Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-820/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Dragice Samardžić, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ankice Matić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2654/2025-13 od 29. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2654/2025-13 od 29. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkama: I., II. i III. izreke za iznos parničnog troška od 564,43 eura sa zateznim kamatama od 29. listopada 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika kao osnovana, djelomično se preinačuje odluka o parničnom trošku u dijelu pod točkom III. izreke i pod točkom IV. izreke i odbija zahtjev tužitelja za razliku parničnog troška u iznosu od 666,75 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 5. st. 1. Ugovora o kreditu br. 116- 184/2005. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog dana 30.08.2005. g. između tužitelja i prednika tuženika, potvrđenog dana 01.09.2005. g. po javnom bilježniku Ljubici Jožinec iz Samobora pod br. OU-1152/2005, u dijelu odredbe koji glasi: “Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25% jednokratno.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, da tužitelju MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 446,07 eura (četristočetrdesetsedam eura i sedam centi) sa zateznim kamatama tekućim od 7. rujna 2005. pa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2007. propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, da tužitelju MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.231,18 eura (tisućudvjestotridesetjedan euro i osamnaest centi) sa zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnom odredbe o naknadi za obradu kredita,

- isplata iznosa 446,07 eura iz osnove naknade za obradu kredita i

- odluka o parničnom trošku.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika zaključili potrošački Ugovor o kreditu broj:116-184/2005 od 30. kolovoza 2005,., kojim je prednik tuženika, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 55.800,00 CHF.

7. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je odredbom članka 5.1. ugovorena naknada za obradu kredita od 1,25% iznosa kredita.

8. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, u daljnjem tekstu: ZZP), dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

9. U konkretnom slučaju banka je jednostrano i protivno načelu savjesnosti i poštenja odredila jednokratnu naknadu za obradu kredita.

10. Prema odredbi članka 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), nejasne odredbe tumače se u korist tužitelja.

11. Radi toga je odredba članka 5. stavka 1. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna, a djelomična ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez te ništetne odredbe.

12. Polazeći od navedenog, sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, o stjecanju bez osnove, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iz osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iznos od 446,07 eura sa zateznom kamatom kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud. Pored toga, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužitelju dosudio parnični trošak u iznosu od 1.231,18 eura, pogrešno polazeći od vrijednosti predmeta spora koju je utvrdio u iznosu od 1.340,50 eura.

13. Tuženikov prigovor zastare tražbine tužitelja nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

14. Međutim, suprotno pravnom stajalištu prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora nije ona koju je pogrešno označio prvostupanjski sud jer je vrijednost predmeta spora iznos kondemnatornog tužbenog zahtjeva koji iznosi 446,07 eura te tužitelj ima pravo na parnični trošak sukladno navedenom iznosu glavnog tužbenog zahtjeva, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tbr. 7. točka 1., po 50 bodova, uzimajući u obzir radnje poduzete u postupku: a to je sastav tužbe, sastav jednog podneska te zastupanja na dva ročišta, kao i pristup na ročište za objavu presude 25 bodova, odnosno ukupno 225 bodova, uvećano za PDV, te trošak sudskih pristojbi tužbe 53,09 eura i pristojbe presude od 53,09 eura, što daje ukupan iznos od 668,68 eura. Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška sudskih pristojbi jer predmetni spor nije proizašao iz kolektivnog spora pa tužitelj u ovom sporu nije oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Međutim, tuženik je djelomično uspio u žalbenom postupku u odnosu na parnični trošak te mu pripada dio tog troška u iznosu od 104,25 eura, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate. Kada se od tužiteljevog parničnog troška oduzme parnični trošak tuženika proizlazi da je tužiteljev parnični trošak iznos od 564,43 eura koliko mu je i dosuđeno te je u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda. U ostalom dijelu za više zatraženi iznos parničnog troška od dosuđenog za 666,75 eura prvostupanjska presuda je preinačena na način da je za navedeni iznos parničnog troška zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

15. Polazeći od navedenog žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva jer je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

16. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama: I., II. i III. izreke za iznos parničnog troška od 564,43 eura sa zateznim kamatama od 29. listopada 2025. do isplate jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda u tom dijelu pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Međutim, s obzirom na pogrešno označenu vrijednost predmeta spora i djelomično osnovanu žalbu tuženika u pogledu parničnog troška, temeljem odredbe članka 373. točke 3. u vezi s člankom 380. točkom 3. ZPP-a, djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku u dijelu pod točkom III. izreke i pod točkom IV. izreke i odbijen je zahtjev tužitelja za razliku parničnog troška za iznos od 666,75 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Split, 21. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić