REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1200/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednice vijeća, Ane Cvitković, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PETROL PROM d.o.o. , Petrinja, Voćarska 11/a, OIB: 32609134262, kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, radi naknade štete u iznosu od 37.010,06 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2555/2024 od 24. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2555/2024 od 24. veljače 2026., u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.000,00 EUR.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi iznos od 37.010,06 EUR zajedno sa zateznim kamatama na iznose od 24.407,72 EUR od 15. listopada 2019. do isplate; na iznos od 10.318,14 EUR od presuđenja do isplate; na iznos od 2.284,20 EUR od 27. lipnja 2019. do isplate kao i trošak parničnog postupka (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 EUR. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.000,00 EUR.
2. U obrazloženju pobijane presude, u bitnom se navodi da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je auto cisterna u trenutku privremenog oduzimanja stvari bila u vlasništvu treće osobe, društva B.MILUS d.o.o. primjenom odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje: ZV). Pored toga ne postoji odgovornost tuženika radi oduzimanje auto cisterne koje je izvršeno sukladno zakonskim ovlaštenjima, te u radu Carinske uprave nije bilo nikakvih nepravilnosti ni nezakonitosti, te nema ni osnove za naknadu štete s osnove nezakonitog i/ili nepravilnog rada. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22; dalje: Tarifa).
3. Žalbu je podnio tužitelj pobijajući presudu zbog svih zakonskih žalbenih razloga. Pobija i odluku o troškovima postupka radi pogrešne odluke o glavnoj stvari. Navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su zaključci suda glede posjeda auto cisterne u suprotnosti s dokumentacijom u spisu. Nadalje, da je zastupnik tužitelja u vrijeme kada je cisterna oduzeta ispitan je u svojstvu svjedoka i vozač UC koji su iskazali da je cisterna u vrijeme oduzimanja od strane tuženika bila u posjedu tužitelja, te da nikada nije predana trgovačkom društvu B.MILUS d.o.o. Obrazloženje presude se temelji na ocjeni da su svjedoci u ovom postupku neistinito iskazivali jer su suprotno iskazivali u prekršajnom postupku. Ne slaže se s ocjenom prvostupanjskog suda te navodi da je bio dužan utvrditi je li došlo do prijenosa posjeda sporne auto cisterne, a sukladno čl. 116. ZV-a. Ponavlja činjenične navode tužbe te da je tuženik deponirao vozilo na parkiralište u sklopu GP Bregana. Za vrijeme dok je cisterna bila u posjedu tuženika ista je devastirana, s nje su otuđeni dijelovi zbog čega više nije u funkciji. Tuženik je bio dužan i odgovoran voditi brigu o oduzetom predmetu, čuvati ga od oštećenja, te od zlonamjernog ponašanja trećih osoba. Predlaže prihvatiti žalbu. Traži trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR i pristojbu na žalbu u iznosu od 416,55 EUR.
4. Tuženik je dao odgovor na žalbu. Osporava sve žalbene navode i predlaže odbiti žalbu i traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.000,00 EUR.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
7. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno navodima u žalbi, pobijana se presuda može ispitati jer je jasna i sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete nastale radi neodržavanja i stajanja vozila - auto cisterne koja je bila privremeno oduzeta u postupku poreznog nadzora prijevoza trošarinskih proizvoda koja je stajala na otvorenom prostoru, koja je oštećena i otuđeni su dijelovi s cisterne te s osnove troškova popravka predmetne auto cisterne, kao i troškove nastale u postupku osiguranja dokaza.
