Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3497/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice AR, radi prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: Pp-17463/2025 od 13. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom protiv okrivljenice AR, odbijena je optužba da bi počinila prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju.
2. Istom presudom odlučeno je da će se troškovi prekršajnog postupka isplatiti na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajno pravnoj sankciji i troškovima postupka.
4. Žalitelj u žalbi, ne osporavajući činjenicu da je okrivljenica u svojstvu poslodavca, prije pokretanja prekršajnog postupka za imenovanog radnika u korist Državnog proračuna uplatila iznos od 2.650,00 eura po osnovu uplate mirovinskog osiguranja za istog radnika, a sve na temelju rješenja višeg inspektora rada izdanog u tijeku inspekcijskog nadzora, međutim ističe da time okrivljenica nije pravomoćno osuđena ili oslobođena od optužbe za predmetni prekršaj, niti je protiv iste pravomoćno obustavljen postupak pa s obzirom na navedeno, smatra da nije bilo osnova za donošenje odluke kojom se optužba protiv okrivljenice odbija, vodeći se načelom „ne bis in idem“, slijedom čega predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je neosnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i zakonito protiv okrivljenice, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, odbio optužbu, za koju odluku je dao valjane i argumentirane razloge, sa kojima se slaže i ovaj sud.
8. Naime, primjenom čl. 181. toč. 4. Prekršajnog zakona, pobijanom odlukom je odbijena optužba protiv okrivljenice radi prekršajnog djela iz čl. 172. st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, a prema kojoj optužbi je okrivljenica kao poslodavac za radnika ĆR čiji rad je koristila, propustila u zakonskom roku podnijeti prijavu na mirovinsko osiguranje. Prvostupanjski je sud za svoju odluku dao valjane razloge navodeći da je u tijeku provođenja inspekcijskog nadzora, a prije pokretanja prekršajnog postupka, u odnosu na ovo isto djelo, od strane Državnog inspektorata bilo doneseno rješenje kojim je poslodavcu naloženo u ostavljenom roku u Državni proračun izvršiti uplatu iznosa od 2.650,00 eura po osnovu uplate mirovinskog osiguranja za istog radnika, što je okrivljenica i učinila te o učinjenom dostavila valjane dokaze, te da se u konkretnom slučaju radi o administrativnoj mjeri čija se primjena, sukladno praksi Europskog suda, smatra presuđenom stvari, odnosno da je na opisani način već sankcionirana u upravnom postupku. Prvostupanjski sud ističe da je zbog naprijed navedenog, pozivajući se na načelo „ne bis in idem“ odbio optužbu protiv okrivljenice.
9. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, budući da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru nedvojbeno proizlazi da je okrivljenici AR kao poslodavcu, Rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske od 23. svibnja 2025. godine, naložena uplata iznosa od 2.650,00 eura u Državni proračun po osnovu mirovinskog osiguranja za radnika ĆR, što je i učinjeno.
10. Dakle, slijedom iznesenog, naprijed navedena upravna mjera se, i prema ocjeni ovog suda, odnosi na činjenični opis radnje prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5 Zakona o mirovinskom osiguranju, naveden u optužnom prijedlogu, zbog čega se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, a koje stajalište je u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju A (A v. [adresa] App. no 55759/07) u kojoj je potvrđeno stajalište Suda iznijeto u slučaju Ć (Zolotukhnin v. Rusija, App. No 14939/03) u kojoj se također odlučivalo o povredi načela „ne bis in idem“.
11. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom se odbija optužba protiv okrivljenice u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 172. st. 2. toč. 5., dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravnost odluke prvostupanjskog suda.
12. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.
-
Zagreb, 21. travnja 2026.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
