Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-308/2023-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FI, zbog kaznenih djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem K-80/2021 od 30. lipnja 2021., u sjednici održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika FI kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku proglasio je krivim okrivljenika UI, zbog jednog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 6. u svezi st. 1. KZ/11, na način da mu je prethodno, za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, dok mu je za kazneno djelo iz čl. 190. st. 6. u svezi st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. studenoga 2020. do 19. ožujka 2021.

1.2. Temeljem čl. 79. KZ/11 od okrivljenika su oduzeta sredstva i predmeti kojim je počinjeno kazneno djelo, a koji su oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave šibensko-kninske broj 00100786 i 00100787.

1.3. Temeljem čl. 69. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.4. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik UI je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka i platiti, na ime psihijatrijskog vještačenja, iznos od 2.416,00 kuna (320,66 eura), kao i paušalni trošak u iznosu od 300,00 kuna (39,82 eura), u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je, temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, okrivljenik oslobođen obveze plaćanja troška toksikološkog vještačenja u iznosu od 10.130,00 kuna (1.344,48 eura), koji trošak pada na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik UI, po branitelju Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri d.o.o. iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da se kazna ublaži sukladno žalbenim razlozima. Branitelj okrivljenika je u svojoj žalbi zatražio da bude obaviješten o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

3. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, s prijedlogom da se okrivljenikova žalba odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-22), dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), održana u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika, okrivljenika FI i okrivljenikovog branitelja, odvjetnika Krešimira Škarice, koji je pisanim podneskom od 20. travnja 2026. izvijestio ovaj drugostupanjski sud da neće pristupiti na sjednicu vijeća.

6. Žalba okrivljenika FI je neosnovana.

7. Obzirom da okrivljenik pobija predmetnu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojale te povrede, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-26, ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U svojoj žalbi okrivljenik na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako se ne može zaključiti da bi okrivljenik prodavao opojnu drogu te da je takva konstrukcija u sferi pretpostavke i apstraktnog presumiranja koje nije utemeljeno na izvedenim dokazima. Ističe se kako okrivljenik sa pronađenim heroinom nije imao apsolutno nikakvog doticaja, niti povezanosti i da je svjedok CI sam potvrdio da taj heroin pripada njemu, pa da prvostupanjski sud nije mogao doći do zaključka da bi se radilo o odbačenoj vrećici heroina koja je bila u vlasništvu okrivljenika.

8.2. U okrivljenikovoj žalbi se navodi kako sve ono što je pronađeno kod njega je služilo samo i isključivo za njegove osobne potrebe, odnosno da oduzeta droga nije bila namijenjena daljnjoj prodaji te da je on ovisnik o marihuani i da je pronađena droga, koju je on i uzgajao u stanu, korištena samo za njegovu vlastitu upotrebu. U žalbi se ističe kako su zaključci prvostupanjskog suda bez uporišta u izvedenim dokazima i da prelaze u sferu spekulacije, tako da je svaku nedokazanu i polovičnu tezu optužbe trebalo tretirati in favorem okrivljeniku uz primjenu načela in dubio pro reo. Također se navodi i kako prvostupanjski sud nije na pravilan način uzeo u obzir svjedočenje CI i ZI, iz kojih svjedočenja je također razvidno da okrivljenik nije počinio kazneno djelo pod točkom 1. optužnice.

8.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je neuvjerljiva obrana okrivljenika FI kojom poriče počinjenje kaznenih djela. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.

8.5. Sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi argumentirano i uvjerljivo obrazložio da je okrivljenik UI, inkriminirane prigode, neovlašteno posjedovao tvari koje su propisom proglašene drogom, a koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji, čime je počinio kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, kao i da je nabavio i posjedovao opremu koja se može uporabiti za izradu tvari koje su propisom proglašene drogom, za koju je znao da je namijenjena njihovoj neovlaštenoj proizvodnji, čime je počinio kazneno djelo iz čl. 190. st. 6. u svezi st. 1. KZ/11.

8.6. Ova utvrđenja proizlaze iz dokaza izvedenih u dokaznom postupku, a posebno iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija od 10. studenoga 2020., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta br. 00100786 i 00100787, zapisnika o očevidu od 10. studenog 2020., zapisnika o toksikološkom vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 18. prosinca 2020., kao i iz logičnih, detaljnih i uvjerljivih iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika PI i RI, čije iskaze je sud prvog stupnja pravilno prihvatio vjerodostojnim. Svjedoci PI i RI su na uvjerljiv i detaljan način opisali svoje postupanje inkriminirane prigode i način na koji su zatekli okrivljenika te su izričito izjavili kako su vidjeli da je upravo okrivljenik UI kroz prozor stana bacio vrećicu s heroinom, koju su djelatnici policije potom pronašli ispod prozora i izuzeli.

8.7. Neosnovani su navodi okrivljenika kada tvrdi da je predmetnu drogu koristio samo za vlastite potrebe i da on nema nikakve veze s pronađenim heroinom jer iz načina pakiranja, količine razne vrste droge i iskaza svjedoka policijskih službenika PI i RI proizlazi da je okrivljenik predmetnu drogu, pa tako i heroin, držao u cilju daljnje neovlaštene prodaje, s time što je marihuanu držao dijelom i za vlastite potrebe. Osim toga, iz naprijed izvedenih dokaza, ali i iz same okrivljenikove obrane, proizlazi da je okrivljenik nabavio i posjedovao opremu za neovlaštenu proizvodnju droge marihuane.

8.8. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik UI.

9. Nema pravo okrivljenik UI niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

9.1. U svojoj žalbi okrivljenik navodi da je izrečena kazna drastična, neadekvatno određena i donesena bez uzimanja u obzir ključnih olakotnih okolnosti, kao što su njegova dosadašnja neosuđivanost i činjenica što je otac dvoje djece i što je ratni vojni invalid. U žalbi se ističe kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti prema okrivljeniku, kojemu je već samo vođenje ovog postupka i njegov boravak u istražnom zatvoru bilo krajnje neugodno i opominjujuće, tako da je trebalo primijeniti odredbe o ublažavanju kazne i odmjeriti maksimalnu uvjetnu osudu, podredno rad za opće dobro, budući da bi odlazak u zatvor izrazito loše utjecao na već ionako ranjivo stanje okrivljenika, pa da bi se i takvim kaznenim sankcijama postigla svrha kažnjavanja.

9.2. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznu.

9.3. Pravilno je sud prvog stupnja okrivljeniku FI, kao olakotne okolnosti, cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, smanjenu ubrojivost prilikom počinjenja kaznenih djela, obiteljske prilike odnosno što je otac dvoje djece te činjenicu što je bio sudionik Domovinskog rada i da je ratni vojni invalid, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio način počinjenja kaznenih djela.

9.4. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti ispravno je sud prvog stupnja, uz prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za oba kaznena djela za koja je proglašen krivim, okrivljenika UI osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

10. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika FI valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.

Split, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj