REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-488/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, Margaretska 3, Zagreb, protiv tuženika DOMUS CONSTRUCTA d.o.o., Kralja Tomislava 6, Gradići, OIB: 43721061428, zastupan po punomoćnicima ŠD, Tatjani Figač-Gregurić i Hrvoju Mladinić, odvjetnicima u Bjelovaru, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 14. travnja 2025., poslovni broj: Pn-4/2024-22, u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE i tuženika DOMUS CONSTRUCTA d.o.o. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 14. travnja 2025., poslovni broj: Pn-4/2024-22.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznose od 1.267,04 EUR i 68,57 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točke I, II, III i IV izreke); odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.335,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka V izreke); svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka VI izreke).
2. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelji i tuženik.
3. Tužitelj pobija odbijajući dio presude i odluku o troškovima postupka (točka V i VI izreke), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu i odluku o troškovima postupka (točke I, II, III, IV i VI izreke), zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08
– ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Traži trošak žalbe.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva od tuženika , s naslova regresa, naknadu štete koju je tužitelj pretrpio isplatom troškova bolovanja i liječenja za svog osiguranika MD, u iznosu od 2.671,22 EUR (20.126,33 kn), čiji je uzrok ozljeda na radu osiguranika tužitelja kod tuženika kao poslodavca, na temelju odredbe članka 136. i 139. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 137/13 98/19 i 33/ 23)
8. Tuženik je izjavio žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka , ali ne navodi o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.
9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je osiguranik tužitelja PD zadobio tjelesne ozljede kao zaposlenik tuženika u nezgodi na radu koja se dogodila 7. lipnja 2017.,
- da se nezgoda dogodila na gradilištu u Rijeci, gdje je osiguranik tužitelja, kao pomoćni radnik, obavljao poslove štemanja zida na stepeništu između IV i V kata stambene zgrade,
- da prema Zapisniku o inspekcijskom očevidu inspektorata rada, Područni ured Rijeka, od 7. lipnja 2017. i Zapisnika o inspekcijskom nadzoru inspektorata rada, Područni ured Rijeka, od 24. kolovoza 2017., proizlazi da je osiguranik tužitelja prilikom obavljanja rada koristio improviziranu radnu površinu izrađenu od tavalona, naslonjenu na neispravni napuknuti nosač doka H20, da napuknuti nosač nije bio poduprt metalnim podupiračem, da je tavalon fosna na kojoj je radio osiguranik tužitelja bila širine 27 cm, dužine 4 m, na visini između 140-250 cm, da na tavalon fosni nije bila postavljena zaštitna ograda, da je osiguranik tužitelja od osobnih zaštitnih sredstava koristio zaštitne cipele, radno odijelo i zaštitnu kacigu dok nije koristio zaštitni pojas za sprječavanje pada u dubinu te da u trenutku nezgode poslovođa tuženika, CD, nije bio na gradilištu,
- da je prema nalazu sudskog vještaka zaštite na radu Damira Mikeca, osiguranik tužitelja, koji je prema podacima u spisu u trenutku štetnog događaja težio oko 120 kg, stajao na fosni dugačkoj oko 4 m i njegova se težina nije pravilno rasporedila, pa kako je fosna bila položena na doka nosač, koji je bio napuknut, to je u kombinaciji s težinom osiguranika tužitelja, težinom mašine za štemanje i činjenicom da je osiguranik tužitelja posao štemanja obavljao prema gore, odnosno iznad sebe, sve dovelo do pucanja doka nosača i pada osiguranika tužitelja, da kod tuženika nisu bile provedene sve potrebne mjere zaštite i sigurnosti na radu neposredno prije i tijekom štetnog događaja jer tuženik na gradilištu nije osigurao nadzor ovlaštene osobe određene za to gradilište koji bi upozorio radnika da ne smije postupati na navedeni način, kao i da osiguranik tužitelja nije koristio ispravan radni pod, već je koristio fosnu, a trebao je znati da se njegova težina neće ravnomjerno rasporediti po jednoj fosni, te je na taj način postupio suprotno odredbi članka 68. Zakon o zaštiti na radu (NN 71/2014, 118/2014, 154/2014 – dalje: ZZR).
- da je osiguranik tužitelja prošao obuku za rad na siguran način.
11. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik postupio suprotno člancima 24. stavak 1. točke 4. 6. i 7. i 41. stavak 3. i 4. ZZR, kojim zakonskim odredbama je propisano: da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu ; osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike, te isključiti iz uporabe sredstva rada i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika (članak 41. stavak 3. i 4. ZZR); odnosno da je poslodavac, koji zaštitu na radu provodi djelovanjem ovlaštenika, obvezan ovlastiti ovlaštenika, osobito za to da isključi iz uporabe radnu opremu koja nije ispravna, odnosno sigurna, kao i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika kao i da nadzire da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu, uputama poslodavca, odnosno proizvođača radne opreme, osobne zaštitne opreme, opasnih kemikalija i bioloških štetnosti te da koriste propisanu osobnu zaštitnu opremu, kao i da radniku zabrani rad ako ga obavlja suprotno točki 6. tog stavka (članak 24. stavak 1. točke 4. 6. i 7. ZZR), jer je za posao „štemanja“ korišten neispravni radni pod (tavalon fosna), a u trenutku nastanka štetnog događaja nije bila prisutna osoba tuženika zadužena za provedbu zaštite na radu koja bi osiguraniku tužitelja zabranila rad na taj način.
12. Također, prvostupanjski sud zaključuje i da je osiguranik tužitelja postupio suprotno odredbi članka 68. stavak 1. i 2. ZZR, kojom zakonskom odredbom je propisano da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom , te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu; smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da, između ostalog prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika (stavak 2. točka 1.), jer je sam iskazao da je prije štetnog događaja radio već oko mjesec dana na gradilištu , da su se podupirači otplate mogli vidjeti golim okom, a on ih prije posla nije pregledao.
12.1. Stoga smatra da postoji doprinos u štetnom događaju i tuženika, kao poslodavca, i osiguranika tužitelja, kao radnika, svakoga od 50 %.
13. Tužitelj i tuženik žalbom osporavaju navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda.
13.1. Tužitelj ističe da prvostupanjski sud nije bio ovlašten u ovom postupku utvrđivati doprinos njegovog osiguranika štetnom događaju, jer se taj doprinos utvrđuje u eventualnom postupku između tuženika i osiguranika tužitelja, da je odgovornost tuženika objektivna i može se djelomično osloboditi ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, što ovdje nije slučaj, jer je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da na skeli nije bila zaštitna ograda i da njegov osiguranik nije bio opremljen pojasom i užetom protiv pada u dubinu, pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su tuženik i osiguranik tužitelja u jednakim omjerima odgovorni za nastanak štetnog događaja.
14. Tuženik osporava svoj doprinos nastanku štete od 50%, ističe da se prema utvrđenju prvostupanjskog suda njegov doprinos ogleda u tome što "u trenutku nastanka štetnog događaja nije bila prisutna osoba poslodavaca zadužena za provedbu zaštite na radu", jer bi to značilo da mora imati toliko ovlaštenika zaštite na radu koliko ima zaposlenika, što je neživotno i nelogično, a sama prisutnost ovlaštenika poslodavca ne može zaštiti bilo kojeg zaposlenika od nekorištenja zdravog razuma.
15. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio doprinos osiguranika tužitelja i tuženika u štetnom događaju, a što je bio ovlašten učiniti u ovom postupku sukladno odredbi članka 146. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj 80/2013 i 137/2013), na koji se prvostupanjski sud pravilno pozvao. Navedenom zakonskom odredbom je propisano da se pri utvrđivanju prava na naknadu štete prouzročene Zavodu (ovdje tužitelju), odnosno državnom proračunu primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o naknadi štete, a odredbom članka 1092. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015), je propisano da oštećenik, koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo na razmjerno sniženu naknadu, pa tako i tužitelj, kao osiguranik oštećenika.
16. Iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije na siguran i pravilan način osigurao rad na gradilištu, odnosno nije proveo sve potrebne mjere zaštite i sigurnosti na radu, obzirom da na gradilištu nije bila prisutna osoba tuženika zadužena za zaštitu na radu, koja bi osiguraniku tužitelja zabranila rad na fosni neprikladnoj kao radni pod (položena na puknuti doka nosač, neosigurana podupiračima i širine svega 27 cm), te također da je i osiguranik tužitelja, koji je bio osposobljen za rad na siguran način, pristupio obavljanju radnog zadatka bez da je prije početka rada pregledao mjesto rada, odnosno nije provjerio da li je fosna bila osigurana podupiračima, što je mogao lako učiniti, a radni zadatak - štemanje je obavljao koristeći mašinu za štemanje, na fosni širine svega 27 cm i dužine 4 m, te je, obzirom na težinu mašine za štemanje i njegovu tjelesnu građu mogao pretpostaviti da se njegova težina neće ravnomjerno rasporediti po toj fosni , a također nije koristio zaštitni pojas, iako ga je imao, kako je sam iskazao.
17. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su osiguranik tužitelja i tuženik jednako doprinijeli nastanku štetnog događaja, svaki 50 %.
18. Kako među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je pravilno pobijanom presudom obvezao tuženika da tužitelju isplati iznos od 1.335,61 EUR, a tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 1.335,61 EUR pravilno odbio kao neosnovan.
19. Zbog navedenog, žalbe su odbijene kao neosnovane i prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na glavni zahtjev (točke I, II, III, IV I V izreke), sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
20. Obzirom na uspjeh stranaka u postupku pravilno je prvostupanjski sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove,
21. Stoga je potvrđeno i rješenje o troškovima postupka (točka VI izreke), sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.
22. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP -a.
23. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 21. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Zlatko Pirc
