Poslovni broj spisa: P-8036/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mari Ogresta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mostarčić&Ogresta u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj: 418-50- 4150484, sklopljenog dana 30. svibnja 2007. godine između tužiteljice HČ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 9. Ugovora o kreditu broj: 418-50- 4150484, sklopljenog dana 30. svibnja 2007. godine između tužiteljice HČ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., u dijelu u kojem je ugovoreno da tužiteljica može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 856,31 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 723,59 EUR od 12. lipnja 2007. godine do isplate, a na iznos od 132,72 EUR od 26. travnja 2014. godine do isplate, i to:

− za razdoblje od 12. listopada 2007. do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1.

Uredbe o visini stope zatezne kamate,

− za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

− za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

− za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, − za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 217,37 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2026. godine, kao dana donošenja ove presude, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 30. svibnja 2007. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 418-50-4150484 (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim joj je tuženik odobrio kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 37.002,36 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (članak 1.), uz rok otplate 84 mjeseca (članak 4.) i redovnu kamatu od 5,20% godišnje, promjenjivu sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika (članak 2.).

2. Nadalje ističe da je člankom 3. Ugovora ugovorena obveza tužiteljice prilikom prvog korištenja kredita platiti naknadu, jednokratno, u visini 3,30% od iznosa kredita (dalje u tekstu: naknada za obradu kredita). Tužiteljica je naknadu za obradu kredita platila dana 11. lipnja 2007. godine, u iznosu od 5.451,92 kn / 723,59 EUR, na način da joj je navedeni iznos ustegnut iz iznosa kredita. U članku 3. Ugovora, kao niti u bilo kojoj drugoj odredbi Ugovora, nije navedeno od čega se sastoji naknada za obradu kredita, što njome tužiteljica konkretno plaća te zašto iznosi baš 3.30% od iznosa kredita. To joj nisu objasnili ni djelatnici tuženika prilikom obrade i odobrenja kredita. Naknada je ugovorena po principu „uzmi ili ostavi“, i tužiteljica nije mogla na nju utjecati, odnosno o njoj pregovarati (maknuti je iz ugovora). Štoviše, tužiteljica ne bi mogla ugovoriti kredit da nije pristala na tu unaprijed formuliranu odredbu. Zbog navedenog je riječ o odredbi koja nije jasna, lako razumljiva i uočljiva te suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača. To ju čini nepoštenom te ništetnom odredbom u smislu članaka 81. do 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07. i 79/07), odnosno članaka 96. do 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), dok se tuženik u pogledu naplaćene navedene naknade ima smatrati nepoštenim stjecateljem u smislu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05). Ističe i da je sud Europske Unije u točki 4. izreke presude u spojenim predmetima posl.br.: C-84/19, C-222/19 i C-252/19 od 3. rujna 2020. godine, utvrdio da ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita „može na štetu potrošača stvoriti znatniju neravnotežu između prava i obveza stranaka koje proizlaze iz ugovora, ako na teret potrošača stavlja troškove koji su neproporcionalni u odnosu na primljene usluge i iznos zajma“, dok je u točki 3. izreke presude u spojenim predmetima posl.br.:

C-224/19 i C-259/19, od 16.srpnja 2020. godine utvrdio da ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita „može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima“. Iz cit. presuda suda Europske Unije proizlazi da se Direktivi br. 93/13, protivi naplata naknade za obradu kredita potrošaču, jer nije transparentna, odnosno nije jasno na koje se konkretne troškove ona odnosi.

3. Tužiteljica, dalje, navodi da je člankom 9. Ugovora između ostalog ugovoreno da tužiteljica može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik. Tužiteljica je dana 25. travnja 2014. godine prijevremeno otplatila predmetni kredit, a tuženik je kao uvjet odredio da mu je tužiteljica dužna platiti naknadu u iznosu od 1.000,00 kn / 132,72 EUR (dalje u tekstu: naknada za prijevremenu otplatu kredita). Tužiteljica je tu naknadu platila istovremeno s prijevremenom otplatom kredita. Iz istovjetnih razloga zbog kojih je ništetan članak 3. Ugovora, kojim je ugovorena naknada za obradu kredita, ništetan je i članak 9. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovoreno da tužiteljica može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz ovjere koje odredi tuženik, tj. u dijelu u kojem je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita. Osim toga, naknada za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa redovne kamate koju je prema Ugovoru tuženik trebao dobiti do kraja redovne otplate predmetnog kredita. To navedenu ugovornu odredbu čini ništetnom, odnosno protivnom i članku 1024. stavku 4., u vezi članka 322. stavka 1. ZOO/05, s posljedicama ništetnosti u smislu članaka 323. stavka 1. te 324. stavka 1. ZOO/05.

4. Nadalje se ističe da članak 3. te članak 9., u dijelu u kojem je ugovoreno da tužiteljica može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik, nisu jedine nepoštene odredbe Ugovora. Takve su, npr. i odredba članka 2. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i odredba članka 7. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzuli u CHF. Tužiteljica je i utužila tuženika radi povrata preplaćenih anuiteta/redovnih kamata po osnovi jednostranog povećanja i promjene ugovorene kamatne stope te po osnovi tečajne razlike, te je taj postupak pravomoćno okončan u korist tužiteljice, presudom Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž- 307/2021-8 od 19. svibnja 2022. godine.

5. Kako su nepoštene odredbe ništetne od samog početka to je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvih odredbi i drugu ugovornu stranu u pravnom i činjeničnom smislu vratiti u poziciju kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo (posljedice ništetnosti). To u konkretnom slučaju znači da je tuženik, po osnovi stjecanja bez osnove te kao nepošteni stjecatelj, dužan vratiti tužiteljici iznose naplaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za prijevremenu otplatu, i to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana kada ih je tužiteljica platila do isplate.

6. Slijedom navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim u ovoj tužbi traži da sud:

1. utvrdi ništetnom odredbu članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu

2. utvrdi ništetnom odredbu članka 9. predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu u kojem je ugovoreno da tužiteljica može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik,

3. naloži tuženiku platiti tužiteljici iznos od 856,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 723,59 EUR od 12. lipnja 2007. godine do isplate, a na iznos od 132,72 EUR od 26. travnja 2014. godine do isplate,

4. naloži tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

7. Tuženiku su tužba od 17.12.2025. godine s prilozima, kao i poziv od 16.2.2026. godine na davanje odgovora na tužbu u roku 45 dana, uredno dostavljeni dana 24.2.2026. godine, što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena koja prileži na poleđini lista 31 spisa te uvidom u e-spis.

6. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i rješenje kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu, nije u roku od 45 dana, podnio odgovor na tužbu.

7. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela ili općepoznatim činjenicama te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu koju je uredno zaprimio, ovaj sud je na temelju čl. 331.b. (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 i 146/25, dalje ZPP) donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev te presudio kao u točki I. - III. izreke.

8. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. st.1 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) te na trošak sudskih pristojbi tužiteljice odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23).

9. Vrijednost predmeta spora je 856,31 EUR.

10. Trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku sastoji se od sastava tužbe - 75 bodova po Tbr. 7. toč. 1. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR dobiva se iznos od 150,00 EUR, što sa PDV-om (25%) po Tbr. 46., u iznosu od 37,50 EUR, daje iznos od 187,50 EUR.

11. Trošak sudskih pristojbi tužiteljice sastoji se od troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 1. ZSP-a, a dokaz o plaćanju sudske pristojbe na tužbu u navedenom iznosu prileži na listu 29 spisa) te troška sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 9,96 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP- a), tako da ukupni trošak sudskih pristojbi iznosi 29,87 EUR.

12. Slijedom navedenog, kako je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, to joj sud dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i priznati trošak sudskih pristojbi, što čini dosuđeni trošak postupka tužiteljice u iznosu od 217,37 EUR, kao u točki IV. izreke ove presude.

13. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos parničnog troška od 217,37 EUR tekuća od 21. travnja 2026. godine, kao dana donošenja ove presude, kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužiteljici, do isplate, dosuđena je tužiteljici temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 21. travnja 2026. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a)

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu 9,96 EUR

2. tuženiku