REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1736/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Ivani Štih odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju FP iznos od 1.690,00 eura (slovima: tisuću šesto devedeset eura i nula centi) sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2023. do isplate i to za razdoblje do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 153,82 eura kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb naknaditi tužitelju FP trošak parničnog postupka u iznosu od 1.619,45 EUR-a (slovima: tisuću šestodevetnaest eura i četrdeset pet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 14. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 17. kolovoza 2022. stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], za koju nesreću je odgovoran vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. U navedenoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio ozljede stoga zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu potražuje naknadu štete u iznosu od 1 .900,00 eura. Tužitelj se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom 7. ožujka 2023. te mu je tuženik isplatio iznos od 400,00 EUR. Stoga tužitelj tužbom potražuje od tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 1.500,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2023. do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost osiguranika tuženika za predmetnu prometnu nesreću , dok osporava visinu neimovinske i imovinske štete. Tijekom postupka tuženik čini nespornim da je u mirnom postupku isplatio iznos od 400,00 eura s osnove neimovinske štete. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja preko primjerenog iznosa i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 14. svibnja 2025. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 2.243,82 eura. S osnova jednog sata tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 5,89 eura. S obzirom da je tuženik djelomično ispunio tužiteljev zahtjev te isplatio iznos od 400,00 eura, predlaže sudu naložiti tuženiku isplatu daljnjeg iznosa od 1.843,82 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2026. do isplate.

4. Tuženik se usprotivio povećanju tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske štete i s osnova tuđe pomoći i njege. Podredno osporava tijek zateznih kamata posebice u odnosu na preinačeni dio.

5. Odlučujući o prigovoru tuženika valja navesti da je odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP) u svezi s odredbom čl. 190. st. 2. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 11. prosinca 2024., što je vidljivo iz zapisnika koji se nalazi na listovima 26. i 27. spisa, to tužitelj ne bi mogao podneskom od 14 . svibnja 2025. preinačiti tužbu. Međutim, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, preinaka bi iznimno bila dopuštena ako bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi na temelju same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede odredbe čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Kako su u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja s osnova neimovinske i imovinske štete, to je takva preinaka dopuštena, stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

6. U tijeku postupka sud je pročitao medicinsku dokumentaciju (list 5-9 spisa), e- mail od 7.3.2023. (list 10 spisa) i nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića (list 39-41 spisa).

7. Preostale dokazne prijedloge stranaka sud nije provodio s obzirom da je tijekom postupka u bitnome bila sporna visina tužbenog zahtjeva koju je sud utvrdio provođenjem medicinskog vještačenja. Nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja jer su stranke na ročištu održanom 11. prosinca 2024. učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani, dok je sud preostale okolnosti na koje je predloženo saslušanje tužitelja utvrdio iz spisu priležeće dokumentacije i provedenih dokaza. Nije provedeno radiološko vještačenje i sudsko medicinsko vještačenje jer tuženik nakon provedenog medicinskog vještačenja nije imao prigovora na nalaz i mišljenje niti je predlagao novo vještačenja, a dodatno je na ročištu za glavnu raspravu naveo da su svi dokazni prijedlozi tuženika provedeni tijekom postupka te je predložio zaključiti glavnu raspravu. Također, sud je ocijenio da bi izvođenjem daljnjih dokaza nastali nepotrebni troškovi postupka, a da je činjenično i pravno stanje u potpunosti utvrđeno iz provedenih dokaza.

8. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

9. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 400,00 eura, kao niti da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

10. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno, opravdavaju li težina povrede i okolnosti slučaja dosudu pravične novčane naknade u iznosu koji se tužbom potražuje.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedica štetnog događaja od 17. kolovoza 2022. u ukupnom iznosu od 1.843,82 eura, sve sa zateznim kamatama koje teku od 8. ožujka 2023. do isplate.

12. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Igoru Stipančiću koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Ova mu je ozljeda utvrđena dan nakon štetnog događaja. Proveo je liječenje imobilizacijom vrata i fizikalnom terapijom. Iz dostavljene medicinske dokumentacije je razvidno postojanje ranijih tegoba s kralježnicom. Tegobe s vratnom kralježnicom i liječenje je zabilježeno u njegovom zdravstvenom kartonu u više navrata počevši od 23.06.2008. Tad je i zabilježeno liječenje fizikalnom terapijom zbog bolesti diskova između vratnih kralježaka. Stoga je tužitelj ozljedu zadobio na već ranije postojeće oštećenje vratne kralježnice. MR učinjen 14.03.2023. potvrđuje ispupčenje diskova na više segmenata vratne kralježnice što je degenerativne prirode. Zadnji pregled liječnika (fizijatra) je načinio 22.09.2022. Tada mu je indicirana fizikalna terapija te MR vratne kralježnice. Proveo je fizikalnu terapiju s kojom je završio 17.02.2023. Završetak fizikalne terapije se smatra završetkom liječenja. Potom bez daljnjih kontrolnih pregleda specijalista, a i u njegovom zdravstvenom kartonu nema zabilježenih posjeta vezanih za predmetnu ozljedu tijekom 2023 god i kasnije. Načinio je MR vratne kralježnice 14.03.2023. koje mu je fizijatar preporučio, ali s tim nalazom se nije više javljao liječniku. Nakon završenog liječenja nisu zaostale trajne posljedice. Na temelju medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužitelja vještak navodi da u ovom štetnom događaju tužitelj nije zadobio ozljedu vratne kralježnice koja je dovela do dodatnih strukturalnih oštećenja vratne kralježnice. Nema dokaza da je zadobivena ozljeda dovela do većeg oštećenja zdravlja od onog koje je na vratnoj kralježnici postajalo i prije ovog događaja uslijed degenerativnih promjena na među -kralješnjačkim pločicama (diskusima). Time nema smanjenja životne aktivnosti zbog zadobivene ozljede u ovom događaju Tužitelj je zbog zadobivene ozljede trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Bol jakog intenziteta je trpio oko 3 dana, srednjeg 5-6 dana, a manjeg još do 4 tjedana sveukupno. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je oko 2 dana, srednjeg 4 dana i manjeg do 4 tjedana sveukupno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju od 10 dana 2 sata na dan zbog mirovanja i nošenja ovratnika. Tužitelj je potom još sveukupno trebao tuđu pomoć kroz 3 tjedana 3 puta tjedno po 2 sata zbog otežanog obavljanja osnovnih životnih aktivnosti (npr. nabava i pripremanje hrane...).

13. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi te ga i sud nalazi stručnim, objektivnim i zasnovanim na priležećoj medicinskoj dokumentaciji kao i na dugogodišnjem iskustvu vještaka, stoga ga kao takvog u cijelosti prihvaća.

14. Slijedom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

15. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 1.900,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i boli. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužitelja rođenog **.**.1979., koji je u vrijeme štetnog događaja imao 43 godine, činjenicu da će se tužitelj predmetnog štetnog događaja još dugo sjećati. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Također, sud je uzeo u obzir i inflatorne učinke koji su nastali od podnošenja tužbe do donošenja odluke. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 1.900,00 eura.

16. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć druge nestručne osobe u trajanju od 10 dana dva sata na dan, a nadalje 3 tjedna 3 puta tjedno po 2 sata, što sveukupni iznosi 38 sati.

17. Sud nalazi da tužitelju za jedan sat nestručne tuđe pomoći i njege pripada iznos od 5,00 eura po satu koji se ukazuje primjerenim s obzirom na cijene na tržištu u vrijeme donošenja presude, a imajući na umu da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Slijedom navedenog, tužitelju je s osnova tuđe pomoći i njege dosuđen iznos od 190,00 eura, pozivom na čl. 1095 st. 1 ZOO-a.

18. Slijedom navedenog, cjelokupna naknada ko ja pripada tužitelju za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu iznos 2.090,00 eura, međutim, kako je tuženik prije podnošenja tužbe dobrovoljno isplatio iznos od 400,00 eura s osnova naknade neimovinske štete, tužitelju pripada razlika od ukupno 1.690,00 eura.

19. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelj je zatražio zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno, od 8. ožujka 2023. Tuženik nije osporio datum podnošenja odštetnog zahtjeva koji iz dostavljenog e-maila sud utvrđuje da je poslan tuženiku 7. ožujka 2023. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je liječenje tužitelja završeno 17. veljače 2023. sud je utvrdio da je tuženik u vrijeme zaprimanja odštetnog zahtjeva imao na uvid cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja te su mu bili poznati razmjeri štete koju tužitelj trpi. Slijedom navedenog, tužitelju su na dosuđeni iznos neimovinske štete priznate zatezne kamate od 8. ožujka 2023. do isplate, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a.

20. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od 8. ožujka 2023. jer je u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku potreba za tuđom pomoći i njegom već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze.

21. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

22. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2022. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

23. Slijedom navedenog, sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim te je naložio tuženiku isplatu iznosa od 1.690,00 eura, dok je u odnosu na preostalo utuženo potraživanje u iznosu od 153,82 eura utvrdio potraživanje tužitelja neosnovanim te je odbio tužbeni zahtjev, a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP- a pa kako tužitelj nije uspio u sporu u samo razmjerno neznatnom dijelu, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 138/23., dalje u tekstu OT), tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetnika i to trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, sastava podnesaka od 21. prosinca 2023. i 14. svibnja 2025. 2 x 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 11. prosinca 2024. i 4. ožujka 2026. 2 x 100 bodova (Tbr. 9./1. OT) - što sve ukupno iznosi 600 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT), iznosi 1.500,00 EUR. Također, tužitelju je valjalo priznati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura, što sveukupno iznosi 1.619,45 EUR.

25. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 10. siječnja 2025., 21. veljače 2025. i 24. veljače 2025. jer navedeni trošak u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nije bio nužan za vođenje postupka. Naime, tužitelj predmetnim podnescima moli sud da mu produlji rok za uplatu predujma za određeno medicinsko vještačenje i obavještava o uplati predujma. Također, sud nije utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za naplatom sudskih pristojbi iznad dosuđenog iznosa, pozivom na Tbr. br. 1.Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj 37/23).

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 eura

2. pun. tuženiku