Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-899/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Dragice Samardžić, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ankice Matić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ZZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćniku Andreju Šoošu Maceljskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski Mandić, Stanić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P- 839/2023-23 od 12. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-839/2023-23 od 12. veljače 2026.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 9012088663 od 13.11.2006. zaključenog između tužiteljice ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:02535697732, u dijelu u kojem je u točki 1. ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti CHF 10.457,83 po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja kredita, u dijelu u kojem je u točki 6.2. ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanje, te u dijelu u kojem je u točki 11.3. ugovoreno da će korisnik kredita obvezuje platiti unaprijed ili istovremeno s korištenjem kredita naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50% od iznosa kredita a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. da isplati tužiteljici ZZ s osnova pretplate s osnova valutne klauzule i tzv. „ulazne naknade“ u iznosu od 1.435,64 eura (tisućučetrstotridesetpeteuraišezdesetčetiricenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.7.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1.1.2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekućom na iznose kako slijedi:

96,32 Eur od 24.11.2006.

4,17 EUR od 01.12.2009.

6,14 EUR od 01.01.2010.

7,91 EUR od 01.02.2010.

7,45 EUR od 01.03.2010.

9,75 EUR od 01.04.2010.

9,24 EUR od 01.05.2010.

10,29 EUR od 01.06.2010.

17,24 EUR od 01.07.2010.

15,76 EUR od 01.08.2010.

19,77 EUR od 01.09.2010.

18,48 EUR od 01.10.2010.

15,75 EUR od 01.11.2010.

21,03 EUR od 01.12.2010.

27,60 EUR od 01.01.2011.

23,07 EUR od 01.02.2011.

24,71 EUR od 01.03.2011.

22,50 EUR od 01.04.2011.

22,83 EUR od 01.05.2011.

31,62 EUR od 01.06.2011.

32,21 EUR od 01.07.2011.

39,78 EUR od 01.08.2011.

36,11 EUR od 01.09.2011.

32,06 EUR od 01.10.2011.

31,55 EUR od 01.11.2011.

31,19 EUR od 01.12.2011.

32,97 EUR od 01.01.2012.

34,85 EUR od 01.02.2012.

34,99 EUR od 01.03.2012.

33,73 EUR od 01.04.2012.

34,35 EUR od 01.05.2012.

34,94 EUR od 01.06.2012.

34,01 EUR od 01.07.2012.

34,32 EUR od 01.08.2012.

33,80 EUR od 01.09.2012.

32,46 EUR od 01.10.2012.

33,87 EUR od 01.11.2012.

34,65 EUR od 01.12.2012.

34,38 EUR od 01.01.2013.

31,36 EUR od 01.02.2013.

33,93 EUR od 01.03.2013.

34,05 EUR od 01.04.2013.

32,97 EUR od 01.05.2013.

30,10 EUR od 01.06.2013.

30,02 EUR od 01.07.2013.

30,64 EUR od 01.08.2013.

31,80 EUR od 01.09.2013.

33,58 EUR od 01.10.2013.

32,67 EUR od 01.11.2013.

56,66 EUR od 01.12.2013., u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužiteljici ZZ prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.837,50 EUR

(tisućuosamstotrideset sedameuraipedesetcenti) s pripadajućim zateznim kamatama od 12. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu od 13. studenoga 2006., sklopljenog između tužiteljice i tuženika prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit sa valutnom klauzulom CHF u iznosu od 10.457,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti te odredbe o naknadi za obradu kredita od 1,50% iznosa kredita i isplata ukupnog iznosa od 1.435,64 eura iz osnove ništetnih navedenih ugovornih odredbi.

