Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-197/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog LL, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-1403/2020 od 26. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-1403/2020 od 26. studenog 2025., na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-1403/2020 od 23. veljače 2021.

1.1. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP-a optuženi LL oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađu, opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točke 1. do 5. istog zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada ističe da se iz prvostupanjske presude ne može zaključiti je li sud oslobađa optuženika zato što nije dokazano da je počinio kazneno djelo (čl. 453. točka 3. ZKP-a) ili zato jer nije ostvario obilježja kaznenog djela za koje se optuženik teretio (čl. 453. točka 1. ZKP-a) u čemu vidi povredu zakona o kaznenom postupku iz članka 467. točka 1. u svezi sa člankom 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a. Naime, dajući razloge za tu svoju žalbenu osnovu, državni odvjetnik citira u najvećem dijelu točku 16.1. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude dok propušta taj dio obrazloženja sagledati i kroz ostale navode prvostupanjskog suda (16.,16.1. i 16.1. – ponovljena numeracija očitom omaškom u pisanju) iz samog obrazloženja.

6.1. Međutim, dajući svoje razloge zbog kojih smatra da nije dokazano da bi optuženik počinio radnju inkriminiranog kaznenog djela, prvostupanjski sud se pod točkom 16. svog pisanog obrazloženja osvrnuo na imovinskopravni zahtjev oštećenika koji prileži listu 22 spisa ističući tako da je VL osobno podnio imovinskopravni zahtjev, navodeći da je šteta nastupila za trgovačko društvo, dok potpisujući sam imovinskopravni zahtjev nije naznačio da je i sam direktor tog istog društva. Navedenu okolnost dovodi u svezu sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom i posljedično sa radnjom kaznenoga djela krađe koja je opisana kao počinjena na štetu pravne osobe. Dakle, suprotno žalbenim navodima, obrazlažući svoju tezu o po prvostupanjskom sudu nejasnoj činjenici - tko je vlasnik predmeta, prvostupanjski sud ne postavlja tezu o upitnosti je li ostvareno kazneno djelo krađe, već na čiju je štetu isto počinjeno, odnosno tko je oštećenik u konkretnom predmetu, pa u svezi sa tim i činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela. Dakle, nije osnovan žalbeni navod državnog odvjetnika koji u takvoj argumentaciji prvostupanjskog suda vidi nejasnoće u pogledu zakonske osnove po kojoj prvostupanjski sud oslobađa od optužbe LL, pa je isti valjalo odbiti kao neosnovan.

7. Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik niti kada ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, suprotno tim navodima državnog odvjetnika treba istaknuti svjedočki iskaz VL od 17. studenog 2020. (list 19-21 spisa) koji je pročitan na raspravi 16. listopada 2025.. Naime, iz iskaza tog svjedoka jasno proizlazi da pregledom nadzornih kamera nije mogao utvrditi identitet počinitelja kao i da je osoba koja je otuđila navedenu reklamu „odšetala u smjeru pothodnika“, a zbog čega je i podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Tek po proteku od nekoliko dana i to nakon što je više puta po pozivu u policijsku postaju pregledavao i druge video zapise sa izuzetih kamera, i tek nakon što mu je policijski službenik ukazao da bi počinitelj bio osoba sa motociklom, uslijed svoje spoznaje o tome tko je vlasnik samog motocikla – naveo je osobu optuženika kao počinitelja inkriminiranog kaznenog djela. Dakle, sasvim suprotno navodima državnog odvjetnika navedeni svjedok „nije prepoznao optuženika“, već je zaključio da bi to mogla biti osoba koja ima taj motocikl, zaključujući da se radi upravo o motociklu u vlasništvu optuženika. Međutim, tu je okolnost ispravno prvostupanjski sud doveo u svezu sa snimkom nadzornih kamera koje je pregledao tijekom dokaznog postupka i utvrdio da se radi o motociklu kojeg nije moguće identificirati po registarskim oznakama, niti po bilo kakvom drugom relevantnom znaku koji bi se na istom nalazio, dok se zbog loših snimki nadzornih kamera ne može niti identificirati osoba optuženika. Kraj takvog utvrđenja, upravo kao što je to naveo i prvostupanjski sud, nije sa nespornom sigurnošću moguće utvrditi da bi počinitelj inkriminiranog kaznenog djela bio upravo optuženik, stoga je i taj žalbeni navod državnog odvjetnika valjalo otkloniti kao neosnovan.

8. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je podnesenu žalbu državnog odvjetnika, na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac