Poslovni broj: Pr-128/2024-35

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik UF, pravni zastupnik i viši pravni savjetnik „Novog sindikata“, protiv tuženika: LEĆ d.o.o. Vodice, Obala Juričev Ive Cota 9, OIB: 79331181937, kojeg zastupa direktor MF, a ovog punomoćnik Suzana Malenica, odvj. u Šibeniku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 11. ožujka 2026.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 21. travnja 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: „LEĆ“ d.o.o. Vodice, Obala Juričev Ive Cota 9, 22211 Vodice, OIB: 79331181937, da isplati tužitelju: AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, po osnovi noćnog rada, rada na blagdane i neradne dane, te rada subotom i nedjeljom, bruto iznos od 5.588,94 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sukladno odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koja teče kako slijedi:

- na iznos od 0,00 € za 01/12. od 15.02.2012. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 02/12. od 15.03.2012. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 03/12. od 15.04.2012. do isplate,

- na iznos od 3,10 € za 04/12. od 15.05.2012. do isplate,

- na iznos od 156,81 € za 05/12. od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 185,99 € za 06/12. od 15.07.2012. do isplate,

- na iznos od 259,36 € za 07/12. od 15.08.2012. do isplate,

- na iznos od 272,58 € za 08/12. od 15.09.2012. do isplate,

- na iznos od 281,45 € za 09/12. od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 114,09 € za 10/12. od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 109,58 € za 11/12. od 15.12.2012. do isplate,

- na iznos od 117,05 € za 12/12. od 15.01.2013. do isplate,

- na iznos od 2,27 € za 01/13. od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 02/13. od 15.03.2013. do isplate,

- na iznos od 87,39 € za 03/13. od 15.04.2013. do isplate,

- na iznos od 36,64 € za 04/13. od 15.05.2013. do isplate,

- na iznos od 78,38 € za 05/13. od 15.06.2013. do isplate,

- na iznos od 197,34 € za 06/13. od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos od 210,07 € za 07/13. od 15.08.2013. do isplate,

- na iznos od 232,79 € za 08/13. od 15.09.2013. do isplate,

- na iznos od 219,31 € za 09/13. od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 99,79 € za 10/13. od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 79,06 € za 11/13. od 15.12.2013. do isplate,

- na iznos od 106,66 € za 12/13. od 15.01.2014. do isplate,

- na iznos od 13,70 € za 01/14. od 15.02.2014. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 02/14. od 15.03.2014. do isplate,

- na iznos od 10,00 € za 03/14. od 15.04.2014. do isplate,

- na iznos od 125,58 € za 04/14. od 15.05.2014. do isplate,

- na iznos od 197,91 € za 05/14. od 15.06.2014. do isplate,

- na iznos od 172,92 € za 06/14. od 15.07.2014. do isplate,

- na iznos od 159,12 € za 07/14. od 15.08.2014. do isplate,

- na iznos od 226,31 € za 08/14. od 15.09.2014. do isplate,

- na iznos od 178,87 € za 09/14. od 15.10.2014. do isplate,

- na iznos od 120,03 € za 10/14. od 15.11.2014. do isplate,

- na iznos od 111,64 € za 11/14. od 15.12.2014. do isplate,

- na iznos od 89,32 € za 12/14. od 15.01.2015. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 01/15. od 15.02.2015. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 02/15. od 15.03.2015. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 03/15. od 15.04.2015. do isplate,

- na iznos od 87,08 € za 04/15. od 15.05.2015. do isplate,

- na iznos od 338,81 € za 05/15. od 15.06.2015. do isplate,

- na iznos od 152,08 € za 06/15. od 15.07.2015. do isplate,

- na iznos od 168,14 € za 07/15. od 15.08.2015. do isplate,

- na iznos od 125,17 € za 08/15. od 15.09.2015. do isplate,

- na iznos od 153,52 € za 09/15. od 15.10.2015. do isplate,

- na iznos od 117,32 € za 10/15. od 15.11.2015. do isplate,

- na iznos od 132,26 € za 11/15. od 15.12.2015. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 12/15. od 15.01.2016. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 01/16. od 15.02.2016. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 02/16. od 15.03.2016. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 03/16. od 15.04.2016. do isplate,

- na iznos od 59,46 € za 04/16. od 15.05.2016. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 05/16. od 15.06.2016. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 06/16. od 15.07.2016. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 07/16. od 15.08.2016. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 08/16. od 15.09.2016. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 09/16. od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 10/16. od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 11/16. od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 0,00 € za 12/16. od 15.01.2017. do isplate, u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena do 31.7.2015.g., a od 1.8.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te je dužan tuženik isplatiti tužitelju novčanu naknadu po osnovi prekovremenog rada za predmetno razdoblje od 1. rujna 2011. do 31. prosinca 2016., s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena do 31.7.2015.g., a od 1.8.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 700,00 Eura, u roku od 15 dana, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je radnik zaposlen kod tuženika na poslovima čistača I kategorije i da je ostvario pravo na povećanje plaće u skladu sa pozitivnim pravnim propisima, a pravo na povećanje plaće da je regulirano čl. 94. i 95. Zakona o radu, a koje da propisuju da radnik već po samoj zakonskoj odredbi ima pravo na povećanu plaću bez obzira je li to pravo propisano kolektivnim ugovorom (dalje KU) ili Pravilnikom o radu, a s obzirom da Zakon o radu ne propisuje koliko takvo povećanje plaće iznosi, isto da je uređeno Pravilnikom o radu tuženika, a kojeg da obvezuje isti pravilnik, te po kojem da ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog tim pravilnikom, te da upravo sam Zakon o radu navodi da radnici koji rade na blagdan, noću i prekovremeno ostvaruju pravo na povećanu plaću te u slučaju rada u otežanim uvjetima. Tužitelj navodi da prema odredbama Pravilnika o radu od 6.2.2015.g. i Izmjena i dopuna istog od 31.12.2015.g. tužitelju pripada pravo na uvećanje osnovne plaće po osnovi noćnog rada, prekovremenog rada, rada na blagdane i subotom i nedjeljom, a za razdoblje koje obuhvaća mjesec siječanj 2012.g. pa do podnošenja tužbe u mjesecu studenom 2016.g., da je ostvario pravo na povećanje osnovne plaće i to po osnovu rada noću, rada u dane blagdana i neredane dane utvrđene zakonom i rad za Uskrs, rada nedjeljom, te prekovremeni rad koji tuženik nije u smislu odredbi Zakona o radu, Pravilnika o radu i njegovih izmjena isplaćivao tužitelju, pa da isti, pozivom na gornje odredbe, potražuje od tuženika isplatu naknade po osnovu rada noću, prekovremenog rada, rada na blagdane i neradne dane, rada subotom i nedjeljom u razdoblju do podnošenja tužbe a u skladu s evidencijom o prisutnosti tužitelja na radu, a koju evidenciju da je tuženik kao poslodavac u skladu sa zakonskim propisima dužan voditi i evidentirati radne sate, te predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev uređen podneskom od dana 9.3.2026.g., sukladno nalazu vještaka Milenka Galiota, a pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da tužitelju kao radniku pripada po odredbama Zakona o radu pravo na uvećanje osnovne plaće po osnovi noćnog rada, rada za blagdane, subotom i nedjeljom kao i po osnovi prekovremenog rada, a koje pravo da je konkretizirano odredbama tuženikovog pravilnika o radu, da je tužitelj zaposlen kod tuženika na poslovima čistača I kategorije specifičnih u smislu većeg obujma posla tijekom ljetnih mjeseci za razliku od preostalog dijela godine odnosno razdoblja od deset mjeseci godišnje, i stoga da je u pretežitom dijelu spornog razdoblja sistem rada bio takav da su zbog smanjenog obujma posla tijekom izvansezonskog razdoblja radilo samo po nekoliko sati dnevno, a za što da je primao plaću kao da je radio puno osmosatno radno vrijeme, te nakon što bi završio odvoz otpada tužitelj da je odlazio s radnog mjesta, dok da bi jedan dio radnika ostajao na radnom mjestu u garaži i odrađivao puno radno vrijeme. Takav sistem rada, koji da u biti predstavlja preraspoređeno radno vrijeme sukladno čl. 37. Pravilnika o radu tuženika, da je bio uobičajen u poslovanju radne jedinice odvoza otpada zbog specifičnosti karaktera poslova odvoza otpada i ovakav način rada i obračuna plaće da je odgovarao svim radnicima koji da su nakon završetka sezone po nekoliko mjeseci bili slobodni, uredno primali plaću i bavili se u tom vremenu drugim poslovima i o takovom načinu rada bili upoznati, kao i sistemom evidencije i korištenja slobodnih dana, te da niti jedan od radnika nije prigovarao bilo načinu rada, bilo načinu obračuna i visini plaće, a prvi prigovor tužitelja da je počeo nakon što je tuženik donio Odluku o preraspodjeli radnog vremena od 25.1.2016.g. te propisao početak rada službe odvoza otpada, odnosno, prestao s praksom davanja slobodnih dana i inzistirao da se radnici pridržavaju propisanog početka rada i trajanja radnog vremena. U pogledu rada na blagdane tuženik ističe da je svim radnicima, pa tako i tužitelju plaćen rad na blagdane u spornom razdoblju na način da je osnovna plaća uvećana za 50%, u pogledu rada subotom i nedjeljom da su radnici u razdoblju od 2011.g. do veljače 2016.g. ostvarivali pravo na korištenje jednog slobodnog dana kada su radili subotom, te na dva slobodna dana kada su radili nedjeljom, te da su isti uredno i iskorišteni neovisno o kalendarskoj godini u kojoj je stečeno pravo na korištenje slobodnih dana pa da ukoliko slobodne dane ne bi iskoristio u godini u kojoj je stekao pravo da bi neiskorištene slobodne dane prenio u narednu godinu i iskoristio ih, a da se od veljače 2016.g. radnicima prestalo davati slobodan dan za rad subotom, dok se za rad nedjeljom nastavio davati jedan slobodan dan umjesto dva i uvećava se osnovna plaća za rad nedjeljom za 35% i u kom slučaju da se uz plaćanje rada nedjeljom primjenjuju povoljniji uvjeti ta radnika u smislu da mu se daje dodatan slobodan dan. U pogledu noćnog rada od 2011.g. pa do veljače 2016.g. radnici da nisu bili u obvezi raditi noću niti da im je ikakvim usmenim ili pismenim putem takav rad određen, a početak rada da su radnici određivali samoinicijativno kao im je u pojedinom dijelu godine odgovaralo, odnosno, kako im je bilo lakše raditi i da se radnicima izlazilo u susret na način da biraju povoljnije uvjete rada, a tuženiku kao poslodavcu da je bilo bitno da se određeni tereni rada po planu i naprave, ističući da je tuženik morao voditi računa o tome da rani početak rada nije odgovarao korisnicima usluga zbog brojnih reklamacija na nepotrebnu buku koju proizvode tuženikovi kamioni i radnici u ranim jutarnjim satima, te da je određeno radno vrijeme od 7-15, tj. od 6-14. U pogledu prekovremenog rada tuženik ističe da prema čl. 37. Pravilnika o radu iz 2010.g. i čl. 42. Pravilnika o radu iz 2015.g. preraspoređeno radno vrijeme se ne smatra prekovremenim radom, a da je prema evidenciji prisutnosti na poslu vidljivo da su radnici nakon završetka poslova odvoza otpada odlazili kući te nisu bili na raspolaganju poslodavcu i u većem dijelu godine da nisu nikad radili puno radno vrijeme i u većini slučajeva da se radilo samo nekoliko sati, ali usprkos tome da im se isplaćivala plaća za puno radno vrijeme i u nekoliko ljetnih mjeseci kada su i ako su radili više da se smatralo kako je i Pravilnikom definirano da to ne može biti prekovremeni rad jer se radi o preraspoređenim satima koje nisu odradili u preostalom dijelu godine, a od veljače 2016.g. i odluke poslodavca o preraspoređenom radnom vremenu te ukidanjem slobodnih dana za rad subotom i nedjeljom radnicima da su prema evidenciji i isplaćivani i eventualni prekovremeni sati. naposljetku, tuženik navodi da je uvjeren da će se financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrditi da tužitelj ni u kom pogledu nije zakinut prilikom isplate plaće te da je novčanim iznosima koje mu je tuženik isplatio na ime plaće u utuženom razdoblju i u cijelosti namiren kako u pogledu isplate osnovne plaće, tako i u pogledu dodataka na plaću, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i istome naložiti da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Pravilnika o radu tuženika od 14. veljače 2015.g., Izmjene tog Pravilnika od 2. veljače 2016.g., Pravilnika o radu tuženika od 15. ožujka 2010.g., Zahtjeva za mirno rješenje spora, odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, platnih lista tužitelja, Obračunskog lista – evidencije o korištenju radnog vremena za 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016.g., Odluke o rasporedu radnog vremena od 31.12.2015.g., Obavijesti djelatnicima vozači čistaći I kategorije od 25.1.2016.g., Odluke o preraspodjeli radnog vremena od 25.1.2016.g., Zapisnika sa 94. sjednice Skupštine tuženika od 30.9.2016.g., Evidencije ukupno prikupljenog komunalnog otpada za razdoblje od 2013.g. do 2016.g., Evidencije sati rada i količine smeća za troškovne centre odvoza smeća, presude ovog suda broj pr-48/2023-41 od 8.5.2024.g., presude ŽS u Rijeci broj GžR-205/2024-3 od 12.9.2024.g., pismenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Milenka Galiota od 17.9.2025.g., dopunskog vještva istog vještaka od dana 19.12.2025.g., saslušanjem svjedoka VF, ĆF, OF, JF, PF, NF, SF, te saslušanjem tužitelja AF i direktora tuženika MF, kao stranaka u postupku, dok je odbijen prijedlog tuženika za vještačenjem po drugom vještaku kao suvišan.

4. Tuženi zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi noćnog rada, prekovremenog rada, rada na blagdane i neradne dane te rada subotom i nedjeljom za razdoblje od siječnja 2012. do prosinca 2016. godine.

6. U ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju kod tuženika radio na radnom mjestu čistača I. kategorije, već proizlazi spornim pitanje da li je tuženik tužitelju isplaćivao utužene dodatke na osnovnu plaću i da li je u utuženom razdoblju tuženik za rad subotom i nedjeljom odobravao jedan, odnosno, dva slobodna radna dana, te da li je time potraživanje tužitelja po tom osnovu namireno, imajući u vidu relevantne odredbe Pravilnika o radu tuženika kojim su regulirani dodaci na plaću, te je sporno pitanje je li, s obzirom na specifičnost poslova tužitelja u vezi s gospodarenjem otpadom, poslodavac vršio „niveliranje“ ukupnog fonda radnih sati imajući u vidu priloženu evidenciju o korištenju radnog vremena i platnih lista o obračunu plaće tužitelja iz koje bi proizlazilo da je tužitelj u pojedinim mjesecima odradio manji broj sati od ukupno predviđenog fonda radnih sati, a da je tuženik vršio isplatu plaće tužitelju za puni fond radnih sati, te vršio preraspodjelu radnog vremena, kao i pitanje obveze noćnog rada tužitelja, da li je tužitelj na ime rada subotom i nedjeljom iskoristio sve slobodne dane, da li su svi slobodni dani na ime rada subotom iskorišteni, da li je kod tuženika postojala preraspodjela radnog vremena obzirom na specifičnu narav poslova koje je obavljao tužitelj, a uslijed kojeg se nesporno zimi ne odrađuje puni fond radnih sati, a ljeti u sezoni odradi znatno veći fond sati pa da se time de facto vrši preraspodjela, kao i koliko je tužitelj stvarno radnih sati odradio u spornom razdoblju i za koliko je sati rada u tom istom razdoblju plaćen.

7. Svjedok VF iskazuje da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu čistača prve kategorije, da što se tiče radnog vremena da je ono različito, pa tako u ljetnim mjesecima da počinje u 3,30 sati, a u zimskim od 5,00 sati i da traje do 15,00 sati, a da se dogodi da se radi preko tog radnog vremena kada ima posla, te da radnici moraju raditi dok ne završe posao, da im se ranije za prekovremeni rad nije isplaćivalo, a to da je tek počelo od studenog 2016. godine, i prije da su imali samo godišnji odmor, a da nisu imali slobodne dane, s tim da sada imaju jedan slobodan dan odmora, da ima saznanja da su se radnici obraćali radi zaštite svojih prava i misli da je to kolega AF tražio, ali od toga da nikada ništa nije bilo do 2016. godine kada da je direktor promijenio Pravilnik o radu, koji da je sad za njih povoljniji. Nakon što je direktor napisao na oglasnoj ploči da noćni sati ne postoji, onda da je kolega AF tražio da im se počnu plaćati ti noćni sati, da ne zna da li je u proteklom razdoblju netko tražio da im se isplati neplaćeno, on da nije, a da su im govorili da je sve to i regulirano u platnoj listi, mada tada u tom razdoblju nije bilo naznačeno u platnoj listi niti noćni rad niti prekovremeni a sada da je to naznačeno. Što se tiče evidencije rada vjerojatno nju da vode oni koji su u kancelarijama, te da se radnici nisu potpisivali ni kad dolaze, ni kad odlaze s posla. Što se tiče obima posla iskazuje da ljeti je veći obim posla, međutim kako ljeti radi više ljudi, sezonaca, a koji ne rade u zimskom periodu onda da je njima stalnim radnicima isti obim posla i ljeti i zimi, a da ne zna koliko se ljeti zapošljava sezonaca na poslovima vozača i čistača, to da treba pitati direktora, a otprilike isto da imaju odvoza i ljeti i zimi, s tim da kućanstva ljeti imaju dva odvoza tjedno, a zimi jedno, a zbog toga da se ljeti i poveća broj kamiona. Odvoz smeća da se vozi dok se ne završi, a ukoliko završe prije onda da posla ima i drugoga npr. glomazni otpad, sortirnica, a nikad da se ne odlazi prije završetka radnog vremena i uvijek da su radnici na raspolaganju.

8. Iz iskaza saslušanog svjedoka ČF, također zaposlenik tuženika, pak proizlazi da je njemu kao djelatniku tuženika već zadnjih 20 godina, tuženik sve platio do zadnje lipe, pa tako i noćni rad, pa naravno i prekovremeni rad, pa tako da je to isplaćeno i tužitelju, a zašto on sada traži ovu isplatu da to sada ne zna. Naposljetku, da je on takav čovjek da sve čuva, pa tako da ima i dvije knjige tj. bilježnice u koje da je sve i zapisivao pa tako odrađene i plaćene sate, a koje knjige, tj. ročišnici i prileže ovom spisu. Vezano uz upit pun tužitelja da li je bio sindikalni povjerenik izjavljuje da je bio četiri mandata i da djelatnici, pa tako ni tužitelj, nisu tražili isplatu prekovremenih sati, a to stoga što im je isto i isplaćeno, te da su djelatnici i tražili njegovu smjenu, a to stoga što djelatnici nisu pristali na to da rade 8 sati, već da odrade 4 ili 5 sati pa onda da odu kući. Ističe da ljeti ima malo više posla, zimi manje, zimi možda rade 2 sata dnevno a ljeti nešto više i da se ne radi se o nekoj značajnoj razlici. Ljeti radi 4 do 5 kamiona a zimi 2. Inače on da je zaposlen kod tuženika kao grobar, a prije dvije godine da je prestao biti sindikalni povjerenik. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da se ljeti po potrebi uzimaju sezonski radnici, a u zimskom periodu su čistači i vozači rade najviše tri sata dnevno, a početak i završetak radnog vremena da su radili kako su htjeli, da se prekovremeni rad obračunavao i to da je sve i evidentirano i naposljetku i on da je sam radio na poslovima odvoza smeća, a da li i danas još uvijek dolaze na posao i odlaze kako hoće da ne zna jer da je bio na bolovanju.

9. Iz iskaza svjedok OF proizlazi da je on od 17.6.1996. godine zaposlenik tuženika na radnom mjestu čistača I kategorije i da mu je u tih 21 godinu staža sve isplaćeno do zadnje lipe, dakle i ovaj prekovremeni i noćni rad, kao i rad na blagdane i na neradne dane, i rad subotom i nedjeljom i to sve se i evidentiralo, da su svi imali subotu radnu, a za nedjelju da su imali 2 dana slobodna. I tužitelju, a s kojim da je također radio, da je sve plaćeno, pa da mu nije jasno zašto oni traže ovo što traže tužbom, dapače oni da su i od njega tražili da u tome sudjeluje ali da je on odbio, a da je zajedno s ĆF bio povjerenik i to zamjenik povjerenika i da je istina da je potpisao peticiju da se smjeni ČF, jer je očekivao da bi moglo doći do nekih promjena i poboljšanja, ali do toga da nije došlo, već sadašnji povjerenik da provodi svoju samovolju. Navodi da su zimi kompenzirali ljetne odrađene sate jer zimi nije bilo toliko posla pa tako da nisu niti imali potrebe zahtijevati isplatu prekovremenog rada. Niti sindikalnom povjereniku niti upravi nisu postavljani zahtjevi za isplatu. Inače da su počinjali s radom ujutro već oko 4 sata s tim da od 02.01. ove godine po nalogu direktora rade od 6 sati ujutro pa dok ne završe posao, s tim da je ono ranije radno vrijeme bilo tako naslijeđeno od prije i s tim da su se radnici dogovarali kada će ići raditi i s takvim načinom rada da su bili zadovoljni jer su mogli sami sebi organizirati radno vrijeme, ali sada da je situacija drugačija i tome se moraju prilagoditi. I danas da idu ranije s posla tj. kad završe s poslom, a da su radili dnevno nekad dva sata, nekad tri, nekad pet, a sve da je bilo plaćeno kao da rade osam sati, te vezano uz upit da li je njemu, kao zamjeniku sindikalnog povjerenika, ikada netko od radnika došao i kazao da mu ne odgovara takav način rada, izjavljuje da nije nikada nitko.

10. Iz iskaza saslušanog svjedoka JF proizlazi da je radnicima tuženika uvijek bilo sve plaćeno, a da je plaćeno da se vidi i na platnim listama, da toga nije bilo svaki dan, ali da kad bi bilo sve da bi bilo plaćeno. Što se tiče radnog vremena da se radilo ovisno o terenu npr. ako bi se radilo o većem terenu da bi se počelo raditi ranije, a da se radilo dok se ne završi, tako da se nekad radilo 4 sata, nekad 5, a nekad i manje i većinom kad bi se završio posao da bi se išlo kući, s tim da bi se taj dio kad bi se odlazilo kući bez obzira što su kući, plaćao kao puno radno vrijem od 8 sati, s tim da su i koristili slobodne dane, tako da bi subota značila 1 slobodni dan, a nedjelja 2 dana i ponavlja da se sve to uredno evidentiralo. Navodi da ne bi znao što je povod ovoj tužbi, a da od 2014. radi kao vozač, s tim da je u firmi zadnjih 14 godina i radio na svim poslovima i koliko da zna nikada prije ove tužbe da nije bilo ovakvih niti sličnih zahtjeva i svi su bili zadovoljni, da su prije odlazili na rad u ljetnom periodu već oko 3 i po ili 4 ujutro i to kako koja ekipa, a zimi oko 5 opet ovisno o terenu i to da su sami djelatnici određivali, a sad po nalogu direktora rade od 6 sati, a ne zna hoće li tako biti i ljeti, s tim da ljeti imaju sezonskih radnika, nemaju puno na odvozu smeća, a ljeti kad je stvarno gužva imaju i dva ili tri kamiona više. Zimi da rade puno manje nego ljeti, pa zimi koriste te slobodne dane. Dakle da od 01.10. do 01.05. moraju svi iskoristiti te svoje slobodne dane, s tim da od 2014. imaju svi jedan dan slobodan u tjednu i svi djelatnici da su to znali i o tome obaviješteni kako će im sve biti plaćeno.

11. Iz iskaza svjedoka PF proizlazi da mu nije poznato da bi bilo nekakvih sati rada a da to tuženik nije isplatio djelatnicima i što se tiče tužitelja da ne zna što on ovom tužbom traži a da mu već nije isplaćeno. Što se tiče radnog vremena i početka rada kao i trajanja ovaj svjedok iskazuje kao i gore navedeni svjedoci ĆF, OF i BF, a isto tako i vezano uz rad ljeti i zimi, a također i da nakon dovršenog posla djelatnici odlaze svojim kućama, dakle da nisu nikad radili 8 sati i slobodnih dana da je bilo koliko se skupi i sve da se to koristilo, te naposljetku da nema što loše reći protiv svoje firme.

12. Iz iskaza svjedoka NF proizlazi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu referenta za kadrovsko pravne i opće poslove, a od 2009. godine pa da joj je poznat predmet ovog spora, a da tužitelj potražuje noći rad, prekovremeni rad, rad na blagdane i neradne dane te rad subotom i nedjeljom. Iskazuje da kad je ona preuzela posao od kolegice AFP tada da se isplaćivao za rad nedjeljom dva slobodna dana, za rad subotom jedan slobodan dan i vodila se evidencija ostvarenih sati, odnosno dana, neovisno koliko su sati radili. Iskazuje da od kad je preuzela posao pa do utuženja nije dobila nikakvu niti pisanu niti usmenu pritužbu na obračun u smislu da nešto nije isplaćeno i da su kod nje radnici dolazili radi godišnjih odmora koju evidenciju da je vodila kao i evidenciju ostvarenih slobodnih dana. S obzirom na fond sati koji su odradili i ono što su ostvarili po njoj da su djelatnici adekvatno isplaćeni, a pogotovo za subote i nedjelje, da se radilo dva do tri sata dnevno, a isplaćivalo se osam sati, a pogotovo subote i nedjelje kada su za subotu dobivali cijeli dan, a za nedjelju dva dana, te da tužitelj u utuženom razdoblju od rujna 2011. pa do studenog 2016. nije radio prekovremeno, noću, subotom nedjeljom i blagdanom jer ne zna kako bi to mogao kada nije radio preko osam sati, a noćni rad se kompenzirao subotom i nedjeljom tako da su subotom dobili dan, a nedjeljom dva i sve im je to plaćeno i što se tiče blagdana oni da su plaćeni. Vezano uz činjenicu da se od 2016. godine, odnosno od dana utuženja, redovito na platnim listama vidljivo isplaćuju prekovremeni i sve ostalo, iskazuje da kad se pokrenuo spor i ono što je najvažnije od svega da se sve promijenilo kada se otpad počeo voziti na Bikarac da su ušli u drugačiji raspored, drugačiji obračun i sve ostalo i na platnim listama je evidentiran kompletan rad i s tim su obaviješteni i svi radnici i izašlo je u medijima da će se promijeniti cijeli sustav. Vezano uz upit zašto nije na platnim listama evidentiran noćni rad i zašto nije plaćen u utuženom razdoblju iskazuje da je tužitelj kao i ostali radnici su sami birali kada će početi raditi, te ističe da su radnici dolazili kod nje u kancelariju kontrolirati evidencije godišnjih odmora i ostvarenih slobodnih dana. Iskazuje da je poslodavac počeo striktno inzistirati na poštivanju radnog vremena od strane radnika početkom 2016. godine, a moguće je i u ljeto ali o tome da postoji odluka Skupštine, te da je tužitelj iskoristio sve slobodne dane u utuženom periodu i da nije bilo situacija da se rad djelatnika nije evidentirao, ako i da su se donosile pisane odluke o odobravanju korištenja slobodnih dana na ime rada subotom i nedjeljom s tim da tužitelj te odluke nije htio potpisati.

13. Iz iskaza svjedoka SF, vozača i čistača kod tuženika, proizlazi da su radnicima tuženika pa tako i njemu plaćeni prekovremeni sati i sati noćnog rada za razdoblje tek od studenog 2016. godine, a za prethodno razdoblje da im nije ništa plaćeno, a niti da su imali slobodne dane, te da njih sve radnike zastupa AF kao sindikalni povjerenik i ono što je on rekao da se tome pridružuje, dakle, gornjim navodima tog svjedoka. Tužitelj nadalje iskazuje da radnici ne potpisuju nikakvu evidenciju radnog vremena tj. kada dolaze i odlaze, a da kada radi na kamionu onda sam vodi evidenciju i za radnika koji je s njim dok rade na kamionu u vožnji, a kada radi na drugim poslovima od 7 do 15 sati onda evidenciju o tome vodi jedan djelatnik tuženika. Inače proteklih godina na oglasnoj tabli da je bio izvješen za svaki mjesec od kada do kada se radi, a tu da je točno navedeno kad se koji mjesec počinje s radom i to je oglašeno zadnje dvije ili tri godine, a prije da je bio dat nalog građanima da moraju iznijeti svoje kante do 4 sata ujutro i tako se radilo do kada se posao završi, pa tako kada ne stignu završiti posao u svom radnom vremenu onda ne mogu otići kući nego moraju završiti posao, i od studenog 2016. godine da im je to plaćeno, a ponavlja ono ranije da nije bilo, niti su imali slobodan dan u tjednu, a sada da imaju te da je raspoređeno manje radno vrijeme za njih sada povoljnije. Tužitelj iskazuje da su se u proteklim godinama i obraćali poslodavcu preko sindikalnog povjerenika i tražili zaštitu svojih prava tj. pravo na slobodan dan, a to da im nije bilo prihvaćeno, te da su naravno tražili i isplate, ali im je rečeno da nemaju pravo na noćne sate i da su tražili ta svoja prava preko bivšeg sindikalnog povjerenika a koji je tvrdio da se obratio poslodavcu, a poslodavac je tvrdio da mu se nije obratio, pa da su ČF i zamijenili. Inače pisani dokaz da su se obraćali poslodavcu proteklih godina, da nemaju, a niti prije nisu ustajali tužbom, a i sada da nisu ustali tužbom toliko radi novaca nego da dokažu da imaju pravo. Tužitelj nadalje iskazuje da oni nisu noćni radnici ali da rade noćne sate i da su bili i kod gradonačelnice i tamo da im je pravnik rekao da su u pravu, da nisu noćni radnici, a da imaju pravo na isplatu noćnih sati rada, a koje su obavljali u ljetnom periodu tri sata, a u zimskom jedan i pol sat, te da postoji razlika između rada ljeti i zimi, mada da je i zimi i ljeti isto jer se zimi smanji broj radnika pa opet imaju isti obim posla i ne mogu sve stići. Npr. da on i ljeti pravi dvije ture i zimi, ali da je ljeti više kamiona i više ljudi koji rade kao sezonci, a čije poslove oni preuzimaju zimi. U njihovoj radnoj jedinici da ima sezonaca na poslovima vozača i čistača, da ne zna koliko po papirima ima sezonskih radnika na poslovima čistača a koliko na poslovima vozača. Naposljetku da su prije od svibnja do listopada radili bez slobodnog dana, a zimi bi radili pet plus vikend plus pet, dakle svaki drugi vikend da se cijeli radio a niti u tom zimskom periodu da nisu imali slobodne dane, a niti su imali drugi djelatnici tuženika slobodne dane. Navodi da su se zbog ovih problema i obraćali skupštini ali da im se nije izašlo u susret. Naposljetku u ljetnim mjesecima da se radi od 3,30 a u zimskim od 5,00, a da se znalo dogoditi da se radilo od 2,30 ujutro do 14,00 sati bez stajanja i bez obzira na vremenske uvjete, te da ne vjeruje da je itko od njih ikada napustio radno mjesto prije završetka radnog vremena, a i svima da jasno stoji na oglasnoj ploči upozorenje da ukoliko napusti radno mjesto da će biti sankcioniran i to da je oduvijek tako.

14. Iz iskaza saslušanog tužitelja AF proizlazi da se radnicima tuženika nisu isplaćivani prekovremeni sati, ali ni sati noćnog rada i to proteklih i više od 5 godina, da su oni odrađivali te sate, ali da nisu dobili za to povećanu plaću, a niti slobodne dane i navodi da su se i obraćali poslodavcu i još prije 4, 5 godina međutim poslodavac da nije na to reagirao, a suviše da je i direktor izmijenio odredbe Pravilnika o radu i to bez suglasnosti radnika te je uveo odredbu po kojoj radnici nemaju više prava na noćni rad i naveo je da se čl. 78. Pravilnika mijenja i naveo da se noćnim radnicima uvećava plaća za 30%, s tim da oni nisu noćni radnici, ali da su radili noćni rad, a isto tako ističe da su od 01.05. do 01.10. svaki uzastopno radili prekovremeno bez dana odmora i tražili da se to promijeni da im se plati prekovremeni rad, ali ponavlja da im to nije plaćeno. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da su radnici počinjali raditi u ljetnim mjesecima već od 3 sata ujutro i to po odluci direktora, a u svibnju, u lipnju da bi počinjali od 4, a zimi u 5 sati, te kad bi završili taj posao onda bi se vratili u firmu i onda bi ostajali do punog radnog vremena. Inače ovdje se poziva na odluku direktora o preraspodjeli radnog vremena koja je bila svaku godinu izvješena na oglasnoj ploči, a navedene odluke da su bile, ne samo izvješene na oglasnoj ploči za 2016., nego i za protekle godine, s tim da je on mogao doći samo do ove odluke iz 2016. a ne i do onih odluka za protekle godine. U prilog ovoj tezi da su počinjali raditi već od 3,30 sati da ide i to da su građani [adresa] bili pozivani da iznose svoje kante za smeće do 4 sata ujutro i to svih 30 godina, a skupština društva je upoznata s tim i znaju za to, a da nema pojma da li je poslodavac vodio točnu evidenciju rada, s tim da u platnim listama za protekle godine nije bio naveden nikakav prekovremeni i noćni rad, i s tim da ga je direktor pozvao u osmom mjesec 2016. i rekao mu da će početi plaćati i prekovremeni rad, a od studenog i noćni rad i to da se sad uredno plaća, s tim da je ona odluka na koju se gore pozvao donesena još 25.01.2016, da je poslodavac donosio odluke o preraspodjeli radnog vremena svake godine u siječnju te godine, a sigurno da se ne bi dizali ujutro u tri sata da nisu dobili takav nalog. Što se tiče odluke o rasporedu radnog vremena, izjavljuje da on tu odluku nije vidio, te da radnici rade dok ne završe posao. Vezano uz upit zašto nema i odluke o preraspodjeli iz proteklih godina, izjavljuje da nije znao da će do ovoga doći, pa da nije smatrao da to treba uzimati s oglasne ploče, a da se obraćao poslodavcu za zaštitu svojih prava, za sebe i za druge kolege usmenim putem, s tim da on kao vozač ima i tahografski listić, a iz kojeg da se dade iščitati koliko su svi radili, pa tako ima i kritičnih točaka gdje je radio i više nego što je to bilo po zakonu, a to da je trebao i potpisati. Iz iskaza ovog svjedoka nadalje proizlazi da je od gospodina MF tražio odmor i tu da se on oglušio, to da je čak tražio od bivše gradonačelnice pa da mu je tada njihov pravnik kazao da imaju pravo na prekovremene i noćni rad, a po Zakonu o radu, kao i da je tražio od gospodina MF da im se plaćaju prekovremeni sati i noćni rad a to da je tražio i prije kao i u siječnju 2016. godine. Navodi da kada su počeli pritisci na radnike, kada sindikalni povjerenik nije bio u službi radnika, nego u službi poslodavca i nakon pisanja peticije i zastrašivanja da su odlučili pokrenuti sudski postupak. Što se tiče pitanja na koji način se vodila evidencija radnog vremena, izjavljuje da on o tome nema pojma, a na upit da li su se potpisivali pri odlasku i dolasku na posao izjavljuje da nisu i dodaje i to da sigurno na platnoj listi ne bi stajalo onoliko odrađenih sati da ih nije odradio. Vezano uz upit da li postoji razlika rada u ljetnim i zimskim mjesecima, izjavljuje da ne postoji, zato što se u zimskim mjesecima isključuju neki kamioni i posade i oni što ostaju raditi automatski imaju veći obim posla, da se u ljetnim mjesecima zapošljavaju sezonski radnici a koji ne rade zimi. Tako npr. njih ljeti da radi duplo više, kako ljudi, tako i kamiona, a što se tiče tih sezonskih radnika zapošljavaju se čistači, ali je zaposlen i jedan vozač, s tim da ti sezonci obavljaju druge poslove, a da nema vozača i čistača. Navodi da njegova radni dan počinje dizanjem u 3 sata ujutro, u 3,30 ulazi u kamion i tako radi do kraja radnog vremena i tako radi zadnjih 30 godina, a da se ne plaćaju prekovremeni i ponavlja da vozi dok ne završi posao i da je znao raditi i od 3 ujutro do 2 popodne bez stanke, ali to da nije uvijek isto kroz cijelu godinu i po njemu da nema razlike ljeti i zimi, te ukoliko se dogodi da obave ranije posao i tada da su na raspolaganju poslodavcu i obavljaju poslove koje im poslodavac naloži, npr. odvoz krupnog otpada, reciklaža, čišćenje kamiona. Iskazuje da je on sindikalni povjerenik od svibnja 2016. godine i to postao nakon što je peticijom smijenjen onaj sindikalni povjerenik koji je potpisao Pravilnik a koji je za radnike bio nepovoljan. Naposljetku iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je bio i na skupštini društva i sve im rekao, a to da je bilo 30.09.2016. godine, s tim da se skupštini obraćao i prijašnjih godina i tražio zaštitu, ali da su smijenjeni oni članovi koji su htjeli im pružiti zaštitu pa od toga da nije bilo ništa. Naposljetku, da radnici nikada nisu imali niti jedan slobodni dan do 2016. godine i da je bilo još radnika koji su mu dali punomoć da ustanu ovom tužbom ali zbog pritiska da su povukli zahtjev za tužbu, a pritisak da je vršio bivši direktor preko svoga sina ĐF.

15. Direktor tuženika MF iskazuje da je od 27.7.2010. direktor tuženika pa da mu je naravno i poznat predmet ovog spora, da firma Leć postoji 39 godina a da je on u njoj 36 godina zaposlen, a prije toga obavljao poslove šefa operative, tehničkog rukovoditelja i pomoćnika direktora. Sustav nagrađivanja radnika putem slobodnih dana koji im daje za pravo veća od propisanih zakonom i pravilnikom da je započet 1987. godine, tako da postoje dokumenti kada i tadašnji direktor kaže da zabranjuje prekovremeni rad već da se radi o preraspodjeli radnog vremena, međutim radnici formiraju komisiju i odlučuju se za slobodne dane. Preko slobodnih dana da su se plaćali i drugi poslovi kao što se navodi dežurstvo za pogrebne usluge, pisanje osmrtnica i dr. Što se tiče radnika na odvozu otpada za rad nedjeljom da su dobivali 2 plaćena slobodna dana, zar rad subotom iako je bio normalan radni dan dobivali su prije utuženog razdoblja 1,5 dan a nakon utuženja 1 dan, a od 2010. godine. Razlog smanjenja da je to što je tadašnja šefica računovodstva UFP upozoravala tadašnjeg direktora da su ti slobodni dani previše plaćeni u odnosu na ono što radnike pripada po pravilniku. Ta praksa da se nastavljala i dalje jer nikad radnici nisu tražili da se to obračunava na neki drugi način. SF da je molio da ga se zaposli 2011. godine i zaposlen je u ožujku 2011. kao sezonac na rok od 6 mjeseci. Nakon što je prošla sezona i što mu je istekao ugovor 1.10. mu se produžuje ugovor na godinu dana. On da je u sezoni zaradio 66 slobodnih dana i počinje ih koristiti 10., 11. i 12. mjesec iste godine. Dakle, da nije bilo potrebe za njegovim radom ali da se je ugovor produžio dok je on bio na slobodnim danima, te ovo ističe bitnim jer ovakav način nagrađivanja radnika je u to vrijeme omogućavao da se radnici sezonci ne otpuštaju nakon ljeta već koriste slobodne dane pa time dobiju i pravo na godišnji odmor i zapravo u takvom ciklusu dođu do nove sezone i potrebe za njihovim radom. Danas da radnici rade 6 mjeseci sezonski i 1.10. odlaze na biro. Prilikom zapošljavanja bilo kojeg radnika da je tada u svojstvu rukovoditelja tehničkog sektora a što i danas radi obavio razgovor sa svakim radnikom, upoznao ih kolika je plaća i kako se ostvaruju slobodni dani, te ističe interesantnim da SF ustaje tužbom za razdoblje od rujna 2011. kada mu se kao sezoncu produžuje ugovor na još godinu dana i kasnije na neodređeno. Što se tiče prekovremenih sati da se zna kako se po zakonu određuje neki prekovremeni rad. Dakle toga kod tuženika da bi netko dao nalog da netko radi prekovremeno da nije bilo. Način rada da je bio da su se određivali rajoni koje je sa specijalnim vozilom za odvoz otpada trebalo pokupiti. Vozači koji su ujedno i voditelji te grupe od 3 radnika su određivali, u to vrijeme, kada im je najbolje odgovaralo za početak rada. Iz dokumentacije koju su vodili sami vozači je vidljivo da su počinjali raditi u istom razdoblju u različito vrijeme, pa da tako ima situacija da npr. **.**.2012. SF počinje raditi u 4,30 sati, a 6.1.2012. u 5,30 sati. Danas kada je propisan točan početak radnog vremena u zimskom periodu on da je od 6,00 sati, dok je u ljetnom različito pa tako u jednom periodu od 5 sati do 12 sati, u lipnju od 4,30 sati do 11,30 sati, a u kolovozu od 4 sata do 11 sati, da je dakle propisan i početak i kraj radnog vremena, a što ranije da nije bilo. Da je u utuženom periodu bio propisan početak radnog vremena da se ne bi desilo da u istom tjednu radnici počinju raditi u sat vremena razlike, da nakon završetka odvoženja otpada sa određenog područja radnici ne bi ostajali na raspolaganju poslodavcu već bi odlazili svojim kućama. Preko zime, a što da je vidljivo iz evidencija koje su sami vodili, da su radili po par sati, a preko ljeta puno više. Ovo da se toleriralo jer se smatralo da preraspodjelom zimi rade manje, a preko ljeta više. Ovo je radnicima odgovaralo jer su većinom bili sa sela i nakon rada bi se bavili poljoprivredom. Kako je bio šef službe na terenu vozač CF nakon što je završio odvoz otpada u proljeće ja bi ga kao šef zatekao kako u 8 sati radi na bageru kod privatnika na ravnanju plaža koje je nadgledao. Naposljetku drži da zbog svega ovog navedenog tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan i da je firma prevarena jer u dobroj namjeri je radnicima pogodovano i nakon što im je sve omogućeno oni ustaju tužbom, pri tome da misli kada kaže da im je sve omogućeno da bi po pravilniku imali povećanje od 35% a firma im je dala 2 plaćena dana a što je više od 35%. 2016. godine im se plaća kako je pravilnikom propisano, a 35% ali im se još uvijek dodaje ali jedan dan. Iskazuje da je do 2009. godine kao rukovoditelj tehničkog sektora svu prisutnost i zarađene slobodne dane vodio u knjige, a od 2009. da je ta evidencija vođena putem Excel tablice i ona je dostavljena u spis i prilikom obračuna plaća radnik koji radi na plaći da je dolazio kod njega radi dobivanja podataka koliko je koje dane radio i kada je koristio slobodne dane, a koji posaa da je kasnije preuzela NF. Iskazuje da je tužitelj iskoristio sve slobodne dane na koje je stekao pravo radom u utuženom razdoblju i ti zarađeni slobodni dani da nisu nikada propadali ako se nisu iskoristili u jednoj godini jer su se kumulativno nastavili koristiti do konačnog iskorištavanja, a osim toga tužitelju da je na njegov zahtjev pružena mogućnost za neplaćeni dopust od 6 mjeseci, a što mu je poslodavac omogućio i nakon toga se više nije vratio na rad i naposljetku da nije bilo potrebe u zimskom razdoblju započinjati sa radom prije 6 sati ujutro.

16. Prema odredbi čl. 45. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13-dalje: ZR/09) propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do osam sati tjedno, te sukladno stavku 2. prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje.

17 Prema odredbi čl. 47. st. 1. ZR/09 propisano je da ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od dvanaest neprekidnih mjeseci, u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena, a sukladno stavku 3. preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom. Istovjetno je propisano čl. 67. st. 1. i 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14-dalje:ZR/14).

18. Odredbom čl. 86. ZR/09 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Istovjetno je propisano i odredbom čl. 94. ZR/14.

19. Prema odredbi čl. 65. st. 1. ZR/14 propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), te je stavkom 3. propisano da ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno, a sukladno stavku 4. prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje.

20. Pravilnikom o radu tuženika od 8. ožujka 2010. (dalje: Pravilnik/2010) u odredbi čl. 31. st. 1. propisano je da je puno radno vrijeme 40 sati tjedno, a sukladno st. 2 početak i završetak radnog vremena, uključujući i vrijeme odmora tijekom rada određuje poslodavac, te prema st. 3. tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 radnih dana, a na poslovima koji zbog naravi posla zahtijevaju drugačiji raspored radnog vremena, radni tjedan raspoređen je u 6 radnih dana.

21. Prema čl. 35. st. 1. Pravilnika/2010 u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena, ali ne više od 8 sati tjedno. Stavkom 2. propisano je da prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 32 sata mjesečno, niti duže od 170 sati godišnje.

22. Prema odredbi čl. 36. Pravilnika/2010 noćnim radom smatra se rad između 22,00 sata uvečer i 6,00 sati ujutro idućeg dana.

23. Prema odredbi čl. 37. Pravilnika/2010 propisano je da ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom jedne kalendarske godine u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena. Sukladno st. 2 preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.

24. Odredbom čl. 38. st. 1 Pravilnika/2010 propisano je da rad treba točno započeti i ne smije se prije vremena završiti, a sukladno st. 2 kontrolu početka i završetka radnog vremena određuje poslodavac, te prema st. 3 napuštanje radnog prostora dopušteno je uz dozvolu neposrednog rukovoditelja, pa ukoliko je potrebno izići izvan prostora rada potrebna je posebna dozvola.

25. Prema odredbi čl. 56. Pravilnika/2010 plaća za izvršeni rad sastoji se od: osnovne plaće, povećane plaće po osnovi dodataka, povećane plaće po osnovi uvjeta rada težih od normalnih uvjeta (dodatak).

26. Prema čl. 57. st. 1. Pravilnika/2010 osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak rada je umnožak iznosa najniže plaće i koeficijenta složenosti utvrđenog za grupu poslova kojem pripada radno mjesto na kojem radnik radi, a sukladno st. 2. osnovica za izračun najniže plaće radnika utvrđuje se u skladu sa Zakonom o radu i Odlukom o najnižoj osnovici plaće na razini Republike Hrvatske.

27. Člankom 73. Pravilnika/2010 propisano je da se osnovna plaća radnika povećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a sukladno čl. 74. osnovna plaća radnika uvećava se za: noćni rad od 22,00 sata do 6,00 sati 30%, rad na dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom i rad na dan Uskrsa 50%, rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50%.

28. Prema odredbi čl. 34. st. 1 Pravilnika o radu tuženika od 6. veljače 2015. (dalje Pravilnik/2015) puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno, a sukladno st. 2 za radnike u dijelovima procesa rada koji većim dijelom ne iziskuju terenski ili smjenski rad radni tjedan traje 5 radnih dana. Prema st. 3 radnicima zaposlenima na poslovima koji zbog naravi posla zahtijevaju rad na terenu ili smjenski rad, radni tjedan traje 6 radnih dana. Sukladno st. 4 poslodavac svojom odlukom utvrđuje početak i završetak radnog vremena te preraspodjelu i raspored radnog vremena, s tim da godišnji fond radnog vremena svakog pojedinog radnika mora biti usklađen s utvrđenom satnicom iz st. 1 tog članka. Sukladno st. 5 u slučaju smjenskog rada poslodavac je dužan osigurati periodičnu izmjenu smjena.

29. Prema odredbi čl. 39. st. 1 Pravilnika/2015 u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova, sprečavanja nastanka veće štete i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena, osim radnika koji zbog posebnih okolnosti ima zabranu rada dulje od punog radnog vremena. Sukladno st. 2. u slučaju prijeke potrebe poslodavac prekovremeni rad može naložiti i usmeno uz obvezu naknadne dostave radniku pisane potvrde usmenog zahtjeva u roku od 7 dana od dana kada je prekovremeni rad naložen, a ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od 50 sati tjedno, te prema st. 3 prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 180 sati godišnje.

30. Prema odredbi čl. 40. Pravilnika/2015 noćnim radom smatra se rad između 22,00 uvečer i 6,00 ujutro idućeg dana.

31. Prema čl. 42. Pravilnika/2015 st. 1. propisano je da ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom jedne kalendarske godine u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena. Prema st. 2 poslodavac može uvesti preraspodjelu radnog vremena osobito zbog sezonske prirode djelatnosti, zastoja u poslu, osiguranja većeg broja slobodnih dana i uštede energije, prirode određenih poslova koje radnici obavljaju za poslodavca, za dane državnih blagdana i sličnim slučajevima. Sukladno st. 3 odluku o preraspodjeli radnog vremena donosi poslodavac i o istoj je dužan obavijestiti radnike 7 dana prije uvođenja preraspodjele, te sukladno st. 4 preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.

32. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Pravilnika/2015 rad treba točno započeti i ne smije se prijevremeno završiti, a sukladno st. 2. početak i završetak dnevnog i tjednog radnog vremena na određenim poslovima i kontrolu početka i završetka radnog vremena odlukom utvrđuje poslodavac, dok je sukladno st. 3. napuštanje radnog prostora dopušteno uz dozvolu neposrednog rukovoditelja, a ukoliko je potrebno izići izvan prostora rada potrebna je posebna dozvola. Prema čl. 61. Pravilnika/2015 plaća za izvršeni rad sastoji se od osnovne plaće, povećane plaće po osnovi dodataka, povećane plaće po osnovi uvjeta rada težih od normalnih uvjeta (dodatak).

33. Prema čl. 62. Pravilnika/2015 osnovna plaća radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak rada je umnožak osnovice u iznosu od 3.350,00 kn i koeficijenta složenosti utvrđenog za grupu poslova kojoj pripada radno mjesto na kojem radnik radi.

34. Prema čl. 77. Pravilnika/2015 osnovna plaća radnika povećava se za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a sukladno čl. 78. osnovna plaća radnika uvećava se za noćni rad od 22,00 sata do 6,00 sati 30%, rad na dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom i rad na dan Uskrsa 50%, rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50%.

35. Izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 31. prosinca 2015., koje su stupile na snagu 2. veljače 2016., čl. 40. mijenja se i glasi: „Noćni rad je rad koji se obavlja u vremenu između 22,00 uvečer i 6,00 ujutro idućeg dana.

36. Noćni radnik je radnik koji prema svom dnevnom rasporedu radnog vremena redovito radi najmanje 3 sata u vremenu noćnog rada ili koji tijekom uzastopnih 12 mjeseci radi najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnog rada.

37. Noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od 4 mjeseca u noćnom radu raditi duže od prosječnih 8 sati tijekom svakih 24 sata.

38. Noćni radnici utvrđeni st. 2 ovog članka imaju pravo na povećanu plaću za rad noću sukladno čl. 78 st. 1 podst. 1.“

39. Istim izmjenama i dopunama izmijenjen je i čl. 78 koji glasi: „Osnovna plaća radnika uvećava se noćnim radnicima za rad noću 30%, za rad na dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom i rad na dan Uskrsa 50%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%.“

40. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, ovaj sud utvrđuje slijedeće:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na poslovima radnog mjesta čistača I kategorije,

- da je u ugovoru o radu tužitelja navedeno da je dnevno radno vrijeme 8 sati, a 40 sati tjedno, te da se utvrđuje jednokratno od 6 do 14 sati,

- da je vještak financijske struke Milenko Galiot u danom nalazu i mišljenju i dopuni nalaza i mišljenja, temeljem evidencije o prisutnosti na radu tužitelja i podataka u platnim listama, iskazao razlike sati rada tužitelja po osnovi prekovremenog rada, rada noću, rada na državne blagdane, subotom i nedjeljom, s tim da su iskazani podaci iz evidencija o prisutnosti tužitelja na radu za navedeno razdoblje, ukupni sati rada tužitelja provedeni na obavljanju posla po navedenim evidencijama, redoviti sati rada ostvareni za vrijeme obavljanja posla prema spomenutim evidencijama prisutnosti na poslu, te ostvareni prekovremeni sati rada, uvećani za 50%, iskazani su i iskorišteni sati (dani) tužitelja, te sati rada ostvareni noću, blagdanom, subotom i nedjeljom, te da je vještak iskazao ukupni zbroj po mjesecima koji se odnosi na prekovremeni rad, noćni rad, rad na blagdane, te rad subotom i nedjeljom i od navedenog zbroja odbio sate rada koje je tuženik obračunao i isplatio tužitelju za utuženo razdoblje, i nakon toga iskazao ukupno neplaćene razlike sata rada po svim navedenim osnovama, te je vještak dao mišljenje da razlika naknade plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada na blagdane, te rada subotom i nedjeljom za razdoblje od 1.9.2011. do 31.12.2016. iznosi ukupno bruto 5.588,94 Eura,

- da je Vještak financijske struke svoj nalaz sačinio na temelju mjesečnih obračunskih lista tužitelja za utuženo razdoblje, ugovora o radu tužitelja, evidencije prisutnosti tužitelja na radu za utuženo razdoblje, evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja (obračunski list) te u odnosu na korištene slobodne dane, Pravilnika o radu od 14.2.2015.g., te Izmjena i dopuna

Pravilnika od 2.2.2016.g.,

- da je Vještak u danom nalazu prikazao pregled sati rada tužitelja u utuženom razdoblju,

- da je Vještak obračunao trajanje noćnog rada koje je trajalo do 6,00 sati i rada koje je prethodilo redovnom radu koje je započinjalo u 7,00 sati,

- da je takav princip obračuna prekovremenih sati, koji obuhvaćaju sate rada prije početka radnog vremena tužitelja u 7,00 sati, prikazan za cjelokupno utuženo razdoblje za sve dane kada je tužitelj radio.

41. Slijedom navedenog ovaj sud je odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio na rezultatu provedenog financijskog vještačenja vještaka Milenka Galiota, koji nalazi stručnim i objektivnim i koji raspolaže znanjima kojima ovaj sud ne raspolaže i kojeg kao takvog i prihvaća, a kojim je utvrđeno da naknada za 2012. godinu iznosi 1.500,00 Eura, za 2013.g. iznosi 1.349,72 Eura, za 2014.g. iznosi 1.405,39 Eura, za 2015.g. iznosi 1.274,38 Eura i za 2016.g. iznosi 59,46 Eura, odnosno ukupno 5.588,74 Eura, da dodatak za rad po noći iznosi 3.700,54 Eura, za rad na blagdane 166,40 Eura, za rad subotom 1.010,29 Eura i za rad nedjeljom 711,71 Eura, a pri čemu nisu prihvaćeni prigovori tuženika da su radnici samoinicijativno određivali početak radnog vremena jer s obzirom na prirodu poslovanja tuženika (odvoz kućnog otpada) nije prihvatljivo da bi bez njegovog znanja i privole radnici, pa tako i tužitelj, kroz sve vrijeme pretežito započeli vršenje odvoza otpada u ranim jutarnjim satima koji predstavljaju noćni rad, kraj činjenice da je i sam tuženik u odluci o preraspodjeli radnog vremena za 2016., u koju je ovaj sud izvršio uvid, početak rada odredio u satima noćnog rada, s time da prema shvaćanju ovog suda radnici koji rade noću te nastavno noćni radnici i u tom režimu imaju pravo na taj dodatak jer preraspodjela radnog vremena (jedino) isključuje naknadu za prekovremeni rad.

42. Nadalje, daljnji je stav ovog suda da tužitelj osnovano zahtijeva i dodatak za rad nedjeljom prema Pravilniku 2010/2015, iako je prema dostavljenim podacima tuženik odobravao tužitelju slobodne dane jer iz sadržaja očitovanja tuženika proizlazi da je time rješavao sate rada koje je priznavao tužitelju kao „višak sati“ i koji se dani imaju obračunavati kod obračuna naknade za prekovremeni rad, te je u odnosu na rad nedjeljom u utuženom razdoblju, sukladno podacima o radu tužitelja nedjeljom i Pravilniku o radu tuženika, tužitelju pravilno obračunat dodatak za rad po noći u iznosu od 3.700,54 Eura, za rad na blagdane 166,40 Eura, za rad subotom 1.010,29 Eura i za rad nedjeljom 711,71 Eura, odnosno sveukupno zatraženi iznos od 5.588,94 Eura.

43. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je, primjenom materijalnog prava, tužitelju dosuditi ukupno bruto iznos od 5.588,94 Eura sa zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje:ZOO),

44. U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni iznos plaće, a s obzirom da se isti sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, treba navesti da se u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120//13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) te čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20) kao i odredbe čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09,146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) te relevantnih odredbi Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20 i 74/20) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju.

45. Iz navedenoga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće.

46. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u toč. I. izreke.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 151., 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), pa je tužitelju, za puni uspjeh u parnici valjalo priznati zatraženi trošak od 700,00 Eura imajući u vidu da su isti bili potrebni za vođenje parnice, te je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju na ime parničnog troška (toč. II. izreke).

U Šibeniku, dana 21. travnja 2026.g.

Sudac :

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena