Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

: GB

Zagreb

Broj: Ppž-11168/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe PLODINE d.d. i odgovorne osobe ŠS, zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. podstavka 5. i stavka 2. Zakona o hrani („Narodne novine“ broj: 81/13., 14/14., 30/15., 115/18.), odlučujući o žalbi okrivljenika pravne osobe PLODINE d.d. koju brani Ines Mandekić, odvjetnica iz Rijeke i o žalbi odgovorne osobe ŠS, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 23. listopada 2024., broj: Pp-2714/2022, u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se neosnovanima žalbe okrivljenika pravne osobe PLODINE d.d. i odgovorne osobe ŠS i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba PLODINE d.d. i odgovorna osoba ŠS obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka svaki u iznosu od 100,00 (sto) eura, a koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku od 23. listopada 2024., broj: Pp-2714/2022, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba PLODINE d.d. i odgovorna osoba ŠS zbog prekršaja iz članka 34. stavka 1. podstavka 5. i stavka 2. Zakona o hrani i na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), kažnjeni novčanom kaznom i to pravna osoba u iznosu od 1.100,00 eura i odgovorna osoba u iznosu od 200,00 eura.

2. Okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka svaki u iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli sadržajno iste žalbe iz svih žalbenih razloga, navodeći kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona jer je sud samoinicijativno izmijenio optužbu na način da je nadodao okrivljenu pravnu osobu i odgovornu osobu, a koji nisu bili u optužnici. Nadalje, žalitelji ističu i bitnu povredu iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, jer se optužba temelji na nezakonitom dokazu-zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 17. svibnja 2022., a u kojem stranka nije prije odnosno prilikom nadzora upozorena na pravo na branitelja, a što je dužnost inspektora po članku 158. stavku 5., 6. i 7. cit. Zakona, već je samo bilo navedeno da se upoznaje i s pravom iz članka 158. stavka 6. cit. Zakona, no upozorenje nije tekstualno bilo navedeno. Stoga se na ovakvom dokazu ne može temeljiti prvostupanjska odluka. Žalitelji također ističu kako je inspektor u smislu članka 73. Zakona o Državnom inspektoratu bio dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno izdati prekršajni nalog, a što tužitelj nije učinio. Zbog navedenog, žalitelji smatraju kako je optužbu trebalo odbiti. Prvostupanjski sud također nije obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio njihovu obranu kada su se pozvali na članak 73. Zakona o Državnom inspektoratu, te je tako povrijeđeno njihovo pravo na obranu. Žalitelji također smatraju kako se radi o beznačajnom prekršaju, odnosno da postoji osnova za oslobođenje od kazne. Nadalje, žalitelji ističu kako je došlo do pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, jer iz činjeničnog opisa prekršaja ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, s obzirom da se niti u činjeničnom opisu prekršaja, niti u zakonskom opisu, niti u nazivu prekršaja izričito ne navodi da hrana nije sigurna, već se ističe da ona nije prihvatljiva za ljudsku prehranu, zbog čega žalitelji smatraju da ih je trebalo osloboditi optužbe. Zbog svega navedenoga, žalitelji predlažu ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti optužbu ili ih osloboditi optužbe, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

6. U odnosu na navod žalitelja kako je sud bez traženja dopune optužnog prijedloga izmijenio optužbu na način da je nadodao okrivljenu pravnu osobu i odgovornu osobu, a koji nisu bili u optužnici, ističe se kako nazivi okrivljenika u ovom slučaju ne predstavljaju zakonsko obilježje prekršaja, zbog čega prvostupanjski sud dodavanjem u činjenični opis „1. okr. pravna osoba kao trgovac i 2. okr. odgovorna osoba“, nije počinio apsolutno bitnu povredu prekršajnog postupka prekoračenja optužbe.

7. Isto tako nije osnovan navod žalbi okrivljenika kojim se upire u bitnu povredu iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, navodeći kako se optužba temelji na nezakonitom dokazu, tj. na zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 17. svibnja 2022., a u kojem stranka nije prije, odnosno prilikom nadzora tekstualno na zapisnik upozorena na pravo na branitelja. Naime, razmatrajući zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 17. svibnja 2022., Klasa: UP/I-540-02/22-02/673, Ur.broj: 443-02-01-03-22-1 (stranice 10-14 spisa), utvrđeno je kako je ŠS kao poslovođa prodavaonice okrivljene pravne osobe na stranici 10. prvo upozorena u smislu odredbi Zakona o upravnom postupku da ima pravo sudjelovati u svim fazama postupka i pravo izjasniti se o svim okolnostima i činjenicama koje su utvrđene od strane sanitarnog inspektora Državnog inspektorata, te se upoznaje i s pravom na branitelja sukladno članku 158. stavku 6. Prekršajnog zakona, dok je na stranici 13. istog zapisnika, upozorena ponovno da ima pravo uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju. Ako okrivljenik odmah ne uzme branitelja ili ako se odluči iskazivati bez branitelja, tijela državne uprave će zastati s ispitivanjem do dva sata da bi osumnjičenik mogao uzeti si branitelja kojeg sam odabere ili s liste dežurnih odvjetnika. Na takvo upozorenje ŠS izjavila je da joj ne treba branitelj. Međutim, iz sadržaja zapisnika vidljivo je da ŠS nije ispitana u svojstvu osumnjičenice, tako da nije trebala biti upozorena na temelju članka 158. stavka 6. i članka 171. stavka 2. Prekršajnog zakona. Stoga se ovakav zapisnik smatra valjanim dokazom u postupku, jer je sastavljen u skladu sa člankom 158. stavkom 5. Prekršajnog zakona i posebnog propisa na temelju kojeg je proveden nadzor.

8. Nadalje, u odnosu na navod žalitelja kada ističu kako je inspektor u smislu članka 73. Zakona o Državnom inspektoratu bio dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno izdati prekršajni nalog, a što tužitelj nije učinio, ističe se kako isti nije osnovan. Naime, propisani rok od 15 dana je instruktivni rok, te nepridržavanje istog nema nikakvih pravnih učinaka u odnosu na pokretanje i provođenje prekršajnog postupka u skladu s odredbama Prekršajnog zakona. Osnovano žalitelji ističu da pobijana presuda ne sadrži relevantno obrazloženje vezano uz navode obrane da na temelju članka 73. Zakona o Državnom inspektoratu optužbu treba odbiti, međutim, radi se o relativno bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi sa člankom 185. stavkom 7. Prekršajnog zakona, koja po ocjeni ovog Suda nije utjecala na pravilnost i zakonitost presude.

9. Razmatrajući nadalje žalbe i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju obrane okrivljenika koji su priznali sva bitna obilježja prekršaja, te izvedenih dokaza - zapisnika o obavljenom inspekcijskom nalazu s pripadajućim fotografijama, nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenici PLODINE d.d. i odgovorna osoba ŠS, **.**.2022. u 12,00 sati, u objektu Supermarket Osijek 1, Huttlerova kbr. 30, a koji posluje u sastavu pravne osobe PLODINE d.d., stavili na tržište neprikladnu hranu, odnosno hranu koja zbog svojih izmijenjenih svojstava (truljenje, kvarenje) nije prihvatljiva za prehranu ljudi: krastavac; kvaliteta II; sorta Š, godina proizvodnje 2022.; lot: HR08052022, zemlja podrijetla Albanija, u količini od 7,2 kg. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 34. stavka 1. podstavka 5. i stavka 2. Zakona o hrani.

10. Citiranim člankom Zakona propisano je kažnjavanje pravne osobe ako na tržište stavlja hranu koja nije sigurna, što je protivno članku 14. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/202 (koji propisuje da nesigurnu hranu nije dozvoljeno stavljati na tržište, dok je stavkom 2. cit. članka propisano da je nesigurna hrana, (a) hrana koja je štetna za zdravlje i (b) hrana koja je neprikladna za prehranu ljudi) i članku 10. ovoga Zakona (konkretno članka 10. stavka 3. podstavka 2. Zakona o hrani kojom je propisano da se u smislu članka 14. stavka 2. podstavka b) Uredbe (EZ) br. 178/2002 hranom neprikladnom za prehranu ljudi smatra hrana: koja zbog svojih izmijenjenih svojstava (okus, miris, truljenje, kvarenje i raspadanje) nije prihvatljiva za prehranu ljudi). Nije osnovana tvrdnja žalitelja kako iz činjeničnog opisa ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, s obzirom da se niti u činjeničnom opisu prekršaja, niti u zakonskom opisu, niti u nazivu prekršaja izričito ne navodi da hrana nije sigurna, već se ističe da ona nije prihvatljiva za ljudsku prehranu. Naime, iz činjeničnog opisa prekršaja proizlazi da su krastavci bili truli i kvarljivi, iz čega proizlazi da takva hrana nije bila sigurna, te nije od značaja što baš tim riječima nije navedeno u činjeničnom opisu prekršaja. Stoga, suprotno navodima žalbi, nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava.

11. Tvrdnje žalitelja kako se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju nisu osnovane. Naime, ovaj Sud ukazuje kako iz odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa, i to da beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, kao i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, te da ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. U odnosu na prvi element, gdje je potrebno uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pojedinog slučaja, ovaj Sud utvrđuje kako s obzirom da se radi o prekršaju koji se odnosi na ispravnost hrane, što je izuzetno bitan segment za ostvarenje cilja zaštite potrošača, kao općeg načela propisa o hrani, zbog čega iz takvog postupanja okrivljenika ne proizlazi neznatnost stupnja povrede zaštićenog dobra. Kako u konkretnom slučaju po ocjeni ovog Suda nije ostvaren taj prvi objektivni element, to je već samo po sebi dovoljno za zaključak da se predmetno djelo, za koje se terete okrivljenici, pa i unatoč tome što se radilo o količini od 7,2 kg krastavaca, ne može okarakterizirati kao beznačajni prekršaj, u skladu sa člankom 24.a Prekršajnog zakona, te je stoga irelevantno ulaziti u analizu okolnosti bitnih za utvrđivanje eventualnog odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja.

12. Prvostupanjski sud ocijenio je da za donošenje zaključka o krivnji okrivljenika nije potrebno izvođenje daljnjih dokaza, te je za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, a s kojim razlozima se slaže i ovaj Sud. Istaknuti žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pa tako ni u pravilnu odluku prekršajnog suda.

13. Razmatrajući odluku o izrečenim novčanim kaznama žaliteljima, utvrđeno je da izrečene novčane kazne nisu prestroge, budući su novčane kazne izrečene daleko ispod Zakonom propisanih minimuma za navedeni prekršaj za svakog okrivljenika, a prvostupanjski sud je prilikom odmjere istih pravilno cijenio olakotnim da su postupili po usmenom rješenju više sanitarne inspektorice, dok otegotne okolnosti nisu nađene. Izrečene novčane kazne žaliteljima primjerene su težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i nema opravdanog razloga za daljnje ublažavanje novčanih kazni.

14. U vezi navoda žalitelja da su se stekli uvjeti za donošenje presude kojom bi se okrivljenici oslobodili od kazne, ističe se da u skladu sa člankom 38. Prekršajnog zakona Sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje (stavak 1.), te Sud može osloboditi od kazne počinitelja (stavak 2.) kada ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja (točka 1.), kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak (točka 2.), te kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu (točka 3.), pa u skladu sa cit. odredbom gdje je naglasak na formulaciji „može osloboditi“, u konkretnom slučaju po ocjeni ovog Suda nije bilo opravdanih uvjeta za oslobađanje okrivljenika od kazne, te je stoga odluka prvostupanjskog suda o izricanju novčane kazne pravilna i zakonita, pa u tom smislu ovaj Sud utvrđuje neosnovanim žalbeni navod u kojem žalitelji predlažu da ih se oslobodi od kazne. Dakle, ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju ne egzistiraju takve izražene olakotne okolnosti koje upućuju na zaključak da nije potrebno izreći kaznu okrivljenicima, te je ovaj Sud mišljenja kako je okrivljenicima neophodno izreći novčanu kaznu kako bi shvatili ozbiljnost počinjenog prekršaja i kako bi se okrivljenici, ali i svi ostali klonili činjenja, u prvom redu, prekršaja na štetu potrošača.

15. Kako je člankom 138. stavkom 2. točkom 3. podtočkom c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i stavka 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu pravne osobe i tužitelja.