REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Posl. br. P-254/2025.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o. OIB: 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, zastupano po punomoćnici Doroteji Jurčić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupano po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 10. ožujka 026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 21. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
1.) Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 3208591814/07 , sklopljenog između korisnika kredita JŽ i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 od dana 12.3.2007. godine., sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu, a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora.“
II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 platiti tužitelju Druga Fundacija SPV d.o.o., Lonjička ulica 2a, Zagreb, OIB: 25132169807, iznos od 645,69 eur sa zateznom kamatom koja teče od dana 13.3.2007.g. do isplate po stopi koja se određuje sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023.g. do 29.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana. "
2. ) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.849,54 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 17. siječnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je navedeno da su JŽ kao korisnik kredita i tuženik dana 12. ožujka 2007 . sklopili Ugovor o kreditu broj 3208591814/07 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tuženik kao kreditor odobrio korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 115.700,00 12 CHF, da je u članku 2. Ugovora o kreditu uz ostalo ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, da je u tom smislu korisniku kredita naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 4.745,95 kn /645,69 EUR, da je Ugovor o kreditu tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva jer iz nje ne proizlazi što konkretno ulazi u trošak obrade kreditnog zahtjeva. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju. Nakon zaprimljenog podneska tuženika od 30. rujna 2025. kojim je tuženik dostavio podatak o naplaćenoj naknadi po kreditnoj partiji (list 138 i 139 spisa ) tužitelj je podneskom od 3. studenog 2025. specificirao svoj tuženi zahtjev , odnosno povukao je dio tužbenog zahtjeva.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 10. ožujka 2025. i tijekom postupka je istaknuo prigovor previsoko označene vrijednosti predmeta spora u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva navodeći da takav zahtjev u ovoj parnici nije trebao biti postavljen jer sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti pa nije bilo potrebe za posebno postavljanje deklaratornog tužbenog zahtjeva. Ujedno je osporio tužiteljevu aktivnu legitimaciju navodeći da sporna novčana tražbina nije mogla biti predmet prijenosa jer se ona po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, da tužitelj nije dokazao da je korisnik kredita potrošač, da je sporna ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva te da ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama, da je navedena naknada pokrivala troškove poput operativnih troškova, materijalnih troškova, troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge, i povezanih regulatornih troškova. Ujedno ističe i prigovor zastare. Tuženik je kako je navedeno podneskom od 3. studenog 2025. kako je naveo uredio tužbeni zahtjev prema dostavi podatka od strane tužitelja od 30. rujna 2025. iz kojeg je podatka razvidno da je isplaćena naknada za obradu zahtjeva za kredit u iznosu od 1.400,00 kn naplaćena dana 30. ožujka 2007. Tuženik se u svom podnesku od 13. studenog 2025. protivio kako je naveo povlačenju dijela tužbenog zahtjev imajući u vidu da je tužbenim zahtjevom u tužbi t. II. tužitelj zahtjeva isplatu 645,69 eur . Raspravnim rješenjem od 10. ožujka 2026. sud je odbio prijedlog za smanjenje tužbenog zahtjeva; odnosno povlačenje dijela tužbenog zahtjeva imajući u vidu da je do povlačenja tužbe došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari a tuženik se smanjenju tužbenog zahtjeva ( dijela ) protivio. Sud je ujedno na navedenom ročištu i odbacio prigovor tuženika u odnosu na naznačenu vrijednost predmeta spora budući je isti podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Obavijest o ustupu tražbine korisnika kredita tuženiku od 10. lipnja 2023 8 list 7 spisa); Obavijest tužitelja tuženiku o ustupanju tražbine od 10. lipnja 2023 s ugovorom o ustupanju tražbine od istog dana ( list 8-14 spisa) Ugovor o namjenskom kreditu zaključenim između tuženika korisnika kredita JŽ i UŽ kao založnog dužnika od 12. ožujka 2007. s izvodom iz zemljišnih knjiga ( list 15-21 spisa) , Potvrdu tuženika o naplaćenoj naknadi za obradu kredita od 29. rujna 2025. ( list 139), te je proveo i dokaz saslušanjem korisnika kredita; svjedoka JŽ.
4. U svom iskazu danom na ročištu 29. rujna 2025. svjedok i korisnik kredita JŽ je naveo da je e sklopio ugovor s tuženikom radi a bila kupnja stana, da je imao založnog dužnika i to sestru UŽ, da je Ugovor zaključen u Zagrebu i to u uredu javnog bilježnika Maroslavac i da ga je sastavio tuženik a na upit suda zašto je zaključio kredit kod tuženika, svjedok je naveo da je inače bio klijent tuženika te da mu je bilo logično da i tamo ostvari kredit, te se sa sa sigurnošću nije mogao očitovati da bi se u navedenom periodu interesirao kod drugih banaka vezano za ishođenje kredita za stan. Na upit suda da li je mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora ili pregovarati vezano za sadržaj odredbi ugovora o kreditu svjedok je naveo kako nije bilo mjesta pregovoru da mu je ponuđen navedeni Ugovor te da taj Ugovor smatra " tipskim ugovorom" . Na upit suda da li je prije potpisivanja i ovjere ugovora pročitao Ugovor te da li su ga pročitali sudužnici svjedok je naveo da su i on i založni dužnik pročitali odredbe navedenog ugovora a na upit on ili sudužnik od službenika banke zatražio tumačenje odredbi ugovora o kreditu posebno vezano za valutu i promjenjivost kamatne stope navodi da je on inače bio sklon pregovaranju i želio razgovarati o uvjetima kreditiranja međutim da kako je naveo da mu je ugovor bio prezentiran u smislu " uzmi ili ostavi", a što se kako ponavlja odnosilo i na valutu i na kamatnu stopu. Na upit suda da li je bio upoznat s Općim uvjetima kreditora te da li su joj od strane službenika ili bilo koga od tuženika bili prezentirani, dostavljeni ili usmeno prezentirani ti uvjeti svjedok je naveo da mu Opći uvjeti nisu bili prezentirani ni na koji način. Na upit suda da li mu je što što od strane službenika banke ili bilo koga od strane banke bilo što posebno objašnjeno vezano uz troškove naknade obrade zahtjeva i obrade kredita svjedok svjedok je ostao kao u u ranijem dijelu iskaza kako je cijeli ugovor bio " tipski", da se nije moglo pregovarat niti o jednoj odredbi ugovora , isti mu je ponuđen po principu " uzmi ili ostavi" te da je on u tim okolnostima pristao na takav ugovor i isti potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika. Na upit suda te da li je platio sve troškove vezane za obradu navedenog kredita odnosno naknade, svjedok je naveo da mu nikakva Tarifa nije prezentirana pa tako ni u odnosu za naknadu za usluge kreditora , i ostao je kod iskaza da mu je konkretni Ugovor ponuđen po ranije navedenom principu " uzmi ili ostavi" te da nije bio u mogućnosti pregovarati o bilo čemu pa tako ni o troškovima naknade za usluge kreditora. Na upit da li su mu od strane službenika banke ili bilo koga drugog od strane banke prezentirani druge mogućnosti zaključivanja kredita vezano uz kamatu i valutu svjedok navodi kako mu je od strane službenika bilo rečeno da je kredit u CHF najbolja moguća opcija , da je kamata izvjesna i sigurna " kao beton" te da mu je bilo rečeno od strane službenika banke da je uzimanje kredita u CHF najbolja varijanta za njega kao korisnika kredita. Na upit suda da li mu je što od strane službenika banke prezentirano vezano o mogućnostima prijevremenog vraćanja kredita, svjedok je naveo i da se ne sjeća sa sigurnošću da li mu je od strane službenika banke bilo što u tom smislu prezentirano no da je on kredit otplatio prije vremena a drugi dio nakon što je izvršena konverzija u euro, a da je konverziju u euro izvršio zato jer ga je uhvatila panika vezano za CHF, i nastojao je taj kredit što prije riješiti kako bi se tog problema riješio te da je morao kod polovice otplate kredita platiti i izlaznu naknadu što je bilo oko cca 3.000,00 kn. Svjedok je naveo da je i o tome pokušao pregovarati no bez uspjeha. Na upit punomoćnika tuženika da li je imao saznanja da treba platiti naknadu za obradu kredita, svjedok je naveo da mu je to bilo poznato jer je isto sadržano u Ugovoru, a na upit da li je kod prijenosa tražbine tužitelju, tužitelju predao kakvu dokumentaciju, svjedok je naveo navodi da je tužitelju predao svu dokumentaciju kojom je raspolagao vezano uz navedeni kredit.
