Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-57/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog PE, zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25
– u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1136/2024 od 11. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog PE kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1136/2024 od 11. studenog 2025., optuženi PE proglašen je krivim da je počinio tri kaznena djela protiv imovine i to djelom pod točkom 1. optužnice - razbojničkom krađom - opisano i kažnjivo u članku 231. stavku 1. KZ/11, a djelima pod točkama 2. i 4. optužnice – krađom - opisano i kažnjivo u članku 228. stavku 1. KZ/11, te djelom pod točkom 3. optužnice, kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka – računalnom prijevarom - opisanom u članku 271. stavku 1. KZ/11, a sve u vezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 231. stavak 1. KZ/11, optuženom PE je za kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11, optuženiku je za kaznena djela pod točkama 2. i 4. izreke presude utvrđena kazna zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci za svako kazneno djelo. Na temelju članka 271. stavak 1. KZ/11, optuženiku je za kazneno djelo pod točkom 3. izreke presude utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11, optuženi PE je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), optuženi PE je obvezan na ime postavljenih imovinskopravnih zahtjeva isplatiti oštećenoj HE, iznos 404,80 (četiristočetiri eura i osamdeset centi) i oštećenoj ZE, iznos 112,81 (stodvanaest eura i osmadesetijedan cent), u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP-a, optuženi PE je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Zrinki Grabas, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o sankciji, te je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Prvenstveno treba naglasiti da iako u svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu, koja u naravi predstavlja samo žalbu na točku 1. izreke prvostupanjske presude u odnosu na koju optuženik ističe sve žalbene osnove, navodima žalbe obrazlaže samo žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe u svojoj žalbi da je sud pogrešno dao odlučujući značaj iskazu oštećenika, ističući kontradiktornosti u tom istom iskazu, ujedno, samom iskazu sučeljavajući svjedočki iskaz JE. U odnosu na svjedočki iskaz JE posebno ističe da je njegov iskaz ”neprecizan” jer se događaja ”ne sjeća jasno”, pri čemu se posebice osvrće na dio njegova iskaza iz kojeg proizlazi da se isti ne sjeća jasno događaja, a zbog čega iskaz oštećenika ostaje jedini neposredni dokaz, a zbog čega je nerazjašnjive okolnosti potrebno tumačiti u korist optuženika.
6.1. Međutim, suprotno tom navodu optuženika, svjedok JE prilikom prvog ispitivanja nije iskazao da se događaja ne sjeća jasno, već iz njegova iskaza proizlazi ne samo da iskazuje ”precizno” i ”jasno”, već isti ponavlja taj svoj iskaz na raspravi, nakon što mu je zbog razlike u iskazu i zbog proteka vremena, od strane prvostupanjskog suda taj iskaz ponovno predočen. Dakle, iz tog svjedočkog iskaza ne samo da proizlazi sukob oko mobitela oštećenika, već iz istog proizlazi i činjenica koja se odnosi na fizički napad optuženika prema oštećeniku i to - rukama i nogama. Takvo ponašanje optuženika dovedeno u svezu sa svjedočkim iskazom u međuvremenu preminulog oštećenika ĆE, koji je iskazao da mu je optuženik odbio vratiti mobitel na njegovo traženje, nakon čega je uslijedio i opisani fizički napad na njega, upravo kao što to i prvostupanjski sud vrlo razložno obrazlaže pod točkom 13. svog pisanog obrazloženja, jasno ukazuje na ostvarenje radnje kaznenoga djela na način kako je to navedeno pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude. Osim toga, iako svjedoci TE i ŽE negiraju da su svjedočili fizičkom napadu, isti suglasno iskazuju o postupanju policije, odnosno o činjenici da je „jednog muškarca iz parka odvela policija”. Na taj način, iako isti negiraju što su vidjeli inkriminirane večeri, isti podreno ukazuju da je ”do određenog sukoba” došlo. Stoga, uvažavajući sve izvedene dokaze, a posebno od strane prvostupanjskog suda prihvaćene svjedočke iskaze oštećenika ĆE i JE, a suprotno žalbenim navodima, nema govora o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, već upravo o ostvarenju kaznenog djela za koje je pod točkom 1, izreke prvostupanjske presude optuženik i oglašen krivim, stoga je taj žalbeni navod valjalo otkloniti kao neosnovan.
6.2. Kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na točku 1. izreke presude, pravilno primijenjen Kazneni zakon u pogledu kvalifikacije djela nije osnovana niti žalba zbog povrede Kaznenog zakona koju optuženik, iako ne obrazlaže
– podredno ističe.
6.3. Iako se u žalbi ne obrazlaže u čemu optuženik vidi pogrešno odmjerenu vrstu i visinu izrečene kazne, već samo u uvodu žalbe ističe i tu žalbenu osnovu, valja istaknuti da je prvostupanjski sud dostatno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti koje je kod istoga utvrdio, pa je tako istom osnovano, za radnju kaznenoga djela pod točkom 1. utvrdio kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Ujedno je i za naglasiti da su ispravno utvrđene i kazne zatvora za kaznena djela označena pod točkama 2. -4. izreke prvostupanjske presude. Naime, prvostupanjski sud je vrlo detaljno obrazložio kojim se sve činjenicama rukovodio pri određivanju pojedinačnih kazni zatvora, razlučujući prvenstveno činjenicu da je optuženik već višestruko osuđivan za imovinska kaznena djela, ali i okolnost priznanja tri od ukupno četiri kaznena djela za koja je oglašen krivim prvostupanjskom presudom. Dakle, upravo izrečena kazna u svojoj cjelini i po stavu ovog suda kao drugostupanjskog, predstavlja kaznu koja će i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, odgojno, ali i preventivno djelovati ne samo na optuženika, već i na druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela da ne čine ista kaznena djela.
7. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je podnesenu žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 21. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
