REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-6915/2022-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., OIB: 03744272526, Zagreb, Savska c. 1, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović iz Zagreba, protiv I tuženice BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Kezunoviću, odvjetniku u Zagrebu i II tuženika ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i II tuženika osobno, 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda od 11.09.2000. posl.br. Ovrvz-12008/00 u cijelosti te se odbija tužbeni zahtjev kojim se nalaže II tuženiku platiti tužitelju 267,54 eur/2.015,76 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos 22,29 eur od 15.02.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.03.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.04.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.05.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.06.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.07.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.08.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.09.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.10.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.11.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.12.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.01.2000.

do isplate kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 01.12.2023.. II Utvrđuje se da je povučena tužba u odnosu na I tuženicu te se ukida i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda od 11.09.2000. posl.br. Ovrvz-12008/00, u cijelosti.

III Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 112,50 eur u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 28.08.2000., podnio ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave, tražeći od suda da donese rješenje o ovrsi kojim će naložiti ovršenicima, odnosno predniku ovdje I tuženice, CO i ovdje II tuženiku da isplate ovrhovoditelju ovdje tužitelju 2.015,76 kuna na ime sredstava zajedničke pričuve, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od podnošenja ovršnog prijedloga do isplate i 388,82 kuna na ime obračunatih zateznih kamata od dospijeća mjesečnih iznosa do podnošenja prijedloga uz naknadu troškova postupka, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 37 Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96 i 29/99 dalje u tekstu OZ), 11.09.2000. donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovrvz-12008/00.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi I i II tuženici podnijeli su pravovremeni prigovor kojim su osporili osnovanost i visinu utuženog potraživanja, pri čemu II tuženik navodi kako nije bio upoznat sa predmetnim dugovanjem jer od tužitelja nikada nije dobio nikakvu uplatnicu dok je I tuženica istaknula i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako njezin prednik nije bio vlasnikom nekretnine na adresi [adresa], a ističe i prigovor zastare.

3. Sud je stoga temeljem odredbe čl. 54 OZ-a stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj 11.09.2000. posl.br. Ovrvz-12008/00 u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 01.12.2023., a zatim i na ročištu za glavnu raspravu 10.12.2024. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev te isti uskladio sa odredbama Zakona o uvođenju eur kao službene valute u RH („Narodne novine“ br. 57/22 dalje u tekstu Zakon o uvođenju eur) tražeći od suda da donese odluku kojom će naložiti II tuženiku platiti tužitelju 267,54 eur/2.015,76 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

-na iznos 22,29 eur od 15.02.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.03.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.04.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.05.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.06.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.07.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.08.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.09.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.10.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.11.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.12.1999.

-na iznos 22,29 eur od 15.01.2000.

do isplate.

4.1. Podneskom od 04.10.2024., tužitelj je povukao tužbu u odnosu na I tuženicu.

5. Sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, Rješenje o nasljeđivanju ovog suda od 31.03.2017. posl.br. O-2412/17 i od 10.05.2017. posl.br. O-3851/17, Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17.11.2015. posl.br. Z- 24688/15, Obavijest o zaduženju godišnjeg programa upravljanja od 07.12.2000., Godišnji program upravljanja za 2001., Suglasnost od 19.04.2000., Ugovor o upravljanju stambenom zgradom, Zapisnik o primopredaji stambene zgrade, Godišnji program upravljanja za 1998., Međuvlasnički ugovor, Popis suvlasnika, Ugovor o visini troškova za tekuće i investiciono održavanje zajedničkih dijelova zgrade, e-mail korespondenciju, Knjigovodstveno stanje obveznika, Izvod knjiženja te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), ocijenio zahtjev neosnovanim.

6. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom sredstava zajedničke pričuve za poslovni prostor na adresi [adresa], za razdoblje od mjeseca siječnja do mjeseca prosinca 1999. u iznosu 267,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, sve to u smislu odredbe čl. 85 st. 2 i čl. 90 st. 2 sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17 dalje ZVDSP) u svezi odredbe čl. 380 st. 1 ZVDSP.

6.1. S tim u vezi ukazuje se kako je tužitelj podneskom od 01.12.2023., uredio tužbeni zahtjev čime je u dijelu tijeka zakonskih zateznih kamata izvršio preinaku tužbe, dok je podneskom od 04.10.2024., povukao tužbu u odnosu na I tuženicu.

6.1.1. Budući da su se tuženici upustili u raspravljanje po preinačenoj tužbi to se smatra da su na istu pristali, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 190 st. 4 ZPP- a, odlučeno kao pod toč. I izreke rješenja, dok je pod toč. II izreke rješenje odlučeno temeljem odredbe čl. 456 ZPP-a, obzirom se I tuženica nije protivila povlačenju tužbe.

7. Iz Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga proizlazi kako se utuženo potraživanje odnosi na potraživanje sredstava zajedničke pričuve za poslovni prostor na adresi [adresa], sistemskog broja 06777732, kojeg potraživanja su kao obveznici naznačeni II tuženik i ČO, a koje potraživanje se odnosi na razdoblje od mjeseca siječnja do mjeseca prosinca 1999. te na ime glavnice iznosi 2.015,76 kuna dok na ime obračunatih zateznih kamata od dospijeća 01.02.1999. potraživanje iznosi 388,82 kuna.

8. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 21.12.1997. sa Popisom suvlasnika te Ugovor o upravljanju od 18.02.1998., utvrđeno je kako su predmetni ugovori sklopljeni sukladno odredbi čl. 375 st. 1 i st. 3, čl. 378 u vezi čl. 40 sve ZVDSP-a obzirom su isti potpisali suvlasnici čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine u [adresa], čime su odredbe kako Međuvlasničkog ugovora tako i Ugovora o upravljanju, kojim su upravljanje zgrade suvlasnici povjerili Gradsko stambenom komunalnom gospodarstvu, ovdje tužitelju, a za predstavnika suvlasnika imenovali ĐO, obvezne za sve suvlasnike.

8.1. Iz Popisa suvlasnika kao i odredbe čl. 13 Ugovora o upravljanju razvidno je kako su suvlasnici odredili mjesečni doprinos u sredstva zajedničke pričuve u iznosu 1,82 kuna po m2 za stambeni prostor dok je odredbom čl. 14 Međuvlasničkog ugovora određeno kako se obračun troškova sredstava zajedničke pričuve za poslovni prostor uvećavaju za koeficijent 1,25 pri čemu obveza plaćanja dospijeva do 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec.

8.2. Iz Popisa suvlasnika proizlazi kako je pod rednim brojem 33., II tuženik evidentiran kao suvlasnik poslovnog prostora povr. 74 m2, pri čemu u Popisu suvlasnika nije evidentiran potpis II tuženika.

9. Uvidom u Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17.11.2015. posl.br. Z-24688/15, utvrđeno je kako je temeljem Ugovora o kupoprodaji od 31.12.1981., 31.12.1987. te aneksa ugovora i ostale navedene dokumentacije, izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretnini koja se sastoji od poslovnog prostora br. 18a u razizemlju, površ. 58 m2 kao posebnog dijela stambene zgrade [adresa] za korist ovdje II tuženika u 7/10 dijela i NO u 3/10 dijela kao i na nekretnini koja se sastoji od garaže br. 1 u razizemlju ulaz J, površ. 15,75 m2 kao posebnog dijela stambene zgrade [adresa] za korist ovdje II tuženika.

10. Uvidom u Ugovore o visini troškova za tekuće i investiciono održavanje zajedničkih dijelova zgrade (dalje u tekstu Ugovor o visini troškova), utvrđeno je kako su II tuženik i ČO, kao vlasnici poslovnog prostora u Zagrebu, Aleja V. Bubnja 165, povr. 58 m2, bili obveznici plaćanja troškova za održavanje zajedničkih dijelova zgrade.

11. Slijedom navedenog, a budući da II tuženik na ročištu za glavnu raspravu od 10.12.2024., nije osporio činjenicu vlasništva poslovnog prostora, to je II tuženik u smislu odredbe čl. 120 u vezi odredbe čl. 85 st. 2., čl. 90 st. 2 i čl. 380 st. 1 sve ZVDSP- a, pasivno legitimiran u ovom postupku dok je tužitelj aktivno legitimiran u smislu odredbe čl. 378 i čl. 385 sve ZVDSP-a u vezi odredaba Ugovora o upravljanju, a koje pravno stajalište je zauzeo i Vrhovni sud RH u svojoj odluci od 03.03.2010. godine posl.br. Rev-x-325/10.

11.1. Nastavno na navedeno, II tuženik je bio obveznikom plaćanja sredstava zajedničke pričuve za poslovni prostor, kroz utuženo razdoblje u mjesečnom iznosu od 1,82 kn po m2 uz uvećanje za koeficijent u visini 1,25.

11.2. Međutim, iako II tuženik ne spori vlasništvo poslovnog prostora, ukazuje se na diskrepanciju u pogledu površine poslovnog prostora, budući da površina poslovnog prostora prema Popisu suvlasnika iznosi 74 m2, sukladno čemu bi mjesečna pričuva iznosila 168,35 kuna/22,34 eur (74 m2 x 1,82 kn x 1,25) kako to tužitelj i navodi u svojim podnescima, dok je iz ranije navedenih Ugovora o visini troškova kao i Rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17.11.2015. razvidno kako je II tuženik suvlasnik poslovnog prostora površine 58 m2 sukladno kojoj površini bi mjesečna pričuva iznosila 131,95 kuna/17,51 eur (58 m2 x 1,82 kuna x 1,25).

11.3. Ukazuje se pri tome kako sud nije posebno cijenio Obavijest o zaduženju godišnjeg programa upravljanja kao niti Godišnje programe upravljanja jer se isti ne odnose na razdoblje koje je predmetom ovog postupka.

12. Međutim II tuženik navodi kako je pričuva za predmetni poslovni prostor plaćena, u prilog čemu dostavlja u spis e-mail korespondenciju sa djelatnikom tužitelja od 28.02.2022., iz koje proizlazi kako je za poslovni prostor sistemskog broja/šifre 06777732, zaključno s obvezom za mjesec siječanj 2022., evidentirana preplata u iznosu 361,92 kuna.

12.1. Tužitelj osporava predmetne navode, ističući kako se za predmetnu nekretninu navedenog sistemskog broja, evidentira preplata u iznosu 361,92/48,04 eur odnosi na drugog dužnika i to Skan impex, a kasnije Dabić d.o.o. koji su kao obveznici evidentirani pod brojem 9034073931589 dok je II tuženik kao obveznik evidentiran pod brojem 5006106436205. Nadalje u podnesku od 01.09.2025. navodi kako je navedena preplata evidentirana po opomeni koja je podmirena 24.05.2024., u prilog kojih navoda dostavlja i Knjigovodstveno stanje obveznika.

12.1.1. U podnesku od 16.09.2025. tužitelj navodi kako u svojim evidencijama obvezu plaćanja pričuve vodi na ime obveznika plaćanja, a ne prema objektu nekretnine, slijedom čega se preplata u e-mailu od 28.02.2022. koji je u spis dostavio II tuženik, ne može povezati sa II tuženikom jer se preplata odnosi na drugog pravnog subjekta.

13. Uvidom u Knjigovodstvena stanja obveznika koja je dostavio tužitelj, razvidno je kako tužitelj za šifru objekta br. 06777732 ima evidentirana dva obveznika i to trgovačko društvo Dabić d.o.o. pod br. 9034073931589 te FO i NO ĆO pod šifrom 5006106436205.

14. Slijedom svega navedenog, a polazeći od činjenice da je plaćanje sredstava zajedničke pričuve zakonska obveza vlasnika nekretnine, visina koje pričuve se određuje u visini vrijednosti njihova posebnog dijela nekretnine, to je na tužitelju temeljem odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, teret dokazivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva u smislu već ranije navedenih odredaba ZVDSP-a.

14.1. Način vođenja knjigovodstvenih evidencija u pogledu obveznika plaćanja sredstava zajedničke pričuve kao i načina obračuna visine tih sredstava, a kako to čini tužitelj, dovodi u sumnju vjerodostojnost ne samo dostavljenih knjigovodstvenih kartica i Izvatka iz poslovnih knjiga, već i u opstojnost Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju i to iz slijedećih razloga.

14.2. Naime, u situaciji diskrepancije površine nekretnine kako je navedeno u Popisu suvlasnika i površine nekretnine prema Rješenju o uknjižbi Općinskog suda u Novom Zagrebu od 17.11.2015. temeljem kojeg je izvršena uknjižba prava suvlasništva u korist II tuženika, sud je sukladno odredbi čl. 120 ZVDSP-a u vezi odredbe čl. 7 i čl. 8 Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 63/19, 128/22 i 127/24 dalje u tekstu ZZK), vjerodostojnim podatkom površine nekretnine prihvatio upravo Rješenje o uknjižbi prava vlasništva, nedvojbenim utvrdivši kako je II tuženik suvlasnik poslovnog prostora i to površ. 58 m2, a time i obveznik plaćanja sredstava zajedničke pričuve kroz utuženo razdoblje i to u mjesečnom iznosu 131,95 kuna/17,51 eur (58 m2 x 1,82 kuna x 1,25).

14.3. Ne prihvaćanje vjerodostojnim podatak o površni nekretnine kako je navedeno u Popisu suvlasnika, otvara sumnju u vjerodostojnost svih podataka iz Popisa suvlasnika, dakle i suvlasničkih omjera o kojima ovisi opstojnost Međuvlasničkog ugovora kao i Ugovora o upravljanju u smislu odredbe čl. 375 i čl. 378 sve ZVDSP-a, što dovodi do sumnje u vjerodostojnost i knjigovodstvene dokumentacije tužitelja koja je sačinjena upravo temeljem podataka iz Popisa suvlasnika.

14.4. Nastavno na navedeno, a budući da tužitelj nije dokazao da bi II tuženik bio vlasnikom poslovnog prostora povr. 74 m sukladno kojoj površini je sačinio obračun potraživanja na ime sredstava zajedničke pričuve, to sud ne prihvaća kao vjerodostojan dokaz visine tužbenog zahtjeva niti Izvadak iz poslovnih knjiga, a niti knjigovodstvene kartice.

14.4.1. S tim u vezi, a budući da tužitelj u svojim knjigovodstvenim evidencijama kao obveznika plaćanja sredstava zajedničke pričuve vodi ne samo II tuženika već i trgovačko društvo Dabić d.o.o., ne navodeći pri tome temelj evidencije trgovačkog društva kao obveznika plaćanja sredstava zajedničke pričuve jer za istog ne dostavlja dokaz u smislu odredbe čl. 120 u vezi odredbe čl. 380 ZVDSP-a, to sud i iz navedenog razloga ne prihvaća vjerodostojnim dokazom visine utužene tražbine knjigovodstvenu dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja, čime neosnovani cijeni i navode tužitelja kojima obrazlaže način evidencije i knjiženja izvršenih uplata.

15. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je II tuženik u smislu odredbe čl. 120 u vezi odredbe čl. 380 sve ZVDSP-a, kao suvlasnik poslovnog prostora površ. 58 m2, obveznik plaćanja sredstava zajedničke pričuve i to kroz utuženo razdoblje u mjesečnom iznosu 131,95 kuna/17,51 eur (58 m2 x 1,82 kuna x 1,25) sukladno odredbama Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju pod uvjetom da su isti sklopljeni sukladno odredbi čl. 375 i čl. 378 ZVDSP-a, odnosno, a sukladno odredbi čl. 380 st. 2 ZVDSP-a u vezi Podataka o građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta („Narodne novine“ br. 35/95 dalje Podataka), u mjesečnom iznosu 88,74 kuna/11,77 eur (58 m2 x 3.400 x 0,54%/12=88,74 kuna) ukoliko Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju nisu sklopljeni sukladno navedenim odredbama ZVDSP-a, a kako je već obrazloženo.

15.1. Nastavno na navedeno, uzimajući u obzir da je poslovni prostor sistemskog broja/šifre 06777732, koji je predmetom ovog postupka, površine 58 m2, nedvojbeno je kako je tužitelj sredstva zajedničke pričuve naplaćivao u višem iznosu od utvrđene obveze, budući da je pričuvu naplaćivao za prostor povr. 74 m2 za koji prostor navedene površine (74 m2) nije dokazao da bi II tuženik bio vlasnikom istog, ne dokazujući niti da bi trgovačko društvo Dabić d.o.o. bio obveznikom plaćanja sredstava zajedničke pričuve, to je i sve uplate trgovačkog društva Dabić d.o.o., na ime sredstava zajedničke pričuve, valjalo evidentirati na ime sredstava zajedničke pričuve za poslovni prostor sistemskog broja/šifre 06777732, koji je predmetom ovog postupka.

15.2. Stoga, a budući da je tužitelj u korespondenciji putem e-maila od 28.02.2022., potvrdio kako je za poslovni prostor sistemskog broja/šifre 06777732, zaključno s obvezom za mjesec siječanj 2022., evidentirana preplata u iznosu 361,92 kuna, to se uz primjenu pravila o uračunavanju ispunjenja u smislu odredbe čl. 312 u vezi odredbe čl. 313 sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje u tekstu ZOO/91), osnovanim cijene navodi II tuženika kako je utuženo potraživanje u cijelosti podmireno, a tužitelj suprotno niti ne dokazuje.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i ukinuti platni nalog temeljem odredbe čl. 451 ZPP-a.

17. Budući da tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova postupka u smislu odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a.

18. Odluka o parničnom trošku I tuženice temelji se na odredbi čl. 158 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, budući da je tužitelj u odnosu na istu povukao tužbu smatrajući osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, a odnosi se na trošak zastupanja I tuženice po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradi i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa) prema vrijednosti spora i zatraženom trošku.

Tako je I tuženici priznat trošak za sastav prigovora, pristupa na ročište 23.09.2024. za svaku radnju u iznosu po 50,00 eur, za sastav podneska od 04.11.2024. u iznosu 12,50 eur što iznosi ukupno 112,50 eur. Tuženici nije priznat trošak za sastav podneska od 30.09.2024. jer je predmetnu dokumentaciju trebala dostaviti još uz prigovor.

18.1. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja uz rj. sud. pristojba na presudu 13,27 eur

2. Pun. I tuženice

3. II tuženiku