VŽ, radi povrata iznosa isplaćenih na ime novčane naknade za tjelesno oštećenje, valjalo je primijeniti odredbe Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Nar. nov. broj broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZOOP) važeće u vrijeme nastanka utužene štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate predmetne novčane naknade (01. studenoga 2016.

XIV P-1571/2025

godine do 31. listopada 2019. godine).

14. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja koji uključuju i poslove obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, u konkretnom slučaju to je upravo obvezno osiguranje u prometu. Tako i recentna praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020. godine, Rev-1437/2021-2 od 05. siječnja 2022. godine).

15. Sukladno odredbi članka 27. stavka 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se stvarnom štetom smatraju i troškovi liječenja te drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Prema stavku 3. spomenutog članka, razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, dok je stavkom 4. citiranog članka ZOOP-a propisano da se odredbe stavka 1., 2. i 3. na odgovarajući način primjenjuju i na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje u svezi naknade stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Prema stavku 5. članka 27. ZOOP-a, obvezu iz stavka 1. istog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

16. Susljedno obrazloženom, a utemeljeno na jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje, ovdje tuženik, obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika, tj. stvarnog štetnika, a stvarna šteta u smislu citiranih propisa nedvojbeno su troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda i isplaćene naknade osiguranici tužitelja VŽ po osnovi tjelesnog oštećenja nastalog nedvojbeno kao posljedica predmetne prometne nezgode.

17. Nisu stoga prihvatljive tvrdnje tuženika da bi obveza naknade štete istog postojala samo u odnosu na nužne izdatke isplaćene po pravilima o zdravstvenom osiguranju. Da je tome tako razvidno je iz strukture odredbe članka 27. stavka 4. ZOOP-a po kojoj se pravila o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja (kao generičkog pojma za sve tri vrste osiguranja iz članka 27. stavka 1.) primjenjuju i na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene osnovom dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog

XIV P-1571/2025

osiguranja. Nije logično i pravno prihvatljivo da dobrovoljna osiguranja zbog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja imaju privilegirani položaj glede prava na naknadu štete prema društvu za osiguranje spram zavoda za obvezna socijalna osiguranja.

18. Stoga, po ocjeni ovog suda svi izdaci koji su uzročno posljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje, jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu, kakva je nesumnjivo i ona ovdje utužena.

19. Međutim, u odnosu na tužbene tvrdnje o karakteru tužiteljeva rješenja broj 15138 od dana 03. veljače 2017. godine valja navesti da je odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode protivnika, dok je člankom 220. ZPP-a određeno da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a stavkom 2. istog članka propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

20. Prema tome, kako u parničnom postupku ne postoji pravilo o formalnim dokazima te se svaka činjenica može dokazivati svakim dokazom koji je prikladan da bi se utvrdile odlučne činjenice u sporu, kakva je ovdje nedvojbeno visina tužiteljeve štete, cijeni se irelevantnim upiranje tužitelja da ranije citirano rješenje predstavlja „javnu ispravu“, ali je isto po ocjeni ovog suda, uključivo sa svom, ranije navedenom i u dokaznom postupku pregledanom dokumentacijom o utemeljenju i isplati predmetne naknade tužiteljici, dostatan dokaz o tome da je tužitelj tu isplatu i izvršio, dakle, da je istom i nastala šteta u utuženom iznosu.

21. S obzirom da je ovaj postupak spor male vrijednosti u kojem je parnica započela podnošenjem tužbe dana 30. siječnja 2020. godine, valja istaknuti da je ovlašću utemeljenoj na odredbi članka 223. ZPP-a, koja propisuje da sud u slučaju ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, novčanu svotu ili zamjenjive stvari, ali se visina svote, odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim troškovima, može odlučiti prema slobodnoj procjeni, cijeneći, osnovom utvrđenih odlučnih činjenica da tužitelju pripada pravo potraživati od tuženika naknadu štete po predmetnom pravnom osnovu, to na temelju supstrata svih izvedenih dokaza kako je ranije obrazloženo, o samoj visini utužene naknade ovaj sud odlučio upravo na temelju citiranog propisa.

21.1. Navedeno smatrajući da bi daljnje izvođenje dokaza predloženih po tuženiku, vještačenjem po vještaku medicine rada i financijskim vještačenje, u ovoj stvari bilo izrazito otegotno za učinkovitost suđenja, posebice i povezano s nerazmjernim troškovima u odnosu prema postavljenom zahtjevu, pa je stoga potonji usvojen i utemeljeno na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a glede dosuđene zakonske zatezne kamate, suđeno je kao u izreci ove presude.

XIV P-1571/2025

22. Samo podredno je napomenuti da je ovaj sud smatrao nedvojbenim da se u promatranom razdoblju od 01. studenoga 2016. godine do 31. listopada 2019. godine (36 mjeseci) izvorna Odluka o osnovici za određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja i o usklađivanju novčanih naknada zbog tjelesnog oštećenja, temeljem koje je osiguranici tužitelja VŽ rješenjem od dana 17. listopada 2016. godine, utvrđena početna naknada zbog tjelesnog oštećenja u mjesečnom iznosu od 245,31 kunu (ekvivalent od 32,56 eura), mijenjala, pa je utoliko, naspram tako mijenjanoj osnovici i vršeno usklađivanje isplaćivanih mjesečnih iznosa, a otuda i činjenica da za 36 mjeseci navedenog razdoblja tužitelju nije nastala šteta u visini od 36 puta 245,31 kuna, tj. 8.831,26 kuna ili 1.172,10 eura, već upravo utuženih 9.648,78 kuna ili 1.280,61 eura, a o kojoj visini je sud odlučio upravo osnovom ranije citirane odredbe ZPP-a.

23. Kako tužitelj nije popisivao parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 21. travnja 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim one iz točka 3. potonjeg stavka.

DN-a:

Po zapisniku o objavi strankama.