Republika Hrvatska

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. Psp-3/2023-83

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu Robertu Uggeriju, u parničnom postupku tužitelja 1. EM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. NM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika 1. SM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. LM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Anela Troskot, odvjetnica u Rijeci, radi smetanja suposjeda, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 11. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 21. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to na način da su promijenili bravu ulaznih vrata sa zapada zgrade koja ulazna vrata su prikazana na fotografiji 10., 11. i 12. nalaza i mišljenja Milke Kosanović, dipl.ing.geod. te na način da su maknuli vrata koja dijele dvije prostorije u potkrovlju zgrade i na njihovom mjestu sazidali zid od ploča siporeksa, kako je to prikazano na fotografiji 3. i 4. nalaza i mišljenja Milke Kosanović, dipl. ing. geod., te su tako onemogućili tužitelje u suposjedu, prolazu i korištenju navedenih dijelova nekretnine.

II. Nalaže se tuženicima da u roku od 24 sata uspostave ranije posjedovno stanje i da tužiteljima vrate oduzeti posljednji mirni suposjed nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to na način da tužiteljima predaju ključeve ulaznih vrata sa zapada zgrade koja ulazna vrata su prikazana na fotografiji 10., 11. i 12. nalaza i mišljenja Milke Kosanović, dipl. ing. geod., te da u potkrovlju nekretnine ponovno postave vrata koja dijele dvije prostorije te tako omoguće tužiteljima nesmetan prolaz kroz predmetnu nekretninu i neposredan suposjed iste.

III. Zabranjuje se tuženicima svako daljnje takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja nad predmetnom nekretninom pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 10.000,00 kuna.

IV. Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno nadoknade trošak parničnog postupka u roku od 8 dana.".

II. Tužitelji su dužni tuženicima naknaditi prouzročeni trošak postupka, u iznosu od 1.950,77 eura, sve u roku od 15 dana, od donošenja ove odluke, pa do isplate uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, počev od donošenja odluke, pa do isplate određena, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelji tužbom tvrde: da su posljednji mirni suposjednici i suvlasnici nekretnine, tj. obiteljske kuće, oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; da nekretnina ima dva ulaza, koji vode u pripadajuće apartmane; da je na navedenoj nekretnini počinjeno smetanje suposjeda; da su tuženici promijenili bravu ulaznih vrata, koja vode do apartmana 5,6,7,8; da je neovlašteno smetanje počinjeno zasigurno nakon 01. siječnja godine 2023.; da su oni za novu postavljenu bravu saznali tek dana 03. siječnja 2023.; da su tuženici neovlašteno uklonili vrata, koja odvajaju dvije prostorije u potkrovlju iste nekretnine; da su tuženici (na mjestu na kojem su se ranije nalazila vrata) sazidali zid od siporeksa; na opisani način, da si im oduzeli prolaz, prema apartmanima 5,6,7,8,; da su za navedeno saznali, dva dana nakon što su saznali, za promijenjenu bravu, na ulaznim vratima; da tuženici od tada, bez valjanog pravnog osnova, drže dio nekretnine u posjedu; da im tuženici ne žele predati suposjed iste; takvim postupanjem, da su ih tuženici samovlasno i neovlašteno smetali u posljednjem mirnom suposjedu dijela nekretnine; jer su im oduzeli suposjed iste; da traže sudsku zaštitu, te predlažu usvajanje tužbenog zahtjeva i dosudu troškova postupka.

2. Odgovorom na tužbu tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja; te navode: da tužitelji nisu posjednici svih apartmana u predmetnoj nekretnini; da su upravo oni, posljednji mirni dugogodišnji posjednici određenih apartmana; da je prvotuženica posljednji mirni posjednik stana, koji se nalazi na drugom katu, tj. u potkrovlju nekretnine; da je drugotuženik posljednji mirni posjednik stana, koji se nalazi na prvom katu nekretnine, desno od stubišta; konačno, da je ZM posljednji mirni posjednik jednog stana, koji se nalazi na prvom katu nekretnine, lijevo od stubišta; da mirni dugogodišnji posjed navedenih stanova, uživaju tuženici i ZM, a ne tužitelji; da su oni 2. siječnja ili 3. siječnja 2023. bili u drugoj državi; da su se tek dana 6. siječnja 2023., vratili sa putovanja; da dana 6. siječnja 2023. nisu mogli ući u kuću, jer su tužitelji promijenili bravu ulaznih vrata apartmana; zato, da su zvali policiju; da su policijski službenici, pozvali vatrogasce; da su vatrogasci pajserom otvorili ulazna vrata (lomom cilindar brave); na taj način, da su im omogućili ulazak u dom, sukladno odredbi čl. 21. st. 4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; da su im tužitelji bespravno oduzeli posjed stana; dakle, da su putem samopomoći, ostvarili zaštitu mirnog posjeda. Tuženici predlažu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti; i traže dosudu troškova postupka.

3. Tijekom glavne rasprave u dokaznom postupku, izveden je dokaz čitanjem: svih priloga uz tužbu; odgovora na tužbu; svih podneska tužitelja s prilozima; svih podnesaka tuženika (s prilozima, fotografijama, potvrda i podnesaka PP Rovinj); sadržaja svih zapisnika; svih dopisa i priloga PP Rovinj, te MUP-a RH; sadržaja CD- a; razgledani su videozapisi priloženi predmetu i priložene fotografije; zapisnika s održanog uviđaja na licu mjesta, od dana 6. prosinca 2023., s priloženim podnescima uz taj zapisnik; nalaza i mišljenja sudske vještakinje geodetske struke Milke Kosanović s fotoprilozima i tlocrtom prostorija; podneska tužitelja, kojim usklađuje tekst tužbenog zahtjeva, sukladno nalazu i mišljenju sudske vještakinje. Održan je uviđaj na licu mjesta, uz nazočnost stranaka i punomoćnika istih, te sudske vještakinje geodetske struke Milke Kosanović iz Pule. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: AM, CM, ČM, KM i RM; te saslušanjem tužitelja EM, tužiteljice NM, tuženice SM i tuženika PM.

3.1. Iz priložene potvrde MUP-a, PU Istarske, PP Rovinj – [adresa] od 7. siječnja 2023. proizlazi: da je prvotuženica podnijela kaznenu prijavu protiv ovdje tužitelja zbog kaznenog dijela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora te kaznenog dijela krađe, jer da su neovlašteno, bez njezina znanja i protiv njezine volje prodrli u njezin dom i njezin prostor koji je u njenom posjedu; na način da su promijenili brave na ulaznim vratima kuće te razvalili ulazna vrata njezinog stana iz kojeg su uklonili dio stvari koje su u njezinom posjedu i otuđili ih.

3.2. Iz priložene potvrde MUP-a, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Rovinj-Rovigno, Klasa: 210-02/23-17/3221, Ur. broj: 511-08-28-23-9 od 22. veljače 2023. proizlazi: da je dana 6. siječnja 2023. u 23,26 sati muška osoba tražila postupanje policije u [adresa] na adresi [adresa], jer da ne može ući u kuću na toj adresi, da je netko zamijenio bravu ulaznih vrata; da je dolaskom na mjesto događaja zatečena ovdje prvotuženica, sa sinom, ovdje drugotuženikom, koji nisu mogli ući u dio obiteljske kuće u kojem inače žive.

3.3. Iz priložene potvrde MUP-a, PU Istarske, PP Rovinj – [adresa], Klasa: 210- 02/23-17/3221, Ur.broj: 511-08-28-23-9 od 30. studenog 2023., proizlazi da su dana 6. siječnja 2023. tuženici, po povratku u [adresa] dolaskom iz Bosne i Hercegovine, zatekli zaključana ulazna vrata i promijenjen cilindar brave, te da njihov ključ nije odgovarao bravi ulaznih vrata i da ista više ne mogu otvoriti; te da su ulazna vrata tog dijela zgrade otvorena lomom cilindra brave, od strane vatrogasaca JVP Rovinj i uz prisustvo policijskih službenika i da je ovdje prvotuženica, po ulasku u zgradu, zatekla i oštećena ulazna vrata svojeg stana u potkrovlju; da je prvotuženica zatim na trećoj etaži zatekla oštećena vrata stana, u koji nisu ulazili.

3.4. Iz priloženog podneska Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu od 12. rujna 2023. proizlazi: da je prvotuženica prešla granični prijelaz u pravcu BIH dana 26. prosinca 2022.; i da se s puta vratila u Hrvatsku dana 6. siječnja 2023.; da je drugotuženik prešao granični prijelaz u pravcu BIH dana 22. prosinca 2022.; i da se s puta vratio u Hrvatsku dana 6. siječnja 2023.; da je svjedok HM prešao granični prijelaz u pravcu BIH dana 26. prosinca 2022.; i da se s puta vratio u Hrvatsku dana 7. siječnja 2023.

4. Iz iskaza saslušanog prvotužitelja EM proizlazi: da je 3. siječnja 2023. sasvim slučajno utvrdio, da je netko promijenio bravu ulaznih vrata koja vode do apartmana 5,6,7,8; da u tom objektu postoji 9 apartmana; da je on tada koristio apartman 5 i 6; da je apartman br. 7 koristio HM, a apartman 8 da je koristio JM; da je tada utvrdio, da je netko promijenio bravu; da on ne zna tko je promijenio bravu; da on nije mogao ući unutra; da nije vidio tko je to učinio; da je zaključio da su to tuženici učinili, jer da su oni u tim apartmanima; da od dana 3. siječnja 2023. tuženici koriste te apartmane; tako i dan danas; da stanove iznajmljuju; da je istoga dana 3. siječnja 2023. utvrdio, da je netko maknuo vrata i sazidao zid; da su predmetna vrata postojala između dva stana koja koriste njegova supruga i njegov sin (pok. sin); da ti stanovi nemaju broj, ali da se nalaze u potkrovlju; da se zid tamo nalazi i dan danas, zbog kojega više nikako ne može doći do apartmana 5, 6, 7, i 8; da se apartmani broj 5 i 6 nalaze na I. katu, a apartmani broj 7 i 8 na drugom katu; u apartmanu broj 5 i 6 da su živjeli turisti njegove supruge NM; da apartman 8 koristi JM, a HM 7 i da se isti nalaze na II. katu; da LM i HM žive u toj kući od 2002.; da je i apartman broj 9 koristio HM zajedno s tuženicima; da od travnja 2021. je HM počeo koristiti apartman broj 7 s curom, jer da mu on to dozvolio; i da je od tada HM u tom stanu. Da je kupio kuću 1997. i da su se u istu uselili 2000. on, supruga, unuk LM, nevjesta SM, HM i njegov sin DM; da je njegov pok. sin DM živio u apartmanu broj 9 u potkrovlju, gdje se taj stan dijeli na dva dijela. Da prije 3. siječnja 2023. nije bio u prostorijama ispod potkrovlja; da tamo nije dugo bio, jer nije imao potrebe za time; da je kuća podijeljena vertikalno, za koju on ima zaseban ulaz; da gledano vertikalno, polovina kuće je njegova i da on koristi jedan zaseban ulaz za pristupiti objektu; da samo on posjeduje ključ za taj ulaz; da je problem nastao kada je njegov sin preminuo; do tada da su tuženici imali ključ za bravu njegovog ulaza. Tamo gdje je zazidan zid, a gdje su ranije bila vrata, da se kroz ista vrata moglo pristupiti njegovom dijelu nekretnine, jer su ta ranija vrata dijelila dva stana; da je jedan stan bio od SM i pok. sina UM; a u drugom dijelu stana da su boravili on i supruga NM; da se kroz ondašnja vrata ulazilo u spavaću sobu pok. sina UM i njegove supruge SM; da tu sobu on nije koristio, a niti njegova supruga; jer su DM i SM koristili tu sobu; da u tom dijelu stana koji su koristili DM i SM postoji njegov namještaj; da ne posjeduje ključeve za stanove gdje borave HM, SM i LM; da nije nikada dirao brave u objektu; da nema nikakvih saznanja o tome da su u toj kući uredovali policijski službenici dana 16. siječnja 2023. navečer; da ne zna kada su do tog objekta uredovali vatrogasci. Da on nema ključeve ulaza za taj drugi dio kuće; da je imao ključ ulaznih vrata za pristupiti apartmanima 5, 6, 7 i 8; da odgovara istini da apartmani 5 i 6 glase na NM; da više ne posjeduje te ključeve; da nakon predmetnog događaja nije nikakve radnje poduzeo u svezi tog postupka, već da se obratio odvjetniku.

4.1. Tužitelj EM je pred sudom dana 14. studenoga 2024. nadopunio svoj iskaz te naveo: da ostaje u potpunosti kod ranijeg iskaza od 1. rujna 2023.; te nadodao da njegova supruga drugotužiteljica ne pamti datume, ali da on dobro pamti datume; da je dana 6. ili 7. siječnja 2023. vidio da je netko zazidao ona vrata u potkrovlju i da je zato zvao policajce koji su snimili zatečeno stanje; da je sa suprugom bio stalno kod kuće, kako u prosincu 2022., tako i u siječnju 2023.; da su najvjerojatnije ti radovi izvedeni noću; uglavnom da je on utvrdio da u potkrovlju ona vrata više ne postoje, niti štokovi; da je raniji otvor vrata, zazidan siporeksom; da je ranije u potkrovlju kroz njegovu primaću sobu mogao neometano doći do sobe njegova sina UM, upravo kroz ona vrata koja više ne postoje; da je ranije sa suprugom posjedovao sve ključeve za pristupiti svim prostorijama kuće; da još uvijek posjeduje stare ključeve za pristupiti svim prostorijama kuće.

5. Iz iskaza drugotužiteljice NM proizlazi: da ne zna iskazivati u svezi predmeta spora; da nema saznanja za što ju se pita tijekom ročišta u svezi brava, vrata i novoizgrađenog zida tamo gdje su ranije bila vrata u potkrovlju između susjednih prostorija; da ne zna kada se to dogodilo; a kada ju se pita kada je prvi put vidjela zid gdje su ranije bila vrata, objasnila je: da je tamo taj zid dugo vremena, ali da ne pamti kada ga je prvi put vidjela; da ne zna tko je napravio taj zid; da ne zna tko je otvorio vrata, štokove i obio bravu; da to nije ona učinila; da je u prosincu 2022. i početkom 2023. bila u [adresa] u kući; da je predmetna kuća jako velika; da ona i suprug imaju ulaz s jedne strane objekta, a da tuženici imaju drugi ulaz s druge strane objekta; da zapravo svi oni mogu biti u istoj kući, ali da se ne moraju vidjeti, jer imaju zasebne ulaze; da njezin suprug nije uklonio vrata niti sazidao zid umjesto vrata; da njezin suprug nije dirao vrata za pristupiti potkrovlju; da ona i suprug ne moraju proći onim stubištem za pristupiti prostorijama potkrovlja; da u toj kući zimi stanuju samo ona, suprug, SM i LM i HM, koji HM živi s tuženicima. Ona je u nastavku iskaza objasnila da ona i suprug nisu promijenili vrata niti postavili zid kako sad izgleda; niti djelovali na brave na vratima škala za pristupiti potkrovlju; niti da su naručili taj posao preko trećih osoba; da više ne pamti datum kada se desilo smetanje posjeda; da nema nikakvih saznanja o dolasku vatrogasaca i policije na licu mjesta; da je ona vidjela zazidana vrata siporeksom, ali da se ne sjeća kada je to prvi put vidjela; da je u tom dijelu zid bio ožbukan finim cementom; da se uistinu ne sjeća kada je to sve bilo, niti period godine. Ona je naglasila da se ne sjeća kada je potpisala punomoć svom odvjetniku za podnijetu tužbu u ovoj pravnoj stvari. Ista je tužiteljica navela da nije vidjela tuženike da nešto rade na bravama vrata gledano iz pravca ulaska u objekt, kojeg tuženici koriste za pristupiti prostorijama potkrovlja; da ona ne posjeduje ključ za pristupiti s one strane objekta; da je ranije posjedovala taj ključ, ali da ga dugo godina više ne posjeduje, tj. ključ tog drugog dijela objekta koji koriste tuženici za pristupiti potkrovlju; da je HM koristio svoj stan na etaži ispod stana tuženika; SM je imala gore stan, a HM kat niže, na nižoj etaži; da se oni nisu nikada podijelili nego da su se samo dogovorili gdje će netko boraviti i koje će prostorije koristiti; da dok je njezin sin DM bio živ, da su oni koristili stan gdje su i sada, jer su DM, SM i LM živjeli tamo zajedno; nakon smrti pok. sina UM, da su tuženici nastavili živjeli u tom stanu; da onaj zid od siporeksa koji sada odvaja razdvaja dvije sobe, da zapravo dijeli spavaću sobu koju je inače koristio njezin sin s tuženicom SM; a drugu sobu preko zida da može ona koristiti, mada ju ne koristi (da su ranije drvena vrata razdvajala te prostorije, a gdje sada postoji zid od siporeksa); da sada nema pristupa do sobe koju je ranije koristio DM sa SM zbog zida od siporeksa; da odgovara istini, da je njezin sin DM koristio tu sobu preko zida od siporeksa, u koju ona ne može više pristupiti zbog zida. Ona je objasnila da ranije nije nikada iz pravca njezinog stana na toj etaži, ulazila kroz ona ranije postojeća vrata za pristupiti sobi sina UM i SM; da njezin suprug isto tako nije ranije prolazio kroz ta vrata koja više ne postoje; da se u prostorijama tuženika još uvijek nalazi njihov namještaj, jer su ona i suprug uredili sve sobe kuće s namještajem; da ne odgovara istini da su ona i suprug iznajmljivali apartmane u njihovom dijelu kuće.

6. Iz iskaza saslušane prvotuženice SM proizlazi: da se stan u kojem je uredovao ovaj sud s vještakinjom, zapravo nalazi neposredno ispod potkrovlja zgrade; da taj stan koristi ona i sin LM; da je taj stan koristila sa suprugom još od godine 2004.; da je 9. siječnja 2022. njezin suprug DM preminuo i da od tada u tom stanu žive ona i njezin sin; da HM živi ispod njihove etaže, gdje koristi jedan stan; da je on taj stan koristio još dok je DM bio živ; da odgovara istini, da su ona i HM **.**.2022. krenuli na put za BIH, jer su otišli kod njezine majke i sestre i da su istog dana stigli na odredište. Ista je naglasila, da su 6. siječnja 2023. zajedno doputovali iz Tuzle: ona, njezina sestra E sa suprugom VM, njezin sin LM s ČM; da su navečer stigli ispred zgrade oko 21,30 sati, kada je bila noć; da njezin sin nije mogao otvoriti ulazna vrata ključem, kojeg je inače posjedovao od ranije; da je i ona probala, sa svojim ključem otvoriti metalna vrata, tog dijela kuće za pristupiti njezinom stanu; zatim, da je njezin sin LM zvao policiju; nakon dolaska policijskih službenika, da su im rekli da ne mogu otvoriti bravu metalnih vrata; da znaju tko je uklonio staru bravu i postavio novu bravu (na metalna ulazna vrata); da su objasnili policijskim službenicima: da su to učinili tužitelji; da su za navedeno saznali, jer da su im susjedi to rekli telefonom, tj. da se nešto zbiva na tim ulaznim vratima, njihova stana; da su im susjedi rekli: da su vidjeli tužitelja EM, sa još jednim čovjekom kako zajedno s pajserom djeluju, na bravu metalnih vrata; da su oni razvalili vrata i ušli unutra; da su im susjedi rekli da su tužitelji bili zajedno s onim čovjekom, koji je djelovao na metalna vrata koristeći se pajserom. Iz iskaza iste tuženice proizlazi: da je boravila u [adresa] i da su ju 5. siječnja 2023. susjedi zvali telefonom iz [adresa] i rekli joj sve ono što je one noći prenijela policijskim službenicima, tj. one noći kada nisu mogli ući u objekt. Imajući takva saznanja, da su otputovali iz BIH i stigli ispred zgrade u [adresa] 6. siječnja 2023., noću; da su sva njihova saznanja prenijeli policijski službenicima; da su policijski službenici te noći tražili tužitelje i zamolili ih za novi primjerak ključeva za bravu vrata; ali da tužitelji nisu htjeli policijskim službenicima predati ključeve; zato, da su uz nazočnost policijski službenika pozvali vatrogasce, da im otvore metalna vrata za pristupiti stanu; zatim, da su vatrogasci djelovali na ta vrata dugo, sigurno sat vremena, jer su metalna vrata bila jako čvrsta; na kraju da su vrata otvorena lomom cilindra brave; da su na stubištu vatrogasci i policijski službenici utvrdili: da su još jedna vrata razvaljena, tj. na etaži koja vodi do njezinog stana; da vatrogasci nisu dirali ništa unutar stana, niti dirali ta vrata na etaži, jer su odmah zamijetili da su vrata već razvaljena; da su ih zamolili, da ne diraju ništa i da pozovu krim. policiju, koja je došla sljedećeg jutra na lice mjesta; da su one noći vidjeli, da je u njezinom stanu sve razbacano; da su stvari bile razbacane svugdje; te da vrata koja su vodila iz njezine kuhinje prema njezinoj sobi bila isto razvaljena; niti ta druga vrata, da nisu mogli zaključati; da nije mogla više zaključati vrata stana; da joj je puno stvari nestalo, što je sve prijavila policiji; da ranije postojeća vrata, nisu mogli više zaključati; zato, da je naručila izvedbu zida od siporeksa, na otvoru zida gdje su ranije bila vrata; da je to učinila radi njihove sigurnosti; da su taj posao naručili kod jedne firme i da je izveden taj dio zida od siporeksa dana 11. siječnja 2023.; da su radnici to izveli za sat vremena, istoga dana; da su tužitelji vidjeli to što se tamo radi, jer da ona nije imala razloga to skrivati; da je zapravo na taj način samo ogradila svoj posjed; a to sve jer se preko izvedenog zida nalazi soba, koja nije nikad bila njezina, već od tužitelja; da su tužitelji provalili ta vrata; da su na taj način tužitelji mogli neometano ući u njezine prostorije; i da je zato sa sinom odlučila sazidati taj dio zida upravo tamo, gdje su ranije postojala vrata i okvir vrata; da je to učinjeno nakon što su ona vrata provaljena; da je ona naručila taj posao i zazidala otvor vrata, da bi mogla u tom stanu živjeti mirno. Da su na taj način zapravo odvojili njihov stan, od stana tužitelja; da su tužitelji imali svoj zaseban ulaz za pristupiti njihovom stanu; da tužitelji imaju drugi ulaz za pristupiti svom stanu. Da su se njihovi posjedi dijelili upravo tamo, gdje su ranije postojala (kasnije) razvaljena vrata; tako da kad su izradili taj dio zida, su definitivno odvojili stanove; sve jer su inače stanovi i od ranije, bili odvojeni jedan od drugog; da su zatvorena vrata (razvaljena), odvajala njihove stanove i posjede. Da su predmetni stan ranije koristili ona i suprug; LM da je koristio stan ispod njihovog, kao uostalom i HM; da su ona razvaljena vrata (zatečena u takvom stanju dana 6. siječnja 2023.), oduvijek odvajala njihov posjed od posjeda tužitelja; jer da su ta drvena vrata ranije bila uvijek zaključana; da tužitelji nisu nikada koristili taj njezin dio nekretnine; da tužitelji nisu iznajmljivali apartmane u tom dijelu kuće, a niti ona; inače, da tužitelji nisu nikada prolazili kroz vrata gdje sada stoji sporni zid; da godinama koriste taj dio kuće s tim posebnim dvorišnim ulazom; jer da su se tako dogovorili usmeno ona, njezin pok. suprug i tužitelji; da su živjeli 27 godina uzastopce zajedno. Da je one noći, kćerka tužitelja IM (sestra njezinog pok. supruga UM), otvorila policijskim službenicima vrata stana tužitelja; da je prijavila policijskim službenicima, da joj nedostaju stvari; da tužitelji nisu nikada posjedovali ključeve za sve prostorije kuće; da ona nije nikada dala tužiteljima primjerak ključeva svog stana i da je samo ona posjedovala ključeve za njihov dio kuće, kao i ključeve kotlovnice; da odgovara istini, da su tužitelji vidjeli kako oni radnici grade onaj dio zida sa siporeksom i da te iste zgode, oni nisu ništa rekli u svezi zida. Da je verbalna komunikacija između tužitelja i tuženika prestala zbog učestalih svađa i nesporazuma; uglavnom da je komunikacija s prvotužiteljem nemoguća; da je i njezin sin LM imao problema s prvotužiteljem.

7. Iz iskaza saslušanog drugotuženika PM proizlazi: da je pažljivo pratio (tijekom ročišta) iskaz njegove majke; i da potvrđuje sve njezine navode iskazane pred sudom; jer da je ona opisala događaje, onako kako su se uistinu i dogodili; da je i on bio nazočan one noći, kada su se vratili s puta; te nadodao: da je nakon smrti oca, on plaćao račune preko interneta za struju, za vodu i za lož ulje; i da posjeduje sve podatke u svom kompjutoru; i da se računi odnose na sve troškove objekta, a ne samo za stanove u kojima on, majka i HM stanuju i borave. Isti je tijekom postupka naveo: da je u tom objektu postavio video nadzor i da je predmetu priložio odgovarajuće video zapise o nastalim događajima, nakon što su na licu mjesta uredovali policijski službenici i vatrogasci; i da je iste videozapise priložio predmetu.

8. Iz iskaza saslušane svjedokinje AM proizlazi: da poznaje stranke u postupku; da se njezina kuća u kojoj živi sa suprugom TM, nalazi u neposrednoj blizini kuće stranaka u postupku; da ta dva objekta dijele samo vrtovi koji su omeđeni; jednog jutra, kad se vraćala doma s posla oko 11,00 sati, da joj je suprug rekao da je vidio tužitelja EM s jednim čovjekom kako nešto zajedno rade, na ulazna metalna vrata za u objekt, kuda inače prolaze tuženici, za pristupiti stanu; da je onaj čovjek do EM držao u rukama pajser i da su oni nešto radili i djelovali na bravu vrata, u prizemlju do dvorišta; da joj je suprug ispričao, da su EM i onaj čovjek bili do vrata, vremenski dosta dugo; da je on to gledao kako rade oko vrata i da je to ona saznala dana 4. ili 5. siječnja 2023.; da je sve to ispričala SM, putem telefona. Da je dana 6. siječnja 2023. na dan Sveta tri kralja vidjela oko 23,00 sati (kada se sa suprugom vraćala kod kuće automobilom) vidjela SM, sina LM, njegovu curu ČM i IM (Selminu sestru) sa suprugom VM; da je iste noći vidjela i vatrogasce koji su nosili odore, kako obijaju bravu vrata, koja inače koriste LM i SM za pristupiti stanu; da se metalna vrata nalaze u prizemlju do dvorišta; da su ta vrata metalna (najvjerojatnije od aluminija); iste noći, da tamo nije vidjela tužitelje; da je vidjela kako su vatrogasci probijali ona metalna vrata; jer da tuženici nisu mogli pristupiti svom dijelu objekta; da je te noći bilo hladno i da su vatrogasci uspjeli provaliti ona vrata oko 01,00 sati, noću, ujutro dana 7. siječnja 2023.; da su sve one osobe bile ispred onih vrata, do trenutka kada su vatrogasci završili posao; da su joj te iste noći SM i LM rekli, da ne mogu pristupiti objektu; jer da su im promijenili bravu ulaznih vrata; i da su tuženici odmah rekli policijskim službenicima, da su to najvjerojatnije učinili tužitelji; da joj je odmah SM poslala snimke (putem mobitela) o zatečenom stanju njihovog stana. Da odgovara istini, da je SM zvala, nakon što joj je suprug bio ispričao, to što je bio vidio, tj. kako EM djeluje na vrata zajedno s onim čovjekom s pajserom; da je zvala SM, jer je znala da je u BIH kod mame; i da je SM prenijela sve što joj je suprug CM ispričao; zato, da su svi oni bili one noći ispred zgrade, zajedno s vatrogascima, jer su zajedno doputovali iz Bosne; da su SM i LM otputovali iz [adresa], krajem prosinca, prije blagdana 2022. i vratili se onoga dana u siječnju, tj. 6. siječnja 2023. Da su ona metalna vrata u prizemlju, na koja su djelovali vatrogasci one noći, uvijek koristili SM i LM, a ranije i Selmin pok. suprug DM, kao i HM; da tuženici koriste u tom objektu prostorije koje su potpuno odvojene od prostorija zgrade koje koriste tužitelji; da su samo jednu prostoriju koristili zajednički, u kojoj je SM kuhala, a koja se nalazi na zadnjoj etaži; da je pola potkrovlja bilo u posjedu tuženika, a pola potkrovlja bilo u posjedu tužitelja; da su na toj gornjoj etaži oni imali jednu zajedničku prostoriju u kojoj su zajedno ručali i večerali, a da je navedena saznanja stekla još kad je Selmin suprug DM bio živ. Da prostorije soba koje su koristili tuženici, su bile potpuno odvojene od prostorija i soba koje su koristili tužitelji; da su samo jedna drvena vrata dijelila te prostorije, tj. vrata Selmine sobe su zapravo odvajala ta dva posjeda; s time da ona ne zna jesu li tužitelji ikada prolazili kroz ta vrata ili ne; kad je ona boravila u tim prostorijama, da to nije nikada vidjela; da nije nikada vidjela da SM ili LM nešto rade na onim metalnim vratima u prizemlju. Jednog dana, da je vidjela tužitelja EM da opet nešto radi na onim metalnim vratima i to tijekom dana, ali da nije vidjela što to točno on tamo radi; da je na onim vratima nešto radio, ali da nije mogla vidjeti što čini i da je to uslijedilo dva ili tri mjeseca, nakon one noći, kad je tamo vidjela vatrogasce.

9. Iz iskaza saslušanog svjedoka CM proizlazi: da se dobro sjeća one zgode kada je gledao s prozora kuće u kojoj stanuje sa suprugom AM, da do onih metalnih dvorišnih vrata, koja inače koriste tuženici za pristupiti svome domu, stoje EM i još jedan čovjek kojeg svi zovu " N"; da su oni bili tik do metalnih vrata, koje inače tuženici koriste za pristupiti svom stanu, da su oni zajedno nešto radili na vratima; da je " N" nešto "čačkao" s nekom metalnom šipkom; nakon nekoliko minuta da su oni otišli; da je zatim vidio kako " N" nosi jedan pajser do vrata; da se sve to dogodilo u siječnju 2023. (nakon dočeka nove godine), tj. 2. ili 3. siječnja; uglavnom, da se to zbivalo danju; da je inače " N" jedan njihov zajednički susjed i da se on bavi popravcima; da odgovara istini, da su on i supruga dana 6. siječnja 2023. vidjeli noću, da se nešto događa u dvorištu obitelji EM, uvijek ispred spornih vrata; da je pogledao u pravcu dvorišta i vidio da tamo djeluju vatrogasci i policijski službenici te vidio SM i sina LM, Selminu sestru i njezinog supruga; da je tamo vidio nekoliko vatrogasaca i dva policijska službenika; da je saznao, da tuženici ne mogu pristupiti svom domu, jer sa svojim ključevima ne mogu otvoriti ona metalna vrata; zato, da su tuženici pozvali vatrogasce, da otvore silom ona vrata; nakon što su vatrogasci obili metalna vrata, da su tuženici ušli u objekt oko 24,00 sati; da su tuženici one noći doputovali iz BIH; da odgovara istini, da SM koristi stan na zadnjoj etaži objekta ispod potkrovlja; da taj stan ima poseban ulaz gledan iz pravca spornih vrata od metala u prizemlju, do vrta; da i LM koristi na istoj etaži jedan stan (kao i HM); u potkrovlju dakle, da tužitelji koriste stanove, na istoj etaži. Isti je svjedok objasnio: da tužitelji pristupaju svom stanu iz drugog pravca, jer imaju drugi zaseban ulaz; da nije nikada vidio tužitelje da prolaze kroz ona metalna vrata do dvorišta, koje inače koriste tuženici (za pristupiti svom stanu); da i tužitelji u potkrovlju koriste svoj stan na istoj etaži, kao i tuženici; te da je on predmetni događaj gledao s prozora njegove kuhinje, koja je udaljena svega 10 ili 12 metara, od metalnih vrata zgrade.

10. Iz iskaza saslušane svjedokinje ŽM proizlazi: da je s drugotuženikom u vezi od 2020. godine; da odgovara istini, da su se svi vratili zajedno iz BIH, dana 6. siječnja 2023., tj. ona, LM, SM i Selmina sestra E i njezin suprug VM; te utvrdili iste noći, da ključevima ne mogu otvoriti glavna metalna vrata za stan tuženika; da su zato pozvali policiju, a kasnije i vatrogasce; prethodno da su isprobali sve ključeve u njihovom posjedu za ista metalna vrata, ali da nikako nisu mogli ista otvoriti, zato da su zatražili intervenciju policije i vatrogasaca; da kad su vatrogasci otvorili metalna vrata i kad su došli do gornje etaže, da su im policijski službenici rekli, da je bolje da ne ulaze u Selmin stan, obzirom na po njima zatečeno stanje; zato, da nitko nije boravio u tom stanu te noći, jer su drvena vrata Selminog stana bila razvaljena; da su policijski službenici pregledali stan, te uputili SM da prijavi taj događaj krim policiji, jer je bilo nestalo stvari iz tog stana i jer su zatekli provaljena i druga vrata stana u kojem boravi SM i u kojem je živio svojevremeno i Selmin suprug DM; nakon nekoliko dana, da je SM zvala neke radnike, koji su zatvorili otvor vrata i napravili zid, tamo gdje je ranije bio otvor vrata; da su ti radovi izvedeni nakon nekoliko dana, od njihova povratka u [adresa]; u onoj prostoriji gdje su bila obijena vrata, da tužitelji nisu nikada boravili, a niti ju koristili, jer su u tim prostorijama potkrovlja stanovali SM sa suprugom i sinom ĐM (a HM u trećem stanu); da je neko vrijeme i ona boravila u stanu zajedno s ĐM; da je i ona posjedovala ključeve tih stanova i za glavna metalna vrata u prizemlju; da supružnici tj. ovdje tužitelji, nisu nikada prolazili kroz ona drvena vrata, koja su razvaljena; da oni nisu nikada koristili te prostorije, niti držali stvari u tom prostoru. Da nakon što je AM telefonom obavijestila SM, da su neke osobe djelovale na ulazna vanjska metalna vrata u prizemlju, da su zajedno odlučili se vratiti u [adresa]. Da odgovara istini, da je AM putem telefona rekla SM da su do glavnih ulaznih vrata u prizemlju vidjeli EM i još jednog čovjeka kako djeluju alatom na glavna dvorišna vrata; da poznaje i ona AM i da odgovara istini da su tužitelji one noći tijekom razgovora s policijskim službenicima jasno rekli: da ne žele otvoriti ona vrata u prizemlju; zato, da su pozvani na lice mjesta vatrogasci, radi otvaranja vrata, da bi oni mogli pristupiti svojim stanovima; da odgovara istini, da je SM naručila izvedbu onog dijela zida (na onom istom mjestu zida), gdje su zatečena razvaljena drvena vrata, iz razloga svoje sigurnosti; jer je one noći SM primijetila da je puno stvari nestalo iz njezinog stana; zato, da je odlučila zatvoriti otvor siporeksom; da je SM oduvijek koristila iste prostorije sa suprugom, a isto tako dugi niz godina nakon smrti supruga.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka KM proizlazi: da stanuje u predmetnom objektu deset godina i da koristi stan na I. etaži zgrade lijevo; da u tom stanu živi sam, ponekada s djevojkom S; da je nekoliko dana prije Božića 2022. otputovao u BIH i da se vratio u [adresa] 7. siječnja 2023. s djevojkom S; da je istog dana vidio, da su ona drvena vrata Selminog stana provaljena; par dana nakon toga, da su radnici, po nalogu SM, napravili dio zida od siporeksa. Da tužitelji nisu nikada koristili stanove u kojima su boravili on, SM i LM; niti prostore, gdje su provaljena drvena vrata, jer da tužitelji nisu imali ključeve za taj dio nekretnine; da tužitelji nisu nikada prolazili kroz ona vrata (provaljena) za ući u Selminu sobu; da je nakon povratka u [adresa], vidio da je stan provaljen i da je sve u njemu razbacano i da su neke stvari iz tog stana nestale; koliko je njemu poznato, da je SM uvijek koristila tu prostoriju, gdje su drvena vrata razvaljena, tako i neposredno prije odlaska u BIH.

12. Iz iskaza saslušane svjedokinje RM proizlazi: da poznaje stranke u postupku i da je sa svima njima u dobrim odnosima; da poznaje predmetnu zgradu u kojoj oni stanuju; da je ta zgrada, između stranaka, nekako vertikalno podijeljena; da na gornjim etažama stanuju tuženici; da su na zadnjoj etaži živjeli SM i pok. muž DM, a ispod njih u stanu sin LM; da lijevu stranu objekta koriste tužitelji i to od prizemlja pa do krova; a da s druge strane objekta dvije etaže koriste tuženici; da poznaje KM, koji živi u toj kući, sa one strane objekta, gdje žive SM i LM; da tužitelji imaju svoj glavni ulaz za u objekt; a da tuženici imaju drugi odvojeni glavni ulaz za pristupiti svojim prostorijama zgrade; da odgovara istini, da iz zajedničke sobe gornje etaže gdje su stanovali SM i pok. DM postoje vrata, tj. između sobe SM i UM i susjedne kuhinje; da su u toj zajedničkoj kuhinji davno boravili tuženici i tužitelji; tužitelji da su dolazili iz pravca njihovog stana, njihovim stubištem, do te zajedničke prostorije; da tužitelji nisu nikada koristili spavaću sobu pok. UM i SM niti prolazili kroz navedena drvena vrata; da ih je ona posjećivala, dok je DM još uvijek bio živ, zatim da nije više tamo odlazila.

13. Dana 6. prosinca 2023. godine, je održan uviđaj na licu mjesta, na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na adresi u [adresa] uz nazočnost stranaka, punomoćnika stranaka i sudske vještakinje i pristupilo se u prostorijama potkrovlja i u stan tužiteljice; te je utvrđeno da se stan sastoji od: (1) spavaće sobe desno od ulaza i (2.) spavaće sobe gdje je sazidan dio zida prema kazivanju tužitelja, a gdje su ranije postojala drvena vrata (pa je navedeno fiksirano fotografijama); da do ulaznih vrata se nalazi hodnik, do hodnika: kupaonica; te pogledom u lijevo kuhinja i terasa, sve prostorije su fiksirane fotografijama, kao i sporni dio zida ugrađen između štokova (unutar prostora ranijeg drvenog okvira vrata). Zabilješke na tlocrtu potkrovlja zapisane su kemijskom olovkom crvene boje, koje će poslužiti vještakinji geodetske struke, za izradu nalaza. Sudska je vještakinja fotografirala sve navedeno tj. sve prostorije, kao i sporni zid, te i drvene okvire oko zida (štokove); a sve pogledom iz pravca stana tužitelja.

13.1. Nakon toga, nastavljen je uviđaj u drugom dijelu zgrade, tj. u stanu tuženice; te se pristupilo u prostorije stana tuženice SM, te je fotografijama fiksiran zid, gdje su ranije bila vrata sa okvirom. Ispred zida se nalazi ormar bijele boje, a desno od zida ostaci drvenog okvira od vrata i oštećena drvena vrata; za koje tuženici navode: da su ta vrata bila na mjestu sadašnjeg zida, koji je predmet spora (što je sve fotografirano po vještakinji; koja je i utvrdila dimenzije drvenih vrata i otvora). Fotografirana su ulazna vrata sa podesta za pristupiti stanu SM; a sadašnja vrata su metalne crne boje. U stanu tuženice su zatečena oštećena vrata u potkrovlju, koja se fotografiraju; iza čega je tuženica naglasila: da su vrata razbili tužitelji i da je zato zamijenila vrata koja su sada metalna. Vještakinja je utvrdila dimenziju novo izgrađenog dijela zida 0,92x204 cm; te da su vrata drvena zajedno sa štokom dimenzije: 0,88cm x 198cm; da okvir ima dimenzije: 81,5 cm x 197,5 cm, a vanjski ukrasni dio dimenzije: 204cm x 96 cm. Tijekom uviđaja je vještakinja fotografirala: glavna ulazna dvorišna metalna vrata i ulazna metalna vrata stana tuženice, te su sve fotografije priložene predmetu uz pismeni nalaz.

14. Iz pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Milke Kosanović proizlazi: da je k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], višestambena zgrada s garažom i okućnicom koja ima pripadajuću adresu: [adresa]; da se na uviđaju krenulo sa obilaskom stana u potkrovlju, u kojemu borave tužitelji; da sporna pregrada, je sastavni dio zida, kuhinje u funkciji, koja se nalazi na dijelu nekretnine koji koriste tužitelji; da se sporna pregrada sastoji od ploča siporeksa; izrađena unutar otvora s kojeg su uklonjena vrata i ukrasni okvir; da se navedeno vidi iz dijela stana gdje borave tužitelji, iz prazne sobe (istaknuto oker strelicom u nalazu). Da se pregrada vidi i iz stana gdje boravi prvotuženica (istaknuto u nalazu svijetlo plavom strelicom), kako je prikazano na fotografijama, u nastavku nalaza.

14.1. Iz fotopriloga priloženih uz nalaza proizlazi da: fotografije 1 do 4 prikazuju: pogledom iz stana gdje borave tužitelji, ulaz, hodnik i sobu (koja se koristi kao spremište), a na zapadnoj strani (prema dijelu stana gdje boravi prvotuženica), da je zatečena pregrada od ploča siporeksa, u otvoru vrata; da fotografije 5 i 6: prikazuju sobu sa spornom pregradom i radijatorom; da fotografija 7: prikazuje kuhinju u dijelu potkrovlja, gdje borave tužitelji (i tužitelja); s druge strane pregrade (od siporeksa), je zatečena prostorija u kojoj boravi prvotuženica. Fotografija 8: prikazuje hodnik, u dijelu stana tužitelja sa klima uređajem, a desno kuhinju i prozor otvoren prema terasi; da fotografije 9 i 10: prikazuju ulazna metalna vrata sa zapadne strane (koja su otvorena po vatrogascima); da fotografije 11 i 12, nastavno na fotografije 9 i 10, prikazuju: ista ulazna vrata u zgradu, s detaljima oštećenja oko sadašnje brave; da fotografije 13 i 14 prikazuju: druga vrata, koja su bila provaljena, a zatim zamijenjena novim vratima, sada metalnim; da su to ulazna vrata stana u potkrovlju, kojeg koristi prvotuženica, sve pogledom s drvenih stepenica, na kraju kojih se nalaze nova metalna vrata (obzirom su ranija drvena vrata uklonjena, jer su bila oštećena); da fotografije 15 do 17 prikazuju: provaljena, oštećena vrata stana prvotuženice, koja se sada nalaze u stanu prvotuženice, a koja su zamijenjena novim metalnim vratima, onako kako je prikazano na fotografijama 13 i 14 elaborata.

14.2. Nakon toga, je sudska vještakinja, onako kako je utvrđeno tijekom uviđaja, navela: da je na licu mjesta zatečena pregrada od ploča siporeksa, uzidana unutar ranijeg okvira drvenih vrata iz stana prvotuženice; da u stanu kojeg koristi prvotuženica se prolazi kroz hodnik pa u spavaću sobu, koja je fiksirana fotografijom 18, gdje je tijekom uviđaja zatečen pregrađeni otvor vrata; dok su sama vrata sa okvirom i ukrasnim dijelom položena pored pregrade siporeksa s finim slojem žbuke, kako je to sve prikazano na fotografijama 19-20; da fotografije 19 i 20 prikazuju: izvedenu pregradu, u okviru vrata na koju je naslonjena komoda, odnosno ormar sa ladicama; koja pregrada odgovara položajno i po dimenzijama pregradi koja je utvrđena na početku uviđaja, a u dijelu stana potkrovlja koji inače koriste tužitelji; da su sa strane naslonjena uklonjena ranija drvena vrata sa štokom i ukrasnim dijelom, što je sve izmjereno, a kako je navedeno u zapisniku s održanog uviđaja, kao i na skici tlocrta potkrovlja sa zatečenim detaljima. Na kraju nalaza, ista je osnovom izvršenih izmjera tijekom uviđaja, zaključila: da novo izgrađeni dio zida (sporna pregrada od ploča siporeksa) je dimenzija 92 x 204 cm; da drvena vrata, koja su uklonjena (zajedno sa metalnim šarkama), su dimenzija 88 x 198 cm; da unutarnja strana okvira (štoka) sa ukrasnim dijelom, što je sve uklonjeno i položeno sa strane, je dimenzija unutarnje 81,5 x 197,5 cm, odnosno vanjske 96 x 204 cm.

15. Tužitelji su prihvatili nalaz i mišljenje sudske vještakinje, te su podneskom uskladili tužbeni zahtjev, sukladno nalazu vještakinje (kao u izreci ove odluke).

16. Tuženici su podneskom naglasili da prihvaćaju nalaz i mišljenje vještakinje Milke Kosanović bez ikakvih primjedbi; da su tijekom uviđaja fotografirana glavna metalna ulazna vrata za dio zgrade koju koriste tuženici, za pristup svojim stanovima na katu i u potkrovlju, na kojima je zamijenjena stara brava za novu bravu, a koju tuženici navedene zgode nisu ključevima mogli otvoriti, povodom čega su zatražili pomoć policijskih službenika i vatrogasaca; da su one noći glavna ulazna vrata njihova stana otvorena, lomom cilindar bave, uz pomoć vatrogasaca i policije; da su zatekli provaljena i ulazna vrata stana u potkrovlju, a u posjedu prvotuženice; kao i druga drvena vrata koja vode (ispod potkrovlja) u spavaću sobu prvotuženice i da je sve navedeno grafički prikazano u nalazu i mišljenju vještakinje; tako i fiksirano fotografijama tijekom uviđaja; da tužitelji za pristupiti stanu u kojemu borave, koriste drugi zaseban ulaz za u zgradu, tj. sa druge strane nekretnine. Dakle, da postoje dva ulaza u nekretninu, koja vode do pojedinačnih stanova, time da tužitelji koriste jedan, a tuženici drugi zaseban ulaz; da su tuženici boravili na području BIH (od kraja prosinca 2022.), s kojeg su se puta vratili 6. siječnja 2023., a HM **.**.2023., što proizlazi iz podnesaka MUP-a RH; da su tuženici dio zida od siporeksa napravili, na mjestu gdje su bila zatvorena vrata sobe (provaljena vrata sobe); da se iza ranijih zatvorenih drvenih vrata oduvijek nalazila i nalazi spavaća soba stana prvotuženice; da tužitelji taj dio nekretnine nisu nikada koristili, niti su kroz ta vrata ikada prolazili, stoga da postavljanjem zida od siporeksa nije ni došlo do smetanja posjeda tužitelja; da institut samopomoći je prvotuženica koristila u pogledu ulaznih vrata, te vrata njezina stana u potkrovlju, a što je također prilikom očevida utvrđeno i fotografirano.

17. Tijekom održanog uviđaja uz nazočnost stranaka i vještaka geodetske struke, predmetna nekretnina je identificirana; tako i dvorište i glavna ulazna metalna vrata za u stan tuženika, tako i glavna ulazna vrata za tužitelja; zatim, su razgledane prostorije gledano iz pravca stana tužitelja, a potom i prostorije stana tuženika; te je identificiran položaj vrata do drvenih stepenica, u naravi ulazna vrata stana tuženika; te izgled obijenih vrata stana u potkrovlju tuženika, gdje se sada nalazi sporni dio zida izgrađen od siporeksa; dakle, na taj način je identificiran, tijekom uviđaja, predmet spora.

17.1. Na osnovu skice lica mjesta, fotopriloga, nalaza vještaka geodetske struke (kao i neposrednog opažanja suda) ovaj je sud utvrdio: opći izgled lica mjesta tj. izgled glavnih ulaznih vrata tuženika, inače izrađenih od metala, prostorije stana tuženika te izgled potkrovlja, vrata do drvenih stepenica, koja su zapravo u naravi ulazna vrata stana prvotuženice, te je identificiran dio zida koji je ograđen siporeksom, a gdje su ranije postojala vrata sobe tuženice, te su zatečena oštećena vrata i okvir vrata na mjestu opisanom po sudskoj vještakinji, što je sve fotografirano; te isto tako je utvrđen opći izgled ulaza i stana tužitelja u odnosu na položaj izgrađenog zida od siporeksa veličine dimenzija opisanih po vještakinji (sve gledano dakle iz pravca prostorija stana tužitelja, što je sve fotografirano i priloženo predmetu).

18. Nakon svih izvedenih dokaza, ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti a nakon zaprimljenog nalaza vještaka geodetske struke, koja je identificirala predmetne nekretnine; i nakon zaprimljenih iskaza svjedoka i stranaka, te nakon izvedenih ostalih dokaza prikupljenih tijekom postupka, ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

19. Na osnovu priloženog nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke i foto priloga, te fotografija priloženih predmetu, kao nalaza i mišljenja vještakinje geodezije, koji je u cijelosti prihvaćen kao objektivan i stručan (a stranke u postupku na isti nisu imale primjedbi); ovaj sud drži dokazanim: da priloženi foto prilozi vještakinje vjerno prikazuju stanje nekretnine zatečeno na dan uviđaja, kao u ostalom i fotografije priložene predmetu po strankama u postupku. Ovaj je sud u potpunosti prihvatio nalaz vještakinje, jer je logičan, uvjerljiv i podudaran sa navodima iz iskaza saslušanih svjedoka i podudaran sa navodima iz iskaza stranaka u postupku. Osnovom istoga i foto priloga, stranke i saslušani svjedoci su prepoznali predmet spora; to je ovaj sud dodatno drži dokazanim: da je nalaz sastavljen sukladno Zakonu.

20. Cijeneći podudarne iskaze saslušanih svjedoka i to: AM, CM, ŽM, KM i RM, ovaj je sud utvrdio i zaključio: da su navodi iz iskaza navedenih saslušanih svjedoka, istiniti, logični i uvjerljivi te i međusobno podudarni, a i podudarni sa navodima iz iskaza tuženika. Svi navedeni, neposredno saslušani svjedoci, iskazivali su međusobno sukladno i podudarno, u svezi predmeta ovog postupka, a po ocjeni ovoga suda na objektivan i uvjerljiv način. Njima su poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku, a i posebne okolnosti vezane za posjedovno stanje i način korištenja predmetne nekretnine i stanova, kroz dugi niz godina. Također, riječ je o osobama koje o posjedovnom stanju predmetne nekretnine imaju dugogodišnja osobna i naporedna saznanja. Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza prvotuženice (i drugotuženika), jer je ista iskazivala neposredno uvjerljivo i logično, kao i uostalom drugotuženi koji svojim navodima u potpunosti potvrđuje navode iz iskaza prvotuženice; te jer se njihovi navodi u potpunosti podudaraju sa prihvaćenim navodima iz iskaza saslušanih svjedoka, (gore navedenih), kojima ovaj sud vjeruje; te jer se (između ostaloga) prihvaćeni navodi tuženika u potpunosti podudaraju sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima tijekom postupka (i potvrda i dokumentacije MUP-a RH, PP Rovinj). Osnovom navedenog sud drži dokazanim: da su predmetni dio nekretnine, tj. glavna vrata do dvorišta, hodnik, stepenice, vrata na kraju drvenih stepenica gornje etaže, te vrata sobe tuženika mirno posjedovali tuženici; koji su dugo godina mirno posjedovali svaki svoj primjerak ključa za glavna ulazna vrata, za ulazna vrata stana i vrata sobe koja se nisu nikada otvarala (a koja su oštećena vrata i okvir zatečeni u prostoriji kao na fotografijama 19 i 20 fotoelaborata uz nalaz vještakinje); da su oni (tuženici), dugi niz godina mirno i faktično posjedovali opisane, identificirane prostorije stana; ranije, da im nitko nije osporio posjed tih prostorija; i da su savjesno posjedovali navedene prostorije, zapravo: stan, kao jednu stambenu i posjedovnu cjelinu, sa zasebnim glavnim ulazom (kao i to da su tužitelji koristili drugi zaseban ulaz za pristupiti svom stanu).

21. Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza saslušanih svjedoka kojima sud vjeruje; a na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza KM ovaj je sud utvrdio: da tužitelji nisu nikada koristili stanove u kojima su boravili on, SM i LM; niti prostore, gdje su provaljena drvena vrata, jer da tužitelji nisu imali ključeve za taj dio nekretnine; da tužitelji nisu nikada prolazili kroz ona vrata (provaljena) za ući u Selminu sobu; dok na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza RM sud je utvrdio: da je ta zgrada, između stranaka, nekako vertikalno podijeljena; da na gornjim etažama stanuju tuženici; da su na zadnjoj etaži živjeli SM i pok. muž DM, a ispod njih u stanu sin LM; da lijevu stranu objekta koriste tužitelji i to od prizemlja pa do krova; a da s druge strane objekta dvije etaže koriste tuženici; da tužitelji imaju svoj glavni ulaz za u objekt; a da tuženici imaju drugi odvojeni glavni ulaz za pristupiti svojim prostorijama zgrade; da tužitelji nisu nikada koristili spavaću sobu pok. UM i SM niti prolazili kroz navedena drvena vrata. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza AM ovaj je sud utvrdio: da su ona metalna vrata u prizemlju, na koja su djelovali vatrogasci one noći, uvijek koristili SM i LM, a ranije i Selmin pok. suprug DM, kao i HM; da tuženici koriste u tom objektu prostorije koje su potpuno odvojene od prostorija zgrade koje koriste tužitelji; da je pola potkrovlja bilo u posjedu tuženika, a pola potkrovlja bilo u posjedu tužitelja; da prostorije soba koje su koristili tuženici, su bile potpuno odvojene od prostorija i soba koje su koristili tužitelji; da su samo ta drvena zatvorena vrata, odvajala posjede; da su vrata Selmine sobe zapravo, odvajala ta dva zasebna potpuno odvojena posjeda.

21.1. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza saslušanih svjedoka i podudarnih navoda iz iskaza tuženika, ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da su tuženici doputovali iz BIH zajedno dana 6. siječnja 2023. i da su tuženici predmetne zgode noću utvrdili da sa svojim ključevima ne mogu otvoriti bravu metalnih ulaznih vrata; koja se vrata nalaze do dvorišta objekta; dakle, da su oni utvrdili: da ne mogu nikako ući u gornje stanove; te i utvrdili: da je stara brava zamijenjena novom i da zato ne mogu pristupiti stanovima; a niti dakle, pristupiti obiteljskoj kući; da su ipak očekivali, da će im tužitelji, uz nazočnost pozvanih policijskih službenika (noću 6. siječnja 2023.) predati primjerke novih ključeva za novu bravu; međutim, da do toga nije došlo, jer su tužitelji to odbili učiniti; da su se tada noću odlučili koristiti pravnim institutom samopomoći; te odlučili zatražiti intervenciju vatrogasaca; koji su potom, novu bravu i metalna ulazna vrata, otvorili lomom cilindar brave.

21.2. Dodatno je ovaj sud utvrdio i drži dokazanim: da su tuženici (u nastavku) s policijskim službenicima pregledali prostorije stana i tako utvrdili: da su ulazna drvena vrata stana (prvotuženice) provaljena (a koja se vrata nalaze do drvenih stepenica), te zatim utvrdili: da su provaljena i obijena (uvijek zaključana) drvena vrata sobe prvotuženice; da su ista oštećena vrata (vrata koja su se ranije nalazila ugrađena u zidu sobe u drvenom okviru, a gdje se sada nalazi dio zida od siporeksa), i fotografirana.

21.3. Dakle, ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza gore navedenih svjedoka, jer su navodi istih neposredno uvjerljivi logični, životno prihvatljivi, međusobno podudarni i jer se njihovi navodi međusobno i upotpunjavaju; a kako je ovaj sud prihvatio navode iz iskaza svjedoka, to je sud prihvatio logične i neposredno uvjerljive navode iz iskaza tuženika; dakle, jer se njihovi navodi međusobno podudaraju i upotpunjavaju.

21.4. Tijekom postupka je zaprimljen podnesak MUP-a Policijske postaje Rovinj- Rovigno iz kojeg proizlazi dakle: da su tuženici otputovali iz [adresa] krajem prosinca prije novogodišnjih praznika, tj. nekoliko dana prije kraja godine, i da su se vratili u [adresa] 6. siječnja 2023. noću, kada su utvrdili: da je počinjen čin smetanja posjeda na njihovu štetu.

21.5. Dodatno, ovaj sud drži dokazanim da su tuženici doputovali navedene noći iz BIH zbog toga što su saznali kroz telefonski razgovor s AM da: je njezin suprug CM vidio nekoliko dana iza Nove godine, da prvotužitelj s još jednom osobom s nekakvim alatom djeluju oko brave ulaznih metalnih vrata, koja vrata inače koriste samo tuženici, za pristupiti svojem domu (a ne tužitelji).

22. Cijeneći sve izvedene dokaze, ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, te neposredne uvjerljive i jasne navode svjedoka i tuženika, jer su logični, uvjerljivi i podudarni sa navodima iz iskaza svjedoka kojima ovaj sud vjeruje; ovaj sud drži dokazanim: da su tužitelji uz pomoć treće osobe promijenili staru bravu ulaznih metalnih vrata koja inače koriste tuženici (jer navedeno proizlazi iz prihvaćenog navoda svjedoka CM, kojemu ovaj sud vjeruje); i ugradili novu bravu s novim ključem; da su to učinili svjesno, budući oni dugi niz godina koriste, drugi pristup, sve gledano iz pravca dvorišta, prema njihovom stanu; da su jedino oni mogli pristupiti u prostorije stana tuženika, jer su samo oni od 26. prosinca 2022. pa u nastavku tijekom siječnja 2023, boravili u predmetnoj kući (što oni tvrde pred sudom), dakle, za vrijeme odsutnosti tuženika i svjedoka KM; te i svjesno u nastavku, provalili vrata stana (do drvenih stepenica prvotuženice), a zatim, dodatno i drvena vrata sobe; koja su drvena vrata zatečena (i fotografirana) na licu mjesta tijekom održanog uviđaja, s vidljivim oštećenjem.

22.1. Dakle, cijeneći navode iz iskaza AM i TM, ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da su tužitelji uz pomoć treće osobe (zvane " N") zamijenili staru bravu za novu, na ulaznim metalnim vratima stana tuženika; zatim, da su provalili ulazna vrata stana do drvenih stepenica, te potom i drvena vrata sobe prvotuženice. Dodatno je ovaj sud zaključio: da su tužitelji navedeno počinili po prethodnom dogovoru, uz pomoć treće osobe; a tako je sud zaključio: jer se drugotužiteljica od poduzetog čina smetanja posjeda, nije ogradila pred sudom.

23. Osnovom čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) stranka koja je tijekom postupka iznijela neku činjenicu, koja joj ide u prilog, dužna je predložiti i izvođenje dokaza kojom bi dokazala i postojanje te činjenice; stoga su tužitelji dužni dokazati sve svoje tvrdnje pred sudom; to kako tužitelji nisu dokazali istinitost gore navedenih tvrdnji pred sudom; to je sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud, prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio kao u izreci.

24. Ovaj je sud cijeneći sve izvedene dokaze, prihvatio u jednom dijelu navode iz iskaza prvotužitelja i to u onom dijelu kada tvrdi: da je sa suprugom bio stalno kod kuće, kako u prosincu 2022., tako i u siječnju 2023.; da je kuća podijeljena vertikalno, za koju on ima zaseban ulaz; da gledano vertikalno, polovina kuće je njegova i da on koristi jedan zaseban ulaz za pristupiti objektu; da je problem nastao kada je njegov sin preminuo; da tu sobu on nije koristio, a niti njegova supruga; jer su DM i SM koristili tu sobu; da ne posjeduje ključeve za stanove gdje borave HM, SM i LM; a te je navode sud prihvatio, jer se podudaraju s iskazima svjedoka kojima ovaj sud vjeruje i navodima iz iskaza tuženika.

24.1. Ovaj sud nije prihvatio preostale navode prvotužitelja iznijete tijekom njegovih saslušanja, jer se njegovi početni navodi, ne podudaraju kasnijim tvrdnjama, u pogledu relevantnih činjenica; dakle, jer je na početku, između ostalog, naveo da je dana 3. siječnja 2023. utvrdio: da je netko promijenio bravu; dok nakon toga tvrdi: da je to bilo 6. siječnja 2023.; te jer u prvom iskazu tvrdi: da ne zna jesu li uopće u kući bili vatrogasci i policijski službenici; dok u nastavku svog iskaza navodi: da je doista u kući uredovala policija ali po njegovom pozivu; te jer je na početku tvrdio: da spavaću sobu pok. UM i SM nije nikad koristio; a naknadno tvrdi suprotno. Cijeneći sve izvedene dokaze tijekom ovog postupka, ovaj je sud zaključio: da su njegovi navodi proturječni, jer sam opovrgava svoje ranije iznijete navode; te jer su ti njegovi navodi nelogični kontradiktorni i u odnosu na ostale prihvaćene dokaze tijekom postupka. Dodatno je sud zaključio: da su njegovi navodi očito prilagođeni njegovim materijalnim interesima u ovom postupku; tako i materijalnim interesima njegove supruge, ovdje drugotužiteljice. Preostale navode prvotužitelja ovaj sud nije prihvatio, jer su nelogični, neuvjerljivi, proturječni i jer se ne podudaraju s prihvaćenim dokazima, izvedenim tijekom ovog postupka.

24.2. Ovaj je sud prihvatio u jednom dijelu navode iz iskaza drugotužiteljice i to u onom dijelu kada tvrdi: da je predmetna kuća jako velika; da ona i suprug imaju ulaz s jedne strane objekta, a da tuženici imaju drugi ulaz s druge strane objekta; da zapravo svi oni mogu biti u istoj kući, ali da se ne moraju vidjeti, jer imaju zasebne ulaze; da se oni nisu nikada podijelili nego da su se samo dogovorili gdje će netko boraviti i koje će prostorije koristiti; nakon smrti pok. sina UM, da su tuženici nastavili živjeli u tom stanu; da ranije nije nikada iz pravca njezinog stana na toj etaži, ulazila kroz ona ranije postojeća vrata za pristupiti sobi sina UM i SM; isto tako, da njezin suprug ranije nije prolazio kroz ta vrata (koja više ne postoje); a te je navode drugotužiteljice sud prihvatio, jer se podudaraju s prihvaćenim navodima iz iskaza svjedoka, kojima ovaj sud vjeruje i jer se podudaraju s navodima iz iskaza tuženika. Preostale navode drugotužiteljice ovaj sud nije prihvatio, jer su nelogični, neuvjerljivi, proturječni i jer se ne podudaraju s prihvaćenim dokazima, izvedenim tijekom ovog postupka.

24.3. Dakle, ovaj sud nije prihvatio preostale navode iz iskaza saslušanih tužitelja, jer su njihovi navodi nelogični, neposredno neuvjerljivi i životno neprihvatljivi; stoga, ovaj sud iz tih razloga, nije prihvatio preostale navode iz iskaza tužitelja; koji nisu dokazali svoje tvrdnje, pred sudom. Naime, ovaj sud drži: da svojim nelogičnim tvrdnjama tužitelji, žele zapravo obezvrijediti i umanjiti značaj prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka i tuženika, kojima ovaj sud vjeruje; zapravo, obezvrijediti značaj svih izvedenih dokaza tijekom postupka; posebice prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka, kojima ovaj sud vjeruje i prihvaćenih iskrenih navoda iz iskaza tužitelja. Dakle, nisu prihvaćeni navodi tužitelja, jer ih prilagođavaju potrebama postupka, u pravcu dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva.

24.4. Dodatno, ovaj sud nije prihvatio navode iz iskaza tužitelja kojima: oni poriču i osporavaju izvedene dokaze i navode tuženika; kao i one usmjerene ka obezvređivanju i bagateliziranju prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka, kojima ovaj sud vjeruje; kao i preostalih izvedenih i prihvaćenih dokaza tijekom postupka; i kojim po sudu neprihvaćenim navodima tužitelji zapravo, aludiraju na neosnovanost navoda tuženika. Tako je sud zaključio, jer su ti njihovi navodi nelogični, neposredno neuvjerljivi i nepodudarni u odnosu na prihvaćene navode iz iskaza tuženika i saslušanih svjedoka, kojima ovaj sud vjeruje. Ovaj sud nije prihvatio ostale navode iz iskaza tužitelja, jer sud zaključno drži: da njihove tvrdnje iznijete tijekom postupka, nisu dokazane. Osim toga, ocjenom svih izvedenih i prihvaćenih dokaza, ovaj sud dodatno drži dokazanim: da su tužitelji (supružnici) po prethodnom postignutom dogovoru, svjesno počinili čin smetanja posjeda, na štetu tuženika; jer da su upravo oni jedine osobe, u čijem je materijalnom interesu, počinjeno smetanje.

25. Nakon svih izvedenih i prihvaćenih dokaza, ovaj sud drži dokazanim: da tuženici dana 6. siječnja 2023. u noćnim satima, kada su se vratili s puta, nisu mogli ključevima otključati glavna vrata za u njihov stan, niti ući u obiteljsku kuću u kojoj imaju prijavljeno prebivalište, a u kojoj posjeduju stan; iz razloga što su tužitelji promijenili bravu ulaznih vrata stana; te su na taj način tuženike isključili u potpunosti, iz dotadašnjeg mirnog dugogodišnjeg posjeda i korištenja stana, te i ulaska u navedenu obiteljsku kuću; zatim utvrdili, uz nazočnost policije sve nastale štete u njihovom stanu; da je prvotuženica nakon toga prijavila tužitelje, za navedena kaznena djela kao gore; jer je utvrdila: obim štete, na vratima stana; te utvrdila: da su neki njezini predmeti nestali iz stana a drugi da su razbacani. Osim toga, ovaj sud drži dokazanim: da su tužitelji odbili predati novi ključ tuženicima, za novu postavljenu bravu vrata; da su to odbili učiniti na traženje policijskih službenika. Dakle, sud drži dokazanim: da su tužitelji, uz pomoć treće osobe (koja je radila i postupila, po njihovom nalogu), promijenili bravu na ulaznim vratima stana tuženika; i da su tim činom tuženike: u potpunosti isključili iz dotadašnjeg mirnog posjeda stana, u toj zgradi.

26. Dakle, ovaj sud drži dokazanim: da su tužitelji isključili tuženike od dotadašnjeg mirnog posjeda stana. Isto tako, ovaj sud drži dokazanim: da su tuženici osnovom pravnog instituta samopomoći dana 6. siječnja 2023. noću, uz pomoć policijskih službenika i vatrogasaca otvorili vrata (lomom cilindar brave); i da su se te noći poslužili institutom dopuštene samopomoći i to u otvorenom i dopuštenom zakonskom roku; i time zapravo zaštitili svoj do tada mirni posjed stana, u predmetnoj nekretnini (identificiranoj po sudskoj vještakinji). Zatim, da su isto tako osnovom dopuštene samopomoći, nakon što su vidjeli provaljena drvena vrata i utvrdili štetu, odlučili zaštititi posjed stana izvedbom dijela zida od siporeksa (u otvoru zida), na istom onom mjestu, gdje su se ranije nalazila drvena vrata s okvirom; dakle, na onom istom mjestu (nakon uklonjenog drvenog okvira u otvoru zida), da su naručili izvedbu dijela zida od siporeksa s finom žbukom, što je sve fotografirano na licu mjesta.

26.1. Dakle, kako su tužitelji opisanim činom, u potpunosti tuženicima oduzeli posjed stana, tj. u potpunosti ih isključili iz dotadašnjeg mirnog posjeda stana; to su oni radi zaštite mirnog i dugogodišnjeg posjeda, ogradili otvor tog dijela zida siporeksom; upravo na onom istom mjestu, gdje su se nalazila godinama zatvorena drvena vrata sobe (koja su zatečena razvaljena po policijskim službenicima, zajedno s tuženicima); tako da su, osnovom pravnog instituta samopomoći, naručili izradu tog dijela zida siporeksom, upravo na onom istom mjestu gdje su ranije bila ugrađena drvena vrata s okvirom; da sada, taj dio izrađenog zida siporeksom, zapravo odvaja posjede stanova stranaka; i to na jednak način i u istom obimu, kao i ranije drvena zatvorena vrata (drvena vrata sobe prvotuženice); koja su ranije zatvorena vrata, na onom istom mjestu, godinama odvajala prostorije stana tuženika, od prostorija stana tužitelja.

27. U postupku je utvrđeno (jer iz izvedenih dokaza navedeno nedvojbeno proizlazi): da su upravo tužitelji; osobe u čijem je interesu počinjeno smetanje posjeda; jer su očito materijalno zainteresirani za ishod ovog i ostalih građanskih sporova, koji su u tijeku pred ovim sudom, između istih stranaka u postupku.

28. Nakon svih izvedenih dokaza, ocjenom svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, tj. nakon održanog uviđaja i zaprimljenog nalaza vještaka geodetske struke i nakon zaprimljenih iskaza svjedoka i stranaka; te nakon izvedenih ostalih dokaza prikupljenih tijekom postupka; ovaj je sud zaključio, utvrdio i drži dokazanim: da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

29. Na osnovu nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke (i fotopriloga), koji je u cijelosti prihvaćen kao objektivan i stručan, a na koji stranke u postupku nisu imale primjedbi, ovaj sud drži dokazanim: da priloženi foto prilozi vještakinje vjerno prikazuju stanje nekretnina zatečeno na dan uviđaja; izgled soba pripadajućih stanovima, kako tužitelja, tako i tuženika.

30. Dakle, cijeneći podudarne iskaze saslušanih svjedoka kojima ovaj sud vjeruje, ovaj je sud utvrdio i zaključio; da su navodi iz iskaza saslušanih svjedoka istiniti, logični i uvjerljivi te međusobno podudarni; a i podudarni s navodima iz iskaza tuženika. Neposredno saslušani svjedoci iskazivali su međusobno sukladno i podudarno u svezi predmeta ovog postupka, a po ocjeni ovoga suda, na objektivan i uvjerljiv način. Njima su poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku, a i posebne okolnosti vezano za posjedovno stanje, te i načina korištenja predmetnih prostorija i stanova, u identificiranoj nekretnini; te dodatno je sud utvrdio i drži dokazanim: da su stranke u postupku godinama prije smrti pok. UM dogovorile način korištenja stanova, upravo onako kako to opisuje u svom iskazu i svjedokinja RM, kada navodi: da je nekretnina godinama nekako vertikalno podijeljena između stranaka u ovom postupku s dva zasebna, posebno odvojena ulaza; što potvrđuje i prvotužitelj pred sudom, kada tvrdi da je kuća podijeljena vertikalno i da on ima zaseban ulaz (upravo onako kako to tvrdi i svjedokinja AM te svjedoci i tuženici).

31. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja radi pružanja posjedovne zaštite stana. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, jer su tuženici mirni i dugogodišnji posjednici identificiranog i razgledanog stana, tijekom uviđaja; te jer nisu počinili, a niti mogli počiniti čin smetanja posjeda, u odnosu na tužitelje; jer u vremenskom periodu kojeg opisuju tužitelji, tuženici uopće nisu bili u [adresa].

32. Pri tome valja napomenuti da su tijekom ročišta održanog dana 18. srpnja 2025. tužitelji (po punomoćniku) naveli da: čine neprijepornim, da su one večeri na licu mjesta uredovali vatrogasci i policajci, po pozivu tuženika, jer isti nisu mogli ući kroz vrata u prizemlju, te da su nakon toga tuženici ušli u stanove na gornjoj etaži.

33. Tužba radi smetanja posjeda mora se predati sudu u zakonskom roku, koji je propisan u čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV); tj. unutar roka od 30 dana, od trenutka kad je tužitelj saznao za sadržaj čina smetanja posjeda i za počinitelja.

33.1. U ovom predmetu tužitelji, dakle, traže zaštitu posjeda stana, no ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da su upravo tuženici smetani u posjedu njihova stana, jer nisu mogli predmetne zgode, svojim ključevima otvoriti bravu ulaznih vrata, za pristupiti svom stanu. Da su tuženici one noći zaključili, da im je posjed stana u potpunosti oduzet; i da su potpuno isključeni, od dotadašnjeg mirnog posjeda stana; jer su ih poduzetim radnjama, tužitelji uistinu i u potpunosti isključili, od izvršavanja faktične vlasti stana.

33.2. Ponavlja se da su one noći tuženici utvrdili da je brava vrata zamijenjena za novu i da ne mogu svojim ključevima pristupiti objektu i njihovom stanu; da su policijski službenici zatražili od tužitelja primjerak novih ključeva; no da su to tužitelji odbili; te da su u tom trenutku tuženici zaključili: da im je posjed stana u potpunosti oduzet; slijedom zatražili intervenciju vatrogasaca, koji su djelovanjem na bravu metalnih vrata, i ista otvorili; u tom su trenutku tuženici dakle, primijenili pravni institut samopomoći (jer su se od tog trenutka, tuženici, u otvorenom zakonskom roku od 30 dana, poslužili institutom dopuštene samopomoći). Zatim, kada su u nastavku zatekli razvaljena vrata njihova stana (koja se nalaze do drvenih stepenica), potom i razvaljena vrata sobe prvotuženice; da su odlučili, uvijek služeći se institutom dopuštene samopomoći, zaštititi svoj daljnji dugogodišnji mirni posjed stana, institutom samopomoći i naručili izvedbu onog dijela zida od siporeksa s finom žbukom. Oni su tako postupili, jer su uz nazočnost policijskih službenika utvrdili: štetu u stanu, razbacane stvari, te nestanak osobnih predmeta; i naručili izvedbu tog dijela zida od siporeksa, radi zaštite svog mirnog posjeda, zbog osobne sigurnosti i imovine.

34. Samovlast je zabranjena te nitko nema pravo samovlasno smetati posjed, makar smatrao da ima jače pravo na posjed. Smetanjem posjeda možemo kvalificirati samo onaj čin koji je učinjen samovlasno. Smetanje posjeda nije ništa drugo do samovlasnog mijenjanja posjedovnog, ili suposjedovnog stanja. Tužitelj može biti samo onaj koji je do trenutka smetanja bio posljednji mirni posjednik, odnosno suposjednik. Tuženik, odnosno pasivno legitimiran može biti prije svega, onaj koji je sam izvršio čin smetanja; ali može biti i onaj koji je dao nalog za smetanje, kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje, a on se od toga nije ogradio. Pasivno je legitimiran i suposjednik koji samovlasno, potpuno ili djelomično proširi svoju faktičnu vlast na štetu ostalih suposjednika; teret dokaza leži na strani tužitelja i mora dokazati činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik ili suposjednik i mora dokazati čin smetanja. Tužbeni zahtjev je upravljen na to: da se utvrdi da je tuženik počinio smetanje tužiteljevog posjeda, ili suposjeda; da se naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja; i da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Tuženik se može braniti stavljanjem prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja; promašenost pasivne legitimacije (tvrdi da nije izvršio čin smetanja, niti dao nalog, niti je odobrio korist); i pomanjkanje "animusa turbandi" (tvrdi da uopće nije bio svjestan da čini smetanje); te protek prekluzivnog roka, na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

35. Ovaj je sud dakle, prihvatio navode iz iskaza tuženika, jer su njihovi navodi neposredno uvjerljivi, logični i podudarni s ostalim prihvaćenim navodima iz iskaza svjedoka kojima ovaj sud vjeruje, te podudarni s ostalim izvedenim i prihvaćenim materijalnim dokazima; osnovom kojih je ovaj sud utvrdio i drži dokazanim: da je tužba tužitelja, u ovoj pravnoj stvari neosnovana. Ovaj sud je zaključio i drži dokazanim, osnovom prihvaćenih navoda iz iskaza saslušanih svjedoka (kojima ovaj sud vjeruje) i prihvaćenih navoda iz iskaza tuženika (koji se podudaraju s navodima iz iskaza svjedoka): da su tuženici saznali putem telefona kroz razgovor s AM, da je prvotužitelj s jednom muškom osobom djelovao, nekakvim pajserom na bravu glavnih vrata, za u njihov stan (od čega se drugotužiteljica nije ogradila tijekom postupka); zatim, kada su one noći stigli do istih vrata povratkom s puta, da su utvrdili: da su zaista ta ista vrata zaključana novom bravom; slijedom, da su postupili sukladno pravnom institutu samopomoći.

35.1. Iz odredbe čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV) proizlazi da: „tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st. 3. ovog Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno, jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć); dopuštenom samopomoći smije se umjesto posjednika poslužiti posjednikom pomoćnik u posjedovanju; ostvari li posjednik svoje pravo za zaštitu posjeda putem samopomoći kad nisu ispunjene pretpostavke iz st. 1. ovog članka, zaštitio je svoj posjed, ali odgovara za štetu koju je pritom nanio.“

35.2. Ovaj sud drži: da su predmetne noći tuženici, upravo osnovom odredbi navedenog članka Zakona, obzirom im je posjed nezakonito oduzet; te kako je te noći bilo nužno postupiti po toj zakonskoj odredbi, jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a pri tome, opasnost je bila neposredna, tj. da neće moći pristupiti svom domu; da su zatražili pomoć od policijskih službenika i vatrogasaca; koji su zatim, postupili one noći, na način, kako je prije gore navedeno. Prilikom opisanog postupanja, ovaj sud drži dokazanim: da tuženici nisu primijenili silu veće jakosti, od sile primijenjene po tužiteljima tijekom počinjenja čina smetanja posjeda; a prethodno počinjenog, na štetu dakle, tuženika; već, ovaj sud drži: da je te noći sila kojom su se koristili tuženici, bila primjerena utvrđenim okolnostima (da su zapravo primijenjene sile jednake jakosti); isto tako, kada su u nastavku tuženici odlučili: na onom dijelu zida izgraditi dio zida od siporeksa; sve jer su te iste noći tuženici zatekli provaljena drvena vrata stana kao i drvena vrata sobe. Dodatno ovaj sud drži dokazanim: da su tuženici izveli taj dio zida: radi zaštite mirnog dugogodišnjeg posjeda stana, iz razloga osobne sigurnosti i radi zaštite imovine.

35.3. Tuženici su, kao što je prije gore navedeno, utvrdili obim i sadržaj čina smetanja posjeda i za počinitelja i osobno se uvjerili o posljedicama tog čina one noći; kada su zaključili da su uistinu u potpunosti isključeni od dotadašnjeg mirnog posjeda stana te postupili kao što je prije gore navedeno primjenom instituta samopomoći, dakle, na dopušteni način zakonom, zaštitili mirni dugogodišnji posjed stana.

35.4. Slijedom gore navedenog, ovaj sud drži dokazanim: da su tuženici te iste noći uspostavili ranije mirno posjedovno stanje, kakvo je bilo prije opisanog čina smetanja na način kako je gore navedeno; jer su u potpunosti isključeni od dotadašnjeg izvršavanja faktične vlasti stana, u toj nekretnini; te postupili primjenom instituta samopomoći. Dakle, postupili na zakonom dopušteni način, i zaštitili mirni dugogodišnji posjed stana. Dodatno ovaj sud drži: da su tužitelji svjesno počinili čin smetanja posjeda stana tuženika.

36. Na osnovu čl. 20. ZV-a je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed; a čl. 10. istog Zakona je propisano: da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik; odnosno faktično stanje je zaštićeno pravom; slijedom radnja koja u sebi zadržava znakove svjesnog zadiranja u tuđi posjed te znakove samovlašća i nasilja mora se smatrati činom smetanja posjeda (a ne samo oštećenjem tuđe stvari), sve jer je samovlast zabranjena; dakle, nitko nema pravo samovlasno smetati posjednika odnosno posjed, a svaki onaj koji posjedniku, bez njegove volje, oduzima posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed; a ako se zadiranjem u tuđu faktičnu vlast (kad se otklone sve druge mogućnosti) može pripisati volji tuženika, onda postoji i svijest o smetanju posjeda. Člankom 21. istoga Zakona je propisano: "koga drugi samostalno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja; pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili "putem samopomoći". Samopomoć je propisana u odredbi čl. 21. st. 4., ZV- a; i ista glasi: "pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom ili putem samopomoći".

36.1. Dakle, tuženici su navedene zgode zaštitili mirni posjeda stana; i ostvarili zaštitu posjeda, putem samopomoći; jer su tuženici u ovom konkretnom slučaju postupili, sukladno odredbi čl. 21. st. 4. i čl. 27. ZV-a; jer su pravo na zaštitu posjeda ostvarili putem samopomoći.

37. Prema čl. 22. st. 1. i 2. istog Zakona, posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda, i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed. Prema čl. 24. istog Zakona, svaki posjednik je ovlašten štiti posjed putem suda ako ga je posjednik potpuno isključio iz dotadašnjeg posjeda ili mu bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

37.1. Dakle, odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je: posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće; odredbom čl. 21. st. 1. istoga Zakona propisano je: koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; a u čl. 21. st. 3. istoga Zakona propisano je: da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Dakle, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je da svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, te da brani takvo ili slično smetanje ubuduće; a odredbom čl. 22. st. 2. istog Zakona propisano je: da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Obzirom na navedene propise, cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja, pa je rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja. Čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojem se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedu; s time da čin smetanja posjeda negira već postojeću faktičnu vlast, a nameće tuđu. Za čin smetanja posjeda dovoljna je svijest, tj. znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed. Odredom čl. 24. st. 1. istog Zakona propisano je: da je svaki posjednik ovlašten štititi posjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

38. Dakle, nakon svih izvedenih dokaza, ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da su tuženici godinama mirni posjednici opisanog stana; da su im tužitelji u potpunosti oduzeli posjed stana, kada su promijenili bravu ulaznih metalnih vrata stana; upravo na način, kako je detaljno opisao u svom iskazu svjedok CM, koji je inače i prepoznao onu treću osobu, koja je pomagala tužiteljima, prilikom zamjene stare brave za novu; da su tuženici predmetne noći služeći se pravnim institutom dopuštene samopomoći, uz pomoć vatrogasaca i u nazočnosti policijskih službenika, otvorili ista vrata, lomom cilindar brave, za pristupiti svom domu. Dakle, ovaj sud drži: da su tužitelji svjesno promijenili bravu vrata; zatim, provalili druga drvena vrata stana do drvenih stepenica, prikazana na fotografijama vještakinje (na kraju drvenih stepenica pripadajuće etaže); zatim da su provalili i treća drvena vrata, tj. sobe prvotuženice; dodatno, da su tužitelji one noći odbili predati duplikate ključeva, za novu bravu policijskim službenicima; i da su tada tuženici zaključili: da su u potpunosti isključeni iz posjeda njihova stana, kojega su mirno posjedovali do predmetne zgode; i da su isključeni u potpunosti od izvršavanja faktične vlasti stana u toj nekretnini; te da su potom u nastavku postupili, na gore opisani način, radi zaštite posjeda stana; i ostvarili sukladno odredbama Zakona zaštitu posjeda, putem samopomoći. Obzirom na sve gore navedeno, tužbeni je zahtjev tužitelja odbijen i odlučeno je kao u izreci, ovog rješenja.

39. Dakle, ovaj sud ja tako odlučio, jer su u ovom postupku tuženici dokazali: da su do trenutka smetanja posjeda bili posljednji mirni posjednici opisanog stana; da su tužitelji svjesno počinili čin smetanja, uz pomoć treće osobe; da su tužitelji tako postupili po prethodnom postignutom dogovoru, uz pomoć dakle, treće osobe; i da su to učinili isključivo za svoj materijalni interes, za svoju korist, kao i u korist ostalih sporova, koji su u tijeku između istih stranaka, pred ovim sudom. Dakle, očito i samo iz materijalnih interesa. Dakle, tuženici su u ovom postupku dokazali: da su tužitelji počinili čin smetanja posjeda, na njihovu štetu; da su tužitelji nezakonito proširili svoju vlast, na štetu njihove faktične vlasti; te i dokazali činjenicu: da su bili u posljednjem mirnom dugogodišnjem posjedu opisanih prostorija stana, u toj nekretnini; pa je slijedom svega gore navedenog, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

39.1. Ovaj je sud tijekom postupka, nakon svih izvedenih dokaza zaključio: da su odnosi između stranaka trajno i zauvijek poremećeni.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a kako su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu, dužni su tuženicima naknaditi prouzročene troškove; prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Osnovom Tbr. 7.2., tuženicima su priznati slijedeći troškovi: jednokratna nagrada u visini 250 bodova (500,00 eura, uz tužbu i tri poduzete radnje u postupku dodatno 10% u svezi Tbr. 40. Odvjetničke tarife (50,00 eura, odnosno ukupno 550,00) + PDV, u iznosu od 137,50 eura, ukupno 687,50 eura te za sedam održanih ročišta uz nazočnost punomoćnika tuženika (7 x 50 bodova, ukupno 350 bodova) u iznosu 700,00 eura + PDV 25%, odnosno ukupno 875,00 eura; za tri sastavljena obrazložena dopisa (3 X 50 bodova, ukupno 150 bodova), dakle, ukupno 300,00 eura uz + PDV 25%, ukupno 375,00 eura; te troškove pristojbe odgovora na tužbu u iznosu 13,27 eura; u sveukupnom iznosu 1.950,77 eura. Dakle, tužitelji su dužni tuženicima naknaditi prouzročeni parnični trošak, u iznosu od 1.950,77 eura, sve u roku od 15 dana od dana donošenja ove odluke.

41. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci.

U Rovinju, 21. travnja 2026.

Sudac:

Roberto Uggeri

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno, od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima po pun.

2. Tuženicima po pun.