REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-201/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HF, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11) u vezi s člankom 34. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od dana 11. ožujka 2026. i o žalbi osuđenika podnesenoj po branitelju Hrvoju Lafteru, odvjetniku u Jastrebarskom od 11. ožujka 2026., protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2146/2025-2 od 13. veljače 2026., temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji izrečenoj okrivljeniku HF, te se okrivljenik, za djelo za koje je tom presudom proglašen krivim na temelju čl. 118. st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 34. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, a u koju kaznu mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. rujna 2025. pa nadalje.

II. Odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana, te se u ostalom nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-2146/2025-2 od 13. veljače 2026. okrivljenik ZF oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju iz čl. 118. st. 1. i 2. u vezi s čl. 34. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu zatvora mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. rujna 2025. pa nadalje.

1.1. Temeljem čl. 70. KZ/11 okrivljeniku ZF je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koji može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, odlučeno je da je okrivljenik ZF dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 70,00 eura, troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu 641,62 eura, te troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 275,65 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika ZF osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. Žalbu protiv navedene presude podnio je i okrivljenik putem branitelja Hrvoja Laftera, odvjetnika iz Jastrebarskog. Žalbu podnosi zbog odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni Županijski sud usvoji žalbu, te ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili preinači prvostupanjsku presudu.

3. Okrivljenik ZF je po branitelju Hrvoju Lafteru, odvjetniku iz Jastrebarskog podnio odgovor na žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO Zadar na dužno razgledanje.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Državni odvjetnik obrazlažući istaknutu žalbenu osnovu navodi da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne precijenio olakotne okolnosti, dok otegotnim okolnostima da nije dao dovoljan značaj, te nije uzeo u obzir način počinjenja, te skrivljene učinke kaznenog djela, kao i da je kaznu, primjenom odredaba o ublažavanju kazne, pretjerano ublažio. Ovo pogotovo stoga što je okrivljenik višestruko osuđivana osoba.

7. Okrivljenik ZF u žalbi navodi kako je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci prestrogo odmjerena, te da prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o izboru vrste i visine kaznenopravne sankcije podcijenio značaj olakotnih okolnosti kao što su priznanje učina kaznenog djela, izraženo žaljenje, činjenicu da je u međuvremenu osvijestio kako je njegovo ponašanje bilo neprimjereno, te prihvaćanje društvene osude, izraženu želju liječenja od ovisnosti, kao i u potpunosti prihvaćanje mjere psihosocijalnog tretmana. Nadalje smatra kako sud nije dovoljno cijenio kao olakotnu činjenicu da je okrivljenik u potpunosti surađivao s policijskim službenicima i sudom, da je uredno zaposlen u ..., te da želi normalan i miran život u obiteljskom okruženju.

8. Razmatrajući izrečenu kaznu zatvora u svjetlu ovako suprotstavljenih stajališta stranaka, ovaj drugostupanjski sud nalazi jednako kao i državni odvjetnik da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. st. 1. KZ/11 kao i da sve utvrđene otegotne okolnosti na strani okrivljenika nisu došle do izražaja prilikom odmjeravanja kazne. Naime, nesporno je da je okrivljenik višestruko osuđivana osoba, te da je u razdoblju od 2007. do 2019. u pet navrata pravomoćno osuđivan zbog kaznenih djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ/97; lažnog prijavljivanja kaznenog djela čl. 302. st. 2. KZ/97; podvođenja iz čl. 195. st. 2. KZ/97; presudom suda u Njemačkoj zbog kaznenog djela krađe po nezakonitom ulazu u tuđi posjed; te kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, te da mu je uz uvjetne osude izrečena i bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci. Ujedno također je nesporno da je ovaj okrivljenik u pet navrata osuđivan zbog različitih prekršaja, između ostalog i prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Upravo ta ranija osuđivanost okrivljenika ukazuje na to da se isti opredijelio za društveno neprihvatljiv način života, da do sada izrečene kaznenopravne sankcije, pa tako i bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci nisu polučile rezultat – postizanje specijalne prevencije. Sve nabrojeno nesumnjivo potvrđuje ispravnost potrebe odmjeravanja kazne zatvora u trajanju duljem od izrečene kazne zatvora, neovisno o postojanju pravilno utvrđenih olakotnih okolnosti. Ovo drugostupanjsko vijeće stava je kako priznanje okrivljenika na rasprava, iskazana spremnost na liječenje od ovisnosti, te ostale utvrđene i pobrojane u prvostupanjskoj presudi olakotne okolnosti, ne predstavljaju u svom zbiru naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. KZ/11. Valja imati u vidu kako je oštećena RF inkriminirane prigode zadobila ozljede u vidu nekoliko kontuzijskih biljega u području vlasišta i lica, krvni podljev gornje usnice i prijelom prednjeg okrajka četvrtog lijevog rebra, a nije zanemariva niti činjenica da je u svom inkriminiranom postupanju okrivljenik oštećenicu u više navrata fizički i verbalno napadao, te da su ti napadi započeli u večernjim satima, a završili u jutarnjim satima. Stoga, kada se uzme u obzir sve prednje navedeno ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako su osnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika, te da je izrečena kazna zatvora okrivljeniku preblago odmjerena. Pritom se naglašava kako je za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. i 2. KZ/11 u svezi sa čl. 34. KZ/11, a koje je kažnjivo po stavku 2. istog članka propisan zakonski minimum od 3 (tri) godine zatvora, a maksimalno do 8 (osam) godina. Priznanje okrivljenika i njegova kooperativnost, kao i uredno zaposlenje u HEP-u, te volja za normalnim i mirnim životom u obiteljskom okruženju, relativizirani su činjenicom njegove dosadašnje višestruke kaznene i prekršajne osuđivanosti, između ostalog i zbog kaznenih djela s elementima nasilja.

8.1. Rezimirajući sve izneseno ovaj drugostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju, cijeneći raspon zakonom zapriječene kazne zatvora za inkriminirano kazneno djelo (od 3 (tri) do 8 (osam) godina) primjerena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine koja će postići svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, te da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta o ublažavanju kazne iz čl. 48. KZ/11. Zbog toga je osnovana žalba državnog odvjetnika, a žalba okrivljenika nije osnovana.

8.2. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kaznenopravnoj sankciji na način da je okrivljenik za djelo za koje je proglašen krivim osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Takva kazna ukazuje se primjerenom težini počinjenog djela i stupnju krivnje na strani okrivljenika, ali i nužnom u cilju ostvarenja svrhe izricanja kaznenih sankcija iz čl. 6. KZ/11, a u okviru nje i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ/11.

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 2. toč. 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka na koje u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti, niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Budući da je osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika, te na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku presudom preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni te ga osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, te je odbio okrivljenikovu žalbu kao neosnovanu, a u nepreinačenom dijelu, potvrdio prvostupanjsku presudu.

11. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 21. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović