Poslovni broj: Us I-1400/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Neni Čulić zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ad. 1) CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad . 2) RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Krešimiru Čule, odvjetniku u Zagrebu, Šenoina 6, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi novčane pomoći za konstrukcijsku obnovu s isplatom prije obnove, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2026., a objavljene 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, KLASA: UP/I-000-06/23-14/1439, URBROJ: 531-11-2-25-19 od 6. svibnja 2025. te se predmet vraća na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima ad. 1) i ad. 2) naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.375,00 Eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti odluke o trošku, dok se u više zatraženom iznosu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan .

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-000-06/23-14/1439, URBROJ: 531-11-2- 25-19 od 6. svibnja 2025. odbija se zahtjev CČ iz [adresa] i RČ iz [adresa], suvlasnika obiteljske kuće u [adresa] izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1415, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisana kao zaštićeno kulturno dobro, povijesna urbana cjelina Grad Zagreb.

2. Protiv osporavanog rješenja FČ iz [adresa] i RČ iz [adresa], oboje na adresi [adresa], ovdje tužitelji ad. 1) i ad. 2), pravodobno su podnijeli tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da je već uvidom u samu izreku pobijanog rješenja vidljivo kako je ista nepotpuna, a samim time i nerazumljiva budući da u istoj nije navedeno koji zahtjev donositelj te odluke odbija, da nije sasvim jasan niti razlog odbijanja zahtjeva tužitelja, te da je nejasno zbog čega donositelj pobijane odluke dovodi u korelaciju odredbu stavka 2. članka 16. Zakona o obnovi kojom je regulirana iznimka u pogledu zgrada koje se ne smatraju postojećima s nužnošću dostave dokaza da je riječ o postojećoj obiteljskoj kući, odnosno zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju riječ o obnovi zgrada koje su propisane tom iznimkom, a ne o zgradi/obiteljskoj kući koju regulira odredba stavka 1. tog članka. Da je navod iz obrazloženja osporavanog rješenja, osobito utvrđenja da se na temelju dokumentacije koju je Podnositelj dostavio i kojom raspolaže Ministarstvo ne može dokazati da je obiteljska kuća koja je predmetom samog zahtjeva postojeća, proturječan i samoj izreci pobijane odluke u kojoj se jasno navodi da su podnositelji zahtjeva suvlasnici obiteljske kuće u [adresa] izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisana kao zaštićeno kulturno dobro, povijesna urbana cjelina Grad Zagreb. Da je proturječan i navodima iz obrazloženja pobijane odluke budući da donositelj odluke sam u obrazloženju (str. 1. zadnji pasus) konstatira da je uvidom u zemljišne knjige razvidno da se u obiteljskoj kući adrese [adresa] nalaze ukupno 3 stana, a da se u zgradi adrese [adresa] nalaze ukupno 8 stanova, slijedom čega nastavno u obrazloženju iste odluke (str. 2 pasus 2.) sam donositelj pobijane odluke zaključuje da je adresa [adresa] u [adresa] temeljem članka 4. stavak 1. točke d) Zakona o obnovi obiteljska kuća, dok je adresa [adresa] u [adresa] temeljem članka 4. stavak 1. točke r) Zakona o obnovi višestambena zgrada. Konačno, da je utvrđenje donositelja pobijane odluke kako se temeljem dokumentacije dostavljene od samog podnositelja i dokumentacije kojom tuženik raspolaže ne može dokazati da je obiteljska kuća na adresi u [adresa] postojeća proturječno upravo sadržaju cjelokupne te dokumentacije.

2.1. U odnosu na navedeno tužitelji navode da je podnositelj za obiteljsku kuću u [adresa], koja je predmetom zahtjeva podnositelja, dostavio zk izvadak; da iz dostavljenog zk izvatka jasno proizlazi da je na adresi [adresa] upisana obiteljska kuća koja je predmetom zahtjeva podnositelja i to kao ”Kuća br. 29/1 ” ukupne površine 57 m[2] , a koja je sagrađena na z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da je ista i u katastru upisana i ucrtana kao ” Kuća, [adresa] ”u identičnoj površini, kako u samom posjedovnom listu i kopiji katastarskog plana, tako i u potvrdi istog tijela s povijesti promjena kućnog broja zgrade. Nadalje, da su u istom vlasničkom listu koji je priložen spisu predmeta, u listu B (Vlastovnica ) opisani i posebni (etažni) dijelovi pa da je tako razvidno da se u predmetnoj obiteljskoj kući [adresa] nalaze tri stana i to:

1. (E-2) Dvosobni stan prizemlje lijevo ulične zgrade s nusprostorijama u površini 41,49 čm [adresa], kojeg je vlasnik ĐČ iz [adresa] dolje br.8/B, 2. (E-4) Jednosoban stan u potkrovlju u površini od 24,00 čm neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, [adresa], kojeg je vlasnik ovdje tužiteljica FČ iz [adresa]

3. (E-5) stan u prizemlju koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija, površine 18,94 čm [adresa], kojeg je vlasnik RČ iz [adresa] , a koje činjenice da u bitnome reproducira i sam tuženik u pobijanoj odluci te da čini nespornim da jedan od podnositelja zahtjeva RČ ujedno i vlasnik posebnog dijela (E -5) koji se nalazi u predmetnoj obiteljskoj kući prema evidencijama MUP-a ima i danas prijavljeno prebivalište na toj adresi [adresa]. Tužitelji nadalje navode, da imajući u vidu i činjenicu da sve nabrojane isprave, dakle izvaci iz zemljišnih knjiga, kao i izvaci iz katastra te u konačnici i evidencije i uvjerenja o prebivalištu MUP-a predstavljaju javne isprave, dakle isprave u pogledu kojih se sukladno volji zakonodavca smatra da istinito i potpuno odražavaju činjenično i pravno stanje zemljišta i dokazuju ono što se u njima potvrđuje ili određuje, da se iz samo tog razloga zaključak tuženika kako iz istih ne proizlazi da je riječ o postojećoj obiteljskoj kući ukazuje u potpunosti neosnovanim te proturječnim njihovom sadržaju. Također navode da je uvidom u zk izvadak za predmetnu nekretninu koji je priložen spisu predmeta vidljivo da je u istome još 2012. godine upisana zabilježba da je za zgradu mješovite uporabe br. 29, kuću broj 29/1 i spremište, [adresa], priloženo uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 20. rujna 2012. da su predmetne građevine evidentirane u katastarskom operatu prije 15. veljače 1968. Da sam tuženik u pobijanoj odluci čini nespornim da je spisu predmeta priloženo više uvjerenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, jedno od 23. rujna 2015. godine, a drugo od 19. travnja 2024. godine, kojima se također potvrđuje da su sve spomenute građevine, dakle i predmetna kuća broj 29/1, evidentirane u katastarskom operatu prije 15.02.1968. godine.

2.2. Tužitelji nadalje navode da je odredbom točke 7. Programa mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije ( NN broj 28/23: dalje u tekstu: Program mjera) propisano slijedeće: Zakonom o obnovi propisano je da se obnavljaju postojeće zgrade, dok je Zakonom o gradnji propisano da se pod postojećom građevinom smatra građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta i svaka druga građevina koja je prema ovom ili posebnom propisu s njom izjednačena. Sukladno odredbama Zakona o gradnji građevina izgrađena do 15. veljače 1968. godine smatra se izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole... Da čak niti u popisu priloga zahtjeva za novčanu pomoć za konstrukciju obnovu iz točke 7.4.5. Programa mjera ne proizlazi da je uporabna dozvola u pogledu takvog zahtjeva koji se podnosi za obiteljsku kuću nužan preduvjet za udovoljavanje spomenutom zahtjevu odnosno razlog odbijanja takvog zahtjeva. Da je jedino što se u tom dijelu u popisu priloga traži, a kako je to jasno regulirano točkom 7.4.5. podtočka 1.3.2. 2 jest dokaz da je potresom oštećena zgrada postojeća građevina sukladno Zakonu o gradnji izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta, te svaka druga građevina koja je prema Zakonu o gradnji ili posebnom zakonu s njom izjednačena (npr. građevinska dozvola, rješenje o izvedenom stanju, odnosno uporabna dozvola). Tužitelji smatraju i navode kako tuženik u potpunosti gubi iz vida iz kojeg je razloga donesen Zakon o obnovi i koji je njegov osnovni cilj. Da cilj zakona zasigurno nije da diljem područja pogođenih potresom budu i dalje zgrade koje nisu obnovljene i koje kao takve mogu predstavljaju opasnost za život i zdravlje ljudi, imovinu, jer da to svakako nije u javnom interesu. Tim više što se suvlasnicima odnosno vlasnicima i suvlasnicima građevina koje predstavljaju kulturno odnosno zaštićeno dobro od strane zakonodavca nameću određene obveze u pogledu tih nekretnina, dok s druge strane, kao u konkretnom slučaju na potpuno pogrešnom činjeničnom i pravnom pristupu koji je uz to i rezultat pretjeranog formalizma, odbijaju udovoljiti njihovim osnovanim traženjima u pogledu istih tih nekretnina. Da tuženik također u potpunosti gubi iz vida odredbe Zakona o gradnji, kao uostalom, i odredbe Programa mjera iz kojih nedvojbeno proizlazi da se građevine izgrađene do 15.02.1968. godine, smatraju građevinama izgrađenim na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a kao takvom i postojećim građevinama. Da u potpunosti gubi iz vida odredbu čl. 174. st. 1 . Zakona o gradnji koji u pogledu građevina koje su u zemljišnim knjigama upisane prije stupanja na snagu Zakona o gradnji propisuje postupak upisa zabilježbe da je priložen akt za uporabu građevine, pri čemu je odredbom čl. 175. st. 1. istog zakona određeno kako je akt za uporabu građevine u smislu čl. 174. stavaka 1. i 2. istog Zakona svaki akt za uporabu građevine, akt kojim je građevina ozakonjena te akt, odnosno dokumenti kojima se nezakonito izgrađena zgrada građevina izjednačava sa zakonito izgrađenom građevinom, izdan odnosno pribavljen na temelju zakona koji je važio prije stupanja na snagu ovog Zakona. Stavkom 2. istog članka određeno je kako su akti za uporabu građevine uporabna dozvola, potvrda upravnog tijela da mu je dostavljeno završno izvješće nadzornog inženjera, pravomoćna građevinska dozvola ... Da je stoga, sve i kada bi bilo propisano da je uporabna dozvola nužan preduvjet za udovoljavanje zahtjevu podnositelja, već samom činjenicom što je predmetna obiteljska kuća upisana u zemljišnim knjigama prije donošenja Zakona o gradnji i što u pogledu iste još od 2012. godine u zemljišnim knjigama stoji zabilježba, koju i danas potvrđuju uvjerenja katastra, da je ista izgrađena prije 15.02.1968. godine te se kao takva smatra građevinom izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole, jasnim ukazuju kako ista ima akt za uporabu. Jer da je akt za uporabu i pravomoćna građevinska dozvola, kao uostalom i svaki dokument izdan odnosno pribavljen za vrijeme zakona koji je bio na snazi prije stupanja na snagu Zakona o gradnji. Da je upravo iz tih razloga i odbačen zahtjev ovdje tužiteljice koji je na inzistiranje tuženika podnijela nadležnom tijelu kako bi pribavila potpuno nepotrebnu dokumentaciju, koju u konačnici predmetna kuća već i ima. Nadalje navode, da ukoliko je tuženik dvojio je li riječ o postojećoj zgradi, da nije bilo nikakve zapreke da provede dokaz očevidom na licu mjesta uz prisustvo vještaka građevinske struke. U konačnici, da je uvidom u povijesni izvadak za predmetnu nekretninu vidljivo da je njezinom upisu kao takvom i upisu posebnih dijelova nekretnine upravo u toj obiteljskoj kući [adresa] u zemljišnim knjigama prethodio postupak povezivanja knjige položenih ugovora sa zemljišnom knjigom koji se pod poslovnim brojem Z-50279/2012 vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pa da je samim time jasno da sud zasigurno ne bi dozvolio upis te nekretnine da se prethodno nije uvjerio da ista doista i postoji. Uostalom, da je u spisu predmeta nema rješenja o rušenju te nekretnine ili da bi ista bila na bilo koji način uklonjena, kao što da nema niti jednog dokaza koji bi dao naslutiti da ta nekretnina ne postoji. Upravo suprotno, da sve javne isprave nedvojbeno utvrđuju da je sukladno gore spomenutim odredbama riječ o postojećoj nekretnini. Kao dokaz na navedenu tvrdnju pozivaju se na uvid u priloženi aktivni i povijesni zk izvadak; posjedovni list, izvod iz katastarskog plana, Potvrdu katastra od 09.07.2024; Povijest promjena kućnog broja zgrade Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 09.07.2024.; rješenje Grada Zagreba od 21.05.2025.g., te predlažu službenim putem izvršiti priklop i uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel posl.br. Z-50279/2012, očevid na licu mjesta uz vještačenje po vještaku građevinske struke, saslušanje stranaka. Slijedom navedenog, predlažu da Sud usvoji tužbu te poništi osporavano rješenje i naloži tuženiku da tužiteljima naknadi trošak upravnog spora.

3. Na temelju Rješenja predsjednice Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj 31 Su-369/2025-17 od 13. lipnja 2025., a po prijedlogu predsjednice Upravnog suda u Zagrebu, predmetni upravni spis ustupljen je Upravnom sudu u Splitu, a sve u skladu s odredbom čl. 11. st. 3. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj: 28/13,33/15,82/15,82/16 i 67/18, dalje ZS-a).

4. Odredbom članka 11. stavkom 1. ZS-a propisano je da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležni sud, ako sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u radu ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova.

Stavkom 2., istog članka, propisano je da prijedlog za donošenje rješenja iz stavka 1. ovog članka mogu dati predsjednik suda i ministar pravosuđa. Predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odredit će rješenjem koji se predmeti ustupaju na suđenje drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da će Sud prvog stupnja kojem je predmet ustupljen o tome obavijestiti stranke, odnosno njihove punomoćnike ili zastupnike uz prvo pismeno koje im bude upućeno.

5. Predmet je kod ovog suda zaprimljen 16. lipnja 2025. i zaveden pod poslovnim brojem Us I-1400/2025.

6. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 11. kolovoza 2025. u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja te je opisalo kronologiju predmetne upravne stvari te je citiralo odredbu čl. 16. st. 1. i st. 2. Zakona o obnovi te odredbu čl. 7.4.5. st. 2. Programa mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine", broj: 28/23; u daljnjem tekstu: Program mjera), kojom je propisano da se uz zahtjev za novčanu pomoć za konstrukcijsku obnovu dostavlja dokaz da je potresom oštećena zgrada postojeća građevina sukladno Zakonu o gradnji izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta, te svaka druga građevina koja je prema Zakonu o gradnji ili posebnom zakonu s njom izjednačena (npr. građevinska dozvola, rješenje o izvedenom stanju, odnosno uporabna dozvola). Da je točkom 7.4.5. Programa mjera propisano da Ministarstvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva dostavu dodatne dokumentacije pored dokumentacije navedene u ovoj točki, kao i dodatna obrazloženja, te može provesti sva druga dokazna sredstva. Da je člankom 185. Zakona o obnovi propisano da Izreka uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. sadrži: 1. utvrđenje da je građevina izgrađena do 15. veljače 1968.

2. naziv građevine, ime katastarske općine i broj jedne ili više katastarskih čestica na kojima je građevina izgrađena 3. podatke o građevini, s obzirom na način smještaja na katastarskoj čestici, odnosno česticama, namjenu građevine, broj i vrstu etaža te vanjsku veličinu svih nadzemnih i podzemnih dijelova građevine (visinu, dužinu i širinu). Da s obzirom na to da iz dostavljenog uvjerenja nije bilo moguće utvrditi radi l i se o zgradi izgrađenoj do 16. veljače 1968. godine s obzirom da iz Nalaza dostavljenog od strane tužitelja proizlazi da se radi o zgradi površine 65,43 m[2] , dok se u Uvjerenju na koje se poziva tužitelj navodi da je površina građevine izgrađene prije 15. veljače 1968. godine 57 m[2] , osim toga iz predmetnog Uvjerenja nije bilo moguće utvrditi namjenu zgrade. Da je uvidom u odgovor integracijskog servisa MUP-a, metoda:

Provjera prebivališta i boravišta za fizičke osobe za suvlasnike obiteljske kuće: za RČ iz [adresa], razvidno da isti ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 27. veljače 2023.godine (ranije adresa prebivališta za razdoblje od 26. travnja 2012.godine do 27. veljače 2023.godine je Kvintička ulica 50 u Zagrebu), te da je za FČ iz [adresa], razvidno da ista ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u [adresa] od **.**.1999., te ĐČ iz [adresa], da ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u [adresa] od 25. srpnja 1992. godine. Slijedom navedenog, a obzirom na razlike površine predmetne obiteljske kuće utvrđene Uvjerenjem, KLASA: 938-08/24-02/1039 od 19. travnja 2024.godine i Nalazom postojećeg stanja iz lipnja 2024. godine, te obzirom da nitko od suvlasnika predmetne obiteljske kuće na dan 22. ožujka 2020. odnosno na dan 28. i 29. prosinca 2020. godine nije imao prijavljeno prebivalište ili boravište, da je tuženik Zaključkom KLASA: UP/I-000-06/23-14/1439, URBROJ: 531-11-2-25-15 od 4. travnja 2025. godine, u točki III. izreke podnositelju zahtjeva odredio da u roku 15 dana od primitka dostavi dokaz da je potresom oštećena zgrada postojeća građevina, i to: uporabnu dozvolu.

6.1. Da je postupajući po Zaključku podnositeljica zahtjeva dostavila Uvjerenje KLASA: 935-0872015-03/2075 od 23. rujna 2015. godine izdano od Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, Odjela za katastar zemljišta i nekretnina, Odsjek I (Zagreb), neslužbeni izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te arhivsku dokumentaciju za zgradu adrese [adresa]. Stoga, a obzirom da podnositeljica zahtjeva nije dostavila dokumentaciju zatraženu Zaključkom, odnosno da nije dokazala da je predmetna obiteljska kuća postojeća građevina, da tuženik je osporavanim Rješenjem odbio zahtjev podnositelja.

7. Podneskom od 27. ožujka 2026. opunomoćenik tužitelja ad. 1) i ad. 2) osporio je navode tuženika iz odgovora na tužbu te je ustrajao u navodima tužbe i dokaznih prijedloga, ujedno navodeći da zbog snažnog nevremena na području Republike Hrvatske ni tužitelji, a niti njihov punomoćnik, nisu u mogućnosti pristupiti ročištu određenomu za dan 27. ožujka 2026. godine u 12:00 sati, ujedno predlažući da se ročište održi u njihovoj odsutnosti.

8. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 27. ožujka 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, od kojih su tužitelji ad.1) i ad. 2) opravdali svoj izostanak, a sve na temelju odredbe čl. 89. st. 4. u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS -a, Sud je na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti, odbio dokazne prijedloge tužitelja za pribavom spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu ZK Odjela poslovni broj Z 50279/20212, za izvođenjem očevida na licu mjesta uz vještačenje po vještaku građevinske struke, te za saslušanjem stranaka na okolnosti iz tužbe kao suvišne, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

9. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

10. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak.

11. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/I-000-06/23-14/1439, URBROJ: 531-11-2-25-19 od 6. svibnja 2025.

12. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja za konstrukcijsku obnovu s isplatom prije obnove obiteljske kuće u [adresa] izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1415, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisana kao zaštićeno kulturno dobro, povijesna urbana cjelina Grad Zagreb.

13. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno primijenjen stavak 2. čl. 16. Zakona o obnovi kojim je propisana iznimka, te je li u konkretnom slučaju pravilno utvrđeno činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

14. Odredbom čl. 1. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko- moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj: 21/23, dalje Zakona o obnovi) propisano je da se ovim Zakonom uređuje način i postupak obnove, uklanjanje zgrada oštećenih odnosno uništenih zbog prirodne nepogode ili katastrofe proglašene na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, a koje je pogođeno potresima 22. ožujka 2020. te 28. i 29. prosinca 2020., gradnja i opremanje zamjenskih obiteljskih kuća, gradnja višestambenih i stambeno-poslovnih zgrada, stambeno zbrinjavanje osoba pogođenih tim nepogodama, novčana pomoć te se određuju nadležna tijela, rokovi za postupanje i druga pitanja s tim u vezi.

15. Odredbom čl. 16. stavkom 1. zakona o obnovi propisano je da se na temelju ovoga Zakona obnavljaju postojeće oštećene zgrade, i to:

1. zgrade javne namjene

2. višestambene zgrade

3. poslovne zgrade

4. stambeno-poslovne zgrade i

5. obiteljske kuće.

Stavkom 2., istog članka, propisano je da se iznimno od stavka 1. ovoga članka, na temelju ovoga Zakona obnavljaju i zgrade koje se ne smatraju postojećima, i to:

- ako se ne radi o zgradama koje su izuzete sukladno članku 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (»Narodne novine«, br. 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.) i

- ako je na dan 22. ožujka 2020. odnosno 28. i 29. prosinca 2020. u toj nekretnini stanovao vlasnik odnosno suvlasnik odnosno srodnik vlasnika odnosno suvlasnika.

16. Programom mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada

Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine", broj: 28/23; u daljnjem tekstu: Program mjera), propisano je, između ostalog, da se uz zahtjev za novčanu pomoć za konstrukcijsku obnovu dostavlja dokaz da je potresom oštećena zgrada postojeća građevina sukladno Zakonu o gradnji izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta, te svaka druga građevina koja je prema Zakonu o gradnji ili posebnom zakonu s njom izjednačena (npr. građevinska dozvola, rješenje o izvedenom stanju, odnosno uporabna dozvola).

17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju činjenično stanje nije pravilan način utvrđeno, što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava, radi čega je povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, a kako to isti osnovano u tužbi navode.

18. Osnovano tužitelji u tužbi navode da je izreka nerazumljiva te da je ista u suprotnosti s utvrđenjima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, koja utvrđenja i tužbene navode je Sud već naveo u obrazloženju presude, te ih neće ponovno navoditi.

19. Osnovano tužitelji navode da je tuženo tijelo u slučaju sumnje radi li se o postojećoj zgradi, unatoč svim dostavljenim i priloženim ispravama te posebno sadržanoj Zabilješci u zk izvatku za predmetnu nekretninu i Rješenju Grada Zagreba, Gradskog ureda Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-05/25- 30/000642, URBROJ: 251-10-22-1/020-25-0002 od 21.05.2025. kojim je FČ, [adresa], ovdje tužiteljici ad. 1), odbačen zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15.02.1968. za stambenu građevinu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]), uz obrazloženje sadržano u bitnom, da je s obzirom na uvid u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno kako je upisana Zabilježba da je za zgradu mješovite uporabe br. 29, kuću br. 29/1 i spremište, [adresa], priloženo Uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove KLASA: 935-08/11- 02/3333, URBROJ: 251-15-02/1-11-2 od 20. rujna 2012., da su predmetne građevine evidentirane u katastarskom operatu prije 15. veljače 1968. , da se sukladno navedenom smatra da predmetna stambena građevina na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]), ima uporabnu dozvolu radi čega ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka za izdavanje uporabne dozvole te je stoga u skladu s odredbom članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09 i 110/2021) podneseni prijedlog odbačen, a sve pozivom na odredbu čl. 175. st. 1. i st. 2. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj:153/13,20/17,39/19,125/19 i 145/24), moglo provesti dokaz očevidom uz nazočnost vještaka građevinske struke. Ovo tim više, što tuženo tije lo u odgovoru na tužbu u navodi da iz dostavljenog Uvjerenja nije bilo moguće utvrditi radi li se o zgradi izgrađenoj do 16. veljače 1968. godine s obzirom da iz Nalaza dostavljenog od strane tužitelja proizlazi da se radi o zgradi površine 65,43 m[2] , dok se u Uvjerenju na koje se pozivaju tužitelji navodi da je površina građevine izgrađene prije 15. veljače 1968. godine 57 m[2] , te da osim toga iz predmetnog Uvjerenja nije bilo moguće utvrditi namjenu zgrade.

20. Dakle, u samo izloženom, osporavano rješenje se, za sada, ne može ocijeniti zakonitim, budući da tuženo tijelo s obzirom na sve priložene dokaze u spisu koje ovaj sud neće ponavljati, nije na pravilan način proveo dokazni postupak i utvrdio činjenično stanje te nije pravilno primijenio pravo. Stoga će tuženo tijelo u ponovnom postupku ocijeniti sve isprave koje su tužitelji priložili, te po potrebi provesti dokaze smislu odredbe čl. 58. ZUP-a i nakon što na potpuni i pravilan način utvrdi sve činjenice koje su odlučne za priznavanje predmetnog prava donijeti obrazloženu odluku o zahtjevu tužitelja. Uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

21. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti osporavano rješenje te predmet vratiti tuženom tijelu na ponovni postupak i odlučiti kao u točci I. izreke.

22. Tuženo tijelo će u ponovnom postupku, u izvršenju ove presude, postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju odluke (članak 116. stavak 4. ZUS).

23. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

24. Prema Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe i zastupanja na raspravi u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

25. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

26. Prema Tbr. 36. stavak 1. Tarife kad odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50%. 27. U smislu prethodno navedenih odredbi opunomoćeniku tužitelja ad. 1) i ad. 2) priznaje se trošak za sastavljanje tužbe od 6. lipnja 2025. uvećano za 10% za zastupanje više osoba, odnosno 1.100,00 eura, što uz obračunati PDV od 25% daje sveukupan iznos od 1.375,00 eura. U više zatraženom iznosu trošak opunomoćenika tužitelja i to za podnesak od 27. ožujka 2026. odbija se kao neosnovan budući isti ne predstavlja opravdani trošak u smislu odredbe čl. 144. ZUS-a.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je odlučiti kao u točci II. izreke.

U Splitu 21. travnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točke II. izreke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužiteljima od ad. 1) i ad. 2) po opun.

2. tužitelji nisu u obvezi plaćanja pristojbi za tužbu i za presudu po čl. 22. Zakona o sudskim pristojbama

3. tuženiku

4. tuženiku povrat spisa tuženog tijela, odmah

5. u spis

6. kal. pravom do 1.06.2026.