Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-905/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Dragice Samardžić, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ankice Matić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja HP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3 A, Rijeka, OIB:23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-103/2023-9 od 18. srpnja 2025. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj P-103/2023-15 od 22. siječnja 2026. i dopunske presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-103/2023-15 od 22. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-103/2023-9 od 18. srpnja 2025. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj P-103/2023-15 od 22. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e :

Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Karlovcu broj P-103/2023-9 od 18. srpnja 2025. ispravljenoj rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj P-103/2023-15 od 22. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i dopunskoj presudi Općinskog suda u Karlovcu broj P-103/2023-15 od 22. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 10. Ugovora o kreditu, broj 51404627-5102479715, sklopljenog dana 20. lipnja 2005., u članku 10. koji glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 02,500% dva cijela pedeset posto naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK) obračunate s datumom Ugovora“.

II. Tužena Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 dužna je tužitelju HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 420,96 eur / 3.171,76 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2005. pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tužena Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 dužna je tužitelju HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi ovim postupkom prouzročene parnične troškove u iznosu 513,27 k, zajedno sa zakonskim zateznom kamatom tekućim od dana presudđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatnew stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refiniciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

1.1. Dopunskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"I. Dopunjuje se presuda broj P-103/2023-9 od 18. srpnja 2025., na način da se na kraju točke 20. obrazloženja presude dodaje:

"Tužitelju uz to nije priznat ni zatraženi trošak prijevoza na ročište na relaciji Karlsruhe-Zagreb, Zagreb-Karlovac, oba smjera, u iznosu od 106,98 EUR, jer je tužitelj kao adresu prebivališta naznačio; [adresa], pa nije opravdano priznati dakle navedeni trošak prijevoza."

II. U ostalom dijelu presuda iz točke I ove odluke ostaje neizmijenjena.

III. Ispravlja se id. presuda broj P-103/2023-9 od 18. srpnja 2025. u dijelu naznake valute iznosa u točki III izreke, četvrti red na način da umjesto valute;

„ k “, ispravno ima stajati valuta; " eur".

IV. Ispravlja se ovosudna presuda broj P-103/2023-9 od 18. srpnja 2025. u predzadnjem redu točke 20. obrazloženja, na način da umjesto očito nepravilno naznačene riječi; „ pozivni “, ispravno ima stajati valuta; " pozitivnim".

V. U ostalom dijelu presuda iz točke I. ovog rješenja ostaje neizmijenjena."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, a protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi i dopunskoj presudi tužitelj, pobijajući presudu i dopunsku presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda i dopunska presuda preinače, podredno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnom odredbe o naknadi za obradu kredita,

- isplata iznosa 420,96 eura iz osnove naknade za obradu kredita i

- odluka o parničnom trošku.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili potrošački Ugovor o kreditu broj:51404627-5102479715, od 20. lipnja 2005., kojim je tuženik, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.000,00 CHF.

7. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je odredbom članka 10. ugovorena naknada za obradu kredita od 2,50% iznosa kredita.

8. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, u daljnjem tekstu: ZZP), dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

9. U konkretnom slučaju banka je jednostrano i protivno načelu savjesnosti i poštenja odredila jednokratnu naknadu za obradu kredita.

10. Prema odredbi članka 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), nejasne odredbe tumače se u korist tužitelja.

11. Radi toga je odredba članka 10. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna, a djelomična ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez te ništetne odredbe.

12. Polazeći od navedenog, sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, o stjecanju bez osnove, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iz osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iznos od 420,96 eura sa zateznom kamatom kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužitelju dosudio parnični trošak u iznosu od 513,27 eura uzimajući u obzir radnje poduzete u postupku, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

13. Tuženikov prigovor zastare tražbine tužitelja nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

14. Što se tiče naknade parničnog troška, suprotno žalbenim navodima tuženika tužitelj, zastupan po odvjetniku, ima pravo na naknadu parničnog troška pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50% vrijednosti boda, kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je tužitelju priznao parnični trošak temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od po 50 bodova koliko je tužitelj tražio prema vrijednosti predmeta spora 420,96 eura, a kao opravdan trošak tužitelju je pravilno dosuđen zatraženi trošak u iznosu od po 100,00 eura za sastav tužbe i za sastav podneska od 20.11. 2023., te za zastupanje na ročištu od 12. 03. 2025. Za zastupanje na prvom ročištu održanom 09.10.2024. tužitelju je priznat 50%-ni iznos troška od 50,00 eura, jer se radilo o pripremnim ročištima na kojima se samo procesno raspravljalo, a isti trošak priznat je i za pristup na ročište za objavu odluke. Ukupno je za naprijed navedene radnje tužitelju priznat trošak postupka u iznosu od 400,00 eura odnosno trošak u iznosu od 500,00 eura uključujući PDV. Tom trošku dodan je trošak sudske pristojbe za tužbu koju je tužitelj platio prilikom podnošenja tužbe u iznosu od 13,27 eura te je sveukupno tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 513,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe presude jer isti nije dokazao da bi tu pristojbu platio. U odnosu na tužiteljev trošak prijevoza na ročište na relaciji Karlsruhe-Zagreb, Zagreb-Karlovac, oba smjera, u iznosu od 106,98 eura navedeni trošak tužitelju pravilno nije priznat jer je tužitelj kao adresu prebivališta naznačio [adresa], pa navedeni trošak nije bio nužan niti opravdan za vođenje postupka.

15. Polazeći od navedenog žalbeni razlozi i navodi tužitelja i tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

16. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda ispravljena prvostupanjskim rješenjem jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja i potvrđene su odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanoj prvostupanjskoj presudi ispravljenom prvostupanjskim rješenjem pod točkom III. izreke i dopunskoj presudi u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Split, 21. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić