REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-7706/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik je dužan platiti tužitelju 13.074,03 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24.10.2025. do isplate, u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 500,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.04.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako se 19.11.2011. dogodila prometna nezgoda u kojoj je, pri povratku s posla, stradao osiguranik tužitelja HU, a koju prometnu nezgodu je uzrokovao osiguranik tuženika AU, upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je na dan štetnog događaja, policom od AO, bilo osigurano kod tuženika i za koju prometnu nezgodu je osiguranik tuženika pravomoćnom presudom Općinskog suda u Samoboru od 10.02.2012. posl.br. K- 21/12, oglašen krivim.

Nadalje navodi tužitelj kako je svom osiguraniku pravomoćnim Rješenjem od 18.02.2015. br. 862461, priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetne ozljede na radu, a koju invalidnost je utvrdio ovlašteni vještak nalazom i mišljenjem od 06.08.2014. koji nalaz je potvrđen od strane stručnog povjerenstva za reviziju 25.09.2014..

Stoga tužitelj traži od suda da, a budući da je u razdoblju od 01.01.2023. do 30.09.2025., isplatio svom osiguraniku na ime invalidske mirovine ukupan iznos 13.074,03 eur, a koji iznos, sukladno odredbi čl. 164 st. 1 i st. 5 i čl. 161 sve Zakona o mirovinskom osiguranju, predstavlja štetu koju je tužitelj pretrpio, donese odluku kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju 13.074,03 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24.10.2025. do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu priznao činjenicu nastanka štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost svog osiguranika, međutim osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

Naime, tuženik spori da bi se u konkretnom slučaju primjenjivale odrede Zakona o mirovinskom osiguranju, navodeći kako se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju od AO radi čega se u pravnom odnosu tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona, o čemu je Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje u svojim odlukama Rev-x-388/2018 od 25.08.2020., Rev-1354/16 od 18.05.2021., Revd- 3715/21 od 08.09.2021., Rev-12/22 od 12.01.2022., Rev-2140/18 od 13.07.2022. Stoga tuženik, a budući da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu kao posljedicu ozljede na radu, to ne postoji razlika koju bi tuženik temeljem odredbe čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima bio dužan isplatiti tužitelju, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Potvrdu MUP-a od 26.03.2015., Provjera osiguranja, Presudu Općinskog suda u Samoboru od 10.02.2012. posl.br. K-21/12, Prijavu o ozljedi na radu, Rješenje tužitelja od 13.10.2014., Obavijest o pravomoćnosti rješenja od 18.11.2014., Rješenje tužitelja od 18.02.2015., Mirovinski staž, Izračun mirovine, Nalaz od 25.09.2014., Nalaz i mišljenje vještaka od 06.08.2014., Odštetni zahtjev, potvrdu o isplatama, ispise iz banke podataka o isplaćenim mirovinskim primanjima te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom naknade štete na ime isplaćene invalidske mirovine zbog ozljede na radu koju je tužitelj u razdoblju od 01.01.2023. do 30.09.2025., isplatio svom osiguraniku temeljem odredbe čl. 161 u vezi odredbe čl. 164 sve Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 33/15, 120/16, 62/18, 115/18 i 119/20 dalje u tekstu ZOMO).

5. Budući da između stranaka postupka nije sporno kako se 19.11.2011. dogodila prometna nezgoda u kojoj je stradao HU, osiguranik tužitelja i to kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], a za koju nezgodu je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Samoboru od 10.02.2012. posl.br. K-21/12, oglašen krivim vozač motornog vozila reg. oznake [registarska oznaka] koje je na dan štetnog događaja policom od AO bilo osigurano kod tuženika, tako sud na okolnost činjenice nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije u smislu odredbe čl. 22 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09 i 75/09 dalje u tekstu ZOOP) te odgovornosti u smislu odredbe čl. 1072 st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08 dalje u tekstu ZOO) nije niti provodio daljnje dokazne prijedloge.

6. Nesporno je, a uvidom u Rješenja tužitelja od 13.10.2014. i od 18.02.2015., kao i nalaz i mišljenja vještaka od 06.08.2014. i od 25.09.2014., utvrđeno kako je HU temeljem zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi od 19.11.2011. koje ozljede su priznate kao 100%-tna ozljeda na radu, utvrđen djelomičan gubitak radne sposobnosti radi čega mu je od 09.06.2014. priznato pravo na invalidsku mirovinu koja je od 01.12.2014. utvrđena u iznosu 1.927,90 kuna mjesečno.

7. Iz Potvrde o isplatama i ispisa banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, razvidno je kako je tužitelj u razdoblju od 01.01.2023. do 30.09.2025., na ime invalidske mirovine, isplatio svom osiguraniku 13.074,03 eur.

8. Budući da podatci o visini isplaćenih iznosa mirovine iz Ispisa banke podataka odgovaraju iznosima navedenim u Potvrdi o isplatama to sud Potvrdu o isplatama koja u smislu odredbe čl. 159 Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, 110/2021 dalje u tekstu ZUP) predstavlja javnu ispravu, prihvaća kao vjerodostojan dokaz u ovom postupku, pri čemu je sud temeljem odredbe čl. 12 ZPP- a, u pogledu postojanja uzročno posljedične veze, vezan Rješenjem HZMO-a od 09.06.2014. kojim je odlučeno o pravu na isplatu invalidske mirovine slijedom čega u ovom postupku sud niti ne može donijeti drugačiju odluku, to je nedvojbeno utvrđeno kako je osiguraniku tužitelja, HU, ozljeda zadobivena u predmetnom štetnom događaju, priznata kao ozljeda na radu radi koje mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu po kojoj osnovi je tužitelj svom osiguraniku u razdoblju od 01.01.2023. do 30.09.2025. isplatio 13.074,03 eur.

9. Međutim, budući da je između stranaka sporna osnova, a posljedično tome i visina tužbenog zahtjeva obzirom da između stranaka postoji spor o primjeni materijalnog prava koje valja primijeniti u ovom konkretnom slučaju, odnosno da li se kao specijalni propis primjenjuje ZOOP ili ZOMO, tako je predmetno valjalo raspraviti.

10. Nadalje, prema pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud RH zauzeo u većem broju svojih odluka (npr. Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. te Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.), za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

10.1. Stoga je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbe ZOOP-a.

11. Odredbom čl. 27 st. 1 ZOOP, važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2 istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

11.1. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, tužitelj bi imao pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

12. Kako je Rješenjem HZMO-a od 09.06.2014., osiguraniku tužitelja MU, priznato pravo na invalidsku mirovinu jer mu je uslijed zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi od 19.11.2011. koje ozljede su priznate kao 100%-tna ozljeda na radu, utvrđen djelomičan gubitak radne sposobnosti, to je nedvojbeno kako u smislu odredbe čl. 27 ZOOP-a nema razlike između invalidske mirovine utvrđene navedenim rješenjem tužitelja jer mu je priznata invalidska mirovina upravo uslijed ozljede na radu.

13. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnose se na troškove zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku odmjereni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora.

Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i pristupa na ročište za glavnu raspravu 16.03.2026. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 500,00 eur. Na tako određen trošak tuženiku su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika