REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika EV, zastupanog po branitelju Vedranu Jurasiću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 85. st. 3., u vezi st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine broj: 102/17. i 32/19.), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu i žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj: Pp-1377/2024 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane, žalba okrivljenika EV, podnesena po branitelju i žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje PZ) okrivljenik EV dužan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenik EV proglašen je krivim i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 600,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 85. st. 3., u vezi st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti životinja, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečene kazne u roku, smatrati da je novčana kazna plaćna u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik i tužitelj su pravodobno, podnijeli žalbe i to okrivljenik iz svih zakonskih osnova, a tužitelj zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

4. Okrivljenik u žalbi u bitnom, ističe da je prvostupanjski sud pobijanom presudom počinio bitnu povredu odredaba prekšajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a jer je pozvao ovlaštenog tužitelja da dopuni optužni prijedlog na konkretan način, potom povredu iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a, jer je izreka presude nerazumljiva budući da iz iste nije potpuno razumljivo tko je pustio svog psa da se slobodno kreće po okolici, kao i povredu iz čl. 195. st. 1. toč. 6. PZ-a, jer je izrekom presude prvostupanjski sud prekoračio optužbu, budući da ovlašteni tužitelj u dopuni optužnog prijedloga ističe da je „vrlo vjerojatno“ riječ o psu oštećenog CV i da postoji „osnovana sumnja“ da je okrivljenikov pas ozlijedio psa oštećenog CV. Nadalje, ističe da činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno pa je time pogrešno primijenjeno materijalno prekršajno pravo, budući da je nakon provedenog postupka ostalo nejasno gdje se točno dogodio sukob pasa, dok u odnosu na izrečenu sankciju i troškove postupka navodi da je ista previsoko odmjerena, te prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti koje su osnov za dodatno ublažavanje kazne.

5. Tužitelj u žalbi u bitnom, ističe da izrečena novčana kazna nije primjerena težini počinjenog prekršaja, odnosno da je trebala biti izrečena u većem iznosu.

6. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

7. Žalbe okrivljenika i tužitelja nisu osnovane.

8. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ-a, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog progona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Ispitujuči pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda okrivljenika, ovaj su nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljito provedenog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da je okrivljenik kritične zgode svog psa mužjaka, mješanca, imena E, broja čipa 191100002072638, pustio s veza, koji se potom sukobio sa psom mužjakom, pasmine Zlatni retriver, imena C, broja čipa 191100002256326, vlasnika CV, koji ga je pustio da se slobodno kreće po okolici, te ga je pas okrivljenog ugrizao u području lopatice i leđa, koje činjenice su odlučne, te je na opisani način okrivljenik ostvario obilježje prekršjnog djela iz čl. 85. st. 3. u vezi st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti životinja. Za svoj zaključak o počinjenju predmetnog prekršajnog djela na način opisan u izreci pobijane presude i odgovornosti okrivljenika za isto djelo, prvostupanjski sud je dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je okrivljenika za isto djelo kaznio primjerenom novčanom kaznom.

10. Neosnovano okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio naprijed citirane povrede odredaba prekršajnog postupka, odnosno prema ocjeni ovog suda, izreka pobijane presude sadrži sve odlučne činjenice čijim je podvođenjem pod odredbu čl. 85. st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti životinja, ostvareno biće predmetnog djela, izreka nije nerazumljiva te prvostupanjski sud istom nije prekoračio optužbu, budući da je iz izreke pobijane presude kao i iz optužnog prijedloga i njegove dopune razvidno, da su se predmetne zgode sukobili pas okrivljenika EV, koji je istog pustio sa veza i pas oštećog NV, koji je također svog psa pustio sa veza, a u kojem sukobu je pas od okrivljenika ugrizao psa od NV, u predjelu lopatice i leđa, a koje činjenice su dostatne za postojanje predmetnog djela.

11. Naime, sukladno odredbi čl. 85. st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti životinja, bitno obilježje predmetnog djela je takvo držanje i postupanje s kućnim ljubimcima koje ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece te životinja, dakle za prekršaj je dostatno već i samo ugrožavanje zdravlja i sigurnost ljudi i životinja, dok nastanak evenualnih posljedica u vidu prouzročenja ozljeda, za koje se u dopuni optužnog prijedloga navodi samo postojanje osnovane sumnje, kao to ističe žalitelj, nije bitno obilježje djela, niti su iste navedene u izreci presude. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud izrekom pobijane presude nije prekoračio optužbu jer je u istoj, prema naprijed iznesenom, naveo upravo bitna obilježja djela (pustio svog psa s veza, koji se sukobio s psom NV i ugrizao ga u području lopatice i leđa) koja su sadržana u optužnom prijedlogu i njegovoj dopuni.

12. Također, neosnovano okrivljenik ističe da činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno jer da je ostalo nejasno gdje se točno odvijao predmetni događaj. Naime, budući da mjesto događaja sukladno čl. 85. st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti životinja, nije bitno obilježje predmetnog prekršaja, prema ocjeni ovog suda, mjesto događaja je u konkretnom slučaju dostatno utvrđeno i dovoljno određeno u izreci presude, te isto nije nužno dodatno precizirati.

13. Ispitujući dalje pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud je ocijenio da je ista kazna razmjerna težini počinjenog djela, stupnju odgovornosti okrivljenika, njegovoj prethodnoj neosuđivanosti i financijskim prilikama budući da je isti umirovljenik čija mjesečna primanjima iznose 694,00 eura, a koje okolnosti je prvostupanjski sud u svojoj sveukupnosti cijenio osobito olakotnim i pravilnom primjenom čl. 37. PZ-a, novčanu kaznu okrivljeniku izrekao u iznosu nižem od minimuma novčane kazne koja je za predmetni prekršaj u odnosu na fizičku osobu propisana u rasponu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna (2.654,46 do 6.636,14 eura). Naime, naprijed navedene olakotne okolnosti, koje je već prethodno cijenio prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog suda, u svojoj sveukupnosti su osobito olakotne i predstavljaju osnov za ublažavanje kazne, te je novčana kazna izrečena okrivljeniku u iznosu od 600,00 eura, razmjerna ne samo težini predmetnog prekršaja, već i socijalnim prilikama okrivljenika čija mirovina je tek nešto viša od izrečene kazne, zbog čega ovaj sud smatra da će se izrečenom kaznom u navedenom iznosu ostvariti svrha kažnjavanja odnosno da će odvratiti okrivljenika od činjenja prekršaja. Za dodatno ublažavanje kazne, kako to predlaže okrivljenik u žalbi, ovaj sud međutim ne nalazi postojanje drugih olakotnih okolnosti, osim onih koje je već prethodno kod odmjeravanja kazne, cijenio prvostupanjski sud, te je isto tako našao da paušalni trošak postupka u iznosu od 20,00 eura, koji je okrivljeniku određen pobijanom presudom, nije previsok već je odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

15. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbe okrivljenika i tužitelja odbio kao neosnovane i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 21. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.