REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2215/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Hrvoju Mučnjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., OIB: 75665455333, Zagreb, Planinska ulica 13A, zastupan po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rašica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333 platiti tužiteljici IZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 330.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od 25.08.2021. godine pa do isplate, sve računajući po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333 platiti tužiteljici parnične troškove sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, računajući po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 15 dana.".

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 09.08.2021. dogodila prometna nezgoda u [adresa], u [adresa] u blizini raskrižja sa ulicom Trojička, koju je uzrokovao osiguranik tuženika GZ upravljajući vozilom Peugeot Boxer registarske oznake [registarska oznaka] južnom stranom kolnika u pravcu istoka (prema Vrbovcu) na način da je započeo radnju pretjecanja mldb. ČZ koja se kao biciklist (na dječjem biciklu) kretala istom ulicom u istom smjeru, bez da se prethodno uvjerio da isto može učiniti na siguran način, odnosno bez opasnosti za druge sudionike u prometu, ne vodeći pri tome računa o položaju vozila, odnosno o potrebnoj udaljenosti od bicikla koje je pretjecao i brzini kretanja, uslijed čega je svojim vozilom naletio na mldb. ČZ, da je u prethodno opisanoj prometnoj nezgodi kao biciklist smrtno stradala pok. ČZ, da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je u trenutku prometne nesreće upravljao GZ, bilo u trenutku prometne nesreće obvezno osigurano Policom od autoodgovornosti kod UNIQA osiguranje d.d., da je tužiteljica IZ maćeha pok. ČZ obzirom da je tužiteljica od 2013. u izvanbračnoj zajednici sa UZ, ocem pok. ČZ, da tužiteljica sa NZ od 2013. živi zajedno na adresi: [adresa], da je tijekom njihove izvanbračne zajednice rođeno četvero djece i to: HZ, SZ, FZ i ŽZ, da je pok. ČZ od početka izvanbračne zajednice njenog oca NZ i tužiteljice bila emocionalno, životno i ekonomski povezana sa tužiteljicom obzirom je od 2013., iako je formalno stanovala kod majke, često boravila kod tužiteljice i njenog oca NZ na njihovoj adresi stanovanja: [adresa] da bi se pok. Tihana Škorić 2017. u potpunosti preselila k njima, te je od školske godine 2017/2018 redovito pohađala Osnovnu školu braće Radića u [adresa], da su dakle, tužiteljica i pok. ČZ bile iznimno emocionalno, životno i ekonomski povezane budući su od 2013. povremeno, te od 2017. stalno živjele zajedno u zajedničkom domaćinstvu na adresi: [adresa], da su se međusobno ekonomski i na druge načine pomagale, svakodnevno su bile upućene jedna na drugu radi čega se njihov odnos u svemu može izjednačiti s odnosom roditelja i djeteta (majke i kćeri), da nakon predmetne prometne nesreće i smrti pok. mldb. ČZ tužiteljica IZ kao njena maćeha trpi duševne boli zbog smrti bliske osobe, pokćerke slijedom čega i potražuje od tuženika naknadu štete u ovom sudskom postupku, da tužiteljica ovim putem potražuje od tuženika naknadu štete s osnova duševnih boli zbog smrti pok. mldb. ČZ kao njoj bliske osobe, odnosno pokćerke u iznosu od 330.000,00 kn. Nadalje navodi da se u mirnom postupku obratila tuženiku dana 20.08.2021., što je tuženik potvrdio svojim dopisom od 24.08.2021., da je tuženiku u mirnom postupku dostavljena cjelokupna dokumentacija dostavljena u prilogu ove tužbe iz koje je mogao utvrditi kako osnov, tako i opseg i visinu štete, ali isti nije postupio sukladno članku 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, stoga tužitelji potražuju zakonsku zateznu kamatu od dana 25.08.2021. pa do konačne isplate. Slijedom svega navedenoga predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplata iznosa od 330.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.08.2021. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.1. Podneskom od 07.03.2024. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da s naslova naknade štete potražuje od tuženika isplatu iznosa od 25.000,00 eur / 188.362,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.08.2021. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da se dana 9. kolovoza 2021. u [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj je pok. ČZ smrtno stradala kao vozačica bicikla, da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] na taj dan bilo osigurano obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti kod tuženika, ističe kako je njegova odgovornost kao osiguratelja temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti odgovornost za drugoga pa je akcesorne prirode i postoji pod pretpostavkom da postoji odgovornost za štetu te druge osobe (njegova osiguranika), da u konkretnom slučaju osporava navode tužitelja kako je prometnu nezgodu uzrokovao osiguranik tuženika GZ upravljajući vozilom na način da je započeo radnju pretjecanja mldb. ČZ koja se kao biciklist (na dječjem biciklu) kretala istom ulicom u istom smjeru, bez da se prethodno uvjerio da isto može učiniti na siguran način, odnosno bez opasnosti za druge sudionike u prometu, ne vodeći pri tome računa o položaju vozila, odnosno o potrebnoj udaljenosti od bicikla koje je pretjecao i brzini kretanja, uslijed čega je svojim vozilom naletio na mldb. ČZ, da nije točno da je osiguranik tuženika zbog nezakonitog i nepropisnog pretjecanja naletio na pok. ČZ, već je upravo tehnički neoprezna radnja skretanja ulijevo pok. ČZ na biciklu bila uzrokom nastanka ove prometne nezgode. Tuženik ističe da se vozilo osiguranika tuženika neposredno prije i u trenutku sudara već nalazilo na sebi suprotnoj lijevoj polovini kolnika kada mu je pok. ČZ iznenadnom radnjom skretanja ulijevo presjekla put kretanja i time prouzrokovala predmetnu prometnu nezgodu, da je pok. ČZ prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo izvršila provjeru prometne situacije iza sebe, a što je bila dužna učiniti sukladno odredbi čl. 43. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, dalje: ZSPC), mogla je uočiti nadolazeće vozilo osiguranika tuženika pa da je u tom trenutku odustala od radnje skretanja ulijevo do prometne nezgode ne bi ni došlo, da nastavno na navedeno prvenstveno osporava osnovanost potraživanja tužiteljice jer ne postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i eventualne štete koju je pretrpjela. Nadalje, tuženik ukazuje da je prema raspoloživoj dokumentaciji pok. ČZ u vrijeme nastanka štetnog događaja imala 13 godina, da sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZSPC, biciklom na cesti smije upravljati osoba koja je navršila 14 godina, da iznimno, sukladno odredbi čl. 215. st. 2. ZSPC djeca s navršenih devet godina koja su u školama osposobljena za upravljanje biciklom i za to im je izdana potvrda, smiju samostalno upravljati biciklom, a druga djeca s navršenih devet godina samo u pratnji osobe koja je navršila 16 godina, da također, sukladno odredbi čl. 114. st. 1. ZSPC vozači bicikla mlađi od 16 godina za vrijeme vožnje na cesti moraju nositi zaštitnu kacigu na glavi, a obzirom da mjesto predmetnog štetnog događaja nedvojbeno predstavlja cestu u smislu čl. 2. ZSPC, ističe da je pok. ČZ upravljala biciklom na cesti protivno propisima, odnosno ista se uopće nije smjela nalaziti na biciklu na cesti u trenutku nastanka štetnog događaja, a uz to nije nosila ni zaštitnu kacigu na glavi, da je pokojnica poštivala propise o sigurnosti prometa na cestama, do predmetne prometne nezgode ne bi niti došlo. Isto tako, kada se u obzir uzme da iz raspoložive dokumentacije jasno proizlazi da su upravo ozljede glave koja je pokojnica zadobila bile dominantne ozljede i uzrok smrti, tuženik upire da je nenošenje zaštitne kacige na glavi u izravnoj uzročno- posljedičnom vezom sa smrću pokojnice. Obzirom na sve prethodno navedeno, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice na ime pravične novčane naknade neimovinske štete, podredno i opreza radi, tuženik ukazuje da tužiteljica ne ulazi u krug osoba koje bi imale pravo na naknadu štete na ime duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika u smislu čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), također, podredno i opreza radi tuženik osporava da je između tužiteljice i pok. ČZ postojala trajnija zajednica života pa u tom smislu posebice osporava navode tužbe prema kojima su pok. ČZ i tužiteljica živjeli zajedno u zajedničkom domaćinstvu te se međusobno ekonomski i na druge načine pomagali te svakodnevno bili upućeni jedni na druge. Tuženik navodi da iz Potvrde o prijavi boravišta Ministarstva unutarnjih poslova, PU Zagrebačka, PP Ivanić Grad, od 12. lipnja 2019., koju je tužitelj priložio tužbi, proizlazi da je pok. ČZ imala prijavljeno boravište na adresi [adresa], isključivo u razdoblju od 12. lipnja 2019. do 12. lipnja 2020., da je tužitelj propustio uz tužbu priložiti Uvjerenje o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova, PU Zagrebačka, PP Ivanić Grad, Broj: 511-19-43/9- 966/2021, od 20. kolovoza 2021., za pok. ČZ, koju je tuženiku dostavio u mirnom postupku te iz kojeg proizlazi da je pok. ČZ do trenutka svoje smrti imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], da se radi o adresi na kojoj je prijavljeno prebivalište CZ, majke pok. ČZ, a koja je živa te s kojom je ona živjela u zajedničkom kućanstvu, a da pok. ČZ nije živjela na području mjesne nadležnosti Centra za socijalnu skrb Ivanić Grad potvrđuju i navodi dopisa Centra za socijalnu skrb Ivanić Grad, Klasa: 552-01/21- 01/70, Urbroj: 2131-14-01-02-21-3, od 22. rujna 2021. Nadalje navodi da sve i da je između tužiteljice i pok. ČZ postojala trajnija zajednica života, a što tuženik izričito osporava i tvrdi da nije, tuženik ističe da tužiteljica kao maćeha nije mogla nadomjestiti ulogu jednog od roditelja pok. ČZ, točnije majke, a tužbi ne prileži dokaz da je odnos tužiteljice prema pokojnici doista bio takav kakav se opisuje u tužbi. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost zahtjeva za isplatu naknade štete u ovom postupku te slijedom toga i možebitnih kamata od datuma naznačenog u tužbi, u cijelosti osporava tražene troškove postupka u vidu troška sastava odštetnog zahtjeva podnesenog u mirnom postupku budući da ZOOP ne propisuje obvezu, već pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva u prethodnom postupku, odštetni zahtjev i drugi podnesci prethodnog postupka nisu potrebni za vođenje parnice pa ih tužiteljica ne može potraživati kao parnični trošak tim više što tužiteljica niti ne dostavlja račun kao dokaz da je takav trošak uistinu i nastao, da podnošenje odštetnog zahtjeva nije procesna pretpostavka za pokretanje i vođenje sudskog postupka, da čl. 151. ZPP jasno propisuje da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, dok čl. 155. ZPP propisuje da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a navode o nepriznavanju troška odštetnog zahtjeva tuženik potkrepljuje sudskom praksom Županijskog suda u Puli broj Gž-2809/11-2 od 11. veljače 2013., Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-586/2012-2 od 8. svibnja 2012. i Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2493/09-2 od 24. listopada 2011. U odnosu na trošak sudske pristojbe u visini od 5.000,00 kn, navodi da je predmetna tužba podnesena elektroničkim putem, zbog čega je tužiteljica sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 118/18) imala pravo platiti polovicu iznosa pristojbe propisanog Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, br. 53/19, 92/21), a činjenica da to pravo nije iskoristila ne može biti na teret tuženiku. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate.

2.1. Podneskom od 27.03.2024. tuženik navodi kako ne pristaje na djelomično povlačenje tužbe izvršeno u podnesku tužiteljice od 07. ožujka 2024.

3. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a, PU zagrebačka, PP Ivanić-Grad od 09.08.2021. (list 6-8 spisa), situacijski plan (list 9 spisa), otpusnica pok. ČZ (list 10 spisa), Optužnicu od 08.08.2022. ODO-a u Velikoj Gorici (list 11-17 spisa), Zapisnik s obdukcije dana 17.08.2021. (list 18-21 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka (list 22-24 spisa), nalaz i mišljenje sudske medicine (list 28-29 spisa), rodni list pok ČZ (list 31 spisa), uvjerenje o prebivalištu tužiteljice (list 32 spisa), potvrdu o prijavi boravišta pok. ČZ (list 33 spisa), potvrdu škole od 30.08.2021. (list 34 spisa), uvjerenje o prebivalištu NZ (list 35 spisa), osmrtnicu (list 44 spisa), mail korespondenciju (list 45-46, 65-70 spisa), izjavu osiguranika tuženika o prometnoj nezgodi (list 56-57 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša i dr. VZ (list 58-62 spisa), uvjerenje o prebivalištu pok ČZ (list 63 spisa), dopis CSS Ivanić Grad (list 64 spisa), očitovanje CSS Ivanić Grad o tretmanu pok ČZ (list 107-111 spisa), vjenčani list (list 134 spisa), priklopljen je spis Kov-319/2022 (u prilogu spisa), priklopljen je spis MUP-a, PUZ, PP Ivanić Grad (u prilogu spisa), saslušana je tužiteljica (list 126-127 spisa), svjedoci GZ (list 127-129 spisa), NZ (list 123-130 spisa), saslušani su svjedoci ĐZ (list 142 spisa), EZ (list 142-143 spisa).

4. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a cijeneći izvedene dokaze kako svakog zasebno tako i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Kako se tuženik podneskom od 27. ožujka 2024. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužitelja od 07. ožujka 2024., a sve u smislu čl. 193. ZPP-a, sud je stoga meritorno odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku tužitelja – tužbi od 22. kolovoza 2022.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja u kojem je u prometnoj nezgodi smrtno stradala pok. ČZ, pasivna legitimacija, dok je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, ulazi li tužiteljica u krug osoba koje bi imale pravo na naknadu štete na ime duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika u smislu čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Sukladno odredbi čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), dok je st. 2. istoga članka Zakona propisano da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

8. Radi utvrđenja sporne osnove tužbenog zahtjeva, sud je prvenstveno raspravio pitanje ulazi li tužiteljica u krug osoba koje bi imale pravo na naknadu štete na ime duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika u smislu čl. 1101. st. 2 ZOO-a, te je na navedenu okolnost proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka NZ (list 123-130 spisa), ĐZ (list 142 spisa), EZ (list 142-143 spisa).

9. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je njen odnos sa pok. ČZ bio dobar, da ju je prihvatila kao svoju, voljele su se, poštovale i imale su odnos kao da joj je bila prava mama, da je pok, ČZ počela živjeti kod njih 2014., upisala se tada u 3. razred, a prije toga je dolazila na školske praznike ili po dogovoru, da je ČZ došla kod njih jer svaki put kad bi ČZ otišla kod majke, istoj su nedostajale neke stvari za koje joj je majka govorila da će joj kupiti kada joj otac pošalje pare, pa da je zbog navedenog ona htjela da ČZ dođe živjeti kod njih jer ako njezina djeca imaju sve što im je potrebno tako i ona može imati sve što joj je potrebno, da je ČZ na sebi imala robu koju joj majka nije kupila u dućanu već u second hand shopu, a ona joj je kupila pravu robu u dućanu, da su primanja nje i muža u razdoblju kad je ČZ došla kod njih bila velika, kad joj je muž bio na terenu iznosila su i 12. -13.000,00 kn, da je odnos ČZ sa njezinom majkom, koliko ona zna, bio super. Nadalje navodi da je ona počela živjeti sa NZ 2014., da su u početku živjeli kod njezine mame, onda su otišli u [adresa], a nakon toga u [adresa] na stan, da su živjeli u [adresa] kad je ČZ došla živjeti kod njih, a koliko je dugo pok. ČZ živjela s njima, ne može se sjetiti, da je ČZ živjela s njima neprekidno od kad je upisala 3. razred, a kod majke je išla prema dogovoru i pod praznicima, da je Tihanina majka bila suglasna da ČZ dođe živjeti kod njih, da su ona i ČZ bile jako povezane, da je bila voljna učiti i stalno je bila s njom, najviše je voljela raditi kolače, da je ona vodila brigu o školi i ona je odlazila na roditeljske sastanke, da je Centar za socijalnu skrb dolazio kod njih u dva navrata i to po anonimnoj prijavi, bile su stalno neke anonimne prijave, ne zna se od koga ili što, a rezultat navedenog dolaska Centra za socijalnu skrb je bio da nisu ništa utvrdili, da je smrt pok. ČZ na nju utjecala, da je bila u visokom stupnju visoko rizične trudnoće, bila je 7 mjeseci trudna, da ne može opisati koji je to osjećaj, dijete je sad tu, a sad ga nema, od tog silnog šoka dobila je prijevremene trudove, 4 dana je provela u bolnici da joj se to stanje smiri, pila je Normabel, da se mišići opuste i smire, a nakon toga 6.10. je rodila, da su zajedno provodili rođendane i blagdane, naročito kad je živjela kod njih, osim kad je po dogovoru bila kod majke, da je ona ČZ zvala po imenu, a ČZ nju I, da je na dan nezgode ona bila doma s djecom, muž joj je bio na poslu, a ČZ je išla u dućan po mlijeko, da je ona htjela ići po mlijeko, a ČZ je inzistirala da ide ona, da joj je načelnik policije javio da je ČZ nastradala i da je odvezena u bolnicu, nekih 40 min nakon što je ČZ otišla od doma, ona ga je pitala hoće li se ČZ vratiti doma, on joj je rekao da hoće, da je ČZ bila u bolnici nakon predmetnog štetnog događaja 4 dana, ona je nije mogla posjećivati, posjećivati su je mogli samo mama i tata, da posjećuje Tihanin grob godišnje jedanput, ČZ je pokopana u Markovom polju u Zagrebu, da je ČZ odlazila kod majke preko školskih praznika kad bi majci i ČZ odgovaralo i preko vikenda isto tako po dogovoru majke i ČZ kad bi njima odgovaralo, a navedeno se događalo često, to nije bilo sporno, ipak joj je ona mama.

10. Svjedok NZ, suprug tužiteljice, u svom iskazu navodi da su pok. ČZ i tužiteljica, koliko je on vidio kad je bio kod kuće, kad nije radio, imale jako dobar odnos, da su se slagale jako dobro bez obzira što joj IZ nije majka, kad je trebalo ići u dućan nešto kupiti ČZ, njih dvije su skupa išle to kupiti, da je odnos pok. ČZ s njezinom majkom bio dobar, dobro su se slagale, da se pok. ČZ doselila kod njih zato što se nije previše slagala sa sadašnjim suprugom od njezine mame, on je imao neke svoje mušice, a kod njega je vidjela da kad god bi joj trebalo nešto kupiti to je bilo kupljeno bez prigovora, a dok je bila kod mame ona joj je nabijala na nos da će to biti kupljeno kad tata da novce, a kad je ČZ pokazao uplatnice da redovito plaća alimentaciju onda je skužila da je to sve laž, da je nakon toga IZ predložila da dođe živjeti kod njih i ona je na to pristala, a oko toga su se dogovorili on i bivša žena, da je to bilo 2016. ili 2017., ne može se točno sjetiti i onda su je upisali kod njih u školu, od tada je pok. ČZ neprekinuto živjela kod njih, da je brigu oko Tihanine škole i njezinih obveza vodila tužiteljica, da je pok. ČZ pomagala IZ oko mlađe braće pričuvati ih i voljela je sudjelovati onda kad bi IZ pravila kolače, da je pok. ČZ slavila rođendane i blagdane zajedno sa njima ukoliko taj rođendan ili taj blagdan nije bila kod mame, napominje da ukoliko je jedan rođendan bila kod njih da je onda slijedeći bila kod mame, ukoliko bi Božić bila kod njih, Novu godinu bi provela kod mame i obrnuto, da pok. ČZ u početku prvih mjesec, dva nije niti odlazila kod mame jer se mama nešto ljutila na nju, a nakon toga je njezina mama htjela da ide svaki vikend kod nje s čime se on nije složio jer je i on samo vikendima mogao biti s njom, a kasnije su se dogovorili da svaki drugi ili treći vikend ide kod mame, i oni bi uredno došli automobilom iz Zagreba po nju i uredno je vratili, da Tihanina majka nije plaćala alimentaciju za vrijeme kada je ČZ došla živjeti kod njih, a on to nije niti tražio obzirom je sa Tihaninom majkom ostalo živjeti njihovo dvoje starije djece, a jedino je majka radila i plaćala je stan, da je dječji doplatak primala Tihanina majka i kad je ona bila i kod njih, da on nije plaćao alimentaciju za drugih dvoje djece iz braka sa Tihaninom majkom jer je takav bio dogovor, da ČZ nisu prijavili prebivalište na adresi u [adresa] jer najmodavac i vlasnik nekretnine to nije htio učiniti odnosno nije ih htio prijaviti na navedenoj adresi.

11. Svjedok ĐZ, strina tužiteljice, u svom iskazu navodi da je po njenom saznanju odnos između IZ, ovdje tužiteljice i pok. ČZ bio jako dobar, IZ nije radila nikakvu razliku između ČZ i svoje djece i ponašala se prema njoj kao prema pravoj kćerki, da je pok. ČZ uvijek radila s voljom kada je trebalo nešto pomoći raditi, da ona živi u kući do Valentinine kuće i da je tamo živjela i ČZ, da ČZ išla u školu u [adresa], da je ČZ prije svoje smrti živjela kod IZ i svoga oca oko 3 godine, da je na roditeljske sastanke pok. ČZ odlazila IZ, a to je saznala od IZ, da je pok. ČZ posjećivala svoju majku preko praznika, a ponekad je preko vikenda znala ići kod majke, koliko je njoj poznato odnos između pok.ČZ i njezine majke bio je dobar.

12. Svjedok EZ, sestrična tužiteljice, u svom iskazu navodi da ČZ pozna od kada je došla živjeti kod IZ i njezinog oca 2016. ili 2017., ne zna točno, znala je dolaziti kod tate, bila je veselo dijete, I se jako dobro brinula za nju, bila je uvijek uredna, nije bilo nikakvih posebnih problema s njom, pomagala je G oko mlađe braće, sve u svemu njihov odnos je bio korektan i bez ikakvih problema, da je ČZ neprekidno živjela kod svog oca i tužiteljice od kad se doselila 2016. odnosno 2017., da je pok. ČZ išla u školu u [adresa] kad se doselila kod IZ i svoga oca, da joj je poznato da je pok. ČZ posjećivala svoju majku preko školskih praznika, a za vikende joj nije poznato, da joj je poznato da je odnos između ČZ i njezine majke isto bio jako dobar, ČZ se nikada nije žalila na majku, ali joj je poznato da se žalila na očuha.

13. Iz navedenih iskaza, kojima je sud poklonio vjeru jer su iskazivali životno i logično, sud je utvrdio da je pok. ČZ imala dobar i korektan odnos sa ovdje tužiteljicom, međusobno su se uvažavale i poštovale, a što se uostalom po prirodi stvari, u normalnom i zdravom odnosu između maćehe i pastorke i očekuje. Iz navedenih iskaza međutim, prema mišljenju ovoga suda, nigdje ne proizlazi da su, činjenicom što je pok. ČZ živjela u zajedničkom domaćinstvu sa ovdje tužiteljicom od 2016., odnosno 2017. (iskazi svjedoka), njihovi odnosi bili toliko emotivno snažni i izraženi, kako u kvaliteti tako i dužini trajanja, zbog čega se takav odnos ne može izjednačiti sa onim odnosom roditelja i djeteta. Naprijed navedeno tim više što iz iskaza same tužiteljice i svih saslušanih svjedoka proizlazi da je pok. ČZ imala odličan odnos sa svojom majkom i što je redovito, sukladno dogovoru njezinih roditelja ili ČZ i njezine majke, održavala susrete i druženja sa istom. Dakle, pok. ČZ je imala obadva živa roditelja koji su, sukladno međusobnom dogovoru, vodili skrb i brigu o njoj.

14. Važno je navesti da u našem pravnom sustavu dolazi do određenog ekstenzivnog tumačenja pojma ovlaštenika prava na pravičnu novčanu naknadu uslijed smrti ili osobito teškog invaliditeta bliske osobe određen čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO- a, a sve to imajući u vidu da u određenim životnim okolnostima odnosi pojedinih članova obitelji, izvan onih taksativno navedenih u čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO-a može doista sadržajno biti izjednačen, možda čak intenzivniji od onih za koje se pretpostavlja da u uobičajenim životnim okolnostima postoje između roditelja i djece itd. Na tom tragu je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. listopada 2018. u tumačenju odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a izraženo pravno shvaćanje da pastorak – dijete izvanbračnog druga ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti izvanbračnog druga svog roditelja s kojim je živio i bio emocionalno povezan.

15. Ovako zauzeto pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne znači međutim da se ono ima, odnosno može primijeniti na sve odnose očuha – pastorka, u konkretnom slučaju maćehe-pastorke. Naprotiv ono je moguće primijeniti samo onda kada okolnosti pojedinog, konkretnog predmeta jasno upućuju na to da su u datim životnim okolnostima odnosi između te dvije osobe bili toliko emotivno snažni i izraženi, kako u kvaliteti tako i dužni trajanja ovih, zbog čega da se takav odnos može izjednačiti sa onim odnosom roditelja i djeteta.

16. Na tom tragu je i pravno shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1549/11 od 8. travnja 2011. u kojem je odnos između poginule osobe i tamo tužiteljice, koja je potraživala naknadu neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1101. ZOO-a trajao punih 47 godina, a zasnovan je kada je poginula osoba imala samo jedan mjesec i sedam dana života, a prekinut smrću nakon 47 godina, i po svojoj kvaliteti se takav konkretni odnos zaista mogao izjednačiti sa srodničkim odnosom roditelja i djeteta odnosno posvojitelja i posvojenika. (tako i VSRH u odluci Rev-4947/19-4 od 26.10.2021.)

17. U ovom konkretnom slučaju u postupku tužiteljica nije dokazala da je dolaskom pok. ČZ u domaćinstvo nje i njezinog supruga, Tihaninog oca, 2016. odnosno 2017. između pok. ČZ i tužiteljice bio uspostavljen odnos tužiteljice kao maćehe i pok. ČZ kao pastorke, a koji bi se mogao izjednačiti sa onim odnosom roditelja i djeteta. Naime, okolnost da su odnosi između tužiteljice i pok. ČZ bili skladni, te se između njih i stvorila određena emocionalna povezanost, ne mogu se međutim izjednačiti sa onom koja pripada srodničkom odnosu roditelja i djeteta, a s čime se izjednačava i odnos posvojitelja i posvojenika. Sve navedeno tim više kad se ima u vidu da je pok. ČZ imala odličan odnos sa svojom majkom i što je redovito, sukladno dogovoru njezinih roditelja ili ČZ i njezine majke, održavala susrete i druženja sa istom. Pritom ovaj sud ne sumnja, odnosno vjeruje da tužiteljica kao osoba osjeća bol zbog smrti pok. ČZ, no to nije dovoljno da bi u konkretnim okolnostima ista ostvarivala pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1101. st. 2 ZOO-a.

18. Slijedom naprijed navedenoga utvrđenja ovaj sud smatra da tužiteljica nije dokazala da ulazi u krug osoba koje bi imale pravo na naknadu štete na ime duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika u smislu čl. 1101. st. 2 ZOO-a, te je stoga valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Sukladno naprijed navedenom utvrđenju, sud nije izvodio druge predložene dokaze, niti je vrednovao preostale izvedene dokaze obzirom da izvođenje, odnosno vrednovanje istih ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

20. Primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka. Tuženiku je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku priznat trošak za: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 07.09.2023., 16.02.2024., 27.03.2024. i 25.09.2025. u iznosu od po 500 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima od 17.10.2023., 06.03.2024., 02.10.2024. i 10.03.2026. u iznosu od po 500 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištima 13.03.2025. i 09.10.2025. u iznosu od po 50 bodova svako (Tbr. 9/5 Tarife), odnosno ukupno 4600 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 9.200,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 11.500,00 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

21. Tuženiku nije priznat kao potreban, u smislu odredbe iz čl. 155 ZPP-a, trošak sastava podnesaka od 21.08.2023., 14.03.2024. i 04.09.2025. obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje postupka.

22. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i čl. 8 ZOO-a.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika