Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-19/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. iz Varaždina protiv tužene HA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica u Varaždinu, radi sniženja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob - 174/2025-28 od 31. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene HA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-174/2025-28 od 31. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja tužitelj MA dužan je za mjesečno uzdržavanje tužene HA umjesto iznosa od 450,00 EUR-a mjesečno, a na koji iznos uzdržavanja se obvezao Sporazumom o uzdržavanju od 24. srpnja 2024. odobrenim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1 Ob -810/2024-2 od 2. kolovoza 2024., sada doprinositi iznosom od 290,00 EUR-a mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe 31. ožujka 2025. pa na dalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, osim za kolovoz 2025. za koji mjesec tužitelj nije dužan isplatiti tuženoj dosuđeni iznos uzdržavanja, time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a dosp ijevajuće do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate na račun tužene (stavak I. izreke) dok se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva smanjenje obveze uzdržavanja tužene za 90,00 EUR-a sa zateznim kamatama (stavak II. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stavak III. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet u tome dijelu vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za sniženje iznosa uzdržavanja kojeg je obvezan kao otac plaćati za uzdržavanje tužene kao svoje kćerke utemeljen na odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ).

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena , jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima tužene, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

7.Tako je utvrdio:

-da je tužitelj temeljem Sporazuma o uzdržavanju od 24. srpnja 2024. odobrenim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1 Ob-810/2024-2 od 2. kolovoza 2024. plaćao na ime uzdržavanja tada mlljt. tužene HA iznos od 450,00 EUR-a mjesečno počevši od mjeseca kolovoza 2024.;

-da je u vrijeme sklapanja Sporazuma tužitelj bio zaposlen u Kamgradu d.o.o. gdje mu je plaća iznosila 1.800,00 EUR-a te je živio sa svojom majkom;

-da se tužitelj od 10. ožujka 2025. nalazi na izvršenju kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj K-302/2023-4 od 4. prosinca 2024.;

-da su se od sklapanja Sporazuma o uzdržavanju od 24. srpnja 2024, na strani tuženika promijenile okolnosti tako što je isti od 1. ožujka 2025. nezaposlen, te je u razdoblju od travnja 2025. do mjeseca rujna 2025. ostvario na ime naknade za rad osuđenih osoba ukupan iznos od 414,77 EUR-a;

-da tužitelj nije vlasnik nekretnina, dok je vlasnik osobnog vozila Mercedes A klase proizveden 2008.;

-da tužitelj nema drugih obveza zakonskog uzdržavanja;

-da je tužena rođena 2007. u međuvremenu postala punoljetna, te je u školskoj godini 2025./2026. upisala Veterinarski fakultet u Zagrebu kao redovan student;

-da temeljem Ugovora o najmu stana od 30. rujna 2025. plaća najamninu u iznosu od 370,00 EUR-a koji iznos uključuje i režijske troškove za stan u [adresa];

-da je tijekom kolovoza 2025. vlastitim radom zaradila iznos od 1.100,00 EUR-a;

-da njezine ukupne potrebe koje obuhvaćaju troškove nabavke knjiga, prehrane, odjeće, obuće, trošak putovanja vikendom do [adresa] i nazad, iznose 820,00 EUR-a mjesečno;

-da tužena inače živi s majkom koja je vlasnica obrta i ostvaruje prihode od oko 1.500,00 EUR-a mjesečno.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja zaključuje da su se u konkretnom slučaju na strani tužitelja promijenile okolnosti, slijedom čega je ocijenio da je osnovan zahtjev tužitelja za smanjenje obveze uzdržavanja prema tuženoj.

9. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužene.

10. Prema odredbi čl. 285. ObZ, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

11. S druge strane, odredbom je čl. 307. ObZ propisano da je sud dužan tvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te ocijeniti potrebe uzdržavane osobe, pri čemu će se uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, dok će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

12. I prema ocjeni ovog suda, imajući u vidu promijenjene okolnosti na strani tužitelja, njegove ukupne mogućnosti kao obveznika uzdržavanja u smislu imovinskih prilika, mogućnosti stjecanja zarade obzirom da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora i činjenicu da nema drugih obveza zakonskog uzdržavanja, pravilno je sud prvoga stupnja odlučio da je tužitelj dužan doprinositi i nadalje za uzdržavanje tužene i to iznos određen prvostupanjskom presudom, a koji odgovara Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 75/2025) kojom je propisan minimalan novčani iznos potreban za uzdržavanje djeteta u dobi od 13 do 18 godina u iznosu od 290,00 EUR-a.

13. Što se tiče žalbenih navoda tužene da je tužitelj 2024. samovoljno pristao na povećanje uzdržavanja tužene, unatoč saznanju da mu prijeti zatvorska kazna te da je bio obvezan osigurati novčana sredstva koja su potrebna za uzdržavanje tužene kada se nalazi u zatvoru, valja istaći da takva obveza nije propisana ObZ.

14. U odnosu na žalbene navode da je tužitelj raspolagao svojom pokretnom i nepokretnom imovinom na način da je jedan stan darovao svojoj novoj partnerici , a drugi svojoj majci, valja istaći da se prema tvrdnjama same tužene radi o pravnim poslovima poduzetim 2021., dakle tri godine prije nastupa pravomoćnosti kaznene presude što ne ukazuje na to da je imovinu otuđio samo radi izbjegavanja ili smanjenja obveze uzdržavanja, a posebice ako se ima na umu da je 2024. sklopio s tuženom Sporazum kojim je povećao dotadašnji mjesečni iznos uzdržavanja.

15. U odnosu na žalbene navode tužene da je sud prvoga stupnja pogrešno oslobodio tužitelja dužnosti uzdržavanja tužene za mjesec kolovoz 2025. kada je tužena radila i ostvarila iznos viši od njezinih potreba te da na taj način potiče nerad i dokolicu na strani tužene i obeshrabruje njezinu osobnu inicijativu , valja istaći da punoljetno dijete ima dužnosti u vezi s uzdržavanjem na način da je dužno pridonositi svom uzdržavanju ako ostvaruje prihode.

16. Što se tiče žalbenih navoda da je sniženjem obveze uzdržavanja teret povećanog uzdržavanja prebačen na majku tužene koja ionako skrbi o njoj , valja istaći da su sukladno odredbi čl. 316. st. 2. ObZ oba roditelja svaki prema svojim mogućnostima dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ObZ s time što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

17. Glede odluke o parničnom trošku, treba istaći da je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja bio ovlašten primijeniti odredbu čl. 366. ObZ, s obzirom na činjenicu da se radi o tužbi radi uzdržavanja djeteta. Naime, odredbom čl. 366. st. 1. ObZ je propisano da u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta, sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

18. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja svaka od stranaka djelomično je uspjela u sporu, stoga je pravilno postupio kada je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

20. U nepobijanom dijelu (stavak II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka