Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-326/2026-2

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Gašparuš-Horvat, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice NŠ rođ. KŠ, pok. ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice PŠ rođ. KŠ, pok. ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice GŠ rođ. KŠ, pok. ČŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice KŠ udove VŠ pok. ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednica sada pok. VŠ pok. ČŠ, 5. tužitelj IŠ iz [adresa], 6. tužiteljice TŠ, [adresa], 7. tužiteljice OŠ iz [adresa], 5. do 7. tužitelji kao nasljednici sada pok. DŠ pok. ČŠ, a svi tužitelji zastupani po punomoćniku ČŠ, odvjetniku u Odvjetničkom društvu „Lubina i Čutura“ j.t.d. Split, Gundulićeva 48, protiv tuženika Komunalac d.o.o., Petra Svačića 28, Biograd na Moru, OIB: 79399174783, zastupan po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru i umješača na strani tuženika Općine Pakoštane, Kraljice Jelene 78, Pakoštane, OIB: 06113331578, zastupana po općinskom načelniku ŽŠ, a ovaj po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, radi prestanka uznemiravanja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka i umješača protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-412/2021-69 od 26. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj . travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Komunalac d.o.o. i umješača Općine Pakoštane kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-412/2021- 69 od 26. studenog 2025. pod stavkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-412/2021-69 od 26. studenog 2025. pod stavcima II., III. i IV. izreke i u tome se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja usvojen je zahtjev 1. do. 4. tužitelja da se naloži tuženiku da u roku od 15 dana prestane uznemiravati tužitelje u ostvarivanju vlasničkih prava glede čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao oranica, površine 4471 m2, i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao oranica, površine 5621 m2, obje k. o. [katastarska općina], da mu se naloži da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloni vodovodne cijevi mjesnog cjevovoda/vodovoda i vodovodna okna, a sve položeno na čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], i na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], i u “Geodetskom vještačenju s nalazom i mišljenjem”, oznake 1-2022-1627-001 od 20.12.2022. izrađenom od Igora Gulan, stalnog sudskog vještaka za geodeziju 20.12.2022., sve označeno slovima B-M-N-O-P-E, a koje vještvo čini sastavni dio ove presude, na način da u istom roku i pod prijetnjom ovrhe navedene cijevi i vodovodna okna iskopa iz navedenih čest. zem. i ukloni sa istih te da zatrpa kanale u kojima su cijevi i vodovodna okna bili položeni na navedenim čest. zem. odnosno da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], u prvobitno stanje u kakvom su navedene čest. zem. bile prije polaganja vodovodnih cijevi i vodovodnih okna mjesnog cjevovoda na iste. U protivnom tužitelji su temeljem ove presude ovlašteni sami ukliniti cijevi mjesnog cjevovoda/vodovoda i vodovodna okna sa čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] i sa čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana i o trošku tuženog (st. I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev 5. do 7. tužitelja iz st. I. izreke (st. II. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev 1. do 7. tužitelja u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos koji tužitelji zadržavaju pravo precizno odrediti po provedenom vještačenju, a sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja naslovne tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve sukladno čl. 29. ZOO-a.“ (st. III. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (st. IV. izreke).

2. Protiv st. II., III. i IV. izreke žalbu su podnijeli svi tužitelji iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude i to st. II., III. i IV. izreke, posebne žalbe podnijele su 5. i 6. tužiteljice, ukazujući da je dokazano tijekom postupka da su nasljednice pok. DŠ, upisanog suvlasnika obje nekretnine, te da nije nastupila zastara potraživanja naknade štete.

4. Tuženik i umješač žalbom pobijaju navedenu presudu pod st. I. i IV. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika i umješača djelomično osnovana.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP, na koje sadržajno ukazuje tuženik u žalbi, jer se postupak po istom zahtjevu u predmetu Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-828/2017-67, vodi između istih tužitelja kao i u ovom sporu, ali protiv drugih tuženika, [adresa] i NŠD.

7. Međutim, prvostupanjski je sud počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuju tužitelji u žalbi, kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete (st. III. izreke). Naime, prvostupanjski je sud postupao po neodređenom tužbenom zahtjevu za naknadu štete, a sud ne može odlučivati o osnovanosti neodređenog tužbenog zahtjeva (postoji procesna smetnja za vođenje postupka), pa kada o takvom zahtjevu meritorno odlučuje razlozi za neosnovanost tužbenog zahtjeva nisu jasni niti potpuni, jer se ne odnose na meritum spora, već na procesne nedostatke zahtjeva, o kojima se odlučuje rješenjem.

7.2. Stoga je trebalo temeljem čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod st. III. izreke i u tome dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7.3. No, prvostupanjski sud u dijelu presude pod st. I. izreke nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Predmet ovog postupka je zaštita od uznemiravanja prava vlasništva tužitelja na čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao oranica, površine 4471 m2, i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kao oranica, površine 5621 m2, obje k. o. [katastarska općina], na način da se naloži tuženiku da ukloni sa tih nekretnina vodovodne cijevi mjesnog cjevovoda/vodovoda i vodovodna okna. Tužitelji potražuju i naknadu štete koju trpe uslijed toga što je tuženik bespravno postavio cijevi na njihovoj nekretnini.

10. Prema odredbi čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25, dalje: ZVDSP), ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da uznemiravanje prestane (st. 1.), da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegove vlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st. 2.).

11. Prema stanju zemljišne knjige prvostupanjski je sud utvrdio da su predmetne nekretnine u režimu suvlasništva svih osoba koje su upisane u zemljišnim knjigama (zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), te da su tužitelji samo dio suvlasnika, dok preostali suvlasnici ne sudjeluju u ovom sudskom postupku, a da 5. do 7., tužitelji nisu dokazali da su suvlasnici prijepora kao nasljednici upisanog zk. suvlasnika SŠ pok. ČŠ jer takvo utvrđenje ne proizlazi iz pročitanih isprava, kao ni iz iskaza saslušanih svjedoka.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su 1. do. 4. tužitelji suvlasnici predmetnih nekretnina, jer su kao takvi uknjiženi u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a samim time i aktivno legitimirani zahtijevati od tuženika da prestane sa uznemiravanjem njihovih nekretnina, do kojeg je uznemiravanja došlo na način da je tuženik preko predmetnih nekretnine položio cijevi mjesnog vodovoda bez suglasnosti suvlasnika.

13. Naime, prema čl. 46. st. 2. ZVDSP svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga jedan zahtjev koji može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

14. Sukladno tome, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, nije nužno da svi suvlasnici zahtijevaju zaštitu od uznemiravanja od strane treće osobe, već je dovoljno da to zahtijeva jedan ili više suvlasnika, kao što je to ovdje slučaj.

15. No, prvostupanjski je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, kada je utvrdio da niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi 5. do 7. tuženici bili nasljednici pok. DŠ, jer su podatke o njegovim nasljednicima naveli 1. do 4. tužiteljice u svojim iskazima.

16. Stoga je trebalo temeljem čl. 370. ZPP ukinuti st. II. izreke i u tome dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. U odnosu na st. I. izreke, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je cjevovod koji se proteže preko predmetnih nekretnine dovršen 2002. godine, da su te iste godine tužitelji saznali za to i da su se odmah tome usprotivili, jer to proizlazi iz izjave ĐŠ, prednika 4. tužiteljice od 2. travnja 2002. (list 85 spisa), koju je tuženik zaprimio 3. travnja 2002. te iz iskaza 1. do 4. tužiteljice. Naime, iz navedene izjave proizlazi da je ĐŠ nekoliko dana prije davanja izjave saznao da se na zemljištu kojeg je suvlasnik obavljaju radovi od strane naslova, da se radi o zemljištu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se radi o zemljištu u suvlasništvu još četiri osobe, i to: GŠ, NŠ, PŠ i SŠ, te da traži u ime svih suvlasnika da se cijevi u roku od 8 dana premjeste uz samu cestu, što je u skladu sa iskazima 1. do 4. tužiteljice, koje su u iskazima navele da su 2002. godine ustanovile da je predmetno zemljište raskopano.

18. Kako su se suvlasnici predmetnih nekretnina odmah po dovršetku gradnje cjevovoda usprotivili takvoj gradnji, i o tome izvijestili tuženika, što proizlazi iz toga što je izjava ĐŠ od 2. travnja 2002. dostavljena tuženiku (postoji potvrda o primitku), tuženik do dana podnošenja predmetne tužbe nije pošteno izvršavao njezin sadržaj 20 godina, koliko je potrebno prema čl. 229. st. 1. ZVDSP da se pravo služnost stekne na temelju dosjelosti, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa stoga nije stekao prava služnosti, koje bi mogao usprotiviti zahtjevu vlasnika nekretnina da sporne cijevi ukloni sa njihove nekretnine.

19. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz svjedoka CŠ u dijelu u kojem govori o vremenu izgrade cjevovoda, jer iz izjave ĐŠ, prednika 4. tužiteljice od 2. travnja 2002. (list 85 spisa), koju je prema potvrdi o zaprimanju na tom dopisu tuženik zaprimio 3. travnja 2002. proizlazi da su se još 2002. godine izvodili radovi izgradnje cjevovoda. Osim toga, kada bi i bili točni navodi tog svjedoka da je cjevovod izgrađen 1995./1996. godine, niti tada ne bi bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanja prava služnosti, jer je tuženik 2002. godine postao nepošten korisnik prava služnosti, a do tada, sukladno čl. 229. st. 1. ZVDSP nije stekao pravo služnosti na temelju zakona, dosjelošću.

19.1. Nadalje, iz Odluke Općinskog poglavarstva Općine Pakoštane od 23. travnja 2002., u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, proizlazi da je Općina Pakoštane izgradila cjevovod koji se proteže i preko predmetnih nekretnina u suvlasništvu tužitelja, a koji su kasnije, Odlukom o prijenosu prava vlasništva nad komunalnim vodnim građevinama putem povećanja temeljenog kapitala od 2. prosinca 2019. prenijeli na ovdje tuženika. Iz Odluke Općinskog poglavarstva Općine Pakoštane od 23. travnja 2002. proizlazi da se ĐŠ pritužio u vezi postavljenih cijevi i Općini Pakoštane 2002. godine, tako da je prednik tuženika tada postao nepošten posjednik prava služnosti.

20. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP kada je naložio tuženiku da prestane uznemiravati tužitelje u ostvarivanju vlasničkih prava na čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], na način da ukloni vodovodne cijevi sa tih nekretnina, tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

21. Kako je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta pod st. II. i III. izreke, trebalo je ukinuti u cijelosti i odluku o troškovima postupka iz st. IV. izreke.

22. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, uvažavajući sve navedeno u ovoj ukidnoj odluci, prilikom utvrđivanja aktivne legitimacije 5. do 7. tužitelja, uzeti u obzir iskaze 1. do 4. tužiteljica, dok će glede zahtjeva za naknadu štete, prvo pozvati tužitelje da urede tužbeni zahtjev kako bi isti bio podban za odlučivanje (čl. 109. ZPP), kako bi mogao odlučivati o njegovoj osnovanosti.

23. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (166. st. 4. ZPP).

U Velikoj Gorici  travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper