Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-314/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Ankici Jakovina, u pravnoj stvari tužitelja DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Uzor, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belušić, odvjetnik u Labinu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Labinu poslovni broj Psp-34/2025-18 od 19. siječnja 2026., 21. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja DH kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Labinu poslovni broj Psp-34/2025-18 od 19. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da ga je tuženik samovlasno smetao u njegovom posljednjem, mirnom posjedu nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je 27. travnja, 24. svibnja i 6. lipnja 2023. neovlašteno pristupio u posjed tužitelja, te sa zahtjevom da mu se zabrani takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (stavak I. izreke). Nadalje, nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR-a (stavak II. izreke) dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (stavak III. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijano rješenje preinači uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi smetanja tužiteljevog posjeda nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvršenog po tuženiku time što je dana 27. travnja, 24. svibnja i 6. lipnja 2023. pristupio na te nekretnine i kretao se po istima.

5.Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj jer isto sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

8. Tako je utvrdio:

- da je tužitelj u posljednjem mirnom posjedu navedenih nekretnina;

- da je tužitelj vlasnik OPG i pčelar te da je tijekom mjeseca svibnja i lipnja 2023. na navedene nekretnine smjestio pčele radi ispaše;

- da je tuženik odlukom Hrvatskog pčelarskog saveza od 14. listopada 2021. imenovan povjerenikom pašnog reda za područje općine [adresa] u čiju nadležnost spadaju i predmetne nekretnine tužitelja;

- da tuženik 27. travnja 2023. nije ulazio na nekretnine tužitelja;

- da je tuženik 24. svibnja 2023. postupajući u okviru svojih ovlasti kao povjerenik pašnog reda pristupio na nekretnine tužitelja kako bi utvrdio stanje na terenu nakon zaprimljene dojave lokalnih pčelara o doseljavanju pčelinjih zajednica o čemu je sastavio zapisnik i proslijedio ga Državnom inspektoratu Područnom uredu Rijeka i to stočarskom i veterinarskom inspektoru;

- da je tuženik 6. lipnja 2023. zajedno s višim poljoprivrednim inspektorom ĆH na predmetnim nekretninama tužitelja sudjelovao u inspekcijskom nadzoru postavljanja stacionarnog pčelinjaka o čemu je sastavljen zapisnik.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženik izvršio radnje opisane kao čin smetanja te da te iste radnje, izvršene po tuženiku nisu bile samovlasne, slijedom čega temeljem odredbe čl. 441. ZPP te čl. 20. st. 4. i čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP) tužbeni zahtjev odbija.

10. Takva utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud a ista nisu dovedena u sumnju iscrpnim žalbenim navodima tuženika koji u suštini predstavljaju njegovu subjektivnu ocjenu provedenih dokaza.

11. Na žalbene navode tužitelja da je tuženik kao povjerenik pašnog reda imao pravo pristupiti na njegove nekretnine isključivo u svrhu evidencije pčelara i pčelinjaka, pa kako je pčelinjak tužitelja upisan u evidencije pčelara još 4. srpnja 2017. to je tuženik samovoljno pristupao na nekretnine tužitelja, valja istaći da povjerenik pašnog reda osim što vodi evidenciju odnosno popis pčelara i pčelinjaka na svom području (katastar pčelinje paše) sukladno odredbama Pravilnika o držanju pčela i katastru pčelinje paše (NN 18/08, 29/13, 42/13, 82/13, 65/14, 30/15, 115/18, 118/18 i 52/21) upravlja smještajem pčelinjaka tako što izdaje suglasnosti za doseljavanje pčela na pašu i određuje točan položaj pčelinjaka (stajališta) prema koordinatnom sustavu kako bi se osigurali propisani razmaci, nadzire provedbu pašnog reda tako što nadzire pridržavaju li se pčelari pravila o držanju pčela na terenu te planira lokacije pogodne za pasišta i prikuplja podatke potrebne za ostvarivanje potpora i poticaja, slijedom čega radi obavljanja navedenih dužnosti ima ovlaštenje pristupati na nekretnine pčelara, pa se u konkretnom slučaju nikako ne radi o samovlasnom smetanju posjeda (čl. 20. st. 4. ZVDSP) jer je tuženik u konkretnom slučaju postupao temeljem odredaba navedenog Pravilnika i to 24. svibnja 2023. postupajući po dojavi drugih pčelara o doseljavanju pčela tužitelja, a 6. lipnja 2023. sudjelovanjem očevidu na licu mjesta na poziv inspektorata, dok 27. travnja 2023. nije niti ulazio na nekretnine tužitelja.

12. Osim toga, opisani čin smetanja posjeda - da je tuženik pristupio na predmetne nekretnine u posjedu tužitelja i kretao se po istima, prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda ne predstavljaju radnje kojima se objektivno ostvaruje čin smetanja tužiteljevog posjeda nekretnina, budući da istima tužitelj ničim nije bio ograničen u faktičnom izvršavanju vlasti na svojim nekretninama, odnosno, izvršavanjem navedenih radnji uopće nije došlo da izmjene načina ostvarivanja faktične vlasti tužitelja na predmetnim nekretninama.

13. Imajući u vidu navedeno da izvršenjem u tužbenom zahtjevu istaknutih radnji – pristupom na nekretnine i hodanjem po istima navedene radnje po tuženom nisu bile poduzete samovlasno, niti je njima ostvaren čin smetanja tužiteljevog posjeda predmetnih nekretnina, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, slijedom čega ostale žalbene navode ovaj drugostupanjski sud nije niti ocjenjivao.

14. Tužitelj u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti rješenje suda prvoga stupnja.

U Velikoj Gorici 21. travnja 2026.

Sutkinja

Ankica Jakovina