Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-85/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa zakonska zastupnica - majka DR, OB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak iz Koprivnice, protiv tužene Opće bolnice „dr. Tomislav Bardek“, Koprivnica, Ž. Selingera bb, OIB: 44899993850, koju zastupa punomoćnik Marko Golubić, odvjetnik u Koprivnici, te umješača na strani tužene Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-54/2022-69 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-54/2022-69 od 22. studenog 2024. i sudi:

1. Nalaže se tuženoj Općoj bolnici „dr. Tomislav Bardek“ da mlljt. ĐR na ime naknade štete isplati iznos od 48.775,64 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da mu počevši od 1. travnja 2017 . pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti isplaćuje mjesečni iznos rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 238,91 EUR-a mjesečno, najkasnije do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama po istoj stopi tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa rente do plaćanja, time da da je sve dospjele a neplaćene iznose dužna platiti odjednom sa zatezenim kamatama po istoj stopi za razdoblje do 1. siječnja 2023. od dospijeća do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj Općoj bolnici „dr. Tomislav Bardek“ da mlljt. ĐR nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 23.664,17 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužene Opće bolnice „dr. Tomislav Bardek“ za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja mlljt. RR kojim od tužene Opće bolnice „dr. Tomislav Bardek“ traži na ime naknade štete isplatu iznosa od 48.775,64 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 5. listopada 2016. do isplate, kao i na ime rente s osnova tuđe pomoći i njege isplatu mjesečnog iznosa od 238,91 EUR-a plativog do najkasnije do 5. -tog za tekući mjesec, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do ispla te, time da je dospjele a neplaćene iznose rente dužan platiti odjednom sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka (stavak I. izreke), time da se nalaže mlljt. tužitelju nadoknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 29.266,76 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate kao i umješaču na strani tužene Croatia osiguranje d.d. u iznosu od 25.437,50 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se mlljt. tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tužena se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima tužitelja te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev mlljt. tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete s osnova rente zbog tuđe pomoći i njege, koji zahtjev se temelji na činjeničnoj osnovi iz koje proizlazi da je liječnik tužene 31. ožujka 2014. nestručno obavio porod mlljt. tužitelja RR jer protivno pravilima struke porod nije izveo carskim rezom, već je ne procjenjujući rizične faktore na strani majke (da se radi o rodilji u dobi od 42 godine prekomjerne težine, koja je prethodno već rodila dijete makrosomne težine) te ne procjenjujući težinu fetusa, u konkretnoj situaciji porod nepravilno izveo vaginalno vakuum ekstrakcijom, pri čemu je zbog pupkovine obavijene oko vrata i tijela došlo do pomanjkanja kisika pa je tužitelj rođen kao teško asfiktično dijete, te da je tijekom poroda zbog veličine djeteta došlo do distocije (zastoja) fetalnih ramena pa je provedenim neadekvatnim hvatom tijekom poroda došlo do oštećenja plexusa brachialisa (ručnog živčanog sklopa) lijeve ruke tužitelja, posljedica čega je kod tužitelja zaostala brahijalna monoplegija lijeve ruke, pareza facijalnog živca te desnostrani tortikolis.

6. Ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužitelj, jer obrazloženje ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama za presuđenje.

7. Međutim, takav nedostatak moguće je otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, o čemu će biti govora u nastavku presude.

8. Među parničnim strankama nisu sporne činjenice:

- da je majka tužitelja DR zaprimljena kod tužene 30. ožujka 2014. u 23,30 sati zbog trudova i puknuća vodenjaka oko 22,00 sata;

- da je majka u vrijeme poroda bila stara 42 godine, te da je tijekom trudnoće dobila 35 kg;

- da je prije tužitelja 2002. rodila treće dijete koje je zbog svoje težine (4.900 grama) spadalo u kategoriju tzv. makrosomne djece (dijete s povećanom tjelesnom masom iznad 4.000 grama);

- da iz zadnjeg UZV pregleda obavljenog prije poroda 14. ožujka 2014. proizlazi da je težina fetusa iznosila 3.800 grama + - 556 grama;

- da je porođaj obavljen vaginalno vakuum ekstrakcijom;

- da je prilikom rađanja tužitelj bio omotan pupčanom vrpcom oko vrata i tijela uslijed čega je bio duboko asfiktičan (bez kisika) zbog čega je reanimiran;

- da je tijekom poroda kod tužitelja došlo i do zastoja ramena zbog čega je primijenjen tzv. vanjski resnikov hvat radi oslobađanja ramena;

- da je 31. ožujka 2014. u 3,40 sati rođen tužitelj porođajne težine 5210 grama, dužine 57 cm;

- da je kod tužitelja došlo do razdora brahijalnih živaca koji je nastao djelovanjem jake mehaničke sile tijekom porođaja i u uzročno-posljedičnoj je vezi s porođajem;

- da su kod mlljt. tužitelja nastale ozljede u vidu oštećenja brahijalnog pleskusa lijevo - brahijalna monoplegija (odnosno klonutost lijeve ruke), pareze facijalnog živca i desnostrani tortikolis („krivi vrat“ tj. glava nagnuta na jednu stranu, a brada prema suprotnom ramenu);

- da mlljt. tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja nije trpio fizičke bolove već je fizičke bolove jakog intenziteta pretrpio u dobi od 2 mjeseca i 13 dana prilikom izvođenja pretrage elektromiografije iglenom elektrodom;

- da mlljt. tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja nije trpio strah već je strah srednjeg intenziteta trpio od navršenih 8 mjeseci do 3,5 godine kod svakog pregleda specijaliste ukupno 4 dana, a iznad 3,5 godine trpio je strah slabog intenziteta ukupno 3 dana prilikom pregleda kod fizijatra (30. siječnja 2018., 20. rujna 2018. i 26. studenog 2018.);

- da je kod mlljt. tužitelja došlo do trajnog naruženja srednjeg stupnja zbog kraće lijeve ruke od 5,5 cm i slabije razvijenog lijevog ramena koja je stalno vidljiva drugim osobama te će s rastom ta razlika u duljini ruku biti sve izraženija;

- da je kod mlljt. tužitelja kao posljedica ozljeđivanja došlo do smanjenja životnih i radnih aktivnosti u omjeru od 35 %;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega do 7 godine života u trajanju od 3 sata dnevno, a nakon toga 2 sata dnevno koja će mu biti potrebna do navršene 15 godine života, a nakon toga potrebna mu je trajno 2 sata tjedno;

- da je tužitelj podnio tuženoj odštetni zahtjev 4. listopada 2016. kojem tužena nije udovoljila.

9. Među strankama je tijekom postupka, a i sada u fazi žalbe, sporno pitanje da li je u konkretnom slučaju liječnik tužene koji je obavljao porod pravilno ocijenio sve okolnosti konkretnog slučaja i pravilno odlučio o načinu dovršetku poroda ili je zbog izostanka takve ocjene nepravilno pristupio porodu te propustio poduzeti sve što je objektivno mogao da se dijete rodi zdravo.

10. Odlučujući o navedenom spornom pitanju sud prvoga stupnja temeljem nalaza i mišljenja vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu i to: dr. sc. RRO, specijaliste ginekologije i opstetricije, subspec. fetalne medicine i opstetricije, dr. sc. DRO, spec. pedijatrije, subspec. dječje neurologije i dr. sc. AR, spec. sudske medicine zaključuje da je medicinsko osoblje tužene (liječnik) prilikom poroda tužitelja postupio u cijelosti u skladu s pravilima struke te da je nepredvidiva komplikacija u porodu u vidu zastoja fetalnih ramena zbrinuta u skladu s pravilima struke, tako što je liječnik koji je vodio porod prepoznao navedenu komplikaciju i poduzeo potreban resnikov hvat kako bi se ramena oslobodila i dijete porodilo, te da su time izbjegnute teže posljedice pa čak i smrtni ishod, time da je prilikom izvođenja navedenog hvata došlo do oštećenja brahijalnog pleskusa, a koja ozljeda može nastati i prilikom poroda carskim rezom, iz čega proizlazi da su zdravstveni problemi kod tužitelja nastupili kao rezultat nepredvidive komplikacije tijekom poroda, a ne postupanja liječnika tužene protivno pravilima struke.

11. Kako tužitelj nije dokazao da bi medicinsko osoblje tužene postupalo protivno pravilima struke, sud prvoga stupnja zaključuje da ne postoji uzročno-posljedična veza između opisanog postupanja i posljedica koje su nastupile kod tužitelja slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane presude.

12. Međutim, takav zaključak i odluku suda prvoga stupnja ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti.

13. Prije svega valja poći od toga da je sud prvoga stupnja pogrešnog stajališta da tuženik odgovara po načelu subjektivne odgovornosti (toč. 9. obrazloženja).

14. Naime, u konkretnom slučaju radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, po načelu presumirane krivnje, prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja određuje da tko drugome uzrokuje štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. To znači da oštećenik treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja, te uzročna veza, a osoba koja odgovara za štetu (poslodavac liječnika) neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost tužene temelji se na odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO.

15. Na građanskopravnu odgovornost liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika primjenjuje se opća odredba o odgovornosti iz čl. 10. ZOO koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, s pažnjom dobrog stručnjaka. To znači da je liječnik i svaki drugi zdravstveni djelatnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Kako se odgovara po načelu presumirane krivnje, tužena, u ovoj vrsti parnica, mora u postupku naknade štete dokazivati da nije kriva, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge njezin liječnik postupao lege artis, odnosno prema pravilima struke, te primjenom stručnih znanja i općepriznatih medicinskih dostignuća, važećih u vrijeme štetnog događaja.

16. Iz pismenog nalaza i mišljenja navedenih vještakinja te njihovih pismenih i usmenih dopuna proizlazi slijedeće:

- da je u času dolaska u rađaonicu porođaj bio u aktivnoj fazi ušća otvorenog 7 -8 cm i procjenom tjelesne težine fetusa učinjenom 2 tjedna prije porođaja koje je iznosilo

3.800 g +- 500 g;

- da starosna dob majke od 42 godine, njezina pretilost i raniji porođaj makrosomnog djeteta kao niti fetalna težina utvrđena UZV dva tjedna prije porođaja prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nisu bili indikacija za dovršetak poroda carskim rezom;

- da ne postoji niti jedna metoda (antepartalna, intrapartalna niti slikovna) kojom bi se mogao predvidjeti zastoj ramena do kojega može doći i prilikom porođaja carskim rezom;

- da je nastup duboke deceleracije kod ploda ukazivalo na potrebu brzog dovršenja porođaja vaginalnim putem pri čemu je liječnik upotrijebio pravilan resnikov hvat;

- da nije bilo razloga da liječnik učini UZV pregled fetusa prije samog porođaja.

17. Radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud poslužio se ovlastima propisanim čl. 373. b. st. 2. i 3. ZPP te je naložio prvostupanjskom sudu da sasluša medicinske vještake da se decidirano izjasne da li je s obzirom na okolnosti da je majka tužitelja DR u vrijeme porođaja bila stara 42 godine, da je tijekom trudnoće dobila 35 kg, da je 2002. rodila treće dijete koje je zbog svoje težine od 4.900 grama spadalo u kategoriju tzv. makrosomne djece, da iz zadnjeg ultrazvučnog nalaza obavljenog prije poroda tužitelja 14. ožujka 2014. proizlazi da je težina fetusa iznosila 3800 grama +/- 556 grama, bilo medicinski opravdano neposredno prije poroda izvršiti ultrazvučni pregled radi precizne procjene težine djeteta te da li se ultrazvučnim pregledom ili nekom drugom metodom prije samog poroda moglo utvrditi da je dijete omotano pupčanom vrpcom oko vrata i tijela, obzirom da je prema nalazu i mišljenju vještaka zapis CTG u 3,00 sata (dakle, 40 minuta prije porođaja) ukazivao na započetu afiksiju kod djeteta.

18. Očitujući se na navedeno, vještakinje su u pismenoj dopuni od 15. listopada 2025. navele da ne postoje smjernice niti jednog relevantnog stručnog društva koje bi obvezivalo izvođenje UZV pregleda u opisanim okolnostima, kao niti o obligaciji utvrđivanja je li fetus omotan pupčanom vrpcom oko vrata ili tijela tijekom trudnoće ili u porođaju, te da je u situaciji prijeteće afiksije djeteta tijekom porođaja od važnosti bilo procijeniti očekivano vrijeme do trenutka rođenja djeteta i sukladno tome donijeti odluku o načinu njegova dovršetka (nastavak vaginalnog rađanja ili porođaj carskim rezom).

19. Nalaz i mišljenje medicinskih vještaka te njegove dopune u dijelu iz kojeg u bitnome proizlazi da su zdravstveni problemi kod tužitelja nastupili kao rezultat nepredvidive komplikacije tijekom poroda, a ne postupanja liječnika tužene protivno pravilima struke ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća kao uvjerljiv dokaz.

20. Naime, vještačenje je samo jedna vrsta dokaza čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP) primjenjujući pravila iskustva i logike.

20.1. Obzirom da su medicinski vještaci na konkretan upit ovoga drugostupanjskog suda odgovorili samo uopćeno tj. da ne postoje smjernice niti jednog relevantnog stručnog društva koje bi obvezivalo izvođenje UZV pregleda u opisanim okolnostima, takav nalaz ovaj drugostupanjski sud nije niti mogao valorizirati.

21. Naime, u situaciji kada je nesporno da je majka u vrijeme poroda bila stara 42 godine, da je tijekom trudnoće dobila 35 kg, da je prije tužitelja rodila dijete porođajne težine 4.900 grama potreba ili ne potreba provođenja UZV pregleda fetusa neposredno prije poroda je stvar procjene liječnika koji sa stručnom pažnjom prati i provodi tijek poroda.

22. Međutim, prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda takva stručna pažnja je u konkretnom slučaju izostala, jer bi se da su se pravilno uzele u obzir naprijed navedene okolnosti, UZV pregledom, nakon što je majka zaprimljena u bolnicu u 23,30 h , na vrijeme utvrdila precizna, u konkretnom slučaju makrosomna težina fetusa (5210 grama) koja i prema mišljenju vještaka predstavlja najveći rizični čimbenik za distociju ramena, te bi se uočilo da je djetetu ovijena pupkovina oko vrata i tijela što su prema brojnoj stručnoj literaturi samo neki od rizičnih faktora za dovršetak poroda carskim rezom čijim bi se izvođenjem prevenirale porođajne komplikacije.

23. Pri tome valja istaći da je UZV proveden 2 tjedna prije poroda, a kojim je utvrđena težina fetusa od 3.800 grama + - 556 grama, izvan svake sumnje očitan na krajnje nestručan način jer su vještaci unatoč iscrpnim odgovorima propustili odgovoriti na krucijalno pitanje je li moguće da u samo 15 dana fetus utvrđene težine od 3.800 grama dostigne težinu od 5210 grama.

24. Što se tiče zastoja ramena nije relevantna činjenica da li bi se zastoj ramena dogodio i da je porod obavljen carskim rezom, jer je zastoj ramena samo jedna od posljedica koje su nastupile zbog nestručno vođenog tijeka poroda posebno kada se uzmu u obzir činjenice puknuća vodenjaka i gotova izvjesnost da se radilo o novorođenčetu velikih dimenzija, pa samim time i težine.

25. Da porod nije stručno praćen i nije pravodobno reagirano vidljivo je i iz činjenice da je dijete ostalo bez kisika i reanimirano.

26. Na temelju takvih utvrđenja, a polazeći od odredbe čl. 1061. u vezi s odredbom čl. 1045. ZOO, ovaj drugostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da na strani tužene postoji odgovornost za nastalu mu štetu u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koja je posljedica propusta liječnika u postupanju po pravilima liječničke struke prilikom poroda tužitelja.

27. Odlučujući o visini naknade neimovinske štete ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u konkretnom slučaju težina povrede i okolnosti slučaja (naruženje srednjeg stupnja i smanjenje životnih i radnih aktivnosti u omjeru od 35 % koje će tužitelju kao mladoj osobi stvarati značajne tegobe u budućem životu i radu, te pretrpljeni strah i fizičke bolove) opravdavaju dosuđenje tužitelju pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sukladno odredbi čl. 1100. st.1. ZOO u cjelokupno zatraženom iznosu od 48.775,64 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 5. listopada 2016. do isplate (čl. 1103. ZOO).

28. Imajući u vidu da je tužitelju nesporno bila potrebna tuđa pomoć i njega do 7 godine života u trajanju od 3 sata dnevno, a nakon toga 2 sata dnevno koja će mu biti potrebna do navršene 15 godine života, a nakon toga potrebna mu je trajno 2 sata tjedno, a koju mu nesporno pružaju članovi njegove obitelji ovaj sud je primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP istu tužitelju dosudio u cjelokupno zatraženom iznosu od 238,91 EUR-a mjesečno počev od podnošenja tužbe 1. travnja 2017. pa nadalje s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

29. Kako se ovom presudom promijenio uspjeh stranaka u sporu, to je u pravilnoj primjeni materijalnog prava valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka sadržanoj u stavku II. izreke pobijane presude.

30. Pri tome valja istaći da su prvotno tužbu u ovome predmetu uz mlljt. tužitelja podnijeli i 2. tužiteljica DR, 3. tužitelj VR, 4. tužitelj CR, 5. tužitelj mlljt. NR te 6. tužiteljica mlljt. GR koji su na ročištu održanom 12. prosinca 2019. povukli tužbu (list 176 spisa), slijedom čega se vrijednost predmeta spora za tužitelja mlljt. RR ima prosuđivati prema vrijednosti njegovog zahtjeva koji iznosi sveukupno 63.109,64 EUR-a (48.775,64 EUR-a+14.334 EUR-a na ime petogodišnjeg iznosa rente).

31. Tako je tužitelju temeljem odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP, priloženom troškovniku (list 332 spisa) te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) priznat trošak: za sastav tužbe 500 bodova (Tbr. 7/1), ročište 19. listopada 2017. 500 bodova (Tbr. 9/1), ročište 18. siječnja 2018. 500 bodova, podnesak od 23. svibnja 2019. 500 bodova (Tbr. 8/1), ročište 27. svibnja 2019. 500 bodova, ročište 12. prosinca 2019. 500 bodova, podnesak 12. prosinca 2019. 500 bodova, ročište 20. travnja 2021. 500 bodova, ročište za objavu presude 31. svibnja 2021. 50 bodova, sastav žalbe od 15. lipnja 2021. 625 bodova (Tbr. 10/1), podnesak od 16. siječnja 2023. 500 bodova, ročište 21. veljače 2023. 500 bodova, ročište 4. travnja 2023. 500 bodova, podnesak 13. travnja 2023. 500 bodova, ročište 12. prosinca 2023. 500 bodova, ročište 22. listopada 2024. 500 bodova, ročište za objavu 22. studenog 2024. 50 bodova, te sastav žalbe od 9. prosinca 2024. 625 bodova, što ukupno iznosi 8.350 bodova, a cijeneći da je vrijednost 1 boda 2,00 EUR- a tužitelju je priznat ukupan iznos od 16.700,00 EUR-a što uvećano za iznos PDV-a od 25 % ili 4.175,00 EUR-a ukupno iznosi 20.875,00 EUR-a.

32. Tužitelju pripadaju i troškovi medicinskog vještačenja u iznosu 1.931,12 EUR-a te dopune u iznosu od 497,71 EUR-a te 360,34 EUR-a ili sveukupno tužitelju je valjalo priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 23.664,17 EUR-a koji mu je dužna nadoknaditi tužena.

33. Valja istaći i da je odredbom čl. 154. st.1. ZPP propisano da umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama. Navedeno se odnosi na situacije kada je umješač npr. predložio izvođenje dokaza koji su uzrokovali troškove, kada uzrokuje odgodu ročišta ili primjerice podnosi neosnovane podneske ili pravne lijekove koji zahtijevaju odgovor.

34. Kako iz sadržaja spisa ne proizlazi da je umješač poduzimao takve radnje zbog kojih bi tužitelju nastali dodatni troškovi izvan onih redovnih koje je imao, isti u konkretnom slučaju nije obvezan na naknadu troškova tužitelju.

35. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu te sukladno odredbi čl. 373.a ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u stavku I. izreke ove drugostupanjske presude.

36. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka (odgovor na žalbu tužitelja) budući takav trošak nije bio neophodan za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka