REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1534/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja BILDING d.o.o., OIB 68187967754, Gundulićeva ulica 15, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o., protiv tuženika LANGLICE FINANCE LTD, Road Town 958, VG 1110 Tortola, Britanski Djevičanski Otoci, ID No.560681 kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gjurgjan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Gjurgjan & Šribar Radić iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1581/2025-4 od 27. siječnja 2026., 21. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1581/2025-4 od 27. siječnja 2026. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio mjesno nenadležnim (točka I. izreke) te odredio da nakon pravomoćnosti rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom trgovačkom sudu u Rijeci. Pozvao se na odredbu čl. 849. st. 3. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj 17/19; dalje: PZ) navodeći da je propisana mjesna nadležnost suda na čijem se području nalazi brod.

2. Žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga, ističući da ponavlja prigovor stvarne nenadležnosti hrvatskog suda. Navodi da odredba čl. 848. st. 3. PZ-a propisuje mjesnu nadležnost suda za određivanje privremene mjere, a ne određuje mjesnu ili bilo koju drugu nadležnost suda za parnični postupak u kojem se utvrđuje tražbina koja se osigurava privremenom mjerom. Činjenični navodi tužbe se temelje na Ugovoru o zajmu od 24. lipnja 2021. koji ne predstavlja pomorsku tražbinu. Pored toga navodi da ovom postupku ne postoji nadležnost suda Republike Hrvatske te se prvostupanjski sud po službenoj dužnosti trebao proglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Tuženik je prigovor stvarne nenadležnosti hrvatskog suda dao prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari podneskom od 24. rujna 2025. jer postoji sporazum o prorogaciji nadležnosti temeljem kojeg je nadležan sud u Beogradu, Republika Srbija (članak 4. Ugovora). Takav sporazum je u skladu s odredbom članka 46. stavka 3. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17; dalje: ZMPP) i na njega se primjenjuju odredbe odjeljka 7. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.; dalje: Uredba). Tužitelj je stekao navodnu tražbinu prema tuženiku temeljem ugovora o cesiji u kojem tuženik nije sudjelovao već se radi o pravnom odnosu između tužitelja i treće osobe.

2.1. Nastavno žalitelj navodi da tužitelj svoju tražbinu temelji na navodnom ugovoru o zajmu koji nije niti roba niti usluga, te se ne može primijeniti članak 7. stavak 1. točka 1 (a) Uredbe, a očito je da se ne radi niti o potrošačkom ugovoru dok postavljanje alternativnog tužbenog zahtjeva ne može stvarati nadležnost hrvatskog suda iz razloga što takav alternativni zahtjev ne ovisi o volji tuženika te se temeljem navedene dispozicije tužitelja ne može stvarati nadležnost hrvatskog suda. Tužitelj je cesijom preuzeo tražbinu koja se temelji na ugovoru o zajmu koji u sebi nesporno sadrži prorogacijsku klauzulu i koji određuje nadležnost suda u Beogradu, Republika Srbija. Kako ne postoji nadležnost hrvatskog suda u ovom postupku predlaže to preinačiti odluku i utvrditi da ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj te odbaciti tužbu u ovom postupku uz obvezu tužitelja naknaditi troškove postupka tuženiku uz naknadu troškova žalbe.

3. Odgovor na žalbu je dao tužitelj osporavajući sve žalbene navode te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži trošak u iznosu od 5.257,50 EUR.

4. Žalba je osnovana.

5. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ono nije pravilno i zakonito.

6. Prvostupanjski sud nije dao pravilne razloge svojoj odluci niti je pravilno pozivanje na odredbu čl. 849. st. 3. PZ-a. Ne može se ispitati odluka suda o mjesnoj nenadležnosti. Odredba čl. 849. st. 3. PZ-a se odnosi na mjesnu nadležnost suda koji odlučuje o privremenoj mjeri na brodu u postupku provedbe ovrhe i osiguranja na brodu.

7. Tužitelj je podnio tužbu na isplatu pozivajući se na Ugovor o zajmu od 24. lipnja 2021., Beograd (list spisa 19. -21.). Uz zahtjev na isplatu, tužitelj je u tužbi izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu činidbu – na način da tuženik preda u vlasništvo tužitelju jahtu imenom „A“ registarskog broja [registarska oznaka], dakle tuženik se može osloboditi činidbe čije mu je ispunjenje naloženo ako ispuni tu drugu činidbu. Riječ je institutu procesne facultas alternative prema članku 327. ZPP-a. Ta alternativna mogućnost oslobađanja tuženika od obveze nije samostalni tužbeni zahtjev, već građanskopravna ponuda tužitelja tuženiku, o kojoj sud ne može raspravljati niti meritorno odlučivati.

8. Osnovano žalitelj ukazuje da je prije donošenja pobijanog rješenja podneskom od 24. rujna 2025. (list spisa 66.) istaknuo prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, pozivajući se na sporazum o prorogaciji međunarodne nadležnosti. Dakle, prije svega treba odlučiti o tom prigovoru, o čemu prvostupanjski sud nije odlučio.

9. U smislu odredbe čl. 70. st. 3. ZPP-a sporazum o mjesnoj nadležnosti (odnosno u ovom slučaju sporazum o prorogaciji međunarodne nadležnosti) važi ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa. Postojanje pisane forme takvog sporazuma, kao uvjeta njegova važenja, podrazumijeva dakako da je potpisan od obje strane.

10. Tužitelj tužbeni zahtjev gradi na činjenici sklopljenog Ugovora o zajmu te da je cesijom preuzeo tražbinu koja se temelji na ugovoru o zajmu koji je u sebi sadrži sporazum o prorogaciji međunarodne nadležnosti. Kao materijalnu podlogu za odlučivanje o postojanju sporazuma o prorogaciji međunarodne nadležnosti, treba uzeti činjenično stanje iz sadržaja tužbe.

11. Pored toga, za ukazati je da pitanje ugovorene nadležnosti inozemnog suda i pitanje apsolutne nenadležnosti suda nisu isti pravni pojmovi. Ugovaranjem nadležnosti inozemnog suda prorogira se nadležnost inače stvarno i mjesno nadležnog domaćeg suda za postupanje u određenoj pravnoj stvari na inozemni sud. Kod apsolutne nenadležnosti suda, sud uopće nije nadležan odlučivati u određenoj pravnoj stvari, jer je ona u nadležnosti nekog drugog tijela.

12. Slijedom iznesenog, valjalo je ukinuti pobijano rješenje (čl. 380. t. 3. ZPP-a), te u nastavku postupka, prvostupanjski sud će, uzimajući u obzir upute ovog suda odlučiti o prigovoru tuženika vodeći računa da li se radi o sporu s međunarodnim elementom, te ispitati nadležnost hrvatskih sudova. Nakon toga će o tome donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

Zagreb, 21. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Cvitković