Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-94/2026-6

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, BR OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Divjan Pavlečić, odvjetnik u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 21. travnja 2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegovog punomoćnika te voditeljice odjela BRI, dr. med., spec. psih., temeljem članka 59. stavka 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14 - dalje u tekstu: ZZODS), istog dana,

r i j e š i o  j e

Produžuje se prisilni smještaj BR u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju do godinu dana, počevši od 2. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom i izvršnom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: K-6/2005-46 od 6. travnja 2005. utvrđeno da je BR u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo - teško ubojstvo opisano u članku 91. točka 3. KZ u vezi s člankom 40. stavak 2. KZ, te mu je na temelju članka 461. stavak 1. ZKP određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na liječenje u NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) je upućen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 181/2005-2 od 21. lipnja 2005.

1.1. Prisilni smještaj BR u više navrata je produžavan rješenjima Županijskog suda u Sisku, a posljednjim rješenjem poslovni broj R1- 15/2026-6 od 20. siječnja 2026. prisilni smještaj u NPB Popovača produžen je u trajanju od 3 (tri) mjeseca, počevši od 2. veljače 2026. jer je na ročištu održanom **.**.2026. BR predložio da se provede psihijatrijsko vještačenje. Prijedlog je prihvaćen i sud je 28. siječnja 2026. donio nalog kojim je određeno provođenje psihijatrijskog vještačenja a vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku s liste vještaka Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, pri. dr. Ani Magerle.

1.2. Sud je 7. travnja 2026. zaprimio nalaz i mišljenje i isti dostavio NPB Popovača i pacijentu.

2. NPB Popovača je 7. travnja 2026. podnijela prijedlog kojim predlaže produljenje prisilnog smještaja temeljem članka 58. stavka 1. ZZODS.

3. U pisanom prijedlogu se navodi da se radi o osobi koja boluje od teške i trajne duševne bolesti endogene psihoze tipa Paranoidne shizofrenije i koja je unatoč kontinuiranom tretmanu kronificiranog tijeka. Navodi se da je psihijatrijskim vještačenjem tijekom kaznenog postupka ocijenjeno da imenovani boluje od Shizofrenije paranoidno-halucinatornog tipa (prema MKBt10 F20.0) i da je protupravno djelo počinio u neubrojivom stanju. Navodi se da je pacijent djelomično je lišen poslovne sposobnosti, te je pod skrbništvom u nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Osijek.

3.1. U prijedlogu se navodi da je tijekom proteklog perioda pacijent kontinuirano liječen visokodiferentnom psihofarmakoterapijom (oralna depo forma), individualnom i grupnom (suportivnom) psihoterapijom, socioterapijskim i radnookupacionim aktivnostima, da lijekove uzima uz nadzor osoblja. Navodi se da u aktualno prezentiranoj kliničkoj slici dominiraju sekvele kronificiranog endogenog procesa uz aberantnu strukturu ličnosti, u psihičkom statusu bez značajnijih promjena, dominira psihomotorna napetost, tjeskoba, afektivna reduciranosti, ambivalencija, podozrivosti, projektivnost i paranoidne obrade realiteta, sniženog je praga tolerancije na frustracije s mogućim impulzivnim reakcijama, nedostatna je uvida spram bolesti i liječenja, te nedostatno kritičan spram vlastitog stanja i funkcioniranja. Navodi se da na odjelu poštuje kućni red, formalno sudjeluje u odjelnim aktivnostima , rigidan, osjetljiv na vlastitu poziciju u grupi, te se povremeno registriraju oscilacije psihičkog stanja s intenzivnijom napetošću i tjeskobom te izraženijom paranoidnošću. Odlazi u radno - okupacionu terapije van odjela, gdje sudjeluje u jednostavnijim aktivnostima u skladu sa svojim interesima i mogućnostima. Na somatskom planu kod pacijenta provodi dugogodišnje liječenje farmakoterapijom radi kroničnog hepatitisa, te je u redovnom tretmanu kod spec. infektologa u KIF Fran Mihaljević u Zagrebu. Telefonski je u kontaktu s poznanicima i nekim bivšim pacijentima. Koristi samostalno ìzlaz u krug bolnice s grupom subolesnika. U međuvremenu pacijent nije odlazio na privremene izlaze jer nije imao odgovarajuću socijalnu podršku. Zatražena je suradnje od nadležnog HZSR, PU Osijek, koji su nas izvijestili da nisu u mogućnost i organizirati za pacijenta suport niti nadzor oko uzimanja terapije tijekom privremenih izlaza. U tijeku su kod nadležnog HZSR aktivnosti oko pronalaženja odgovarajućeg strukturiranog smještaja za pacijenta. Pacijent je u međuvremenu vještačen po stalnom sudskom vještaku. U prijedlogu se navodi da slijedom navedenoga forenzički tim je mišljenja da kod pacijenta i dalje postoje teže duševne smetnje i da i dalje perzistira psihopatologija radi koje je uslijedila njegova neubrojivost i opasnost po okolinu, sl ijedom čega se predlaže produljenje hospitalnog liječenja, tj. prisilnog smještaja temeljem ZZODS-a.

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o osnovanosti prijedloga i potrebi produženja prisilnog smještaja održano je ročište te je saslušana voditeljica odjela i prisilno smještena osoba BR, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, provedeno je psihijatrijsko vještačenje i pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim. Ane Magerle, dr. med., psihijatar, subspec. forenzične psihijatrije.

5. Na ročištu prisutna voditeljica odjela je izjavila da u cijelosti ostaje kod navoda iz pisanog prijedloga.

6. Iz medicinske dokumentacije i podataka u spisu proizlazi da se BR 2003. godine počeo liječiti psihijatrijski zbog psihotičnih smetnji, da je tada bio u diskontinuiranom psihijatrijskom tretmanu, a lijekove je uzimao neredovito. Iz spisa proizlazi da je psihijatrijskim vještačenjem provedenim tijekom kaznenog postupka (dr. B) utvrđeno da je u vrijeme inkriminiranog događaja BR bio u stanju psihotične dekompenzacije (ocijenjen kao kronična shizofrenija paranoidno-halucinacijskih značajki) zbog čega nije mogao shvatiti značenje djela i nije mogao upravljati svojom voljom te mu je preporučeno liječenje sukladno ZZODS-u.

6.1. Nadalje iz spisa proizlazi da je za vrijeme prisilnog smještaja BR psihijatrijski vještačen u Zavodu 2015. godine. Iz nalaza od 14. rujna 2015. godine proizlazi zaključak da je: „1. BR osoba koja boluje od shizofrenije paranoidno-halucinacijskih značajki. 2. Tijekom prisilnog smještaja više puta su registrirane epizode psihotičnog pogoršanja, u okviru osnovne bolesti. 3. U svrhu rehabilitacije bio je na jednom, kraćem terapijskom izlasku. 4. Uvažavajući njegovo osobno i socijalno funkcioniranje, te nedovoljan uvid i smanjenu kritičnost, smatramo da još uvijek postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo te preporučujemo produženje prisilnog smještaja. 5. U okviru rehabilitacijsko-forenzičkog institucionalnog liječenja, a ukoliko to ispitanikovo stanje bude dozvoljavalo, preporučujemo povremeno realizirati terapijske izlaze kako bi se procjenjivalo njegovo osobno i socijalno funkcioniranje i testirala postignuta terapijska učinkovitost.“

6.2. Nadalje uvidom u spis i medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da je BR za vrijeme prisilnog smještaja do vještačenja 2015. godine bio na dvadeset i jednom terapijskom izlazu u Osijeku i prema medicinskoj dokumentaciji nije zabilježeno incidentnih situacija tijekom probnih terapijskih izlaza te se ispitanik uredno i na vrijeme vraćao u bolnicu.

6.3. Iz spisa proizlazi da je na prijedlog prisilno smještene osobe provedeno vještačenje i po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. Nadici Buzina koja je u nalazu i mišljenju od 8. siječnja 2025. zaključno navodi da „1. BR je osoba koja boluje od shizofrenije paranoidnih značajki. 2. Uvažavajući njegovo osobno i socijalno funkcioniranje, te nedovoljan uvid i smanjenu kritičnost, smatramo da još uvijek postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo te preporučujemo produženje prisilnog smještaja do godinu dana. 3. Preporučuje se daljnje poduzimanje radnji oko realizacije vanbolničkog zbrinjavanja u okviru Doma za odrasle osobe. 4. Ukoliko bi ispitanik prihvatio navedeni oblik skrbi bilo bi uputno nastaviti sa realizacijom probnih terapijskih izlazaka ako se u međuvremenu ne bi registrirala pogoršanja psihičkog stanja koja bi realizaciju privremenih terapijskih izlazaka dovela u pitanje.“

6.4. Iz spisa proizlazi da je u prethodnim postupcima odlučivanja o prijedlozima za produljenje prisilnog smještaja, pacijent isticao kako je vlasnik stana u [adresa] koji je potpuno opremljen, da ima ušteđevinu u iznosu od oko 70.000,00 eura, da ima mirovinu i inkluzivni dodatak u mjesečnom iznosu od ukupno 1.320,00 eura, te da zbog toga nije pristao na smještaj u Dom, a i zbog toga što se može sam za sebe brinuti, a na odjelu je pronašao i prijatelje koji su bili na liječenju i koji su pristali živjeti s njim i pomagati mu.

7. U nalazu i mišljenju zaprimljenom na ovome sudu 7. travnja 2026. stalna sudska vještakinja zaključno navodi da BR već dugi niz godina boluje od paranoidne shizofrenije, koja je poprimila kronificirani tijek, ali uz ponavljajuće egzacerbacije, odnosno pogoršanja psihičkog stanja te da je njegovo psihičko stanje još uvijek takovo da i nadalje postoji vjerojatnost da bi on zbog težih duševni smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, te je za otklanjanje te opasnosti potrebno psihijatrijsko liječenje u ustanovi, dakle potrebno je nastaviti hospitalni forenzički tretman, jer i nadalje ispunjava kriterije iz čl. 51. st. 1 ZZODS-a. U nalazu vještak navodi i da je potrebno nastaviti postupke oko realizacije organiziranog smještaja, te da se u cijelosti slaže sa zaključcima prethodno provedenog vještačenja, dakle vještačenja koje je provela doc.dr.sc. Buzina.

8. Na ročištu održanom 21. travnja 2026., nakon što je i upoznat s sadržajem nalaza, ĆR je izjavio da je nalaz primio, da je tim nalazom razočaran, da je očekivao drugačiji stav, ali da s obzirom na nalaz on smatra da bi se trebao onda naći smještaj u Domu te da ne zna da li se po tom pitanju što poduzima.

8.1. Prisutna voditeljica odjela je potom izjavila da se za pacijenta unazad pet godina intenzivno traži smještaj i razgovara s nadležnim HZSR, PU Osijek i socijalnom radnicom i skrbnicom pacijenta, oni su upoznati sa svakim rješenjem koje sud donosi po prijedlogu bolnice i čim se smještaj nađe, a postoje saznanja da je na listi čekanja za jedan ili dva Doma, zatražit će se rješenje suda i pokrenut će se procedura za otpust. Nadalje izjavljuje da je i pacijent u kontaktu sa skrbnicom te da i od nje sam može tražiti informacije.

8.2. Na izričit upi suca da li se slaže s prijedlogom za produljenje smještaja dok se ne pronađe smještaj u Domu pacijent je odgovori da se slaže, da nema drugog izbora. Izjavio je da inače u bolnici nema nikakvih problema, jedini je problem što ne može otići u svoj stan i živjeti na slobodi.

9. Na temelju navoda iz prijedloga i provedenih dokaza sud je utvrdio da BR boluje od teške duševne bolesti, a zbog koje je i nastupila njegova neubrojivost, da je ta bolest poprimila kronificirani tijek zbog čega i dalje postoji opasnost od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela. U povezanosti s navedenim, sud je u ovom postupku zaključio da je za otklanjanje opasnosti od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela potrebno nastaviti psihijatrijsko liječenje i to u obliku prisilnog smještaja BR u psihijatrijskoj ustanovi, odnosno da ambulanto liječenje nije dostatno za otklanjanje te opasnosti , a niti su ispunjeni uvjeti za otpust iz ustanove pa i bez obzira što je pacijent vlasnik stana i ima primanja i ušteđevinu. Nadalje, obzirom na navedenu opasnost, prema nalazu vještaka za pacijenta bi, osim liječenja u psihijatrijskoj ustanovi, prihvatljiv bio i organizirani smještaj u odgovarajućim institucijama socijalne skrbi koji vid smještaja je pacijent do sada uporno odbijao.

10. S obzirom na to da je sud u ovom postupku utvrdio da BR i dalje ima teže duševne smetnje zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, da i dalje zbog duševne bolesti postoji vjerojatnost da bi on mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti i dalje potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, u ovom konkretnom predmetu ispunjene su pretpostavke iz članka 51. stavka 1. i članka 59. stavka 2. ZZODS za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi.

11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 21. travnja 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. BR, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, III C odjel

2. Punomoćnik: Divjan Pavlečić, odvjetnik u Sisku

3. NPB DR. ĆRI, III C odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. Skrbnica: UR dipl. psiholog, HZSR, PU Osijek

6. Županijski sud u Osijeku, na broj K-6/2005

7. U spis