5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita i isplatu iznosa od s pripadajućim zateznim kamatama odnosno 645,69 eur. Među strankama nije sporno da su tuženik i JŽ sklopili Ugovor o kreditu. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Čl. 6. Ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita bila kupnja stana . Niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi taj stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je kredit podigao za kupnju stana za vlastite potrebe. Prema tome, sud zaključuje da se radi se o korištenju nekretnine za osobne potrebe, a ne za bilo kakve poslovne potrebe. Sud je prihvatio iskaz korisnika kredita / svjedoka JŽ jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s Ugovorom o kreditu koji je u spisu, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je svjedok kredit ili predmetnu nekretninu koristio u bilo kakve poslovne svrhe
7. Čl. 1. Ugovora o kreditu ugovoreno je da tuženik odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kreditu u kunskoj protuvrijednosti od 115.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti a u Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je u čl. 2. Ugovora o kreditu uz ostalo ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, čime je obuhvaćena i naknada za obradu kredita.
8. Nastavno Iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) je utvrđeno da su JŽ i tužitelj sklopili taj Ugovor 10. lipnja 2023. Tim je Ugovorom ugovoreno da JŽ ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između njega i tuženika, i to tražbinu s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.
9. Tražbina iz Ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u Ugovoru o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da su stranke učinile nespornom činjenicu da je tuženik naknadu za obradu kredita naplatio od korisnika kredita.
10. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i dr. – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Tražbina koje je predmet Ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.
11. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu. Tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi o tražbini strogo osobne naravi. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik JŽ Tužitelj je aktivno legitimiran za ostvarenje svoga tužbenog zahtjeva.
12. Prema utvrđenju ovoga suda, u ovom se slučaju ne radi o ustupanju tražbine iz Ugovora o kreditu, već o ustupanju tražbine po osnovi stjecanja bez osnove jer je korisnik kredita isplatio banci iznos na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenih iznosa sadržajno predstavlja tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra kao da nije niti ugovorena.
13. U svom iskazu danom na ročištu dana 29. rujna 2026. svjedok i korisnik kredita je naveo da nije imao nikakvu mogućnost utjecati sadržaj Ugovora o kreditu što znači niti na odredbu čije utvrđenje ništetnosti je predmet tužbenog zahtjeva. Iz navedenog iskaza kao niti iz bilo kojeg drugog dokaza u spisu ne proizlazi da se o predmetnoj odredbi pojedinačno pregovaralo ili da bi korisnik kredita imao bilo kakvu mogućnost utjecati na sadržaj te odredbe. Predmetni Ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik. Korisnik kredita iz ugovorne odredbe čl. 2. Ugovora nije mogao zaključiti koji je iznos troškova jednokratne obrade kredita, niti je o tome bio informiran od strane djelatnika banke, a nije bio informiran niti o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).
14. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Zbog toga sud utvrđuje da je odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, u dijelu koji se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita, ništetna sukladno odredbama čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP -a. Međutim, ništetnost te odredbe ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer Ugovor može opstati i bez te odredbe sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. 19. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju te odredbe, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe dijela čl. 2. Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju utuženi iznos.
15. Ujedno tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za odobrenje kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.). U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO -a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kredita ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih se konkretnih troškova ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz Ugovora o kreditu. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenog plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora. Slijedom navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim te je odlučio kao u t. 1). izreke presude.
16 . O troškovima postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, čl. 20 Zakona o obveznim odnosima te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife) imajući u vidu vrijednost predmeta spora te je tužitelju koji je u ovoj parnici zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik priznat trošak i to : za sastav tužbe od 17- siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 7/1. Tarife HOKa, sastav podneska od 14. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu dana 14. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 9/ 1 Tarife HOKa, sastav podneska od 22. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, zastupanje na ročištu dana 29. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 9/ 1 Tarife HOKa, sastav podneska od 3. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa te zastupanje na ročištu dana 10. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 9/ 1 Tarife HOKa , što ukupno iznosi 1.400,00 eur . Tužitelju je na navedeni iznos priznat i trošak PDV temeljem Tbr 46 Tarife HOKa u iznosu od 350,00 eur , a priznat mu je i zatraženi trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eur i pristojbe na presudu od 66,36 eur, odnosno tužitelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 1.849,54 eur , slijedom čega je odlučeno kao u t. 2. ) izreke presude .
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Sudac
Nada Nekić Plevko
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu
2. tuženiku po pun
