Poslovni broj: Us I-1105/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Neni Čulić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Vjekoslavu Bobanu, odvjetniku u Splitu, Tršćanska 41, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija, Samostalne služba za drugostupanjski postupak OIB: 37836302645, Zagreb, Runjaninova 2, (ranije Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, OIB: 02433307419, Zagreb, Runjaninova 2), radi izdavanja potvrde iz članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2026., a objavljene 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Povjerenstava za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, KLASA: UP/II-612- 08/25-02/0015, URBROJ: 532-02-03-02/1-25-3 od 19. ožujka 2025., kao i poništenje rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: UP/I-612-08/24-01/0255, URBROJ: 532-05- 02-15/6-24-2 od 25. studenoga 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika Povjerenstava za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, KLASA: UP/II-612-08/25-02/0015, URBROJ: 532-02-03-02/1- 25-3 od 19. ožujka 2025., odbijena je žalba žalitelja, ovdje tužitelja, te je potvrđeno rješenje Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: UP/I-612-08/24-01/0255, URBROJ: 532-05- 02-15/6-24-2 od 25. studenoga 2024.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: UP/I-612-08/24- 01/0255, URBROJ: 532-05-02-15/6-24-2 od 25. studenoga 2024., odbijen je zahtjev za izdavanjem potvrde iz čl. 6. st. 2. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu poslovnu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], jer ista nije izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje ovaj Konzervatorski odjel temeljem odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom navodeći da je dana 8. studenog 2024. godine Ministarstvu kulture i medija, Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskom odjelu u Splitu podnio zahtjev za izdavanjem potvrde da je poslovna zgrada na k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] izgrađena u skladu s posebnim uvjetima temeljem članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama. Da je Zahtjev za izdavanje potvrde podnesen za potrebe ishođenja rješenja o izvedenom stanju za predmetnu zgradu od nadležnog upravnog odjela grada Splita, a da je tužitelj uz zahtjev priložio izvadak iz zemljišne knjige za navedene čestice, preris katastarskog plana i arhitektonski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađen od strane A.M. inženjering d.o.o. Split, međutim da je njegov Zahtjev odbijen Rješenjem Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu KLASA: UP/I-612-08/24-01/0255, URBROJ: 532-05- 02-15/6-24-2 od 25. studenog 2024. godine jer da ista nije izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje Konzervatorski odjel temeljem odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja. Da je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja u bitnome navelo da montažna nadogradnja na predmetnoj zgradi svojim cjelokupnim oblikovanjem, materijalima i detaljima nije u skladu s arhitektonskim elementima i tipologijom građenja u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini, a koje rješenje potvrđeno osporavanim rješenjem koje tužitelj pobija predmetnom tužbom, međutim da je tužitelju zbog nedovoljno obrazloženog rješenja prvostupanjskog tijela ostalo nejasno koje bi eventualne radnje trebao poduzeti radi otklanjanja nedostataka koji postoje na montažnoj nadogradnji zgrade. Tužitelj ističe kako su izreke rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela u upravnim postupcima nejasne i proturječne s obrazloženjem, ponajviše iz razloga što da nijedno upravno tijelo u svojem rješenju nije dalo konkretno i suvislo obrazloženje kojim bi opravdalo svoju odluku, radi čega da su osporavana rješenja u suprotnosti s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP -a. Da se obrazloženja rješenja sastoje isključivo od opisa izgleda i položaja predmetne poslovne zgrade, odnosno izgleda sporne montažne nadogradnje, da su oba tijela u svojim rješenjima samo konstatirala da njezina montažna nadogradnja nije u skladu s elementima i tipologijom građenja u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini i da je kao takva izgrađena protivno posebnim uvjetima koje utvrđuje Konzervatorski odjel u Splitu, ali da tuženik nije konkretno naveo posebne uvjete protivno kojima je predmetna poslovna zgrada tužitelja izgrađena, niti da je naveo mjere ili radnje koje bi tužitelj trebao poduzeti kako bi uskladio predmetnu poslovnu zgradu s tim posebnim uvjetima već da je samo naveo da je utvrđivanje posebnih uvjeta predmet posebnog postupka koji se vodi temeljem Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Nadalje navodi da osim što je takvo obrazloženje samo po sebi izrazito nejasno, s obzirom na činjenicu da posebni uvjeti za izdavanje potvrde već postoje, da bi za obje strane bilo znatno ekonomičnije da je tuženik već u obrazloženju naveo posebne uvjete s kojima nije usklađena zgrada tužitelja i nedostatke na poslovnoj zgradi koje bi tužitelj trebao ukloniti. Da pregledom spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da je tuženik onemogućio tužitelju sudjelovanje u upravnom postupku; da je tuženik u obrazloženju drugostupanjskog rješenja pogrešno utvrdio da je prvostupanjsko tijelo provelo neposredno rješavanje upravne stvari, te da stoga nije bilo potrebno provoditi ispitni postupak jer da je iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog tijela, vidljivo da je proveden očevid nad predmetnom nekretninom, odnosno njezino neposredno opažanje od strane službene osobe, a da tužitelj od nadležnog odjela nije zaprimio nikakav zaključak o određenom očevidu radi čega da su povrijeđene odredbe ZUP-a. Također navodi da je za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka, a temeljem odluke tuženika, izrađen je stručni nalaz i mišljenje, KLASA: UP/II-612-08/25- 02/0015, URBROJ: 399/01-25-2 od 12. ožujka 2025. godine, koji nalaz i mišljenje da nije dostavljen tužitelju ne omogućavajući tužitelju da se izjasni o tom nalazu i mišljenju već da je za istog saznao iz obrazloženja osporavane odluke, radi čega da su povrijeđena temeljna načela upravnog postupka iz članka 8, čl. 9. i čl. 30. ZUP-a, pozivajući se pritom na odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III- 5074/2019 od 15. prosinca 2020. godine. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da Sud nakon održane rasprave donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženog tijela, kao i osporavano prvostupanjsko rješenje te kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 17. lipnja 2025. istaklo da je člankom 125. stavkom 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine", broj: 145/24) propisano da će se postupci koji su započeti prema odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (»Narodne novine«, br. 69/99., 151/03., 157/03. - ispravak, 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21. i 114/22.), a nisu dovršeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršiti prema odredbama toga Zakona. Da je stavkom 2., istog članka, propisano da rješavanje žalbi protiv rješenja u postupcima iz stavka 1., ovoga članka, od Povjerenstva za žalbe određenog člankom 78. stavkom 4. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (»Narodne novine«, br. 69/99., 151/03., 157/03.- ispravak, 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21. i 114/22.) preuzima nadležna unutarnja ustrojstvena jedinica za drugostupanjski postupak Ministarstva danom stupanja na snagu Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva kulture i medija iz članka 128. ovoga Zakona. Da je Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva kulture i medija stupila na snagu dana 22. ožujka 2025. godine („Narodne novine", broj 46/25). Slijedom navedenog, da je poslove Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, u ovome predmetu preuzelo Ministarstvo kulture i medija, Samostalna služba za drugostupanjski postupak, te da ista stupa na mjesto tuženika.

4.1. Tuženo tijelo je osporilo tužbene navode tužitelja te je u cijelosti ustrajalo u navodima iz osporavanog rješenja te se očitovalo na tužbene navode tužitelja, pa je tako navelo da stručni nalaz i mišljenje koji je izrađen u tijeku drugostupanjskog postupka sadržajno predstavlja interni akt - dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, te napominje da se ne radi o nalazu i mišljenju vještaka, niti o vještačenju kakvog ima u vidu članak 65. Zakona o općem upravnom postupku, a koje stajalište da zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine, broj: Usž-3504/18-2 od 6. veljače 2019. godine, broj: Usž-1721/21-2 od 27. svibnja 2021. godine, broj Usž- 3675/21-2 od 9. prosinca 2021. godine i Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023. godine, te da stoga osoba koja je izradila stručno mišljenje nije bila dužna obavještavati stranku o istom. U odnosu na tuženi navod tužitelja da mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku, tuženo tijelo se pozvalo na odredbu čl. 50. točku 1. ZUP -a kojom je propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke, kad je stranka u svojem zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari. S obzirom da je stranka navela u svome zahtjevu sve odlučne činjenice, da nije bilo potrebno provoditi ispitni postupak iz članka 51. ZUP-a. Također je istaklo da je tužitelju pružena mogućnost izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima kroz izjavljenu žalbu i kroz sudjelovanje u ovom upravnom sporu (pozivajući se na pravno shvaćanje izraženo u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: Us-1912/2010-4). U odnosu na pozivanje tužitelja na odluku Ustavnog suda RH posl. br. U-III- 5074/2019 od 15. prosinca 20220. u svezi stručnog nalaza i mišljenja te provođenja vještačenja, tuženo tijelo se pozvalo na odluku Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023. i na pravni stav izražen u istoj, kao i na presude Usž-3675/21-2 od 9. prosinca 2021. i Usž-3168/22-2 od 2. prosinca 2022. U odnosu na tužbeni navod da nisu izdani posebni uvjeti, tuženo tijelo je istaklo da je utvrđivanje posebnih uvjeta predmet posebnog postupka koji se vodi temeljem Zakona u zaštiti očuvanja kulturnih dobara. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da ostaje nejasno koje bi radnje trebao poduzeti u otklanjanju eventualnih nedostataka koje bi postojale na montažnoj nadogradnji zgrade, tuženo tijelo je istaklo da ukoliko tužitelj želi uskladiti izvedeno stanje s mjerama zaštite, da je potrebno pokrenuti novi postupak u kojem će podnijeti zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta nadležnom Odjelu. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 27. ožujka 2026. opunomoćenik tužitelja je proširio tužbu u odnosu na novooznačenog tuženika, te je ustrajao u navodima tužbe, dok je opunomoćenica tuženika ustrajala u navodima odgovora na tužbu i navodima osporavanog rješenja.

6. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela, te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Opunomoćenik tužitelja je popisao i zatražio naknadu troška zastupanja tužitelja.

8. Tužba tužitelja nije osnovana.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Povjerenstava za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, KLASA: UP/II-612-08/25-02/0015, URBROJ: 532-02-03-02/1-25-3 od 19. ožujka 2025.

10. Među strankama je sporno je li rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: UP/I-612- 08/24-01/0255, URBROJ: 532-05-02-15/6-24-2 od 25. studenoga 2024., pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde iz čl. 6. st. 2. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu poslovnu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

11. Među strankama je isključivo sporno je li prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: UP/I-612-08/24-01/0255, URBROJ: 532-05-02-15/6-24-2 od 25. studenoga 2024., pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde iz čl. 6. st. 2. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu poslovnu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

12. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, kako drugostupanjskog tako i prvostupanjskog, a imajući pri tome u vidu citirane zakonske odredbe i utvrđeno činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju, upravni postupak je proveden u skladu s odredbama Zakona, činjenično stanje je na potpun i nesporan način utvrđeno, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo te nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja kako to isti neosnovano smatra.

13. Valja istaći da se predmetni postupak koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja, vodio sukladno članku 6. stavku 2. podstavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama kojim je propisano da se nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi unutar arheološkog nalazišta ili zone, prostornih međa nepokretnog kulturnog dobra ili kulturno -povijesne cjeline koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili ako je rekonstruirani dio pojedinačnog nepokretnog kulturnog dobra upisanog u taj Registar, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.

14. Među strankama nije sporno da se predmetna nezakonito rekonstruirana zgrada izgrađena na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nalazi unutar granica zone "B" Kulturno - povijesne cjeline grada Splita koja je zaštićena rješenjem

Ministarstva kulture, KLASA: UP/I-612-08/08-06/0275; URBROJ: 532-04-01-04/11-13- 17 od 15. svibnja 2013. godine i upisana u Registar kulturnih dobara pod brojem Z- 3778.

15. Među strankama nije sporno da tužitelj nikada nije podnio zahtjev za izdavanje posebnih uvjeta rekonstrukcije (nadogradnje) objekta za predmetnu nezakonito rekonstruirana zgrada izgrađena na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], za koju je i podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, koju činjenicu nije osporio ni sam tužitelj.

16. Posebni uvjeti se izdaju na temelju zahtjeva Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, stoga pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da je utvrđivanje posebnih uvjeta predmet posebnog postupka koji se vodi na zahtjev stranke u posebnom postupku na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Stoga su u cijelosti neosnovani tužbeni navodi tužitelja da su osporavana rješenja nejasna i kontradiktorna jer da u istima nisu sadržani posebni uvjeti.

17. Nisu osnovani ni tužbeni navodi da bi u konkretnom slučaju bila povrijeđena temeljna načela upravnog postupka jer da je tužitelju onemogućeno sudjelovanje u postupku, da mu nije dostavljen stručni nalaz i mišljenje pozivajući se pritom na odluku Ustavnog suda. Ovo stoga što prema dosljednoj ustavnosudskoj praksi stručno mišljenje pribavljeno tijekom drugostupanjskog postupka sadržajno predstavlja interni akt djelatnika tuženog tijela, kojim stručna osoba-konzervator potvrđuje pravilnost očitovanja prvostupanjskog tijela vezano na relevantne činjenice temeljem kojih je odbijen zahtjev tužitelja, a ne radi se o vještačkom nalazu kakvog ima u vidu članak 65. Zakona o općem upravnom postupku, kako to tužitelj pogrešno smatra. Time što tužitelju u postupku stručno mišljenje nije dostavljeno na očitovanje, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, jer je sadržaj tog stručnog mišljenja u cijelosti naveden u obrazloženju osporenog rješenja tuženika. Osim toga, tužitelju je tijekom upravnog spora pružena mogućnosti izjašnjavanja o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima pa tako i o stručnom mišljenju, te je pored navedenog, tužitelj imao mogućnost predlagati izvođenje dokaza vještačenjem na sporne okolnosti, ukoliko smatra da iste postoje, što je u dispoziciji tužitelja, međutim što tužitelj nije učinio ni u tužbi, ni na ročištu održanom pred ovim sudom, niti je pak osporavao utvrđenja iz stručnog nalaza i mišljenja, a koje pravno shvaćanje je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023.

18. Slijedom svega naprijed navedenog, tužbeni navodi nisu osnovani, niti su od utjecaja na zakonitost osporavanih rješenja, koja tužitelj predmetnom tužbom neosnovano osporava, pored nesporne činjenice da nezakonito izgrađena na kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nije izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje ovaj Konzervatorski odjel temeljem odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja, a kako je to i obrazloženo u prvostupanjskom, a potom i osporavanom rješenju, koja rješenja kao pravilna, argumentirana i na Zakonu osnovana u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

19. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

20. Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 21. travnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- tužitelja pozvati na laćanje pristojbe za tužbu i presudu, po pravom.

- povrat spisa t. tijela, po pravom.

- spis kal. do 6.07.2026.