REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4194/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GIMlab d.o.o., OIB 92540844708, Sveti Duh 62, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Mira Pavić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o. Zagreb, Prisavlje 8, protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, OIB 33392005961, Mirogojska Cesta 16, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Petar Kriste, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Palatinuš & partneri d.o.o. Zagreb, Nova Ves 74, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1552/2020 od 17. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1552/2020 od 17. rujna 2024. u točkama I., II. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1552/2020 od 17. rujna 2024. odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da Ugovor o opremanju „Centra za sigurnost i kvalitetu hrane“, Klasa: 400-01/19-006/19 Urbroj: 251-26-31/003-20-89 od 21. veljače 2020.god zaključen na temelju ovlaštenja tuženika – NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTO DR. ANDRIJA ŠTAMPAR, Zagreb, Mirogojska cesta 16, OIB: 33392005961 kao naručitelja, između GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 što ga zastupa gradonačelnik ČZ, dipl. kao Središnje tijelo za nabavu i tužitelja GIMlab d.o.o, Zagreb, Sveti Duh 62, OIB: 92540844708 što ga zastupa direktor OZ kao ugovaratelja i Dodatak 1. Ugovora o opremanju „Centra za sigurnost i kvalitetu hrane“, Klasa: 400-01/19- 006/19, Urbroj: 251-26- 31/003-20-100 od dana 18. lipnja 2020. nije zakonito raskinut i da ostaje na snazi za cijeli period njegovog važenja.

II. Utvrđuje se da tuženik nema zakonitu osnovu za naplatu jamstva za uredno ispunjenje ugovora – bankarske garancije br. 2004001326 na iznos od 68.214,43 eur//513.961,63 kn izdanu od Zagrebačka banka d.d. Trg Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 s rokom važenja do 21. kolovoza 2020. te se nalaže istom da odustane od naplate iste u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 15.101,27 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.820,00 eura, kao neosnovan.“

2. Iz obrazloženja proizlazi da su tužitelj kao ugovaratelj i tuženik kao naručitelj, nakon provedenog postupka javne nabave, 22. veljače 2020. sklopili Ugovor o opremanju Centra za sigurnost i kvalitetu hrane (dalje: Ugovor), da je tužitelj izvršio prvu fazu opremanja Centra, a tuženik je pozvao tužitelja da u određenom roku otklonio nedostatke. Kako je tuženik ocijenio da tužitelj nije u ostavljenom roku izvršio popravke jednostrano je raskinuo ugovor uz obrazloženje da su se ispunile pretpostavke za raskid iz članka 15. stavak 2. Ugovora. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj dostavio plan otklanjanja nedostatka, da je veći dio nedostataka otklonio, da mu je tuženik onemogućio otklanjanje nedostataka u potpunosti i da spajanje i ugradnja digestora nije bila tužiteljeva obveza, niti su ti radovi naknadno ugovoreni, a da je tužitelj unatoč tome pristao izvršiti i obveze koje nisu bile dio njegovog troškovnika. Tuženik je dao izjavu o raskidu nakon što je tužitelju ostavio naknadi rok za ispunjenje, koji po ocjeni prvostupanjskog suda, nije bio primjeren, a i tuženik je svojim ponašanjem spriječio tužitelja da nedostatke u potpunosti i otkloni. Tuženik plan otklanjanja nedostataka nije prihvatio jer u njemu nisu navedeni radovi na digestorima, što je po tuženiku najveći dio neizvršenih radova. Prvostupanjski sud je cijenio sadržaj priloženih troškovnika i utvrdio da specifični radovi na digestorima nisu bili obveza tužitelja i zaključio da je tuženikov jednostrani raskid ugovora suprotan članku 610. i članku 362. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO). Prema mišljenju suda tuženik je prekršio odredbe iz članka 11. Ugovora jer je tužitelj odmah pristupio otklanjanju nedostataka, tuženik nije dao tužitelju primjereni rok za uklanjanje nedostataka, onemogućio je tužitelja u otklanjanju nedostataka i stoga je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije mogao jednostrano raskinuti Ugovor. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Ugovor na snazi i da obvezuje stranke, radi čega je odlučio kao u točki I. i II. izreke. O troškovima postupka odlučeno je na temelju članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao u točkama III. i IV. izreke.

3. Protiv presude u dijelu kojim nije uspio, točke I., II. i III., žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava tuženikove žalbene navode kao neosnovane predlaže odbaciti tuženikovu žalbu kao nepravovremenu, podredno predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredaba članka 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev na utvrđenje da Ugovor o opremanju „Centra za sigurnost i kvalitetu hrane“ od 21. veljače 2020. nije zakonito raskinut, da ostaje na snazi i da tuženik nema osnovu za naplatu jamstva za uredno ispunjenje ugovora- bankarske garancije na iznos od 513.961,63 kn.

8. U odnosu na tuženikove žalbene navode valja reći da tuženik osnovano navodi da je prvostupanjski sud pogrešno u uputi o pravnom lijeku odredio rok za podnošenje žalbe od osam dana, jer je sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku rok za podnošenje žalbe 15 dana u kojem roku je tuženik i uložio žalbu. Odredbom članka 348. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 148/11-pročišćeni tekst, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19), koji je bio na snazi prije nego što je pokrenut ovaj postupak, bio je propisan rok od 15 dana za podnošenje žalbe stoga je ovaj sud razmatrao tuženikovu žalbu kao pravovremenu jer pogrešna uputa suda ne može ići na štetu stranke koja podnosi žalbu.

9. Tužitelj je s tuženikom kao naručiteljem nakon provedenog postupka javne nabave 22. veljače 2020. sklopio Ugovor o opremanju Centra za sigurnost i kvalitetu hrane i to za Grupa 1. Namještaj, Grupa 2. Opremanje senzornog laboratorija u vrijednosti od 6.212.349,84 kn. Prema Ugovoru ugovaratelj, ovdje tužitelj, je preuzeo obvezu isporuke predmetne robe u skladu s Odlukom o odabiru, uvezom ponude, Tehničkim specifikacijama za grupu 2. i prihvatu ispravka računske pogreške za Grupu 2. koji su u prilogu Ugovora i čine njegov sastavni dio, te troškovnikom i dokumentacijom o nabavi koji su dostupni u elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (članak 1. Ugovora).

10. Prvostupanjski sud je radi utvrđenja, provjere i razjašnjenja spornih činjenica koji se odnose na nedostatke, obveze iz preostalih radova na digestorima, troškove otklanjanja nedostataka, količina isporučene robe prema Ugovoru odredio izvesti kombinirano građevinsko, strojarsko i elektrotehničko vještačenje i rješenjem poslovni broj P-1552/20 od 10. siječnja 2022. odredio vještake i dao vještacima jasan zadatak (list 681. spisa).

11. Iz nalaza i mišljenja Žarka Željka d. i. g. vještaka građevinske struke sud je utvrdio da su količine ugovorenih, isporučenih i obračunatih radova međusobno usklađene te u cijelosti odgovaraju ugovoru i troškovniku. Također, da je sva oprema i namještaj iz otpremnica isporučena i ugrađena u tuženikov objekt. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj, osim ugovorenih radova, izveo i izvantroškovničke radove. Iako su pojedini radovi bili izvedeni s nedostacima, većina je naknadno otklonjena, dok preostali nedostaci nisu u cijelosti otklonjeni zbog nemogućnosti pristupa prostorijama tuženika, a da vrijednost radova koje je tužitelj izvršio, radi otklanjanja nedostataka, iznosi 3.270,00 kuna. Tužitelj je sanirao oštećenja nastala tijekom izvođenja radova, a ugrađeni materijali zadovoljavaju propisane tehničke i higijenske standarde. Iz nalaza i mišljenja dipl.ing. el. Janka Artukovića vještaka elektrotehničke struke, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izveo radove s određenim nedostacima, pri čemu je tuženik tijekom stručnog nadzora, kao i putem primopredajnih zapisnika i popisa nedostataka, pozivao tužitelja na njihovo otklanjanje. Međutim, vještak je istodobno utvrdio da iz ugovornih tehničkih specifikacija proizlazi da očekivanja tuženika nisu bila jasno i nedvojbeno vidljiva, niti je u cijelosti definiran predmet nabave, na način, koji bi omogućio precizno utvrđenje svih tužiteljevih obveza. Na temelju nalaza i mišljenja sud je utvrdio da su radovi izvršeni sukladno količini isporučene opreme ali izvedba nije bila u potpunosti u skladu s pravilima struke, osobito u dijelu elektrotehničkih instalacija. U tom smislu utvrđeno je da tužitelj nije otklonio sve nedostatke koji se odnose na neuredno izvedene i nefunkcionalne instalacije, kao i na činjenicu da instalacije opreme nisu bile povezane s instalacijama objekta niti su stavljene u funkciju. Nadalje, sud je prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka prema kojem određeni radovi i obveze koje tuženik stavlja na teret tužitelju nisu bili obuhvaćeni ugovorom niti su bili definirani tehničkim specifikacijama ili projektnom dokumentacijom. To se osobito odnosi na ugradnju i spajanje opreme za regulaciju ventilacije, uključujući frekventni pretvarač i regulator protoka sa senzorom, zatim ugradnju FID i grebenaste sklopke, kao i na osposobljavanje osoblja za rukovanje instalacijom te izradu uputa za rad i održavanje. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da za dovođenje instalacija u funkcionalno stanje potrebno izvršiti dodatne radove koji obuhvaćaju uređenje neuredno izvedenih instalacija, njihovo povezivanje na električne krugove objekta te provedbu funkcionalnih ispitivanja, pri čemu je procijenjeno da je za navedeno potrebno 8.000,00 kn bez PDV-a. Nadalje, sud je utvrdio da se radovi koji nisu predviđeni projektnom dokumentacijom ne mogu izvoditi bez njezine prethodne izmjene ili dopune, te da se takvi radovi mogu izvoditi isključivo kao dodatni, posebno ugovoreni radovi. Također da je potrebna koordinacija različitih struka u realizaciji predmetnog projekta. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da, iako na strani tužitelja postoje određeni nedostaci u izvedbi radova, dio obveza koje tuženik stavlja na teret tužitelju nije bio ugovoren niti jasno definiran, zbog čega ih tužitelj nije bio dužan izvršiti. Iz nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke ing. strojarstva EZ proizlazi da digestor predstavlja laboratorijski uređaj namijenjen izvođenju kemijskih pokusa pri kojima nastaju plinovi koji mogu biti zapaljivi ili opasni za osobu koja provodi ispitivanje. U njegovom sastavu nalazi se ventilacijska turbina čija je osnovna funkcija usisavanje i odvođenje opasnih plinova kroz sustav ventilacije, čime se osigurava sigurnost rada u laboratorijskim uvjetima. Iz nalaza proizlazi da su digestori smješteni u laboratorijima za ispitivanje pitke, površinske, podzemne i bazenske vode, u trenutku pregleda bili u funkciji, koje je u pogon pustio drugi izvođač radova. Vještak se pozvao na odredbe Ugovora o opremanju „Centra za sigurnost i kvalitetu hrane“ od 21. veljače 2020., iz kojih proizlazi da je ugovaratelj, odnosno tužitelj bio dužan snositi troškove prijevoza, isporuke, istovara, montaže te puštanja opreme u rad na mjestu isporuke. Sukladno tome, utvrđenje je vještaka strojarske struke da je tužiteljeva obveza obuhvaćala i ugradnju strojarske opreme i digestora te njihovo dovođenje u stanje potpune funkcionalnosti i spremnosti za uporabu, u skladu s važećim propisima. Prvostupanjski sud je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke kao nestručan i suprotan zadatku koji je dobio te je utvrdio da vještak nije provjerio strojarski troškovnik koji čini dio ponude i Ugovora, a da je vještak tumačio i analizirao ugovor što nije bio njegov zadatak.

12. Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjskog suda sam analizirao Sumarnu specifikaciju opreme, troškovnik strojarskih instalacija koje je doveo u vezu s elektrotehničkim vještačenjem i utvrdio da su postojali određeni nedostaci, da dio spornih obveza vezanih uz digestore nije bila tužiteljeva ugovorna obveza jer ti radovi nisu bili utvrđeni ugovorom. Svi navedeni i specificirani nedostaci koji proizlaze iz dokumentacije u spisu i iz nalaza i mišljenja vještaka nisu nedostaci koji djelo čine neupotrebljivim i niti u kojem slučaju ne smetaju redovitoj niti osobitoj uporabi za koju je stvar namijenjena ili izrađena. Sud je zaključio da se svakako radi o neznatnim nedostacima zbog kojih se naručitelj ne može koristiti pravom na raskid ugovora.

13. Odredbom članka 250. ZPP-a određeno je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razrješenja kakve činjenice potrebno znanje kojim sud ne raspolaže. Iz rješenja poslovni broj P-1552/2020 od 10. siječnja 2022. kojim je sud odredio izvesti kombinirano građevinsko, strojarsko i elektrotehničko vještačenje proizlazi da je prvostupanjski sud dao jasan zadatak vještacima (681. - 682. spisa). Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke i vještaka elektrotehničke struke, a nalaz vještaka strojarske struke nije prihvatio i prema obrazloženju sam cijenio Sumarnu specifikaciju opreme, troškovnik strojarskih instalacija koje je doveo u vezu s elektrotehničkim vještačenjem. Tome je za dodati da nije sporno da vještak strojarske struke nije odgovorio na tužiteljeve primjedbe na nalaz i mišljenje. Tužitelj je nakon što je sudski vještak strojarske struke dao iskaz na ročištu 10. rujna 2024. predložio izvesti strojarsko vještačenje po drugom vještaku što je prvostupanjski sud odbio kao nepotrebno i sam analizirao priložene isprave (list 864. spisa). U okolnostima kada je prvostupanjski sud dao zadatak vještacima u smislu članka 250. ZPP-a a tiče se analize troškovnika, izvedenih radova količine isporučene robe i izvršenih radova, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije mogao zamijeniti vještaka strojarske struke niti je u konkretnom slučaju vještačenje po vještaku elektrotehničke struke može zamijeniti ili nadomjestiti vještačenje po vještaku strojarske struke. Pogotovo u situaciji kada iz očitovanja vještaka elektrotehničke struke proizlazi da troškovnici, koji su činili dio postupka javne nabave, nisu dovoljno precizni, a nalazi sva tri vještaka različito utvrđuju obveze tužitelja. Osnovano stoga navodi tuženik u žalbi da je trebalo odrediti novo strojarsko vještačenje sukladno članku 261. ZPP-a, a što je uostalom tužitelj i predložio. Tome je za dodati da iz obrazloženja nije moguće zaključiti što su vještaci građevinske struke i elektrotehničke struke konkretno utvrdili o konkretnim tužiteljevim obvezama iz Ugovora i troškovnika, koja je oprema i koji su konkretni radovi izvršeni, u odnosu na one koji su bili predviđeni Ugovorom i troškovnicima, niti koje je radove tužitelj, eventualno pristao izvršiti, a nisu bili ugovoreni, prije nego što je tuženik obavijestio tužitelja o raskidu. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da se radilo o neznatnim nedostacima međutim nije obrazložio kako je to utvrdio u odnosu na ukupno preuzete obveze iz Ugovora i troškovnika u odnosu na nedostatke na koje se pozivao tuženik, a na što također osnovano upire tuženik u žalbi.

14. Kako se zaključci prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne mogu ispitati odluka je zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a slijedom toga ne može se ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava. Valjalo je stoga sukladno članku 369. stavku 1. ZPP-a i članku 370. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučeno je na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a kao u točki II. izreke.

15. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će ovisno o utvrđenjima spornih činjenica, dati potpune i jasne razloge svojoj odluci. Pravilno će primijeniti odredbe članka 259. do članka 261. ZPP-a, ocijeniti će koje su to konkretne obveze proizlazile za tužitelja iz Ugovora i priloženih isprava, što je tužitelj od toga konkretno izvršio, je li postupio po pozivu tuženika i otklonio nedostatke, je li se obvezao i kako izvršiti neke druge radnje izvan onih predviđenih Ugovorom i troškovnikom i koje to konkretno, te po utvrđenju primijeniti odgovarajuće materijalno pravo. Novu i zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti na temelju članka 338. stavka 4. ZPP -a kako bi se pravilnost i zakonitost predmete odluke mogla ispitati.

Zagreb, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Lenka Ćorić