Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika NATURA BIO EKO j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe, zastupane po stečajnoj upraviteljici Renati Plešnar, odvjetnici iz Zagreba i II. okrivljenika ČŽ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), te prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč.3. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 84/21., 151/22.), rješavajući o žalbi I. okrivljenika podnesenoj po stečajnoj upraviteljici i žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Čakovcu, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-2843/2022 od 9. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se kao neosnovane, žalba I. okrivljenika NATURA BIO EKO j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa] i žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Ispostave u Čakovcu, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje PZ) I. okrivljenik NATURA BIO EKO j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], dužan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, u roku od 60 (šesdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda I. okrivljenik NATURA BIO EKO j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa] i II. okrivljenik ČŽ, proglašeni su krivima i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 1.600,00 eura, a II. okrivljenik u iznosu od 820,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč.3. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci, uz pravilno upozorenje da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečene kazne u roku, smatrati da je novčana kazna plaćna u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 26,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude I. okrivljenik i tužitelj su pravodobno, podnijeli žalbe i to I. okrivljenik iz svih zakonskih osnova, a tužitelj zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

4. I. okrivljenik u žalbi u bitnom, ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke propustio obrazložiti iz kojeg razloga je uzeo olakotnom okolnosti da se I. okr. pravna osoba nalazi u stečaju, odnosno nije obrazložio zbog čega nije uzeo u obzir navode stečajne upraviteljice da I. okr. pravna osoba nema nikakve imovine zbog čega nije u mogućnosti platiti izrečenu novčanu kaznu, niti se očitovao na mogućnost odustanka od daljnjeg vođenja postupka protiv I. okrivljenika u takvoj situaciji, čime je počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Nadalje, navodi da je prvostupanjski su pogrešno I. okrivljenika oglasio krivim za predmetna prekšajna djela, odnosno da je njegovu prekršajnu odgovornost temeljio na propustima II. okr. ČŽ koji nije odgovorna osoba u pravnoj osobi, pa njegove radnje ne mogu obvezivati I. okrivljenika, odnosno da je počinio bitnu povredu postupka jer je vodio postupak protiv osobe koji uopće nije bio odgovorna osoba u pravnoj osobi.

5. Tužitelj u žalbi u bitnom, ističe da izrečene novčane kazne nisu primjerene težini počinjenih prekršaja, odnosno da su iste trebale biti izrečena u većim iznosima.

6. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

7. Žalbe okrivljenika i tužitelja nisu osnovane.

8. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ-a, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog progona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Ispitujuči pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda okrivljenika, ovaj su nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljito provedenog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da je I. okrivljenik počinio predmetna prekršajna djela te da je za ista djela odgovoran.

10. Neosnovano I. okrivljenik u žalbi ističe da nije odgovoran za predmetna djela iz razloga što II. okr. ČŽ nije bio odgovorna osoba u pravnoj osobi već je to bila IŽ, koja je kao direktor zastupala pravnu osobu u vrijeme počinjenja djela pa sve do otvaranja stečajnog postupka. Naime, iako je IŽ bila upisana u sudski registar kao direktor društva, iz stanja spisa je razvidno da je između pravne osobe NATURA BIO EKO j.d.o.o. i ĐŽ dana 14. veljače 2019. g. skolpljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova direktor - voditelj, koji je u tijeku postupka povrdio da je odgovorna osoba u pravnoj osobi, zbog čega je prvostupanjski sud istog za predmetna djela pravilno oglasio krivim kao odgovornu osobu i kaznio novčanom kaznom, a na koju odluku II. okrivljenik nije podnio žalbu.

11. Nastavno na naprijed izneseno, valja istaknuti da se sukladno čl. 60. Prekršajnog zakona prekršajna odgovornost pravne osobe više ne uvjetuje nužno prethodnim utvrđivanjem prekršajne odgovornosti odgovorne osobe u pravnoj osobi za odnosni prekršaj već svaka od njih odgovara za skrivljene povrede propisa o prekršaju, dok se odredbom čl. 60. st. 3. Prekršajnog zakona daje mogućnost sudu da u svakom slučaju i kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost i pravne osobe i u njoj odgovorne osobe, utvrdi samo prekršajnu odgovornost pravne osobe, ako za to postoje pravne ili stvarne smetnje ili sud ne može utvrditi odgovornu osobu u pravnoj osobi iz bilo kojih razloga. Slijedom naprijed iznesenog, budući da pravna osoba može samostalno odgovarati za počinjenje prekršaje pa čak i u situaciji kada nije utvrđeno tko je odgovorna osoba, neosnovani su žalbeni razlozi I. okrivljenika u pogledu njegove prekršajne odgovornosti u konkretnom slučaju.

12. Ocjenjujući pobijanu presudu i u odnosu na ostale žalbene navode I. okrivljenika, ovaj sud nalazi da je, prvostupanjski sud za svoju odluku dao dostatne i valjane razloge te nije počinio bitnu povredu postupka, dok I. okrivljenik žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost iste odluke.

13. Ispitujući dalje pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda tužitelja u odnosu na izrečene novčane kazne, ovaj sud je ocijenio da su iste kazne razmjerne težini počinjenih djela, izostanku težih posljedica, stupnju odgovornosti okrivljenika, njihovoj prethodnoj neosuđivanosti, a koje okolnosti je prvostupanjski sud cijenio osobito olakotnim i pravilnom primjenom čl. 37. PZ-a, novčane kazne okrivljenicima izrekao u iznosima nižim od minimuma novčane kazne, koja je za: prekršaj iz čl. 172. st. 1. toč. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju u odnosu na pravnu osobu propisana u rasponu od 660,00 do 6.630,00 eura, te u odnosu na odgovornu osobu u rasponu od 130,00 do 1.320,00 eura, a za prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o radu, u odnosu na pravnu osobu propisana u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, te u odnosu na odgovornu osobu u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura. Ovaj sud smatra da će se izrečenim kaznama u navedenim iznosima ostvariti svrha kažnjavanja odnosno da će odvratiti okrivljenike od činjenja prekršaja, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravnost pobijane odluke u pogledu visine izrečene sankcije.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati I. okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

15. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbe I. okrivljenika i tužitelja odbio kao neosnovane i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 21. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 (četiri) otpravka: za spis, I. okrivljenika i tužitelja.