REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv optuženog maloljetnog počinitelja prekršaja: ŠM, zbog prekršaja iz čl.216.st.1.t.2. i st.3., čl.32.st.1. i st.4. te čl.114.st.1. i st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/25-5/21049 URBROJ: 511-19-36-25-1 od 30.09.2025.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 21.04.2026.g., temeljem čl.94., čl.221.st.1.t.2., čl.227.st.2.t.1. u vezi čl.182.st.1.t.2. Prekršajnog zakona (NN br. NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

r i j e š i o j e

I/

protiv maloljetnika: ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i L rođene F, rođen **.**.2009. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, učenik II. razreda srednje škole, nezaposlen, bez primanja, uzdržavaju ga roditelji, neoženjen, bez djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, vodi se kazneni postupak,

temeljem čl.227.st.2.t.1. u vezi čl.182.st.1.t.2. Prekršajnog zakona

OBUSTAVLJA SE PREKRŠAJNI POSTUPAK

pokrenut zbog terećenih prekršaja iz čl.216.st.1.t.2., čl.32.st.1. te čl.114.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivih po čl.216.st.3., čl.32.st.4. te čl.114.st.3. istog Zakona.

II/

Temeljem čl.140.st.1. Prekršajnog zakona i čl.89.st.1. i st.2. Zakona o sudovima za mladež, optuženi maloljetnik se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka, a isti padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 07.10.2025.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, optužni prijedlog protiv imenovanog maloljetnog počinitelja prekršaja, zbog prekršaja iz čl.216.st.1.t.2., čl.32.st.1. te čl.114.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivih po čl.216.st.3., čl.32.st.4. te čl.114.st.3. istog Zakona.

2.

Optuženi maloljetnik na ispitivanju kod ovog Suda iskazao je da nije kriv za prekršaje koji mu se stavljaju na teret optužnim prijedlogom. Iznosi kako nije istina da bi 06.08.2025. oko 21,40 sati upravljao mopedom [registarska oznaka], a da pritom ne bi imao zaštitnu kacigu i pravo upravljanja vozilom takve kategorije. Nije istina niti da se nije zaustavio na zvučne i svjetlosne signale policajaca. Ništa od navedenog što mu se stavlja na teret nije istina. Njega je lažno optužio LM, poznanik koji ide sa njim u istu školu i s kojim je dobar. Mopedom je tom prilikom upravljao FM koji živi u [adresa], bili su prijatelji zadnje tri godine, sada se više ne druže i ne zna njegovu adresu. To je sve što ima za iskazati.

3.

Sudac je proveo dokazni postupak te je ispitao svjedoka JM, policijskog službenika, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je 6. kolovoza 2025. oko 21,40 sati upravljao službenim policijskim vozilom, a sa njim u ophodnji je bila i kolegica IM, kao suvozač. U Tomaševićevoj ulici, odmah na početku iste, zamijetio je kako se kolnikom kreće moped sa dvije muške osobe, a koje nisu na glavama imale kacige. Zbog toga je odlučio zaustaviti vozača mopeda pa je uključio zvučne i svjetlosne signale na službenom vozilu ali vozač se nije zaustavio nego se nastavio kretati nekoliko stotina metara, a onda je skrenuo u lijevo, sišao s mopeda kao i druga osoba, te su se nastavili trčeći udaljavati. Prema registarskoj oznaci mopeda utvrdio je vlasnika, a sjeća se da je to EM. S njim je obavio obavijesni razgovor i od njegovog maloljetnog sina BM saznao da je isti moped dao na upravljanje AM, da isproba moped odnosno da se provoza. Na ponovni upit BM mu je potvrdio da je moped dao na upravljanje AM koji se s njime i odvezao. Nakon toga obavio je obavijesni razgovor i na adresi AM, a on je tom prilikom izjavio da nije upravljao mopedom, a na pitanje tko je onda upravljao odgovorio je kako ne zna tko je upravljao. S obzirom na prikupljene informacije podnesen je optužni prijedlog protiv AM. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom maloljetnika AM ističe kako na tu obranu nema posebnih primjedbi ili komentara ali u cijelosti ostaje kod svega što je iznio, a vezano za predmetni događaj.

4.

U dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitan je maloljetnik LM, koji je izjavio kako se sjeća da je dana 26.08.2025. u večernjim satima svom poznaniku FM, a koji je prijatelj od njegovog prijatelja ŠM, dao na upravljanje moped [registarska oznaka] u vlasništvu oca. Nakon toga, FM se udaljio u namjeri da se provoza sa mopedom, a suvozač na sjedištu iza njega bio je ŠM. Dao im je da naprave jedan krug oko kvarta. Međutim, FM se nastavio voziti mopedom pa mu je davao znakove da stane, no on se na to oglušio. U jednom trenutku bio je zamijećen od strane policajaca pa se uspaničio i počeo je bježati. Krenuo je za njima i zatekao je skuter na tlu, a FM i ŠM nije bilo. Tom prilikom FM je na sebi imao obučenu roza majicu. Kasnije, kada se vratio kući, na njegovoj adresi su već bili policajci, a on se uspaničio i na pitanje tko je upravljao mopedom odgovorio sam da je upravljao ŠM jer je njega zapravo poznavao. Tada je policajka rekla da je vozač imao na sebi obučenu roza majicu, a to je bio FM. To je sve što ima za iskazati.

Otac svjedoka EM iskazuje kako je prilikom dolaska policijskih službenika na njegovu adresu policajka izjavila kako znade tko je upravljao mopedom i tada je rekla da je to bio ŠM koji je na sebi imao obučenu roza majicu i spomenula je kako im je ŠM već poznat od ranije i da je to on 100 posto i na taj način je navela sina BM, koji je bio u panici, a koji je to i potvrdio.

5.

U nastavku dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitan je maloljetnik FM, koji je izjavio kako se sjeća da je dana 6. kolovoza 2025. u večernjim satima bio u društvu ŠM te su od njihovog zajedničkog poznanika ĐM tražili da im posudi skuter kako bi se malo provezli. Maks im je skuter dao i zauzeo je upravljačko mjesto, a ŠM je sjeo na suvozačevo stražnje sjedalo. Vozili su se neko vrijeme i kada je imao namjeru vratiti se do BM i predati mu skuter zamijetio je policijsko vozilo pa se uplašio, uhvatila ga je panika. Ugasio je svjetlo na skuteru i počeo se udaljavati od policije. Nakon kraćeg vremena ostavio je skuter na tlu, a ŠM i on su pješice otišli sa tog mjesta. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom maloljetnika ističe kako na obranu maloljetnika AM nema nikakvih primjedbi niti komentara.

Na poseban upit suca odgovara kako predmetne zgode, nakon što je upravljao skuterom kojeg mu je posudio LM, policajci nisu obavili sa njim nikakve razgovore.

6.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za mlt. AM od 16. siječnja 2026.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom obrane optuženog maloljetnika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da maloljetni ŠM predmetne zgode nije počinio prekršaje navedene u odredbama iz čl.216.st.1.t.2., čl.32.st.1. te čl.114.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjive po čl.216.st.3., čl.32.st.4. te čl.114.st.3. istog Zakona, postupajući na načine opisane u izreci presude.

2.

Sudac je cijenio iznesenu obranu optuženog maloljetnika, a kojom on izričito poriče počinjenje prekršaja koji su mu stavljeni na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, pa je njegove obrambene razloge prihvatio jer je zaključio da je obrana jasna, razumljiva, životna i uvjerljiva, a u cijelosti je bila potvrđena i temeljem izvedenih osobnih dokaza, odnosno sukladnim iskazima svjedoka-maloljetnika, pa je sudac sa sigurnošću i nesporno utvrdio da imenovani maloljetnik nije počinio prekršaje za koje se tereti Optužnim prijedlogom.

3.

Sudac je cijenio iskaze ispitanog svjedoka JM, policijskog službenika, pa je zaključio kako je iskaz imenovanog svjedoka jasan i razumljiv te kako je unatoč okolnosti da je u okviru obavljanja svoje službe prijavio počinjenje prekršaja od strane optuženog maloljetnika, pa je stoga na određeni način profesionalno zainteresiran za ishod ovog postupka, svoja opažanja iznosio objektivno, vjerodostojno i nepristrano.

Sudac je zaključio kako ispitani svjedok nije neposredno opažao okolnosti važne za utvrđivanje krivnje optuženog maloljetnika, odnosno kako prema njihovom iskazu jasno proizlazi da iako jest neposredni očevidac inkriminiranih radnji, on ipak nema izravnih ni cjelovitih saznanja o tome da li je predmetne zgode upravo optuženi maloljetnik stvarno počinio terećene prekršaje, niti da li je uistinu i na koji način zapravo i došlo do počinjenja prekršaja od strane optuženog maloljetnika.

Slijedom navedenog ispitani svjedok zapravo nije mogao iskazati ništa odlučno o postupanju optuženog maloljetnika predmetne zgode, zbog čega nakon izvođenja ovog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u optužnom prijedlogu u odnosu na terećene prekršaje, a važnim za dokazivanje ne/odgovornosti optuženog maloljetnika.

4.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih maloljetnih svjedoka ĐM i FM, te je zaključio kako prema njihovim iskazima, s jedne strane, proizlazi da imenovani svjedoci o činjenicama vezanim za prijavljene prekršaje koji se stavljaju na teret optuženog maloljetnika svakako imaju izravnih osobnih saznanja, a s druge strane, oba imenovana svjedoka u svojim iskazima su iznijeli okolnosti povodom kojih se sudac snažno učvrstio u uvjerenju da okrivljeni maloljetnik doista nije počinio prekršaje za koje je optužen.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih maloljetnih svjedoka, pa im je u cijelosti poklonio vjeru, jer je zaključio da su imenovani svjedoci svoje iskaze iznosili jasno, razumljivo, detaljno, uvjerljivo, neposredno i životno, te da su o inkriminiranom događaju činjenice i svoja opažanja iznosili objektivno, nepristrano i vjerodostojno, pa sudac nije imao razloga posumnjati u istinitost njihovih tvrdnji.

Sudac smatra da su okolnosti i činjenice koje su imenovani maloljetni svjedoci iznijeli u svojim iskazima u cijelosti sukladne međusobno, kao i s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, a sudac u njihovim iskazima nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njihovih iskaza.

Sudac je mišljenja kako iskazi ispitanih maloljetnih svjedoka, u cijelosti potvrđuju istinitost obrambenih izjava i razloga optuženog maloljetnika, da snažno, razumno i osnovano otklanjaju svaku sumnju u uvjerljivost njegove obrane, te da osnažuje uvjerenje suca o nedužnosti maloljetnika za terećene prekršaje.

5.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a dostavljeni su od strane ovlaštenog tužitelja, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je protiv optuženog maloljetnika podnesen Optužni prijedlog i pokrenut prekršajni postupak.

6.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu dana 16.01.2026.g., od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za osobu: ŠM, utvrdio da je optuženi maloljetnik do tada bio prekršajno procesuiran.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije izvodio druge stvarno postojeće i/ili eventualno moguće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv imenovanog maloljetnika, osim o obustavljanju prekršajnog postupka za terećene prekršaje.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

III/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom iznesene obrane optuženog maloljetnika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da imenovani maloljetnik predmetne zgode nije postupao na načine opisane u izreci presude, a kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, te je s uvjerenjem zaključio da okrivljeni maloljetnik nije počinio prekršaje za koje se optužuje.

2.

Sudac je čvrsto uvjeren da optuženi maloljetnik nije počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja, nalazeći za takav stav snažno uporište u četiri osnova.

Prvo, nesporno je utvrdio da je optuženi maloljetnik tijekom prekršajnog postupka ustrajno i odlučno te životno i vrlo uvjerljivo tvrdio da nije počinio terećene prekršaje.

Drugo, temeljem izjave ispitanog svjedoka policijskog službenika, nesporno je utvrdio da isti nema neposrednih saznanja o tome tko je predmetne zgode upravljao označenim mopedom i počinio prometne prekršaje.

Treće, temeljem uvjerljive i vrlo životne izjave ispitanog svjedoka, drugog ispitanog maloljetnika FM koji je ovom postupku priznao da je počinio prekršaje koji su stavljeni na teret optuženom maloljetniku, a što je jasno i uvjerljivo potvrdio i prvi ispitani maloljetnik LM, pouzdano je utvrdio i valjano dokazao kako je iznesena obrana optuženog maloljetnika vjerodostojna i istinita.

Četvrto, povodom prva tri utvrđenja, nesporno je utvrdio da optuženi maloljetnik inkriminirane zgode nije upravljao označenim mopedom prije stjecanja prava na upravljanje, a bez zaštitne kacige, pa se stoga nije mogao niti oglušiti na zvučne i svjetlosne signale policijskih službenika, niti odbiti zaustaviti i nastaviti upravljati vozilom.

3.

Slijedom navedenih osnova, dokaza i utvrđenih činjenica sudac uvjereno smatra da optuženi maloljetnik ŠM nije postupao na načine kako je optužen, to jest suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa da bi time počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

4.

Stoga je sudac odlučio da optuženog maloljetnika, zbog postojanja okolnosti koje isključuju krivnju, treba osloboditi od optužbe u smislu čl.182.st.1.t.2. Prekršajnog zakona, odnosno da protiv njega sukladno odredbi čl.227.st.2.t.1. Prekršajnog zakona treba obustaviti prekršajni postupak.

5.

Slijedom svega navedenog, temeljem propisa označenih u točki II/ u izreci ovog rješenja, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 21. travnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, u roku od 8 dana po primitku rješenja. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, na adresi [adresa].