6. Nesporno je da su stranke sklopile potrošački Ugovora o kreditu broj:9012088663 od 13. studenoga 2006. na iznos od 10.457,83 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je ugovor sklopljen uz valutu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća, a isto tako ugovorena je naknada za obradu kredita u iznosu od 1,50% iznosa kredita.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i odredba o naknadi za obradu kredita o kojim odredbama ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe Ugovora o kreditu od 13. studenoga 2006., sklopljenog između tužiteljice, u svojstvu korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita, kojim je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja i naknada za obradu kredita ništetne jer su bile nerazumljive i nepoštene, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli i tečajnim razlikama te naknadi za obradu kredita odredio je isključivo davatelj kredita, bez jasno određenih uvjeta i referentne stope za koju se veže promjena što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju stambenog objekta, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i odredba o naknadi za obradu kredita u predmetnom Ugovoru nepoštene te stoga ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kredita donesene bez suglasnosti i sudjelovanja tužiteljice, ništetne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljičine tražbine jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2023., nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

16. Što se tiče naknade za obradu kredita radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

17. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i naknadi za obradu kredita to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, a prva dospjela tražbina se odnosi na studeni 2006., dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 12. lipnja 2023., nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine u odnosu na tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF.

18. Na temelju nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Ive Koške, univ. spec. oec. (KTM Eksperti) od 26. svibnja 2025. utvrđeno je da razlika između plaćenog obroka i obroka koji je bio utvrđen na dan podizanja kredita i kao takav iskazan u otplatnoj tablici od 13. studenog 2006., utvrđena u iznosu od 13.558,88 kn, odnosno 1.799,57 EUR korištenjem fiksnog tečaja konverzije (7,53450). Uzimajući u obzir isključivo više plaćene obroke, razlika između plaćenog obroka i obroka koji je bio utvrđen na dan podizanja kredita utvrđena je u iznosu od 13.757,91 kn, odnosno 1.825,99 EUR korištenjem fiksnog tečaja konverzije (7,53450). Tužiteljica je platila ulaznu naknadu od 1,50% 23. studenog 2006. u iznosu od 725,72 kn, odnosno 99,90 EUR korištenjem fiksnog tečaja konverzije (7,53450). U razdoblju od 28. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. tužiteljica je platila manje nego što bi platila u odnosu na početno ugovoreni tečaj (tzv. negativne tečajne razlike) u iznosu od 199,03 kn, odnosno 26,42 EUR korištenjem fiksnog tečaja konverzije (7,53450). Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Ive Koške, univ.spec.oec. od 4. srpnja 2025. proizlazi kako je tijekom izrade nalaza omaškom iz knjigovodstvene kartice umjesto iznosa od 725,72 kn, korišten iznos od 752,72 kn. Ulazna naknada plaćena je 23. studenog 2006. u iznosu od 725,72 kn, odnosno 96,32 EUR korištenjem fiksnog tečaja konverzije (7,53450). Vještak navodi kako ostaje kod svog nalaza sačinjenog u ovom predmetu 26. svibnja 2025., osim u dijelu utvrđivanja ulazne naknade koja je utvrđena u iznosu od 725,72 kn, odnosno 96,32 EUR korištenjem fiksnog tečaja konverzije (7,53450). Saslušan na ročištu 9. siječnja 2026., vještak Ivo Koški, dipl.oec., iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 26.5.2025., odnosno dopune od 4.7.2025., gdje je u odnosu na primjedbu izračunao preplaćene valutne klauzule.

19. Polazeći od navedenog, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužiteljici isplati ukupan iznos od 1.435,64 eura iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF i naknade za obradu kredita sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te naknadi parnični trošak u iznosu od 1.837,50 eura sa zateznom kamatom.

20. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Za razliku od tužitelja koji je potrošač tuženik je financijska institucija čija je funkcija, između ostalog, i davanje kredita. Što se tiče naknade parničnog troška prvostupanjski sud je pravilno isti dosudio tužiteljici za radnje poduzete u postupku s obzirom da je tužiteljica bila zastupana po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Suprotno žalbenim navodima tuženika tužiteljica ima pravo i na naknadu parničnog troška pristupa na ročište za objavu presude na koje je pristupio njen punomoćnik za 50% vrijednosti boda odnosno za 50 bodova, koliko joj je s ostalim parničnim troškom, pravilno dosudio prvostupanjski sud.

21. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 21. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić