REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1507/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednice vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja COLE GRADNJA d.o.o. Sesvete, Vrbnička 12, OIB: 89631110205, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri u Zagrebu, Radnička cesta 37/B, protiv tuženika RIJEKATEKSTIL d.o.o. Rijeka, Jadranski trg 4, OIB: 67641553147, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, Nikole Tesle 9/V - VI, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-522/2025-86 od 6. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-522/2025-86 od 6. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.159,60 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke) i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 16.887,50 EUR (točka II. izreke).

2. Prvostupanjski sud je tako odlučio jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Jasminke Lilić utvrdio da je cjelokupni materijal naveden na stranici 241 . spisa obračunat okončanom situacijom te je ta okončana situacija uvećana za vrijednost tog materijala te kako su se stranke na temelju Sporazuma od 13. kolovoza 2019. sporazumjele da će se okončana situacija umanjiti za iznos troškova koje je tuženik imao za radove koje je obavio zbog tužiteljevog kašnjenja u izvršenju ugovorne usluge, stoga je odbio kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.159,60 EUR.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači. Žalitelj je ustrajao kod tvrdnje kako mu materijal, kojeg je predao na gradilištu TC Martinkovac, nikada nije vraćen niti plaćen i da je nekoliko puta dopisima pozivao tuženika da plati navedeni materijal, na koje zahtjeve se tuženik oglušio.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Tužitelj je podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari za isplatu iznosa od 80.296,07 EUR i to prema okončanoj situaciji broj 6-1-5 u iznosu od 27.837,38 EUR (209.740,75 kn) po osnovi naknade za izvedene gips kartonske i soboslikarske radove na trgovačkom centru Srdoči, zatim za naknadu tužiteljevog materijala koji je ostao na gradilištu u iznosu od 12.641,85 EUR (95.250,00 kn) te za isplatu naknade štete u iznosu od 39.816,84 EUR (300.000,00 kn) koju tužitelj potražuje sukladno odredbi čl. 619. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

8. Prvostupanjski sud je donio presudu pod poslovnim brojem P-47/2020-63 od 25. travnja 2025. kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.065,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kojeg tuženik nije platio tužitelju po osnovi okončane situacije 6-1-5. Naime, navedeni iznos je preostao nakon što su od ukupnog iznosa po navedenoj okončanoj situaciji odbijeni troškovi sukladno sporazumu stranaka kojim se tužitelj usuglasio da će od okončane situacije odbiti troškove koji su tuženiku nastali zbog uvođenja dodatne radne snage, dodatnog čišćenja, troškove električara i dodatne troškove ispitivanja elektroinstalacija i vatrodojave (stranica 332. spisa). Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je spomenutom presudom po osnovi okončane situacije ocijenio osnovanom tužiteljevu tražbinu u iznosu od 2.065,63 EUR, dok je u preostalom dijelu do utuženih 27.837,38 EUR po toj osnovi tužbeni zahtjev odbijen. Nadalje, navedenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev i u cjelokupnom preostalom dijelu uz obrazloženje da je tužitelj neosnovano potraživao cijenu materijala kojeg je ostavio na gradilištu (12.641,85 EUR) jer je cijena tog materijala obračunata u okončanoj situaciji, tj. okončana situacija uvećana je za iznos materijala kojeg je tužitelj ostavio na gradilištu i koji je nesporno ugrađen u objekt. Također, odbijen je i tužiteljev zahtjev u iznosu od 39.816,84 EUR po osnovi naknade štete.

9. Presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-2966/2025-2 od 9. rujna 2025. potvrđena je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P -47/2020-63 od 25. travnja 2025. ispravljena rješenjem od 11. lipnja 2025. u točki I. njene izreke (kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev) te u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 73.070,84 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem je presuda ukinuta u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 5.159,60 EUR s pripadajućim kamatama i u točki III. izreke koja se odnosi na troškove parničnog postupka te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

10. Naime, ovaj sud je ukinuo prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu jer se vještak Jasminka Lilić, u odnosu na prigovor na nalaz i mišljenje, nije očitovao je li materijal i to vuna TVF1 – 12 rola (200 m2) – 30 kn/m2= 6.000,00 kn, Rockwoll vuna 100mm s filcom 285 m2-40,35 kn/m2=11.500,00 kn, CW 100 (4000mm)– 800 m1 – 9,38 kn/m1=7.500,00 kn, CD (4000 mm)-400 m1-5,50 kn/m1=2.200,00 kn, UA 100 (4000 mm) – 70 m1 – 38,57 kn/m1= 2.700,00 kn, UW 100 (4000 mm) – 140 m1 – 8,57 kn/m1= 1.200,00 kn, ukupne vrijednosti u iznosu od 31.100,00 kn što uvećano za PDV iznosi 38.875,00 kn odnosno 5.159,60 EUR, obuhvaćen u okončanoj situaciji iako je i to bio sadržaj zadatka vještaku koji je sud odredio rješenjem od 6. listopada 2022.

11. U ponovnom suđenju vještak je u očitovanju od 11. studenoga 2025. istaknuo da je sav materijal kojeg je tužitelj ostavio na gradilištu obuhvaćen okončanom situacijom 6-15-1. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da su navedenom okončanom situacijom obuhvaćeni i vuna TVF1 – 12 rola (200 m2) – 30 kn/m2= 6.000,00 kn, Rockwoll vuna 100 mm s filcom 285 m2-40,35 kn/m2=11.500,00 kn, CW 100 (4000mm)– 800 m1 – 9,38 kn/m1=7.500,00 kn, CD (4000mm)-400 m1-5,50 kn/m1=2.200,00 kn, UA 100 (4000 mm) – 70 m1 – 38,57 kn/m1= 2.700,00 kn, UW 100 (4000 mm)– 140 m1 – 8,57 kn/m1= 1.200,00 kn, ukupne vrijednosti u iznosu od 31.100,00 kn što uvećano za PDV iznosi 38.875,00 kn odnosno 5.159,60 EUR. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda iz točke 11. obrazloženja da je taj materijal zajedno s gipskartonskim pločama poslužio za izgradnju podkonstrukcije sustava zidova i obloga, a kako to proizlazi iz obrazloženja vještaka na stranici 762. spisa iz kojeg je vidljivo da su profili (dio priznatog materijala) potrebni za izradu podkonstrukcije sustava zidova i obloga od gipskartonskih ploča, dok se rockwool vuna koristila za toplinsku, zvučnu i protupožarnu izolaciju, a vuna F1 za zvučno i toplinsko izoliranje te su obje vrste vuna dio sustava pregradnih zidova i obloga (od gipskartonskih ploča).

12. S obzirom na to da je i materijal iz točke 10. obrazloženja ove presude obuhvaćen predmetnom okončanom situacijom te imajući u vidu sadržaj Sporazuma stranaka od 13. kolovoza 2019. kojim se tužitelj suglasio da se od okončane situacije odbiju: troškovi nastali zbog uvođenja dodatne radne snage i materijala od strane naručitelja kako bi se do tehničkog pregleda izveli svi potrebni radovi na kojima je izvođač radova bio u kašnjenju, troškovi dodatnog čišćenja unutar hale A, B i C uključujući i okoliš te eventualni dodatni trošak na ime odvoza šute, troškovi električara radi montaže i demontaže rasvjete i vatrodojave u hali A i B te dodatni trošak ispitivanja elektroinstalacija i vatrodojave, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kao neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu za iznos od 5.159,60 EUR.

13. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita u skladu s čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lenka Ćorić