9. Iz stanja spisa i obrazloženja odluke proizlazi da je zakonski zastupnik tuženika NC dao izjavu, potpisao Zapisnik kao potvrdu u prekršajnom i upravnom postupku koji se vodio protiv tužitelja, iznoseći da tužitelj nije vlasnik predmetne cisterne u trenutku oduzimanja u postupku poreznog nadzora, već da je vlasnik cisterne od 9. kolovoza 2012. društvo B.MILUS d.o.o. kojem je vozilo prodano te je zakonski zastupnik tužitelja dostavio dokumentaciju. U ovom postupku tuženik je dostavio dokumentaciju i to račun 010-120115 od 9. kolovoza 2012., Zapisnik o primopredaji, kompenzacija broj 39/20, kopija Zapisnik o primopredaji te Izjava o prijeboju upravo na odlučnu činjenicu da je auto cisterna prodana B.MILUS d.o.o., (prije oduzimanja) način prodaje je bila kompenzacija te je navedeni račun plaćen (financijska kartica). U ovdje izvedenom dokaznom postupku su saslušani su NC i svjedok UC (vozač cisterne) koji su u bitnom iskazivali da je cisterna bila u vlasništvu tužitelja te da n ikad nije bila izvršena primopredaja cisterne. Prvostupanjsku sud nije poklonio vjeru iskazima NC i UC i s tom ocjenom prvostupanjskog suda se slaže i ovaj sud. Naime pored, utvrđenih činjenica i isprava u spisu i to računa br. 010120115 od 9. kolovoza 2012. s potpisom tužitelja i štambiljem te pored Zapisniku o primopredaji cisterne (list 82 . spisa), Izjave o kompenzaciji te financijske kartice kupca u kojoj je navedeno da je račun u iznosu od 159.000,00 kn plaćen, njihovi iskazi su u suprotnosti s dostavljenoj dokumentaciji koja predstavlja adekvatan dokaz u čijem je vlasništvu bila cisterna odnosno kada je prešla u imovinu drugog društva prije privremenog oduzimanja cisterne u poreznom postupku.
10. Osnovni žalbeni navod, u odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja je pozivanje na odredbu čl. 116. ZV-a, tvrdeći da nikad nije došlo do prave primopredaje cisterne pa stoga nikada treća osoba nije postala vlasnik cisterne kao pokretnine. Vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. U konkretnom slučaju to je upravo Zapisnik o primopredaji (list spisa 82.) potpisan i opskrbljen štambiljima tužitelja i B.MILUS d.o.o. što predstavlja - valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika, kojom se potvrđuje da je primopredaja izvršena, u Sisku 9. kolovoza 2012. Tome u prilog idu i ostali pisani dokazi u spisu, račun, Izjava o prijeboju i financijska kartica prema kojoj je iz imovine društva tužitelja, 9. kolovoza 2012. izišlo predmetno vozilo (sukladno računu). Preostali žalbeni navodi da li se treće društvo javljalo kao vlasnik oduzete stvari ili naftnih derivata su irelevantni jer ovdje tužitelj traži naknadu štete kao vlasnik, i ocjena je ovog suda da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda u ocjeni da su iskazi svjedoka nevjerodostojni pored materijalne dokumentacije u spisu i danih iskaza u prekršajnom postupku koji su pročitani kao materijalni dokaz dok su nastavno u ovom postupku saslušani kao svjedoci. Stoga u tom dijelu izvedenog postupka nema bitne povrede postupka kako to predstavlja žalitelj. Također, žalbeni navodi da je Područni carinski ured Zagreb nakon odluke Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske pozvao okrivljenika UC i tužitelja na preuzimanje vozila zaključujući da to predstavlja dokaz o vlasništvu cisterne, nije osnovan. Upravo se sam žalitelj poziva na zakonsku odredbu čl. 116. ZV-a te da se vlasništvo pokretnine stječe valjanom voljom i predajom ranijeg vlasnika, a ovdje konkretno valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja - predstavlja potpisani Zapisnik o primopredaji.
11. Stoga zaključak prvostupanjskog suda o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja je pravilan zaključak, jer samo vlasnik stvari, ovdje cisterne, ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete. Jednako tako nema tužitelj osnovu tražiti od tuženika naknadu troškova nastalih u postupku osiguranja dokaza.
12. Neosnovano je pozivanje tužitelja na primjenu odredbe čl. 322. ZV -a i pravnog položaja depozitara jer tužitelj nije dokazao da je bio vlasnik cisterne u vrijeme oduzimanja vozila niti da je deponirao cisternu. Vozilo je privremeno oduzeto radi počinjenog prekršaja iz Zakona o trošarinama od strane Carinske uprave.
13. Kako je utvrđeno da tužitelj nema potrebnu aktivnu legitimaciju već iz tog razloga valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1.
ZPP-a u točki I. izreke.
14. U odnosu na troškove, valja istaknuti kako tužitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je ta odluka pogrešna nego taj dio presude pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je ta odluka potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom čl . 365. st. 2. ZPP-a.
15. Tuženik je odbijen sa zahtjevom da mu tužitelj naknadi trošak jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice (čl. 166. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a).
Zagreb, 21. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Lenka Ćorić
